10 zapovijedi
1. Vjeruj da je Bog Bog ljubavi i da želi svima puninu života, a ne smrt.
2. Ne zloupotrebljavaj ime Božje da ne bi naškodio životu drugih.
3. Hvali Gospodina zbog života i slavi život kao najveći dar i svečanost.
4. Brani život koji je u opasnosti i poštuj sve koji su ti život dali.
5. Ne ubij ni jednu vrstu života, jer život je od Boga.
6. Ljubi život, jer život je od Boga.
7. Ne privlači dobra, koja su za sve, samo k sebi, jer svi ih trebaju za život.
8. Pomogni da svi imaju dovoljno za život.
9. Dijeli bratski sa svim ljudima.
10. Zauzimaj se u život i za život drugih.
Revista Pastoral Andina
Više Švicaraca umre nego li ih se rodi.
iz Zürih See-Zeitung, srijeda 13.listopada
Neuenburg: Upis u knjigu građanstva jednak je broju rođenih. Ako se ne bi uzela u obzir 1918. godina Španjole (gripe,) prvi put u zadnjih stotinu godina više je Švicarki i Švicaraca umrlo, nego ih se rodilo. Samo zbog novih prijema u građanstvio Švicarske broj ostaje isti.. Koncem 1998. živjelo je u Švicarskoj ukupno 7 123 500 osoba, bilo Švicarske ili druge narodnosti (osim sezonaca, izletnika i onih koji traže azil). U toku jedne godine porastao je broj stanovnika za 27 972 ili 0,4 posto kako to javlja državni ured za statistiku. U usporedbi s prošlim godinama broj stanovnika je lagano porastao nakon što je prošlih godina stalno opadao. Ali jasno je da je dosta manji nego na početku devedesetih godina. Uspon je pripisati laganom usponu broja dobivenih državljanstva i povećanju poroda kod stranaca. Broj osoba švicarske nacionalnosti je lagano porastao za 18585 ili 0,3 posto i sada ih ima 5 739 892. To treba konačno zahvaliti uzimanju državljanstva po novom zakonu o građanskim pravima od 1991, pa se broj popeo na 21 277, što je više nego dvostruko povećanje. Prijem državljanstva je u Švicarskoj, u usporedbi s drugima, još uvijek nizak. Prijem državljanstva je umanjio broj iseljavanja i manjeg broja rađanja.
Siromah
Nebo je sivo
Obalom uzduž rijeke
Ide neki siromah.
Ne zarađuje skoro ništa.
Ne može biti ni dobar
Cipele mu imaju rupe
Bolestan je
On je razbojnik
Ne zarađuje skoro ništa
Ide obalom
Nebo je sivo.
Dobar čovjek
Jednoga dana sretne monah jednog
čovjeka, koji mu ispripovjedi kako je
dobar: daje siromasima dio svoga imanja
Zauzima se za zatvorenike. Bolesne posjećuje dva puta sedmično.
Monah ga je slušao pa mu reče:
Stvarno si dobar, ipak idi i pitaj:
- svoju ženu što o tebi drži,
- svoju djecu što o tebi misle,
- svoju rodbinu, što od tebe očekuju.
- svoje susjede, što o tebi međusobno
pričaju.
- svoje kolege, kako o tebi razgovaraju
a onda dođi i reci mi kako si dobar.
De von Nguyen
Bog je moj spasitelj
prema Psalmu 96
sad pjevam Gospodinu novu pjesmu,
pjevam Stvoritelju svega svijeta.
Pjevam Gospodinu i molim ga za blagoslov,
jer svaki uzdah počiva u njegovom spasu.
Želim pričati o njegovoj milosti,
izvještavati o čudesima njegove ljubavi.
Jer velik je Gospodin i on je moje spasenje,
sličan litici o koju se valovi razbijaju.
Kod njega je spasenje,
jer nebesa on stvori.
Njemu jedinome pripada moja hvala i čašćenje,
sila je u njegovim rukama.
Njemu pripadaju sva moja htijenja
ja pripadam samo njemu.
Gospodinu želim darovati moje pjesme
sama sam žrtva njemu.
Pred njim liježem u bolovima i radosti
i ničeg se ne strašim u njegovoj ruci.
Pripovijedati želim o njegovoj dobroti,
o njegovoj utjesi na kamenitom putu.
Radost me ispunja pogledom na nebo i zemlju,
veselim se žuboru vode.
Sa mnom pjevaju livade,
vesele se drveća šumska.
Svi oni znaju za Božju prisutnost
u njegovo boravljenje u svijetu.
On mi je darovao svoju milost
njemu želim biti vjerna u mojoj ljubavi.
O piscu: Kao mlada na smrt bolesna žena započela je pisati. Njeno pisanje znači život protiv smrti. Ona živi, jer je u svojoj dubokoj vjeri u Boga crpila i dobila snagu za život.
Karin E. Leiter, rođena 1956. u Insbrucku, diplomirana medicinska sestra, živi u Beču i od početka 1988. znade sa svoju smrtonosnu bolest raka. Usprkos tome piše i završava teologiju da bi mogla raditi u dušobrižništvu bolesnika.
Sretan je tko svoju sreću dijeli
Sretan je,
tko svoju sreću
dijeli s drugima.
Sretan je
tko upozna nekog čovjeka
za kojega može reći:
sretan sam što postojiš!
Sretan je
tko može vjerovati,
da nikad u životu
nije kasno,
iznova započeti....
Adalbert L. Balling: Lasst uns die Liebe leise lemen.
U početku bi odnos
Ono JA nije posljednji horizont sebe samoga. Možemo iz nas izaći, postati rijekom koju promatramo kako mimo nas teče, postati pjesmom koju pjevamo. Mi nismo ograničeni i izračunati produkt, u što često sebe pretvaramo. U početku je bio odnos koji nas je stvorio.
Postojimo, kako je to Emmanuel Levinas to jasno rekao, u »akuzativu« - izgovoreni, izdahnuti, viđeni, upotrebljeni. Biti čitav znači sreću onog: »Gledaj ovo!«
Dorothe Sölle, Wo Liebe ist, da ist Gott
Gdje se ljubi druge
Gdje se druge ljubi
je mjesto zajednice
koja se naziva Kristovom.
Poput njega trebaju dijeliti
njihov život i brige
bolesnih i hromih
slijepih i nijemih
treba se smilovati
slabima i bolesnima.
Gdje se događa ljubav
tu bijeda prima svoj kraj
tu će zemlja biti nova.
Lotthar Zenetti: Auf Seiner Spur
Ruža i bodlja
Jer trnje bode
vjeruju oni koji je uzimaju
da su shvatili
što je ruža,
i govore ruži:
»Ti odbacuješ«
umjesto da sebi kažu:
Ja sam uhvatio.«
Jer bodlja pravi bol
misle plašljivci
da su shvatili što je ruža,
i govore ruži
koja se opkolila dračama:
»sad si ti zaštićena.«
Jer bodlja zadaje bol
nadaju se oni koji trpe
da su shvatili ružu
i govore bodljama:
»naša nada je,
da će nakon vas,
procvasti ruža.«
Josef Dirnbeck, In Gottes Ohr
S ovima nitko ne razgovara
S onima nitko ne razgovara,
koje bi se najradije ne vidjelo,
koji pripadaju manjinama,
koji su ostali sami,
za koje se nitko ne zanima,
koji nemaju obitelji,
koji nisu više sposobni konkurirati,
koji nemaju uspjeha,
koji se ne mogu razumjeti,
koji nemaju slobode,
koji ne mogu pomoći
ti su naši bližnji.
Josef Dirnbeck/Martin Gutl, Ich began zu beten
Misno slavlje
Pozdrav: Bog slave i darovatelj svake milosti neka bude sa svima vama.
Uvod: Ako netko izloži neki teški i komplicirani sadržaj u nekoliko riječi, tada kažemo: »Došao je na vrhuna.c« Sve što Bog od nas ljudi traži Isus je to donio na vrhunac:«Ljubi Gospodina Boga svoga, svim srcem svojim,a bližnjega svoga kao sebe samoga.«
To je jasna pouka, prečesto smo je čuli, ali malo slijedili. Želimo, na početku ove svete Euharistije, trenutak biti tihi i ispitati se gdje smo mi prošlih dana povrijedili ljubav prema Bogu i bližnjemu.
II: Sakupili smo se kao Gospodnja zajednica da zajedno slavimo žrtvu hvale. Zahvaljujemo Bogu za ljubav koju nam on pokazuje. Zahvaljujemo za ljubav koja nas osposobljuje da na tu ljubav uzvraćamo i da je pokazujemo drugim ljudima.. Pozvani smo sudjelovati na ljubavi Božjoj i u njoj rasti.
Kirie:
- Gospodine, Bože naš ti nas sakupljaš iz naših kuća i svih naroda.
- Ti si nas pozvao u tvoju kuću. Kriste Smiluj se.
- Ti si tu među nama. Gospodine smiluj se.
- Daj da te svi ljudi ljube svim srcem i vjeruju tvojoj riječi darovateljici života, molimo te
- Daj svim kršćanima dobru riječ, ruku pomoćnicu i otvoreno srce da mogu biti jedan uz drugoga, molimo te
- Učvsti sve župe u savezu tvoje ljubavi i daj da svi mi u njoj rastemo, molimo te
- Podaj da mladi ljudi poticani vjerom krenu u život i radost u zajednici vjernika, molimo te
- Jačaj sve bolesne i nemoćne i daj njihovoj rodbini da iz ljubavi budu uz njih, molimo te
- Molimo za sve ljude ovoga svijeta:
- Molimo i za one koji nose političku odgovornost:
- Molimo i za one koji postaju kriminalci da bi mogli preživjeti: da pronađu redovno zaposlenje i nađu uredan život.
- Molimo i za sve kršćane i kršćanke ovoga svijeta da im podaš snage da ostvaruju pravo bratstvo.
Gospodine smiluj se.
Zborna molitva
Bože svih naroda, ti nam pokazuješ bezgraničnu ljubav, ti si nas stvorio, ti nas prihvaćaš onakve kakvi jesmo. Zajedno želimo slušati tvoju riječ. Daj da budemo otvoreni za to i jedan za drugoga. Po Kristu...
Molitva vjernika: Pomolimo se puni pouzdanja našemu Bogu koji nam je u svojoj ljubavi uvijek bliz:
Gospodine Bože naš, ti si izvor života ti si naša nada i jakost, mi te hvalimo i slavimo, trojstveni Bože: Oče, Sine i Duše Sveti, sada i u sve vjekove.
II.
Da postignu sve ono što trebaju za dostojan život: dosta hrane i vode, odijela i stanove, kao i mogućnost školovanja i medicinske zaštite.
Duše Sveti, djeluj u nama
Da budu svjesni odgovornosti da nose brigu za dobro sviju
Duše Sveti, djeluj u nama
Duše Sveti, djeluj u nama
Duše Sveti, djeluj u nama
Darovna molitva
Bože, stvoritelju svijeta, po tebi imamo život. Ono što ti darujemo dolazi iz tvoje ruke. Za to ti zahvaljujemo i molimo te: dok dijelimo međusobno kruh, učini da budemo i jedno tijelo, jedno tijelo tvoje Crkve. Ovdje i svugdje.
Predslovlje:
Dobri Oče, mi ti zahvaljujemo i slavimo te, jer nas ti u svojoj ljubavi podržavaš i nosiš, Ti si nas povjerio jedan drugome da tako budemo vidljivi znak tvoje dobrote i tvoje vjernosti među ljudima. Zahvaljujemo ti da smijemo okusiti kako nas ti ljubiš kad se ljudi međusobno nađu i kad međusobno odbace svađu i mržnju, te kad zajedno traže nove putove. Posebno ti zahvaljujemo za Isusa Krista, tvoga Sina, koji je za nas išao putem ljubavi, da mi nađemo put u život. Tako se združujemo sa svima, koji su s nama povezani u vjeri, sa svima koji te slave i zazivaju puni radosti:
Zaključna molitva: Bože svih naroda, ti nam uvijek iznova daruješ život i ono što trebamo za život. Ti nas pozivaš da ljubimo jedan drugoga, da idemo jedan drugome i da pomažemo ljudima. Daj nam odvažnosti da možemo pričati o tebi i tvojoj ljubavi. Budi ti hvala i slava u vijeke vjekova.
Blagoslov: Kad se sada raziđemo, tada neka s nama ostane tvoj blagoslov, o Gospodine; Svojim blagoslovom ti zahvaćaš čitavu zemlju i dopuštaš da svi osjetimo da si tu, blizu nas.
Tako neka vas blagoslovi i čuva Bog ljubavi i života: Bog Otac, Bog Sin i Bog Duh Sveti.
Propovijedi
1.
1. Ljubiti
Svim srcem, tim najnutarnjijim organom odakle dobiva krv svaki djelić moga tijela. Svom dušom, tim božanskim dahom, po kojemu mogu disati i svim mislima koje me zaokupljaju i što me prožima jučer, danas, sutra. Svim tim snagama ljubiti nije malo. Ljubiti Boga svim tim silama je velika zapovijed.
Možemo je usporediti s obećanjem da ćemo neku osobu ljubiti, poštovati do smrti. I druga zapovijed ljubavi i obećanje ljubavi partneru imaju nešto zajedničko. Ovo što je zajedničko samo je temelj da je ženidba sakramenat. Ove paralele nam daju pretpostaviti da odnos prema Bogu i odnos prema jednoj osobi i savezu partnerstva pokazuju ista iskustva (doživljaje). Jasno je koliko može savez u braku dobiti na vrijednosti ako uronimo u dubinu saveza u kojega nas Bog zove. I ondje, i ovdje život teče rijekama i ovdje, i ondje se nalaze tipične situacije.
Tu je neki par koji živio u svađi, možda više nisu živjeli zajedno, par koji zna da svađa počima sitnicama, u svagdanjem životu se ipak vole, iako im to rijetko pođe za rukom. Tu je par koji svaki dan doživljava kao dar, jer su jedno drugome blizu, par koji međusobno zna biti nježan, što pomaže da se prevlada svagdašnjica.
Tu je par kojemu je zajednički život samo navika. Opažaju kako su jedan drugome postali strani, ali se ne uspijevaju tome usprotiviti. To je život ponora jedan za drugoga.
2. Ispit
Koliko smo različiti, toliko su i različite faze našeg života, tako su različiti i naši odnosi s Bogom. Napeti odnos, zaljubljeni odnos, potpuno udaljeni odnos, odnos u povjerljivoj šutnji ili odnos gdje se više nema što reći. U takvim različitostima, a opet zajedno.
Nije uvijek lako prihvatiti ove različitosti. Ljudima koji imaju osjećaj da su pogriješili svojim sklapanjem životnog saveza može biti teško radovati se zbog sreće drugih.
Velika je napetost cinizma. Nasuprot njega su vjera i ljubav bez obrane, nemoćni. Protiv svjetske mudrosti obescjenjivanja u razgovoru, protiv podvaljivanja i nasuprot pojašnjenja bračna vjernost je bez obrane. Tko voli iz sveg srca i duše bez obrane je nasuprot svih protivnika. Može činiti samo jedno: ne osvrtati se na napasnika, nego činiti ono što sam želi i graditi ono što je doživio.
Ljubav ne podnosi nikakvo naknadno provjeravanje. Eksperimentirati s ljubavlju znači dijeliti srce i dušu. Ljubav nije količina znanja o drugome, nego divljenje tajni drugoga. Pa i čovjek kojega poznam cijeloga života, čovjek koji mi je predan u svoj svojoj golotinji, bit će uvijek mnogo više, nego da sam mu vjeran u mojim životnim odlukama.
3. Otkriti
Tako je i Bog. Gol visi pred nama na križu. Svoju riječ nam je dao u ruke, riječ u kojoj Bog sam sebe izgovara, sam sebe je oslobodio svoga božanstva. I nije samo napast teologa da Boga učine predmetom svoga znanja i istraživanja. Boga se može samo ljubiti svim srcem i dušom, iako mi on ostaje tajna koju, u valovima života, trebam ponovo otkriti.
I ovdje odnos prema Bogu ima nešto zajedničkog s odnosom prema partneru.
- Par koji ima milost živjeti u sretnom odnosu, može rasti iz ove darovane sreće. Može se otkriti da jedna takva ljubav nadilazi sve i ponovo raste.
- Par koji više živi jedan pokraj drugog, nego jedan s drugim, gdje je zajednički život postao samo običaj, taj par može iznova otkriti, s bolju iz doživljenog odstojanja, da nije sve poznato i da se sve ne sastoji od međusobnog predbacivanja, nego da treba na drugome ponovo otkriti ono što je njegovo.
- Tako možda čovjek koji je rane razočarane ljubavi prekrio cinizmom, može upravo tu početi: kod vlastite čežnje za spasonosnom ljubavlju. Treba pokušati izbrisati prividno svjetlo i sam, u svojoj tami, svim srcem i dušom iznova prionuti uz ljubljenu osobu.
Kako mi živimo naše odnose i prevladavamo krize, tako svatko sa svoje strane pokušava doprinijeti na izgradnji zajednice i Crkve Božje. Ako zapovijed ljubavi prema Bogu nije teorija, nego zahvaća cijelog čovjeka, naše srce, našu dušu, naše misli, onda će se sigurno mijenjati i naši odnosi prema drugim ljudima. Pomozimo jedan drugome otkriti ovu čudesnu preobrazbu.
2.
1. Bog govori DA svakom čovjeku. Bog je pozvao čovjeka u život, okružuje ga svojom ljubavlju, nudi čovjeku život u punini. U Božjoj povijesti s ljudima, čovjeku je nudio savez života i ljubavi da bi čovječji život bio sretniji. K ovoj ponudi spadaju i životvorne zapovijedi kao Božja ponuda ljudima.
2. Gdje zakoni i formalizmi uzimaju maha, tamo je sve manje ljubavi. Ljubav je mjerilo ophođenja sa zapovijedima. Ljubav prema Bogu, prema ljudima i prema samome sebi. Iz Božjih ponuda su, tijekom vremena nastali zakoni, opterećenja, a ne životna pomoć za ljude. (Subota je zbog čovjeka, a ne čovjek zbog subote.) Tamo gdje se hladi ljubav, neće se ni Božji zakon ljubavi potpuno shvatiti. Zakon bi trebao poticati na ljubav, a ne ograničavati je.
3. S ovog stajališta trebamo se i mi, kao Isusova zajednica, pitati koliko nam uspijeva živjeti kao životno poticajnu veselu vijest i koliko je svjedočimo. Ne bi nas se smjelo prepoznavati kao Isusovu zajednicu po savršenim Crkvenim zakonima, nego po tome koliko nas ti zakoni osposobljavaju da mognemo uzeti ljubav kao temelj našeg življenja. Kršćanska oznaka jedne zajednice je međusobni odnos članova, odnos prema slabima i siromasima, odnos prema odbačenima i onima koji stoje na rubu društva. Crkva ne smije težiti da postane društvo gdje vladaju savršeni zakoni, nego zajednica u kojoj se može svaki pojedinac razviti, jer ljubav djeluje oslobađajuće, jer Duh zajedništva ne djeluje razarajuće i sužavajuće. Zajednica, kao primjer i poticaj u svjedočenju Evanđelja, za druge zajednice.
4. Boga ljubiti svim srcem, svom dušom i svim mislima, ne isključuje ljubav prema ljudima, nego je uključuje. Ljubav prema Bogu i prema ljudima su nedjeljivo povezane. Sretni i oslobađajući život ljudi je najveća želja Božja. Bogu na srcu leži čovjek i njegovo dobro. I to dobro svakog stvorenog čovjeka. Božje pouke su životne pouke i imaju za cilj sretan ljudski život.
5. Ljubiti bližnjega kao samoga sebe. Mjera za odnose među ljudima je težnja za vlastitom srećom i zadovoljstvom. Ljubiti kao sebe samoga znači, prije svega, moći reći da samome sebi, sebe promatrati kao stvorenje u ljubavi, sa svim dobrim i zlim stranama, sa svim sposobnostima i talentima, ali i sa slabostima i nesavršenostima koji postoje u vlastitoj osobnosti.
Tko može reći da samome sebi, samoga sebe ljubiti, taj je sposoban reći da i drugome i ljubiti ga.
3.
Ljubav prema Bogu očituje se u ophođenju s ljudima
Poplava zakona
Znade li Bog koliko ima zakona i propisa na zemlji? Samo zadržati pregled nad novim zakonima i propisima je prevelik zahtjev za svakog specijalistu pravnika. K tome izgleda sve sasvim suvišno ako se znade da je švicarski narod pozvan odlučivati o nekom novom zakonu ili promjeni zakona. Zakoni - to je stvar stručnjaka, kako danas, tako i u prošlosti. Tu pjesmicu znade svaki student prava napamet.
Stručnjaci su potrebni
Današnja dva čitanja imala su za temu zakonodavstvo u Izraelu. Čitanje iz Starog saveza u kojem se govori o kratkom tumačenju zapovijedi i Evanđelje u kojemu Isus pokušava sve preokrenuti i drugačije osmisliti u dvostrukoj zapovijedi: Ljubi Gospodina Boga svoga svom snagom svojom, svom dušom svojom, a bližnjega svoga kao sebe samoga. U samoj naravi čovjeka je da se te dvije stvari povežu. I to treba ljude koji su sposobni sagledati ono bitnije. Ali, sve u svoje vrijeme.
Stranac kao šansa
Tumačenja zakona u prvom čitanju su bila potrebna ako bacimo pogled na ondašnje društveno stanje. Tada je bilo stranaca na čije je informacije čovjek bio usmjeren. Tada nije bilo ni novina, ni interneta. Tada su stranci bili medij preko kojega se dalje prenosilo. K sebi pozvati stranca kao gosta značilo je: imati prednost u znanju da bi se moglo iskočiti iz kotača svakodnevnice i nešto od drugog svijeta naučiti i upoznati. U strancu vidjeti nešto dobra pa i s obzirom na spomen vlastite prošlosti, je pozadina rečenih riječi. Među drugima leži i vlastiti interes, posebno u onome što se tiče udovica i siromaha koji su izričito spomenuti. Vrijedno je spomenuti: »Sjeti se, čovječe, onoga što si sam nekoć bio i što bi sam nekada mogao biti.“
Zaštita slabih
Po ovoj rečenici raste jedno u odgovornosti prema bližnjemu i slabima. Obogatiti se na račun najsiromašnijih, u starom Izraelu, nije prolazilo. Božja zapovijed je bila garancija za to. Ako bismo htjeli da te riječi zazvuče u današnjoj situaciji, tada bi formulirane zapovijedi bole oči i parale uši u društvu gdje je svatko sam sebi bližnji i svatko izvlači korist na račun drugoga i onih najsiromašnijih, ne uvijek da bi osigurao vlastito preživljavanje, nego sve više zbog trke za novcem i kvalitetom življenja. To su sve paušalne osude, ali nas tjeraju misliti.
Služenje životu
Zapovijedi služe životu. Njihovo naviještanje znači štititi život, njegovati ga i podupirati. Ne mislimo samo na naviještanje Evanđelja u krajevima gdje Evanđelje nije poznato, nego i u onim krajevima svijeta gdje se više ne poštuju Božje zapovijedi, gdje se ugrožava život pa je naša dužnost, kao kršćana, pokazivati na zapovijed čuvanja života. Pomoći tražiti život i njega nalaziti. Ljubav prema Bogu ne ide mimo bližnjega. Tko ljubi Boga, taj će ga otkriti i u bratu čovjeku. Ljubi Gospodina Boga svoga svim srcem svojim, svom dušom svojom, svom snagom svojom, a bližnjega svoga kao samoga sebe.
Ljubav prema Bogu,
prema sebi i prema drugome su međusobno povezane. Što tebi Bog u svojoj ljubavi daruje, mora povući za sobom i one oko tebe i svijet. I djelima kršćanske ljubavi želi Bog i danas biti vidljiv i uočljiv iznad svih granica svijeta i zemalja, iznad svih zakona i zakonodavaca. Ljubiti drugoga, jer znadem da mene Bog ljubi. To nam daje da živimo i proživljavamo. Ne stanimo samo na slovu riječi, nego se prihvatimo bitnoga. Na to nas poziva Evanđelje ne samo danas, nego i sutra i uvijek. Amen
4.
Naš znak prepoznavanja - ljubav prema bližnjemu
Znak prepoznavanja kršćana
Kakav logo, kakav znak prepoznavanja imamo mi kršćani? Možda ćete pomisliti, jasno, »križ«. U našim crkvama, kršćanskim kućama stoji kao ukras na zidu, ili ga se nosi na lančiću oko vrata. Svuda su križevi, pa se po tome i kršćani mogu prepoznati. – Ili?
Ipak ne bismo smjeli biti tako sigurni. Isus je imao jedan drugi znak pred očima i na pameti, rekao je: „Ljubite jedan drugoga, kao što sam ja vas ljubio. Po tome će ljudi spoznati da ste moji učenici.“
Znak prepoznavanja i zapovijed
Nas kršćane bi trebalo prepoznavati po ljubavi, dakle ne po znaku poput križa, niti po nekoj formuli vjerovanja, nego temeljnim držanjem osjećaja kao što je to ljubav.
Ako se podsjećamo na tek poslušano evanđelje, onda je tu unutra još više od običnog držanja (ponašanja) prema životu i kao znak prepoznavanja – ljubav je zapovijed Božja. Jedan farizej pita Isusa o najvažnijoj zapovijedi. Sigurno ga je time htio i kušati kako stoji ovaj propovjednik i novi buntovnik iz Nazareta prema Bogu i vjernosti njegovu zakonu. I Isus mu odgovara Božjom zapovijedi ljubavi i k tome nadodaje ljubav prema bližnjemu: „kao sebe samoga.“ Ljubav je za njega najvažnija Božja zapovijed – ljubav prema Bogu, bližnjima i samome sebi.
Ljubiti Boga
Ali kako mi trebamo „ljubiti“ Boga? Kako se može ljubiti nekoga koga se jednostavno ne vidi, niti može shvatiti? Treba li se samo iz daleka veličati Boga… velikoga, svemogućega? Ili sam u svojim molitvama i odnosima prema Bogu uvijek na jednoj strani?
Ne, sigurno ne. Samo, nekad je vrlo teško sjetiti se lijepih Božjih riječi punih ljubavi, njegovog hodanja s nama u teškim trenucima, njegove prisutnosti u bogoslužju, u molitvi i u mnogim malim i velikim znakovima njegove blizine. Ako bismo bili svjesni Božje prisutnosti pune ljubavi, onda bismo ga mogli ljubiti i osjećati se u njegovu krilu.
Ljubiti bližnjega
Ljubav prema bližnjemu je drugi dio ljubavi koju spominje Isus. Sasvim jednostavno – ili ipak strahovito teško? Kako to ide „ljubiti bližnjega.“? To će biti konkretno ako mi u međusobnom ophođenju mislimo na to, u našim obiteljima, na radnim mjestima, u župama. Kako možemo ovdje živjeti naš „znak prepoznavanja“, ljubav? S ljudima za koje mislimo da su dobri i nema problema – ali s drugima? S onima koji nam „pile živce“, sa „živčanima“, tu se ljubav prema bližnjemu vrlo brzo stavlja na kušnju. I kako to uopće izgleda „jedan drugoga ljubiti“? I kako se to mora izvana vidjeti? Tu je, uz ovu zapovijed, mnogo više pitanja nego odgovora.
Ljubiti samoga sebe
Ljubav prema samome sebi se ne može tako jednostavno protumačiti. Ovu ljubav prema sebi izreći drugim riječima, možda bi se još i dalo: to je povezano s „dostojanstvom“ „samopoštovanjem, onda poštivati vlastite granice, sebi činiti dobro, paziti na nutarnje poticaje. I sve ono što mi sebi želimo u odnosu s drugima trebamo biti spremni i samima sebi darovati. Za mnoge ljude je to problem (oni su drukčije odgajani). To bi moglo zvučati da se misli egoistički – sebično. Drugi su prije! – a to ponekad ide do potpunog iscrpljenja i predanja samoga sebe.
Ima ljudi koji su zaljubljeni u sebe – koji sakrivaju svoje vlastite mane i pogreške i sebe postavljaju u središte. Tu, za druge ljude i za Boga, ne ostaje mnogo prostora. No, postoji jedna zdrava i pravilna ljubav prema sebi. Sebi oprostiti, sebe ozbiljno shvaćati, sebe voljeti - a to me čini sposobnim ljubiti druge ljude.
Kao što sam ja vas ljubio
Kad je Isusu postavljeno pitanje kako ta ljubav praktično treba izgledati, onda je jednostavno rekao: „kao što sam i ja vas ljubio.“ Sigurno da se to može gledati kao najviši zahtjev – konačno njegova ga je ljubav odnijela u smrt. – Ali vjerujem da se ovdje o tome ne radi, na prvom mjestu. Slušam ove riječi kao obećanje, kao dar, kao tumačenje ljubavi: Jer sam ja vas tako ljubio, onda je takva ljubav i moguća. Jer ste udomaćeni u vjeri, koja je duboko uvjerena da Bog ljubi ljude, onda možemo i mi biti sposobni za ovakvu „ludu“ ljubav.
Sve ovisi o našoj kreativnosti i strpljivosti, našoj radosti i našim „proljetnim osjećajima“ (iako je evo duboka jesen!) da mi možemo ovu ljubav prenositi i učiniti vidljivom – ali najprije kao naš znak prepoznavanja -Ljubav – dar nama! Bog nas ljubi!
Amen