Poveznice za liturgiju i naviještanje

U današnjoj svetkovini Bezgrešnog začeća Blažene Djevice Marije susreće nas  jedna tajna vjere, koja nije izričito spomenuta u Pismu. Zbog toga  ovaj Marijin blagdan donosi, mnogim katolicima, poteškoće u razumijevanju.  Stoga je ovo prigoda da napravimo mali, potreban, uvod u ovo otajstvo vjere.

Ovdje nam mogu biti korisna sljedeća dva aspekta: prvo, trebamo ukratko opisati fenomen nasljeđa istočnoga grijeha (usp. Redemptoris Mater do 25.. 3. 1987, br. 10). Ono što  Katolička Crkva želi reći pojmom "istočni grijeh" je najbolje objasniti na temelju tipologije ljudskog ponašanja. Ovdje je Adam uzet kao polazna točka, u njemu se istočni grijeh pokazuje paradigmatski, to jest  u njegovom temeljnom primjeru, u njegovom  ponašanju prema Bogu.  On pokazuje želju i pokušaj uzdignuti se  u nedostupna područja božanskoga čime, u konačnici, želi biti kao Bog.  Adam  je samo tip koji se - očito -  ne smije promatrati samo sa strane muškog roda. Takvo Adamovo ponašanje  može biti vidljivo u povijesti odnosa Boga s ljudima.  Ljudi uvijek postupaju (uključujući Post II) tako da ponašanje počiva "na tipološkoj identifikaciji svakog čovjeka i čovjeka u cjelini," (Joseph Ratzinger, Kćeri sionska, - Einsiedeln l978, str. 65) . Iz ove perspektive gledano "izvorni  (istočni) grijeh" se ne sastoji u nekom nedostatku u ili na prirodi  čovjeka, nego se, prvenstveno, radi o odnosu Boga i ljudi, o odnosu kojega je Bog darovao čovjeku, a čovjek ga, uvijek iznova, u svojoj slobodi, ruši. Značajno je opaziti da se odnos između Boga i čovjeka, Stvoritelja i stvorenja,  stalno nalazi u tom rascjepu - i svi se mi tu nalazimo, kako cjelokupno čovječanstvo,  tako i pojedinac. O tome govori posljednji koncil: "I zato se cijeli život čovjeka, kako pojedinca, tako i  cjelokupnog čovječanstva, odvija u dramatičnoj  borbi između zla i dobra, između svjetla i tame.  Čovjek izgleda nemoćan, nesposoban sam pobijediti nasrtaje zla...grijesi umanjuju samog čovjeka, jer mu priječe da postigne potpuno spasenje."(Pastoralna konstitucija Gaudium et spes, nr 13).

 

Što to znači za nas - u drugom aspektu nauk o bezgrešnom začeću kakvog bismo trebali imati  na umu na blagdan Bezgrješnog začeća? Marijino  oslobođenje od istočnog grijeha,  kao izraz sigurnosti vjere Crkve, ima svoju jezgru u tome da između volje i nauma spasenja Boga Stvoritelja, koji nam se stalno objavljuje i  Marijine volje  ne postoji nikakav rascjep, nesklad  i tako se u njezinom  „Fiat"- „Neka mi bude",  na jasan i razgovijetan način,  pokazuju osnove novog Božjeg saveza s ljudima. U Mariji, Božje samo objavljivanje pronalazi bezuvjetnu poslušnost vjere što je, čini se, nadovezuje  na Abrahama, ali ga i znatno nadmašuje. Marijin život i smrt, od njezina rođenja pa do smrti, jest neprestani, u slobodi izrečeni, DA Božjem spasiteljskom djelovanju. Ova sloboda je milost, to jest dar Božji koji joj se udijelio pozivom,  a trebamo naglasiti da je njezin odgovor utemeljen na milosti Božjoj, to jest Kristovoj. Zato dobiva naslov „blagoslovljena"  (Lk 1,28).  Time je  „Marija po Duhu Svetome uzdignuta na razinu milosti, a to znači na sudjelovanje na božanskoj naravi „ (usp 2. Pet 1,4) i prima život od onoga kojemu je ona sama, na razini ljudskog rađanja, dana za majku.  Liturgija se ne ustručava nazvati je  „kćerkom svoga Božanskog Sina" . . . (Redemptoris Mater, br. 10).

Prijedlog za propovijed

 

• Bez grijeha začeta Djevica Marija i Majka Božja je glavno mjerilo kršćanstva kojim ćemo vrednovati ženu u kršćanskom društvu.
• Današnjim blagdanom slavimo  božanski red spasenja, pod izrazom Immaculata  - Bezgrješna. Božji plan spasenja, kako nam to Biblija govori,  leži u rasponu suprotnosti istočnoga grijeha i spasenja, jer spasenje pretpostavlja činjenicu istočnoga grijeha.
• U Isus Kristu je raskinuta ova „podložnost" istočnom grijehu, po kojem i mi kršćani možemo djelatno sudjelovati (vidi Matej 20,28, Rimljanima 3,24, 1 Korinćanima 1,30, Efežanima 1,7). Kao kršćani, živimo po njemu (usp. 1 Iv 4,9), a to je "ne živim više ja, nego Krist živi u meni" (Gal 2,20), dakle Krist  koji je rođen od Marije Djevice.
• Važnost Marije - a time  i žene u svakoj kršćanskoj zajednici -  se objašnjava u otajstvu utjelovljenja. Utjelovljenje Boga se događa u osobnom susretu između Boga i žene, bez pomoći čovjeka, tako je ljudska priroda Isusa Krista samo od žene, Marije. Može se reći da je odlučujuće što, za početak otkupljenja, ne stoje muž i žena, nego je žena  tu sasvim sama!
• Činjenica da je djevica i majka, u koju se vječni život ulijeva po Duhu Svetom i ona postaje plodonosna, također ima  posljedice za ocjenu žene  u naše dane. Crkva, koja živi od Krista, koji je od Marije, ne smije zaboraviti da je kršćanstvo ukorijenjeno u dijalogu ljubavi između Boga i jedne odlučne žene. I time kršćanstvo stoji bitno pod znakom žene i štogod naš život više određuje ono biti kršćanin, raste i mora rasti vrijednost žene. To se mora opažati i u životu društva i Crkve.

 

 

Uvod: Draga okupljena zajednico!

Pozdravimo danas Mariju, na njezin blagdan, riječima Crkvene molitve iz Časoslova:

 

Uzvišena Majko Spasiteljeva, ti uvijek otvorena vrata raja i zvijezdo mora, dođi i pomozi svom narodu ustati iz zamki.

 

Molitva vjernika:

Molimo se Gospodinu Bogu, Ocu našemu, dok s puno zahvalnosti gledamo prema Mariji, majci našega Gospodina, Isusa Krista. U povjerenju u njezin zagovor i životni primjer, molimo te:

 

*Marija je majka novoga života, daruj svima krštenima sve više milosti i snage da u sebi razviju božanski život, molimo te.

 

Marija povezuje kršćanstvo s njegovim prvotnim korijenjem, židovstvom: blagoslovi razgovore između židovstva i kršćanstva, molimo te

 

Marijina vjera i povjerenje je bilo utemeljeno u ljubavi: daj ovome svijetu više povjerenja u Boga i daj da ljudi žive u slozi i miru, molimo te

 

Marija je bila odvažna i vjerna u ispunjenju Božje volje u kojoj smo svi mi izabrani i posvećeni, molimo te.

 

To te molimo, Bože naš, po Isusu Kristu, u kojemu smo svi mi izabrani i posvećeni, po snazi Duha Svetoga. Koji živiš i kraljuješ, u vijeke vjekova. Amen

 

 

Poticaj za propovijed

Prije dosta vremena, na austrijskoj televiziji, se vidjela sljedeća scena: neka mlada, emancipirana žena, udara pesnicom po jednoj slici Djevice Marije. Komentar: Kada se uništi i odbaci slika žene koja dolazi po Mariji, može početi prava emancipacija žena. Marija stoji na putu modernim ženama, ona ih sprječava da pronađu i ostvare svoj pravi identitet i svoju samovrijednost kao i svoje dostojanstvo.

Koga začuđuje da je jako opalo štovanje Marije u posljednjim desetljećima? Sigurno da to koriste ekstremne grupe i pretjeruju, na svoj način, u obrani Marije na neki način koji se teološki ne može opravdati. 

Izgubili su zdravu sredinu. Drugi Vatikanski koncil je pokušao pronaći i održati ovu sredinu. Koncilski su oci, u Lumen Gentium, dodali poglavlje o "Blaženoj djevici Mariji u tajni Krista i Crkve." Time je postao jasan Crkveni (ekleziološki vid) njezinog sudjelovanja u otkupljenju.

 

Ovaj je pogled posebno naglasio Pavao VI. u zaključnom govoru (8.XII.1965.) kada je  označio Mariju kao "Majku Crkve". Ivan Pavao II., koji je bio veliki Marijin štovatelj, tumači Marijino štovanje u biblijsko teološkom pogledu u tri stupnja

 

a) Marija u tajni Crkve

Za zaziv "Milosti puna"(Lk 1,28) papa piše: "Ako želimo s Marijom razmišljati o ovim riječima, a posebno ono "blagoslovljena", možemo naći baš u poslanici Efežanima vrlo jaki dokaz (usp 1, 3-5) I kad je nakon najavljene blagovijesti po riječi anđela "blagoslovljena nad sve žene" (Lk 1,42), onda se misli na blagoslov kojim je "Otac blagoslovio nas "po našem zajedništvu u Kristu, u nebu". To je blagoslov njegova Duha, koji se odnosi na sve ljude. Marija je bila ispunjena ovim blagoslovom na sasvim jedinstven i poseban način. Elizabeta je pozdravlja: "Blagoslovljena više nego sve žene na zemlji."

Onda nas enciklika vodi na biblijski pojam  "Milost" (charis) koja je, na poseban način, Mariji bila obećana i dana.  "U biblijskom jeziku "milost" znači posebni dar Božji koji svoj korijen i izvor, prema Novom zavjetu, ima u samom Božjem, trojstvenom životu, onoga Boga koji je "Ljubav" (usp 1. Iv 4,8) . Plod ove Ljubavi je "izabranje" o kojem govori poslanica Efežanima. Jer je ovo "izabranje" od Boga, zato je i vječno i želi spasiti sve ljude od početka  i pozvati ih na sudjelovanje na ovom životu (usp 2. Petr 1,4), po Isusu Kristu po kojem spasenje znači sudjelovanje na vječnom Božjem životu. (br.8)

 

Elizabeta sebe naziva blaženom zbog izvanredne časti što je posjećuje majka Spasitelja (Lk 1,43) Ovo majčinstvo se, prema Božjem planu, odnosi na sve ljude, koji sudjeluju na Kristovom otkupiteljskom djelu. Jer Marijino majčinstvo, prema Božjem planu, traje neprestano, sve do konačnog ispunjenja svih izabranika." (Lumen Gentium br.62; u Enciklici br.22)

 

b) Majka Božja usred putujuće Crkve

Marija stoji i usred putujuće Crkve, ne smije se nikada promatrati sama za sebe, niti odvojena od naroda Božjega. Tako se nikada ne bi shvatilo ni nju, ni njezino značenje u povijesti spasenja. Sada govori II. vatikanski koncil o Crkvi na putu, gdje se, alegorički, uspoređuje s izraelskim narodom na putu kroz pustinju.

"Na ovom Crkvenom putu kroz vrijeme i prostor, a još više u povijesti duša, Marija je ona koja je blažena, jer je vjerovala, ona - koja je na Božjem putu vjere tako što je, kao ni jedan drugi čovjek, sudjelovala na misteriju Krista (br.25) Marija je uzor i predvodnik koja ide naprijed između progonstva ovoga svijeta i Božje utjehe." (Augustin De Civitate Dei XVIII, 51)

 

Marijina se vjera nije ugasila ni pod križem. Ona je i tu poput Abrahama: "koji se nadao protiv svake nade." (Rim 4,18) Upravo ta Marijina vjera koja se pokazala na početku novoga saveza Boga s ljudima u Isusu Kristu, ova povijesna vjera ide ispred apostolskog svjedočanstva Crkve. Svi na neki način sudjeluju na Marijinoj vjeri (Br 27)

 

c) Majčinsko posredovanje

Zbog negdašnjih brojnih teoloških suprotnosti i svađa, papa najprije ustvrđuje: "Jedan je Bog i jedan posrednik između Boga i ljudi, čovjek Isus Krist koji je sebe predao kao otkupninu za mnoge." (1 Tim 2,5-6) i citira Lumen Gentium br.60. "Ovu majčinsku zadaću prema ljudima ne potamnjuje, niti umanjuje jedinstveno posredništvo Kristovo, nego pokazuje njegovu djelotvornost." "Ona je posredništvo u Kristu." (Enciklika br 38)

Nakon ovog ograničenja govori o Marijinom posredništvu pozitivno: "Marijino je posredništvo usko povezano s njezinim majčinstvom i svo je prožeto majčinskim karakterom, koje je razlikuje od posredništva drugih ljudi i stvorova koji sudjeluju na različite načine i različitim stupnjevima na Kristovu posredništvu i tako je istodobno Marijino posredništvo nešto sasvim posebno. (Br.38)

Time je i dijalektički postavljeno Marijino sudjelovanje "kao žene" na spasenjskom djelu nebeskog Oca: "Marija, službenica Božja, sudjeluje na ovoj vlasti Sina" (Uz naslov Marija Kraljica usp. Ivan Damašćanski Hom. In Nativitate 6,12) Slava njezinog služenja, postaje njezino kraljevsko dostojanstvo."

Iz svega rečenoga, mislim da je jasno da je postupak navedene moderne žene na početku sasvim kriv, kao i briga modernih žena, jer misle da je Marija stala na put njihovom nastojanju za emancipacijom. Mariju treba uvijek promatrati u njezinom kraljevskom dostojanstvu Isusa Krista, zato je možemo prepoznati kao potpuno emancipiranu ženu. Kristovo kraljevstvo znači služenje (bez ikakve strukture moći- solidarnost sa siromasima i pogaženima). Jer se Marija po vjeri otvorila ovom spasenju koje dolazi od Boga, ona se i na proročki način odvojila od svake vlasti. (usp proročki signal Marijine uloge: Magnifikat Lk 1, 46-55)

 

 

2.

«Bezgrješno začeta»

Nema ni jednog Crkvenog blagdana koji je tako kritiziran kao današnji. Već samo ime «Bezgrješno začeta» zahtijeva razmišljanje i tumačenje o čemu se radi.

Novi početak

Blagdanska tajna nam govori: Bog je postavio novi početak s ljudima. Čovječanstvo se zaplitalo sve više i više u grijehe. Iz ovoga kruga začaranosti u grijehu čovjek nije mogao izaći svojom snagom. Već je jednom Bog napravio novi početak: u vrijeme Noe kada je grijeh nad ljudima nadvladao i kad se našlo samo nekoliko pravednih. Tada je dopustio da grješni svijet propadne, a ujedno je svijet bio opran, samo su neki pravedni preživjeli i tada se Bog zakleo da nikad više neće uništiti svijet u takvom obliku. Zato je dugu postavio kao znak saveza.

 

Izabranje od početka

 

Novi početak, ovaj put, Bog postavlja dublje. Bog šalje svoga sina koji se treba roditi kao čovjek. Zato izabire jednu ženu iz naroda, priprostu djevojku. Ona je bila, po milosti, izabrana za majku Gospodnju, je jer je bila čista, neporočna. I današnji blagdan nam govori da ona to nije bila po vlastitoj snazi i sposobnosti, nego je to bila to prije svog postanka, prije svog začeća.

Krist = novi Adam

 

Krist je novi Adam.

Normalno, čitanjem iz Knjige postanka, glava tri, vidi se dubina grijeha čovjeka, jer svaki čovjek sudjeluje, od začeća i rođenja na grijehu Adama i Eve, istočnom grijehu . Ovaj grijeh nije osobno grješno zaduženje svakog čovjeka nego, nego po sudioništvu u općoj ljudskoj naravi, a kasniji grijesi  ovise o slobodnoj volji hoće li se on slobodno odlučiti za Boga ili protiv Boga.

Krist je na neki način novi Adam. On nas je, po smrti i uskrsnuću, oslobodio od grijeha.

Upravo to slavimo u svakom krštenju u kojemu se pere istočni grijeh, a oblači se Krist.

 

 

Marija= nova Eva

 

U ovoj simbolici Marija je nova Eva. Ona je, od svog početka, bez mrlje istočnoga grijeha (iako nije osobno grješno zaduženje), a u isto vrijeme ona čini korak kojim prihvaća Božje izabranje: «Neka mi bude po Tvojoj riječi».

Izabranje za savršenstvo

Blagdan Marijinog začeća je svečanost cijeloga čovječanstva: to je blagdan u kojemu se radi o konačnom savršenstvu. Perfekcija, savršenstvo su težnje današnjeg vremena.

Mi već imamo ovo izabranje za savršenstvo. Marija nas želi potaknuti, postavlja nam pred oči mogućnosti: nama ljudima je moguće da postanemo savršeni.

I moje izabranje

 

Marijino začeće ili Marijino izabranje može, za mene, u ovom adventskom vremenu biti poticaj da razmišljam o mojem izabranju, o tome što Bog planira sa mnom. On ne zahtijeva od mene savršenstvo od rođenja kao što je to bio kod Marije,  milosni dar.

Ja sam čovjek s granicama i nesavršenostima. I kao takav sam pozvan da radim na savršenstvu za vječni život.