Pripisuje se starom kineskom učitelju „Lao-tse" da je jednom rekao nešto što se vrlo dobro može odnositi na Isusa: „Postoje tri načina spoznaje: najbolji način je razmišljanje, najlagodniji je nasljedovanje,  a najteži je iskustvo (doživljaj)."Jer doživljaj (iskustvo) Krista uključuje i zajedništvo s njime na križnom putu.  Kao što kršćani svih vremena - oni prvi, isto tako i ovi današnji - moraju  imati iskustva - doživljaj - križa Isusovog, isto tako su bila važna, za Isusove suvremenike, i „ukazanja Uskrsloga" koja su vrijedila kao potvrda uskrsnuća (usp 1 Kor 9,16). Povijesni kontekst i životni tok naše uskrsne poruke je utemeljen na ovom iskustvu - doživljaju Krista  prve generacije kršćana.

Ulazna pjesma uzeta iz 4 Ezr 2,36-37  „Osjetite slast slave vaše i zahvaljujte Bogu koji vas pozva u nebesko kraljevstvo, aleluja" daju liturgiji nit vodilju.  Iz žive povezanosti s Kristom život zajednice postaje moguć po uzoru na prvu zajednicu (prvo čitanje  Dj 4,32-35) i životom po Božjim zapovijedima  (drugo čitanje 1 Iv 5, 1-6). Uskrsli daruje učenicima Duha Svetoga čija posvetna i opraštajuća milost  treba, po njima, djelovati i otvara im oči srca, oči vjere, kao kad se objavio Tomi (usp Iv 20, 19-31). U euharistijskom slavlju  sažima se  život onih koji u Krista vjeruju u neposrednom susretu s raspetim i uskrslim Gospodinom. Ovaj susret se želi razviti i u zajednici i zajedništvu  među članovima zajednice i djelovati spasonosno za zajednicu i svijet.  Tako mi zajedno slavimo, u vjeri, ono što jesmo: Tijelo Kristovo - Božja živa riječ danas.  Po onome što slavimo ujedno  postajemo ono  što slavimo.