Misli za liturgiju i navještaj
Tijelovo ima svoje povijesne korijene u 12.stoljeću. U zapadnom kršćanstvu je odnos prema Kristu doživio duboku promjenu. Tadašnja teologija je došla do spoznaje da nije pod prilikama kruha i vina Krist prisutan i da to nije tijelo i krv Kristova samo snagom riječi pretvorbe (vi verborum), nego je to i posljedica sakramenta (per concomitantiam), jer je sam Krist prisutan svojim tijelom i krvlju, dušom i tijelom, božanstvom i čovještvom. Da bi se to moglo pokazati, podiže se hostija nakon podizanja (čuvala se u jednom zidnom ormariću koji je bio proziran - sakramentalna kućica), izlagana u mostranci i nošena u procesiji s palmama na Cvjetnicu i Veliki četvrtak.
Misli za liturgiju i naviještaj
a) Liturgijsko povijesni osvrt
Vode se rasprave o liturgijsko dogmatskom početku blagdana. Možda nastaje negdje u 8/9. stoljeću u nekim benediktinskim samostanima (Aniane, Baume, Cluny). Rim je u početku odbijao ovu galijsku novost - jer liturgija Trojstva, kao sadržaj, ima čistu dogmu što se protivilo rimskoj liturgijskoj tradiciji po kojoj se liturgijskim slavljima posadašnjuje neki povijesni događaj.