Homiletsko razmišljanje nad biblijskim tekstovima

Prvo čitanje (Iz 11,1-10)

Prorok Izaija, u sedmom poglavlju (Iz 7,14), najavljuje rođenje Emanuela. Ovaj navještaj ima svoj početak ispred današnjeg teksta.  Loše iskustvo s političkom silom u Izraelu, prije progonstva, dovelo je do iščekivanja vladara, čija će vlast biti potpuno od Boga. On će svoju moć staviti u službu oslobađanja siromašnih i malenih.  Izaija ima viziju da će idealan kralj doći iz Davidove loze. To se uspoređuje sa stablom, od kojeg je ostao još samo panj. Kao što iz ovoga panja može izaći mladica, tako će se obnoviti kraljevska porodica. Kralj se, doslovno naziva izdanak Jišajev.  Ovo je jasno: idealan kralj nije izdanak Davidov ili Salomonov. Izaija naglašava da će novi red nastati ondje gdje još nije bilo nikakve propasti, sigurno i u Izaijino vrijeme.

Mjesto gdje se to događa nosi oznake  raja zemaljskog. Divlje zvijeri i otrovne zmije ne predstavljaju više nikakvu opasnost. Dakle: neprijateljstva i poniženja nestaju preko »preobrazbe« korijenskih neprijatelja. U ovim redcima odražava se želja za životom bez opasnosti.

U tekstu nabrojene darove Duha, u kršćanskoj tradiciji, se gleda kao sedam darova Duha svetoga. U molitvi nad krizmanicima ovi se darovi mole za njih.

 Drugo čitanje (Rim 15, 4-9)

Pavao opominje da se ne živi samodopadno. Nego, kršćani trebaju gledati na Krista: on nije živio za sebe, uzeo je na sebe pogrde i ruganja, kao što je Pismo već najavilo. Poput Krista, i oni koji ga nasljeduju, trebaju živjeti za druge ljude.

Život u predanju za druge ima posljedice i za zajednice „obrezanih" i „pogana". Zajednički život Židova i krštenih pogana mora biti požet jedinstvenošću. Cilj je slava Božja, radosno naviještanje njegove vjernosti i njegovog milosrđa.

Evanđelje (Mt 3, 1-12)

Evanđelist Matej ima pred sobom, kao izvore, retke Markova evanđelja 1, 2-8 i komad Logien. Matej od oba izvora čini jedan tekst. Još prije opisa situacije, prije nastupa Ivana Krstitelja, odlomak počima s najavom kraljevstva Božjega i to citiranjem proroka Izaije.  Nakon tri retka, koji samo letimično govore o osobi Ivana Krstitelja i reakciji ljudi na njegovo propovijedanje, nastavak tvori odlomak Krstiteljeve propovijedi.

Ivana se, u prvom redu, predstavlja kao proroka, a ne kao krstitelja.  Za razliku od starozavjetnih prethodnika, navještaj Ivana Krstitelja je navještaj blizine kraljevstva Božjega. On odgovara, doslovno, onom Isusovom  (usp Mt 4,17), kao i učenika  kako to pokazuje Mt 10,7. Mt time naglašava  usku povezanost Ivana i Isusa.  Ljudi trebaju usmjeriti svoj život na dolazeće kraljevstvo Božje, tako je Ivanov poziv na pokoru konsekventan.

Mt uvijek govori, umjesto o „kraljevstvu Božjem", o „kraljevstvu nebeskom". U ranom židovstvu je bio običaj ne izgovarati riječ „Bog", nego ga sa strahopoštovanjem opisivati.

Redak 4 opisuje Ivana tako da ga se može identificirati sa Izaijom. Kožnati pojas ukazuje na odjeću Elizeja, a napomenom o hrani opisuje se Ivana kao asketu. Redci 5-7 prave razliku između naroda koji je masovno dolazio Ivanu i sakrivenih vođa naroda.

Matej je, već u trećem poglavlju, dao jedan pogled unaprijed na njegovo shvaćanje suda Sina čovječjega: On je ognjeni sudac koji dolazi, usp. poglavlje 24 i 25. „Oganj" je ključna riječ prvog i posljednjeg navještaja u Matejevu evanđelju.

 Misno slavlje

Pozdrav:

Gospodin, koji želi doći u naša srca, neka bude s vama.

Uvod:

"Pripravite put Gospodinu"  tako glasi proročki poziv u današnjim čitanjima. Time se ne misli na vanjske priprave za blagdan Božića, nego još više, ovdje se radi o osobnom obraćenju Bogu, koji želi biti rođen u srcu svakog čovjeka. Pripraviti mu put u našem svijetu može značiti: naći vremena za čitanje Biblije i molitvu, nekoga posjetiti i osjetiti ga kao čovjeka, Tražiti pomirenje i stvarati atmosferu mira. Nekada je Ivan Krstitelj išao po zemlji i naviještao dolazak Sina Božjega, danas smo mi pozvani pripravljati mu put.

Molitva vjernika

Preporuča se pjevati: Bože daj mir jedinstvo

 Predobri Bože, donosimo ti brige i potrebe naših dana

 Preporučamo ti žrtve ratnih sukoba i molimo te za one koji se zauzimaju za zajedništvo među ljudima

Predajemo ti naše brige za zdravlje tolikih ljudi i molimo te za sve koji služe bolesnima

Preporučamo ti djecu i mlade naše župe i molimo za radost vjere u obiteljima.

Predajemo ti brige za budućnost vjere u našoj domovini i molimo te za blagoslov svih koji se zauzimaju za međureligijski dijalog

Preporučamo ti sve naše pokojne i molimo utjehu za sve  koji žale za preminulima.

 Dobri Bože, Ivan Krstitelj je pozivao svoje suvremenike da priprave put Gospodinu. Daj da nam svima ovo vrijeme došašća bude na blagoslov. Po Kristu, Gospodinu našemu

Molitva za blagoslov

PROPOVIJEDI

a)

Pripraviti put Gospodinu

Izaija kao priprava puta za Gospodina

Izaija je jedan od onih koji su pripravljali put Gospodinu. On razmišlja o iskustvima koja je narod imao sa svojim vođama. Bilo je vrlo dobrih vremena, Jišaj se uzorno brinuo za narod, ali bilo je i vrlo teških vremena. I sada je narod bačen na zemlju - uništen poput oborenog stabla - od kojeg je ostao samo panj. Izaija ima nadu da će Izrael opet biti obnovljen. Kao što stablo iz korijena opet raste, tako će se kraljevska loza opet uzdignuti i obnoviti. Novi kralj je nositelj Duha. Ispunjen je darovima toga Duha: mudrosti i znanja, savjeta i jakosti, spoznaje i straha Božjega.

 Ivan Krstitelj kao priprava puta za Gospodina

Ivan Krstitelj stoji u Izaijinoj tradiciji i neposredno pripravlja put za Gospodina. Prema Matejevu evanđelju, ono što Ivan propovijeda, istim riječima će, malo kasnije, ponoviti i Isus : „Približilo vam se kraljevstvo nebesko." Blizina ovog kraljevstva  sili  da se okrenemo prema dolasku Gospodinovu. Ivan ukazuje na „Jačega" koji će krstiti Duhom.

 Obogaćeni Duhom pripravljaju put Gospodinu

I nama su, u krštenju i krizmi, darovani darovi Duha Svetoga. U krizmi se, svakom pojedinom od nas,  reklo: Primi pečat dara Duha Svetoga!  Povezana s ovim darom je i zadaća i pripravljati put za Gospodina. Kršćani su pozvani dati svjedočanstvo za Isusa.

 Onaj koji pripravlja put za Gospodina u mom životu

 Isplati se malo razmisliti. Koji ljudi su za mene bili priprava puta za Gospodina? Možda će mnogi pomisliti na roditelje, djedove i bake, braću i sestre. Drugi su došli do vjere u kontaktu sa svojim vršnjacima.

Meni je uvijek doživljaj krštenje odraslih. Razni su putovi kojima su ti ljudi došli do Boga. A uvijek su bili ljudi koji su im otvorili i otvaraju pristup k Bogu.

Jedna mlada studentica je pripovijedala da je preko brata našla put k vjeri. Njezin brat je pohađao  pripravu odraslih na krštenje. U toj grupi je doživio prihvaćanje i oslonac. Vjera je postala novi temelj njegova života. Brat se pozitivno promijenio. Postala je znatiželjna i studentica je počela posjećivati seminare vjere i imala isto iskustvo. To je bilo za nju obogaćenje, u životu se orijentirati na Isusa Krista.

 Biti za ljude onaj koji pripravlja put za Gospodina

 Sigurno ste i vi doživjeli da je netko  pripravio za vas put za Gospodina. Možda ste i vi bili oni koji su drugima pripravljali put za Gospodina. Možda vam je to poznato, a možda i nije. Odlučujuće je, da mi - koliko god nam je to moguće - dademo svjedočanstvo za  Isusa.

 U evanđelju ove nedjelje smo čuli poziv Ivana Krstitelja: „Obratite se! Kraljevstvo Božje je blizu." Preporučam svima nama, da ostvarimo ovaj poziv. Poticaj nam može biti čitanje koje je uzeto iz knjige proroka Izaije. Izaija opisuje darove Duha. U krizmi smo obdareni tim darovima. Postali smo udovi Kristovi. Izaberite jedan dar za kojega ćete, ovih nedjelja došašća, na poseban način moliti i tom daru se, na poseban način, otvoriti. Evo još jednom tih darova Duha Svetoga

 Želim svima nama doživljaj da možemo ostvariti poziv Ivana Krstitelja: „Obratite se, jer blizu je kraljevstvo Božje" i tako smijemo biti oni koji će pripravljati put Gospodinu!

 1.

Ljudi na putu

Cijeloga života smo na putu, hodočastimo prema cilju. «Put je cilj», reče neka poslovica. Pokušavamo uvijek imati cilj pred očima, pokušavamo smisleno urediti naš, ovdje i sada, dati mu smisao, tako da na kraju naših dana smijemo reći: zaista moj život, kojeg mi je Bog darovao, imao je smisao,  bio je dobar i smijemo ga vratiti u ruke Božje. Vrijeme adventa nas poziva da živimo osmislenijim životom i da koristimo sve naše osjećaje i osjetila.

 Besmislenost

A upravo u svijetu u kojemu prijeti takva besmislenost, ljudi izgleda čeznu upotrebljavati sva svoja osjetila. Na jednom se pale svijetla, peku se kolači, čuju se adventske melodije, a svugdje se pokušava trgovati  našom težnjom za životom. Nikada se nisu ljudi, u našem društvu, pitali koji je smisao života ako bolesnik leži priključen na aparate, ako neki mladi čovjek i nakon 60 molbi nema mjesta za praksu, ako mlada majka svoju djecu vidi samo na dvadeset minuta i osjeća da je i to puno. Koji je smisao života ako čovjek koji me trebao, najednom više nije tu. To ne može i ne smije biti život.

Sjećam se susreta s jednim otpuštenim iz zatvora. Pričao mi je o mladima čiji je život propao. Imao je sjajan posao, radio dan i noć i skupljao novac. Konačno je upao u drogu i propao. Gledajući unazad i čisteći se, sjedeći u zatvoru reče: „Moj život tada nije ništa vrijedio, iako sam si mogao dopustiti sve zemaljske užitke, jer nitko nije bio tu tko je na mene čekao kad sam se vraćao kući. Bio sam sam.

 Otkriti smisao

Ljudi su na putu. A ipak, takvim susretima u zatvoru i s ljudima koji su ga na takvom putu pratili, taj čovjek je mogao promijeniti svoj život. Sada radi u jednom poduzeću, kao mali, neugledni radnik. Ne prevrće više novac na veliko, ali je zato otkrio za sebe pravi smisao života i može biti otvoren za susrete s ljudima koje mu donese i daruje dan, u nadi da će biti ljudi koji bi htjeli s njim dijeliti daljnji život. U tom čovjeku je započeo novi život.

 Zamislite se

 Ako su ljudi na putu, gdje smo svi mi? Trebamo trenutke kad ćemo se malo zamisliti ili ljude koji će nam pokazati što ide krivo, koji će nas opomenuti, pokazati pravi put. Čovjek koji stoji na putu davno u Liturgiji Evanđelist Matej nam ga opisuje kao pratioca na našem putu. To je Ivan Krstitelj. Čudnim prilikama nam se skreće pažnja na ono bitno ovih dana.

«Vrijeme je da razmislite, da se obratite, promislite što činite, koji je smisao vašega života».

Pripravite put Gospodinu

Ivan nam daje odgovor: pripravite put Gospodinu. Poravnajte Mu stazu.

Smisao vašega života je u tome da pripravite put Gospodinu, otvoriti sebe ljudima za to da je Bog postao čovjekom i da surađujemo na izgradnji kraljevstva Božjeg.

Čežnja za kraljevstvom Božjim

Kako bi mogao i trebao izgledati ovaj put, mogle bi nam poslužiti slike proroka Izaije. To su slike čežnje, i složnosti među stvorenjima, slike čežnje za kraljevstvom Božjim.

Izaija nas poziva da postanemo svjesni mogućnosti koje nam je Bog dao da uredimo naš život. To su mudrost i razum da mognemo donijeti pravu odluku za sebe i druge. Jakost, koja nas nosi u teškim trenucima. Spoznanje da ne leži sve u  mojoj ruci, strah Božji i odnos prema Bogu koji me drži i nosi.

To su darovi Duha Svetoga koji su nam dani.

Pripremiti put za Boga znači da ne činimo nešto na silu, iako nas teškim riječima poziva da se zauzmemo za siromahe i jadnike. Radosna vijest Izaije za nas, treba postati radosna vijest i za sve druge ljude.

 Doći će k nama

Izaija nas poziva da danas stupimo na novi put u sigurnosti da će to i nama donijeti plodove u životu. To je zahtjev (obećanje) da onda kad mislim kako dalje više ne ide, kako je u meni mnogo toga uvelo i propalo, da se sjetim da nam je darovan Duh Božji, koji će učiniti da «proklija mladica iz panja Jišajeva», onaj Duh po kojemu će Isus doći k meni i svakom čovjeku. «Treba doći netko tko će nam pokazati svjetlo, koje će nam pokazati kako naš unutarnji svijet može biti sadržajan. Treba doći netko tko će nas pozvati po imenu da ne budemo brojevi u masi ovoga svijeta, nego će  nama samima doći. Treba biti netko tko se neće preplašiti naših praznina, jer nas voli. Treba nas naći netko tko nas gleda očima nade».(Gehard Kiefel) Tako, pođimo mu u susret.

 2

 Kršćani - društvo bezgranične nade

 Zar svi nemamo tu čežnju- čežnju za rajem, čežnju za mirom, čežnju da i ovaj život proživimo sretno i zadovoljno? Da, tu čežnju  imamo, a zaslužuje li je naš život? Hoćemo li ikada doći do cilja ove težnje? Hoćemo li ikada dostići to mjesto i vrijeme kad ćemo sve odbaciti i reći: «Sad je sve ispunjeno, dosegnuto sve što se poželjeti može, sada je svuda oko nas sve uređeno i u savršenom miru?

Nezadovoljstvo

Sasvim je jasno da nikada neće uspjeti da u ovom životu ostvarimo sve naše težnje. Ljudi uvijek teže za onim još više, za novim obalama- nezadovoljstvo je motor kojim čovječanstvo ide naprijed kroz povijest. Nezadovoljstvo je uzrok svađa, sukoba, protivljenja pa i ratova u našem svijetu. Nezadovoljstvo nije uvijek pokretač napretka. Nezadovoljstvo dolazi iz osjećaja da smo nešto promašili, da smo, na bilo koji način, promašili prigodu, mogućnost.

Poticaj za napredak dolazi iz nedostatka ispunjene prošlosti.

Jedan drugi izvor napretka je pogled u budućnost, traženje nečeg nestvarnog, želja za ostvarenjem nekog sna. Čežnja za mirom.

Više nije bitan nedostatak u prošlosti, nego pogled u budućnost.

U današnjim čitanjima susrećemo tekst koji odražava ovu nadu- čežnju. Nadu za mirom, nadu za urednim, ispunjenim životom.

Nada koju daje prorok Izaija nije nada koju čovjek daruje samom sebi, nego Božje obećanje. Čežnju za mirom, za ispunjenim životom može ispuniti samo i jedino Bog. Mi ljudi, možemo samo slijediti ove čežnje. A ovdje se radi o tome - slijediti naše čežnje. Ne možemo mi, ljudi stvoriti raj na zemlji. Ovu težnju da urede raj na zemlji, u zadnjem stoljeću, ljudi su krvavo platili i to dva puta. Jednom u nacionalsocijalizmu, drugi put u komunizmu. Ali usprkos tome, pozvani smo da radimo na poboljšanju svijeta.

«Stanje je beznadno, ali ne ozbiljno»

Često dobivam dojam, u razgovoru s mladima, da oni ulaze u život sa sljedećom mišlju: «Stanje je beznadno, ali ne ozbiljno». Izgleda da se više nitko ničemu ne nada. Nego svatko pokušava, iz određene situacije, izvući što više i bolje. Ne trebaš imati budućnost, a što imaš iskoristi.

Suprotni znakovi

 Postavimo mi, kao kršćani, nove znakove sve raširenijeg mišljenja sretne «bezizlaznosti». Pustimo da nas zahvati nada proroka Izaije i kako je njega potakla. Postanimo društvo neograničene nade.

 3

Za koga ti ideš?

U ono vrijeme iziđe Ivan Krstitelj u judejsku pustinju i naviještao je: Obratite se, blizu je Kraljevstvo Božje. On je bio onaj o kojemu prorok Izaija reče: «Glas što viče u pustinji: Pripravite put Gospodinu, poravnajte  Mu staze». (Mt.3,1)

Postoji jedna židovska priča koja, uvijek iznova, pruža materijal za  razmišljanje. U nekom gradu - tako priča- običavali su bogati ljudi čija su se imanja i kuće nalazile uz kraj grada, nalaziti ljude koji su po noći bdjeli uz njihovo imanje. Kada je Rabbi Naftali, jedne kasne večeri, išao uz rub šume sretne on jednog takvog stražara pa ga upita: «Za koga ideš?» Ovaj mu reče za koga i odmah doda protupitanje: «A za koga idete vi, rabbi?». Ovo pitanje pogodi, poput strijele, rabija i jedva odgovori: «Ne idem ni za koga i šuteći prođe mimo stražara.

Konačno, on upita stražara: «Hoćeš li mi biti sluga?». «Rado», odgovori ovaj: «ali što moram činiti?». «Ništa drugo nego me podsjećati» odgovori rabbi Naftali.

Tokom čitave Crkvene godine, a posebno u adventu susrećemo se s temeljnim pitanjem: «Za koga ti ideš? Na čemu je tvoj život utemeljen? Ideš li samo za sebe, za svoju vlastitu stvar ili ideš za druge? Za nas kršćane sve se zaoštrava u pitanju: «Ideš li ti za Isusa?».

Tko ima precizan osjećaj, taj će odmah shvatiti što je u ovom pitanju najbitnije. Zato još jednom: «Za koga ti ideš ?».

Možda nema čovjeka na kojega bi se to pitanje tako jasno odnosilo, i koji bi tako jasno odgovorio, kao Ivan Krstitelj. Kada su ga Izraelci vidjeli, na južnim obalama rijeke Jordana, u devinoj koži i s čudnom ishranom, odmah su se sjetili proroka Ilije. On je bio najvatreniji od svih proroka koji je morao pred kraj svijeta doći i koji je morao najaviti dolazak spasiteljskih vremena. Istom jasnoćom je naviještao i Ivan Krstitelj: «Obratite se! Kraljevstvo Božje je blizu!»  ( Mt.3,2 ).

Jasno je dao svojim slušateljima razumjeti da će očekivani Mesija doći kao osuda: «Vijača mu je u ruci, on će odvojiti pšenicu od kukolja i pšenicu spremiti u svoju žitnicu, a pljevu će spaliti  ognjem neugasivim». (Mt. 3,12 )  Naviještanje da nakon  njega dolazi jači od njega dolazilo je posebno do izražaja u njegovim pokorničkim propovijedima.

Vanjština Krstiteljeva, njegova stroga figura, njegove propovijedi koje su prodirale do u dubinu duše, njegov prodorni pogled- nisu sprječavali da djeluje. Ljudi iz Jeruzalema i sve Judeje i sve okolice Jordana išli su k njemu, priznavali su svoje grijehe i primiše od njega Krštenje obraćenja. ( usp. Mt.3, 5-6 )

Jasno je kome su te poruke bile upućene. Kao preteča Mesije, on je za njega pripravljao put. Isus se izjednačio s Ivanom u njegovoj sudbini obraćenja, ali priznao je njihov različit stil života: Ivan je došao, nije jeo, ni pio, a oni su govorili: „Ima đavla". Dođe i sin čovječji, jer je i pio, oni rekoše: «Gle izjelice i pijanice, prijatelja carinika i grešnika».( Mt.11,18 )

Ipak, moramo naglasiti da je Ivan stajao na tlu starozavjetnih proroštava i nije znao da će se dolazeći Mesija očitovati ne kao nemilosrdni sudac, nego kao milosrdni Spasitelj.

On će ići k ljudima, one koji su bili odstranjeni privući će k sebi, primit će i slabe, bolesne i grješne, slijepe i gluhe, hrome i gubavce će oslobađati njihovih tjeskoba.

U njemu će ljudi doživjeti Božju dobrotu i ljubav, a ne nesalomljivu strogoću.

A ipak, sve to ne utječe na to da je Ivanov život bio sav orijentiran na Isusa. I to nešto ne mijenja na vrijednosti njegovih propovijedi. «Otvorite se dolasku Mesije. Tko opazi  da ide krivim putem, neka se obrati. Tko to učini, taj neće biti kao pljeva izbačen u vjetar, on će ostati, a njegov život donosi plod i nakon smrti."

Na ovom mjestu se susrećemo, ponovo, s pitanjem: «Za koga ti ideš?». Onaj koji za sebe samog ide, taj se okreće oko samoga sebe. I nikad se neće pomaknuti naprijed. Njegov život nema budućnosti. A onaj koji ide za drugoga i živi za drugoga, taj napušta začarani krug, njegov život postaje put na kojem će naći željenu sreću. Tako nas opominje ovo vrijeme promjene, vrijeme malih koraka, kako na osobnom, tako i na društvenom planu.

Obraćenje i pokora su neugodne riječi. Imaju u sebi okus negativnoga. A ipak će nas one obnoviti ako se sjetimo Isusove priče o milosrdnom ocu. ( Mk.15, 11-32 )

Kada se izgubljeni sin vratio k njemu, osjetio je topli prijem kako se, ni u snu, nije mogao nadati: «Otac ga  ugleda iz daleka i potrči mu u susret, zagrli ga i poljubi ga». Ovo znanje i povjerenje nam Isus želi saopćiti. On nam želi reći: «Bog se uputio prema tebi. Ako se obratiš, onda ćeš ga sresti».

 4

Kriza kao šansa

 Ivan Krstitelj je velika, ali i tragična ličnost. Sve je Preteča ostavio u pustinji: učenike, život, slobodu. I sada sjedi bespomoćan u zatvoru- i ne događa se ništa. Nitko ga ne oslobađa. Nikakvo kraljevstvo Božje ne dolazi!

Ivan, u tamnici, ima dosta vremena za razmišljati, postavljati sebi pitanja, zdvajati i sumnjati!

I tko ne bi razumio njegove sumnje:  koji smisao su imale moje propovijedi? Zašto mi Bog ne pomaže, meni koji sam se tako revno stavio u njegovu službu?  Zašto konačno ne uništi sve koji pokušavaju spriječiti dolazak kraljevstva Božjeg?

Čovjek, u zatvoru, ima još drugih pitanja: zašto ljudi nisu od svega ništa naučili? Zašto se tako malo mijenjaju, usprkos propovijedanju riječi Božje. Zašto ta riječ Božja malo zahvaća ljude?

Zašto se mora uvijek iznova počinjati s obraćenjem, nadom, vjerom?

Da bismo mogli potpuno razumjeti te sumnje Ivana Krstitelja, moramo baciti jedan pogled na njegov život.

Čovjek koji zahtijeva

Ivan je vjerovao u veliku Božju revoluciju, u potpuni preobražaj svijeta. On stoji sav na liniji starozavjetnih proroka pravde i suda kada govori o budućem Mesiji: «Već drži vijaču u ruci, razdvojit će pšenicu od pljeve i pšenicu će unijeti u svoju žitnicu- a pljevu će sažeći ognjem neugasivim. ( Mt.3,12 )

Bog se ne da izrugivati - to je bila njegova poruka.

Ipak je Ivan otvorio vrata nadanja- nasuprot radikalnim krugovima onoga vremena koji su naviještali sud u ognju: «Donesite najprije plodove vašeg obraćenja».(Mt.3,8 )

Na obraćenju počiva sve! Tko se obrati, može izbjeći propast, s velikim naporima, ali u granicama ljudskih mogućnosti, moguće je i sud.

On provocira, jer prst polaže na ranu, jer otkriva laži života  kojima ljudi opterećuju svoj život. Ne dopušta nikakve izgovore i polu istine. On vodi ljude na granicu gdje se moraju odlučiti: ili živjeti kao do sada, ili se  obratiti!

Kriza Ivana Krstitelja

Ivan je u tamnici. Ne samo da je njegova fizička sloboda ograničena, nego je ostavljen samom sebi. Samo preko učenika može kontaktirati s Isusom: »Jesi li ti onaj koji ima doći ili moramo čekati drugoga?" U ovom pitanju osjećamo duboku nesigurnost prije nego samosvjesnog i svrsishodnog čovjeka. Ivan je bio uvjeren da će sva njegova velika nadanja u Isusu biti ispunjena, a sada je ta sigurnost tako propala. Zar sve ono u što je uložio svoj život, najednom, mora biti krivo?

Sasvim jasno Ivan formulira alternativu: Jesi li ti taj ili ne? A Isus se ne obazire na ovo »ili-ili». Ne dopušta upasti u situaciju samo dviju mogućnosti.

Isus sve to nadilazi. On pokušava pogled uzdignuti i proširiti na neki novi svijet.

Zar ne možemo to i mi? I naše predodžbe mogu se vrtjeti u uskim krugovima. Mi očekujemo ono što možemo predstaviti: ili-ili. Preko toga izgleda nam da nema ništa više. Vrlo brzo takvo razmišljanje pada iza rešetki. Ako nam se nada- ufanje kreće u malom krugu ograničenog prostora i vremena, dolazi u opasnost mrtve trke.

5

Novi pogledi

 Isus, majstorski, ljudima otvara sasvim nove mogućnosti. Ovo iskustvo ne pokušava dati samo Ivanu u tamnici, nego i njegovim učenicima. On ih ne čini samo prenosiocima njegovoga odgovora, nego ih potiče da budu svjedoci. Oni trebaju izgraditi svoju sliku,  postići osobno uvjerenje. To znači osvjedočite se vi sami. Oslonite se na mene. Postanite suigrači- sudionici.

I što doživljavaju Ivanovi učenici? Ovaj Bog kojega Isus, riječima i znakovima, naviješta je Bog koji se prigiba k onima koji traže i očekuju spasenje. Bog koji vidi gdje se ljudi muče strahovima, Bog koji je bliži siromasima, nego bogatima, slijepima, nego onima koji dobro vide, Bog bliži gluhima, nego onima koji su o svemu i o svima informirani. Bog koji je bliži slabima, nego pravednicima, posebno samo sebi pravednima.

Bog se ne stavlja na stranu moćnih nego se drži po strani, ali ne tako da bi, na jednu svemoguću riječ, sljepoća, gluhoća, nepokretljivost mogli biti uklonjeni, nego tako da se žar koji tinja ponovo razbukti u oganj i da prelomljenu trstiku ponovno uspravlja. Bog daje nadu.

Je li ovaj odgovor Isusov osvjedočio sumnjajućeg i pitajućeg Ivana, da li mu je pomoglo izići iz krize? Mi to ne doznajemo iz današnjeg evanđelja. Isus, dapače, ne vidi razloga tješiti ga, nego s najvećim poštovanjem o njemu govori: Među rođenima od žene nije ustao veći od Ivana Krstitelja.

 

Ponesite u svijet sad ono svjetlo