6. vazmena nedjelja

Homiletsko razmišljanje nad biblijskim tekstovima

Tekstovi dana su, u isto vrijeme, uskrsni i duhovski. Radi se o radosti, širini, nadi, životu u dubokoj povezanosti s Bogom. Oni nam ukazuju da Uskrs ne završava s uskrsnim ponedjeljkom, nego se nastavlja kroz sljedeće tjedne. Otvara se i prostor u srcima ljudi.

Prvo čitanje (Dj 8,5-8, 14-17)

Neposredno prije ovog odlomka  se govori kako je prva zajednica nasilno raspršena. Raspršeni su postali glasnici Riječi i vjera se širila.  Filip se nastanio u glavnom gradu Samarije, ali se misli na Sihem (nekoć Neopolis, danas Nablus), a ne na  Samariju.  Mnoštvo je „jednodušno poštovalo" riječi Glasnika. Održavanje zajedništva  je bio pravi duhovni motiv. Sam biti pažljiv za  Božje tragove u svagdašnjem životu je vrlo teško. Kao pojedinac, čovjek se lako utopi u buci koja nadglašava Riječ. Bolje je ako se oslonimo jedni na druge  i međusobno se usmjeravamo  na tihe Božje tonove.  Ako iz brojnih opsjednutih, kako se izvještava, izlaze zli duhovi, to se može ovako protumačiti:  Što je ušlo u srca ljudi: prljavština, ono nevažno, ono drugo i treće razredno u životu, što se stalno gura u prvi plan - ako to izbacimo, nastaje prostor za Boga, za Krista u nama. Tko je na takav način „pun Boga", osjeća duboku nutarnju radost.

Za put u identitet u vjeri tekst nudi dva koraka : (1) ljudi su prihvatili Riječ,  (2) primili su Duha Svetoga. Naravno, tu spada i krštenje u imenu Gospodina Isusa,  a s tim je usko povezano i primanje Duha.  Ipak, tekst ukazuje, u dijeljenju oba aspekta,  jedno produbljivanje vjere.  Prihvaćanje riječi, odnosno imena Isusa Krista  je temeljno za vjeru. Primanje Duha znači da tu riječ treba usvojiti, a to znači neprestano biti živ u vjeri.  Nasljedovanje Isusa se ne događa nasljedovanjem Riječi, nego se nasljedovanje događa  ako Krist u nama živi (kako to kaže Crkveni otac, Origen).

Read more ...

5. vazmena nedjelja

Homiletsko razmišljanje nad biblijskom tekstovima

Prvo čitanje (Dj 6,1-7)

Ako u nekoj zajednici nastupe sukobi, većini sudionika nisu ugodni.  Lijepo je uočiti da je zajednica u Jeruzalemu bila „jedno srce i jedna duša"  (Dj 4,32), ali je i tu bilo sukoba. Prepirka o kojoj je bila riječ u čitanju ukazuje na to da je moglo doći čak i do razdora. Rastom zajednice  nastale su dvije grupe. S jedne strane su bili „Hebreji", ljudi koji su govorili aramejski, kojima je Izrael bio domovina  i kojima su običaji bili dobro poznati.  S druge strane su bili ljudi iz grčke dijaspore, koji  nisu vladali jezikom, a niti su im običaji bili dobro poznati, a razlikovali su se i po kulturi od Hebreja. Oni su slovili kao liberalniji i svijetu otvoreniji, prije svega u odnosu prema Tori. Temeljna napetost se odrazila u pitanju brige za udovice. Bila je žestoka, jer su stariji Židovi iz dijaspore doseljavali u Jeruzalem, vjersko središte.  Time su izgubili svoju socijalnu mrežu i lako padali pod udar siromaštva. Žene više nego muškarci.  Možemo lako zamisliti da nije bila baš prva misao „starosjedilaca" kako zbrinuti strance.

Zbog činjenice takvog nejedinstva vrlo je interesantno rješenje kojeg nudi današnje čitanje. Najprije „dvanaestorica" pozovu sve učenike na jedan sastanak. Konflikt se priznao, prozvao po imenu i predloženo je  rješenje. Muškarci su imali riječ, jer su samo oni imali pravo glasa prema ondašnjim običajima.  U biti se rješenje sastojalo u tome da se razdijele „služba riječi" i „služba stola." Riječju „služenje" Luka označava temeljno ponašanje u Isusovu nasljedovanju koje prelazi obično posluživanje ( usp Lk 22,26). Kriteriji za kandidaturu su „dobar glas"i  „ispunjenost Duhom Svetim i znanjem." Cijela zajednica odobri prijedlog te bira  i ljude iz kruga ovih „helenista"  da bi se moglo brinuti za pravedno opskrbljivanje. Molitvom i polaganjem ruku su izabrani i postavljeni u službu.

Read more ...

4.vazmena nedjelja

Nedjelja Dobrog pastira - dan duhovnih zvanja

Homiletsko razmišljanje nad biblijskim tekstom

Prvo čitanje (Dj 2,14,14a.36-41)

Prvo čitanje je završetak  Petrove duhovske propovijedi u kojoj Izrael poziva na obraćenje. Po izlijevanju Duha slušatelji su vidjeli da je Bog djelovao: Raspeti je bio sluga Božji kojega je Bog učinio Gospodinom i Mesijom.  Autoritet kojim Petar govori djeluje na slušatelje. Pogođeni su u srce (doslovno: „probodeni u srce").  Iz ovog otvorenog (probodenog srca)  dolazi ozbiljno pitanje i vapaj za pomoć na koji Petar odgovara pozivom na obraćenje.  Svi trebaju shvatiti da  Bog provodi svoje planove. Koliko god bila velika nejedinstvenost i protivljenje, on je ipak na djelu u Isusu. Izraz „svaki pojedini od vas" naglašava da obraćenje i vjera  zahtijevaju osobnu odluku. Na ovu odluku se ne mogu odlučiti svi koji Petra slušaju.  Oni se možda boje posljedica koje donosi ovo obraćenje. Mjesto pokazuje dvije stvari: da se evanđelje sluša ako se vjerodostojno i autentično tumači i tada potiče ljude na nešto. Da li se tome zajednica predaje cijela i potpuno druga je stvar. Prihvaćanje vjere  ide preko razmišljanja  i svjesnog da pojedinca.  Prisiljavanje na vjerovanje i prebrzo i površno prihvaćanje ne vode ničemu Ovdje se radi o obraćenju, to jest prianjanju uz Isusa Krista  iz uvjerenja i iz sveg srca.

Drugo čitanje (1 Pet 2, 20b-25)

Odlomak je povezan sa razmišljanjem o kršćanskom životu u obitelji i društvu i obraća se robovima koji su postali kršćani. No, u recima se mogu naći svi koji, kao pravedni, moraju trpjeti, s njima se nepravedno postupa i podnose tešku sudbinu. Petar ukazuje na Iz 53 - pjesmu o sluzi Božjemu koji je nepravedno trpio, što će pomoći kršćanima shvatiti Isusovu patnju. Sa trpećim slugom Božjim koji nepravedno trpi lako se mogu identificirati robovi  koji su izručeni volji i raspoloženju gospodara, ali i svi drugi koji nepravedno trpe. Pjesma o sluzi Božjem je prvoj Crkvi pomogla da shvati Isusov križni put  kao put spasenja.  Svi koji idu Isusovim stopama i postupaju po njegovom primjeru i mogu trpjeti nepravdu, mogu „svoju stvar povjeriti pravednom sucu", jer su po patnjama slični Isusu. Pri tome se ne radi o tome da se o patnji lijepo govori, nego o obećanju: niste u patnji sami - Isus kao dobar pastir zove ljude na svoj put. Ovaj je put pun trnja i kršćanski život je određen vanjskim okolnostima koje se ne može mijenjati - i često je težak, ali vodi cilju. Tko se, u svojoj savjesti, ravna prema Bogu i podnosi nepravedne situacije,  postaje znakom za to da je ljubav (koja je također patnja) jača  od nepravde i nasilja. Nepravedna patnja tako postaje povezana s Isusovom spasiteljskom (nepravednom) patnjom. I  ova vodi do slave.

Read more ...

3. Vazmena nedjelja

Homiletsko razmišljanje nad biblijskim tekstovima

Prvo čitanje (Dj 2,14.23-33)

Petar, jednostavni ribar, ovdje nastupa, u svojoj duhovskoj propovijedi, tako samouvjereno i suvereno kao glasnogovornik apostolskog zbora. Nalazi prave riječi za okupljene Židove: najprije ih podsjeća na njihove doživljaje s Isusom, na njegova djela, znakove i čudesa (r 22) i njegovu smrt na križu (r.23). Kao dokaz za njegovo uskrsnuće poziva se na psalme koji su slušateljima dobro poznati i sada dobivaju novo tumačenje (rr r5-28; 30-31, Ps 30-31). Konačno ukazuje na apostole kao žive svjedoke uskrsnuća i davanja „dara Duha" : „kao što vidite i čujete". Svojim autentičnim i karizmatskim nastupom oduševio je mnoge.

Primjer Petrov i danas potiče brojne kršćane da govore s Bogom o vlastitom iskustvu i svojim jezikom. Što je ozbiljniji i konkretniji odnos sa životom drugih ljudi, njihovim visinama i ponorima, kao i banalnostima, time se može lakše tumačiti dnevno iskustvo .

Drugo čitanje (1 Petr 17-21)

Prva Petrova poslanica je upućena negdašnjim poganima. „Besmisleni život naslijeđen od otaca" (r 18 1) misli na njihovu ovisnost o božanstvima prije nego su postali kršćani. Onda ih opominje da su jednom zauvijek oslobođeni (r 18 doslovno „odvezani" kao što su nekada bili otkupljivani robovi). Ovaj novi način života se opisuje kao „vjerovanje u Boga i uzdanje u njega" (r 21b) - i to u Boga koji podiže od mrtvih" (r 21a).

U „besmislenom životu" žive i danas ljudi, koji su zahvaćeni načinom života koji sprječava pravi život kao npr. perfekcionizam, preuveličanu potrebu za harmonijom, ovisnost o samo vrijednosti zbog uspjeha i sposobnosti. „Naslijeđeno od očeva i majki" jedno je takvo ponašanje, upravo uz to vezano, a djelomično na njega utječe i odgoj ili nešto naučeno od uzora ili od načina života. Čitanje podsjeća i današnje ljude: Bog oslobađa iz ovih ovisnosti, tako što svakog čovjeka ljubi kao svoje dijete, neovisno o svim uspjesima i grijesima. Da, ovaj Bog podiže od mrtvih da upotrijebimo ranokršćanske izraze i to je razlog nadi da se u životu svakog čovjeka mogu ostvariti snage koje će promijeniti život.

Read more ...

GODINA B 2017/18
Article Count:
8
GODINA A 2016/17
Article Count:
57
GODINA C 2015/16
Article Count:
64
GODINA B 2014/15
Article Count:
59
GODINA A 2013/14
Article Count:
56
GODINA C 2012/13
Article Count:
66
GODINA B 2011/12
Article Count:
62
GODINA A 2010/11
Article Count:
65
GODINA A 2001/02
Article Count:
2