Pozdrav: Isus Krist je za nas postao čovjekom, On neka bude sa svima vama.
Uvod: Jeste li kada svjesno promatrali izlazak sunca? Kako izlazeće sunce uništava tamu noći i kako se bude boje i život? Isus Krist je svjetlo svijeta, svjetlo pravde. Danas slavimo njegov izlazak u tamu našeg svijeta. Promatramo ga, kako dolazi nježnošću i ranjivošću malog djeteta. Pođimo, s pastirima, vidjeti, slaviti, što nam je Bog pripravio.
Molitva vjernika: Pomolimo se Gospodinu našemu, Isusu Kristu. On je, iz ljubavi prema ljudima, postao čovjekom i najprije se objavio pastirima.
- Daj svima koji danas slave Božić da te nađu poput pastira, molimo te
- Pošalji glasnike mira i onima koji te ne poznaju, molimo te
- Ukloni strah i nemir od svih naroda zemlje, molimo te
- Bolesnima, osamljenima, starima daj da dožive znak tvoje blizine, molimo te
- Pošalji ove noći ljude onima kojima nedostaje najosnovnije za život, molimo te
- Smiluj se svima koji svoj život shvaćaju kao teret, molimo te
Gospodin otvara nebo za sve ljude. Sada te slavimo s betlehemskim pastirima. Tebi hvala i slava u vijeke vjekova, amen.
Zar mi ne tražimo Boga na krivoj strani?
«Kada su anđeli ostavili pastire i vratili se na nebo- rekoše pastiri jedan drugom: Idemo k Betlehemu, da vidimo to što se dogodilo kako nam je objavio anđeo. I pohitaše tamo i nađoše Mariju i Josipa i Dijete položeno u jaslama». (Lk.2, 15-16)
Pastiri, o kojima nam Božićno evanđelje propovijeda, sigurno su bili pronašli neko zgodno mjesto gdje su se smjestili da se odmore od težine dnevnog posla. Sigurno je postojao među njima jedan koji je bdio da ne dođe do neželjenih događaja. Tu su bili i psi, koji su poluspavajući sve pratili. Drugim riječima, pastiri su sve učinili da bi i ovu noć mirno i sigurno spavali. Zbog svega smatram da izvještaj o pastirima nije neka lijepa, izmišljena priča.
A tada su oni, koji su bili zadovoljni sa svime što su imali, doživjeli nešto veliko, iznenađujuće, od čega se nisu mogli zaštiti ničim ljudskim. Nešto potpuno novo je ušlo u njihov život. Njih, koje su viši religiozni krugovi držali za nešto niže, poput carinika i bludnica, njih izabire Bog za prve nosioce i primatelje Božićne blagovijesti. Ovdje se pokazuje za koga bi trebalo vrijediti Božje spasenje.
Na žalost ova poruka nam je postala previše svakidašnja, po sebi razumljiva. Da, mi je još uvijek slušamo, ali nam premalo znači i govori. Kad bismo mi tu poruku danas prvi put čuli- kao nekoć pastiri, bili bismo njome tako zahvaćeni i okupirani kao nekoć pastiri.
Kada su pastiri vijest čuli o utjelovljenju Boga, rekoše jedan drugome: «Hajdemo do Betlehema da vidimo to što nam je Gospodin objavio». Drugim riječima: pastiri su ustali i krenuli na put. U tome se, za sve nas, krije dvostruki poziv. Najprije: Ustani! Otvori se! Prestani se okretati oko sebe, prestani gledati tvoje vlastite brige i probleme. Gledaj izvan i iznad sebe, gledaj u Božje visine. Tada će se otvoriti tvoje srce, samo od sebe, za drugi poziv: Kreni i sretni ono Dijete u kojemu je Bog postao čovjekom.
Bog je postao čovjek. To znači: od prvog Božića Bog želi da ga svi ljudi nađu. Možda mi sada padaju na pamet sva ona razočaranja kada sam susretao ljude. I, ako sam iskren prema sebi moram reći da su se mnogi u meni razočarali. Je li itko mogao u meni i po meni Boga naći? Pa bilo sa koje strane zapreke dolazile, one ne poništavaju božićnu poruku.
Bog je postao čovjekom u Betlehemu. Time želimo reći da se On ne može bilo gdje naći, nego tamo u mojoj kćerki koja je pobjegla od kuće, u mom sinu koji me je napustio, u mojoj ženi ili mužu koju ili kojeg više ne razumijem. Naći ću ga tu u susjedstvu, na istom katu, u istoj kući, u istoj ulici, u čovjeku koji t pokraj mene rado sjedi ili stoji.
S ovom porukom pastiri su ustali, otvorenih srdaca krenuli na put. A mi, zar mi puno puta ne tražimo Boga na krivoj strani?
Možda sada i ovdje razumijem da mi nemamo Božić. Božić treba tražiti i naći. A naći ćemo ga ako se otvorimo i krenemo ga tražiti.
Jer je Bog postao čovjekom, Božić se može naći samo u ljudima. A može se dogoditi da ćeš onda ti i samog sebe naći.