6.nedjelja kroz godinu

Homiletsko razmišljanje nad biblijskim tekstovima

Prvo čitanje (Sir 15, 15-20)

Knjiga Sirahova je nastala malo poslije 200.g. prije Krista, u Jeruzalemu. Njezin puni naslov glasi: „Mudre pouke...Isusa sina Eleazarova, sina Sirahova"  (50,27). Naslov knjige odgovara židovskoj tradiciji, dati ime oca da se označi vlastiti identitet.  Uvod u knjigu daje pogled u povijest i razlog pisanja knjige.  Piščev unuk ju je preveo oko 130.g.,  u Aleksandriji, s hebrejskog na grčki.  Što je djed napisao, činilo se važno i unuku. U vrijeme Isusa Siraha sukobljavale su se religiozne i kulturno-političke stvarnosti.  Židovi su ovisni o stranim silama koje su ih, s jedne strane, porobljavale, a s druge strane propagirale moralno religioznu  samovolju. Isus Sirah traži mjerila koja će dati cilj i smisao ljudskom životu i djelovanju. Za njega je strah Božji (1,11-20) jedina nosiva baza uređivanja života. Možda bi bilo bolje reći: „Nuđenje iz poštovanja prema Bogu Stvoritelju" . Ovo nuđenje iz poštovanja se očituje kroz održavanje zapovijedi, u brižnom postupanju sa stvorenjem, u zaštiti slabih. Ne radi se o tome da se čovjek mora robovski saginjati pred moralnim zahtjevima Boga udaljenog od svijeta.  Božje zapovjedi su povjerljive  vodilje za ponašanje i odlučivanje ljudi. On može ispravno, svjesno i istovremeno mudro, s povjerenjem u Božje zapovijedi, uređivati svoj život.

Reci 15, 15-20 izričito nam obećavaju slobodu nasljedovati Božja mjerila. Možemo činiti dobro ako želimo. Imamo snage odbacivati zlo i štetno i to ne činiti. Naši redoviti izgovori glase: „Ne mogu drukčije"; „Što će misliti drugi." „Tako svi čine". Koliko puta u svagdašnjem životu reknemo „ja moram", a u stvari mislimo „ja hoću." Ako želimo da nas neki termin pritišće reknemo lakomisleno: „Moram to i to završiti." A možda smo dugo vremena tu stvar odugovlačili i sada je koristimo kao dobrodošli izgovor.  Do nas je hoćemo pristajati na svakodnevne laži. „Oganj i voda...pruži ruku za onim što ti se sviđa (r16)" Na ognju mogu ispržiti prste. Voda oživljuje. Mi smo pozvani na život. Lakše možemo postupati s grijesima  ili pogreškama. Grijesi se mogu oprostiti, a pogreškama i manama ne možemo uteći.

Redak 13 misli: Bog čuva ljude od zla i nedostojnoga. Ovu rečenicu shvaćam u smislu psalma  92: i u iskustvu nesreće i nevolje Bog, u ljudima, jača povjerenje da će konačno naći spasenje.  Poput Joba, i ljudi u vrijeme Isusa Siraha su doživljavali razbojstva, zlodjela i sumnje u Boga. Možda su baš zato Isus Sirah i njegov unuk zapisali ove riječi.

 

Read more ...

5. Nedjelja kroz godinu

Homiletsko razmišljanje biblijskim tekstovima

Prvo čitanje (Iz 58, 7-10)

Ovaj tekst je uzet iz trećeg dijela Izaijine knjige. Prije ovog teksta  su obećanja strancima i onima bez djece i poglavlje „Prijetnja protiv vođa naroda." Vrlo interesantno poglavlje, s usporedbama bliskima životu: „on govori: Dođite, donijet ću vina. A mi pijemo pivo. A kako je danas, tako bi trebalo biti i sutra, sjajno neka bude" (Iz 56,12). Bezobzirnom ponašanju vođa naroda suprotstavlja se poglavlje „Obećanje pobožnima". Današnji tekst se nalazi pod naslovom „prava pobožnost". Važno je, za proroka, naglasiti da se Bog nalazi kod slomljenih i potlačenih, iako on, kao Svetac, boravi „u visinama" (57,15).

Tako bi slušatelji trebali upoznati za što se baš i ne isplati zauzimati. Prorok opisuje post kakav se Bogu sviđa, jedno djelotvorno ponašanje, koje se ovdje odnosi na točno konkretne stvari.

U djelovanju za gladne ( 925 milijuna ljudi živi u stanju gladi, a njih još milijardu pati od nedostatka vitalnih mikronutrijenata - minerala i vitamina- T-portal 25.I 2011. ) beskućnike, siromašne očituje se Bogu ugodno djelovanje. Tko tako živi, bit će nagrađen Božjom pažnjom i konačnim povezivanjem. Ovakvim ponašanjem pokazuje se prava vjera, sjaji novo svjetlo.

Izaijin tekst je dobra popuna za današnje evanđelje. Oba teksta  su vrlo blizu uređenja vjerničkog ponašanja.

Klasično rečeno, ovdje se potiču kreposti koje se traže od vjernog čovjeka.  Ipak, vrlo je teško njih i ostvarivati.  I za slušatelje na sv. misi mogle bi ove riječi biti opomena da propitaju vlastito ponašanje.  Pri tome se manje postavlja pitanje, da li treba tako postupati,a više gdje čovjek mora početi.  Tako konkretno, koliko je moguće, treba u navještaju spomenuti stvari koje zahtijevaju našu angažiranost.

 

Read more ...

Prikazanje u Hramu

Homiletsko biblijsko razmišljanje

Drugo  čitanje (Hebr 2, 11-12, 13c-18)

Poslanica Hebrejima se obraća, na kraju prvog stoljeća, kršćanima  iz židovstva, koji su se umorili u vjeri i pali su u duboku krizu. Pisac se plaši da bi jedno tako veliko dobro, kao što je vjera u Isusa Krista, mogla ostati bez značenja. Zato im pokušava rastumačiti Isusovo spasiteljsko djelo na poseban način i tako ih motivirati  na nov zamah u vjeri.  Odlomak koji je danas uzet kao drugo čitanje govori o položaju Isusovu u stvorenju i odnosu prema vjernicima, konačno ono najvažnije,  uspoređuje se s odnosima u obitelji.  Prema planu Božjem Isus stoji iznad svih, ali se ne stidi biti brat ljudima. Ovaj obiteljski odnos ima mnoge posljedice, jer to znači  biti uzet u Isusovu sudbinu, ali i po njemu biti oslobođen onoga što život uništava u temelju, a to je smrt.  Po strahu od smrti čovjek upada u ropstvo neslobode.  Tko, pak, vjeruje u Isusa, ne treba se plašiti smrti.  U Isusovoj sudbini on može prepoznati da Bog ne prepušta ljude sudbini smrti, nego ih vodi k slavi.

Mnogi današnji kršćani žive tako kao da Isus nije došao na svijet. I oni od njega ne očekuju ništa. Nisu se nikada pitali što on za njih znači  i što je njegov dolazak za njih, egzistencijalno, promijenio. Današnja svečanost može nam biti prigoda da postavimo ova pitanja: kakav je Bog? Što ja očekujem od Boga? Kako bih reagirao ako mi se on približi?

 

Read more ...

4. nedjelja kroz godinu

Homiletsko razmišljanje nad biblijskim tekstovima

Prvo čitanje (Sef 2,3; 3, 12-13)

Situacija lomljenja saveza i vrijeme suda, u Jeruzalemu više neće biti „štetnih djela" (3,11) i vođe neće igrati nikakvu ulogu - to je podloga starozavjetnih čitanja.

Oba kratka odlomka se oslanjanju na prethodni govor o sudu i označuju mogućnost da „možda" (2,3), obeshrabreni i izrabljeni od vladara, izbjegnu sud Božji. U ostalom Sefanija ukazuje, posred tamnog govora o sudu, na malo svjetlo mogućeg spasenja. No, ova mogućnost je potpuno u okviru  Jahvinog suvereniteta.

Kad obeshrabreni i obespravljeni u zemlji traže Jahvu i njemu se obraćaju, stvaraju zajednicu u kojoj će vladati pravda i poniznost prema Jahvi. Ovdje se vidi (r.12) pogled u budućnost, jer ova grupa predstavlja „ostatak". To je „poniženi i pred Bogom siromašni narod koji svoju budućnost traži kod imena Gospodnjeg."U ovoj povezanosti s Bogom, tom narodu, koji je u vrijeme kraljeva bio žrtva izrabljivanja, je obećan mir i spasenje.  Njihov Bog je Bog siromaha i poniženih koji mirno idu preko poljana (13). Tekst daje nadu u tamnim vremenima suda, istovremeno naglašava da je Bog onaj koji određuje kada i kako će dati spasenje, jer  Bog je veći od naše vlastite želje i stvarnosti!

 

Read more ...

GODINA B 2017/18
Article Count:
8
GODINA A 2016/17
Article Count:
57
GODINA C 2015/16
Article Count:
64
GODINA B 2014/15
Article Count:
59
GODINA A 2013/14
Article Count:
56
GODINA C 2012/13
Article Count:
66
GODINA B 2011/12
Article Count:
62
GODINA A 2010/11
Article Count:
65
GODINA A 2001/02
Article Count:
2