Spomen «Mudraca s istoka» nedjeljivo je povezan sa svetkovinom Bogojavljenja (Epiphanie), koji je povezan s pravoslavnim Božićem. Razbio bih sadržaj ovog teksta ako bih govorio o ovoj svetkovini, već sam se odlučio samo na ova «tri mudraca» (Tri kralja - Gašpar, Baltazar, Melhior su «Sveta tri kralja» kako mi nazivamo ova tri mudraca sa istoka o kojima govori Matejevo evanđelje (Mt 2,11) „Uđoše u kuću i vidješe Dijete i Mariju, majku njegovu te mu se pokloniše. Tada izvadiše blago svoje  i darovaše ga: zlato tamjan i miru."

Mudraci, čarobnjaci, posjednici tajnih astroloških znanja dođoše s istoka (Mezopotamija?) u Jeruzalem da se poklone nedavno rođenomu kralju židovskom čiju zvijezdu su vidjeli na istoku. Herod ih je poslao u Betlehem i tu nađoše, u jednoj kući, dijete i njegovu majku, poklonili su mu se i darovali ga. Pretpostavlja se da se taj događaj dogodio godinu ili nešto kasnije iza rođenja Kristova.

Strogo uzevši, blagdan sveta Tri kralja se počeo slaviti u njemačkom govornom području i to u okolini Koelna, povezano s prijenosom relikvija. U ostalom svijetu se slavilo «Bogojavljenje», «Apparitio Domini» a u njemačkom (bajerskom i austrijskom području Tri kralja, kod nas je u starijem nazivlju bilo «Vodokršće»;Bartol Kašić 1640. ima naziv Epifania ili Vodokaršće - povezano s blagoslovom vode moja bilj.) S time su bili povezani i razni običaji.

Vrlo rano, iz gore citiranog evanđelja, izvukla su se razna značenja: broj  mudraca nije još bio konačno postavljen. Tertulijan je prvi uveo, u 3. stoljeću, naziv «kraljevi», a iza njega i drugi Crkveni spisi. Njihova se imena spominju prvi put tek u 6.stoljeću, a u 9. stoljeću su već bila u narodu dobro raširena. Legenda Aurea od Jakoba Voragine (izmedju 1263-73.) označava ih kao zvjezdoznance, filozofe, čarobnjake. Brojne legende govore o njihovom životu punom čudesa. Najprije im se pokazala zvijezda, krenuli su na put u Jeruzalem, govorili su pred Herodom, a po poklonu  djetetu, opomenuti od andjela vratili su se u svoju zemlju drugim putem.

Iz ranokršćanskih izvora govori se o njihovom krštenju po apostolu Tomi i o njihovom, biskupskom dostojanstvu, o zajednički slavljenom Božiću 54. godine do mučeničke smrti koja je ubrzo slijedila, od pronalaska njihovih relikvija, do prijenosa u Konstantinopol po zapovjedi kraljice Jelene, majke cara Konstantina.

Iz broja poklona: mira, zlato i tamjan, zaključio se broj mudraca. U trećem stoljeću se zaokružilo na tri. U šestom stoljeću su dobili svoja imena: najprije Thadadia, Melchior, Balytora. Od 8. stoljeća se konačno nazivaju Gašpar, Baltazar i Melkior, a istovremeno su uzdignuti u status kraljeva. Različito su se u srednjem vijeku prikazivali, kao i značenje darova. Darovi su najrazličitije tumačeni, a na poseban način u «Gesta Romanorum»: zlato označuje ono blago mudrosti koje treba posjedovati jedan kralj, tamjan znači svjesna žrtva i molitva, a  myra označava čisto samosvladavanje. Osim promatranja kroz tri životna razdoblja:» (Iz 15 st. oltar u katedrali u bečkom Novom mestu koji prikazuje tri kralja kao tri životne dobi koje se klanjaju kralju života. Od 14.stoljeća uvodi se najmlađi kao crnac. Tako su se tri kralja prikazivala kao predstavnici tada poznatih dijelova svijeta: Azije, Afrike i Europe. Kralj crnac se kasnije razvio u najobljubljeniju figuru medju narodom, a postao je «Kasperl» u kazalištu lutaka, kao najkomičnija figura.

Navodne relikvije (posmrtne ostatke) triju kraljeva  čuvale su se najprije u Milanu, a po zauzimanju toga grada, prenio ih je kancelar cara Fridriha Barbarose, koelnski nadbiskup Rainald od Dassela (+1167) kao poklon u Koeln, gdje se od tada njihov blagdan slavi kao «translatio- Prenosenje». Zbog njihovog putovanja da se poklone djetetu Isusu, postali su zaštitnici hodočasnika i putnika, a posebno su se zazivali kao zagovornici za «zadnje putovanje» u smrti. A i imena nekih gostionica i hotela potječu od njih «Gostionica k zvijezdi» «Hotel k trima krunama» «Gostionica k crncu».

Slike u rimskim katakombama često pokazuju poklon mudraca. Uglavnom, oni prilaze Majci Božjoj koja sjedi s darovima, a dijete Isus je već dobro poodraslo. U Tirolu je običaj da se u špilju s jaslama stavlja «trikraljevska majka Božja», s dječakom Isusom koji je već poodrastao.

Od 378. postoje naizmjenične pjesme između Majke Božje i Mudraca. Trikraljevske igre su obljubljene do danas. Još uvijek je vrlo proširen običaj «Zvijezda pjevača» gdje djeca obilaze, obučeni kao tri kralja, i pjevaju moleći za blagoslov kuće upisujući  inicijale kraljeva C+M+B te skupljaju darove za treći svijet i potrebne. Ovaj običaj je poznat već u 16 st. Najprije se  crtao križ na vratima, a kasnije se  udomaćio običaj «20 + C + M + B + 02» «Christus mansionem Benedicat « (neka  Krist blagoslovi ovu kuću» a što ukazuje i na prva slova imena Mudraca). I danas je običaj u predvečerje Triju kraljeva blagoslivljati kredu, sol, tamjan i «Trikraljevsku vodu»  koja se upotrebljava za blagoslov kuća. Noć pred Epifaniu,  Badnju noć i Silvestarsku noć je zadnja noć pušenja.

U rimskom Pontifikalu je predviđen običaj navještaja pomičnih blagdana koji potječe još od četvrtog stoljeća. U bečkoj katedrali sv. Stjepana se to čini nakon svečane liturgije 6. siječnja (kod nas  se svečano pjeva nakon evanđelja)

Značenje imena:

Atributi: Kraljevi s darovima, kruna i zvijezda kod jaslica

Zaštitinici:  grada i nadbiskupije Koeln, hodočasnika i putnika, krznara, proizvođača igraćih karata, gostioničara, protiv ureknuća, epilepsije, (padavice), nevremena i tuče.

Neke poslovice: Križ u vodu, led u zemlju  /( pri trikraljevskom blagoslovu vode križ se triput umakao u vodu).

Tri kralja sunčano i tiho, zima se neće povući do Uskrsa

Ako su Tri kralja bez snijega, Pankracije će sigurno biti bijel.  Reinhard H. Gruber

Pozdrav: Vidjeli smo zvijezdu njegovu i došli smo se pokloniti Gospodinu . Gospodin,

koji želi rasvijetliti naše tmine, neka bude s vama.

Uvod: Današnji blagdan u dijalektu nazivamo „ Tri kroja" ili „Vodokršće". Mudraci s istoka dođoše se pokloniti novorođenome kralju.  A stari je običaj da se ovih dana blagoslivljaju obitelji. No, ipak dok smo mi ovdje sabrani, neće uči nikakvi kraljevi, mi sami bismo trebali susresti novorođenoga Kralja slušajući njegovu riječ i prinoseći žrtvu. On želi doći k nama i rasvijetliti poneku tamu koja i u Božićnim danima želi vladati nad nama. I mi mu se želimo danas pokloniti, s mudracima s istoka. To ćemo učiniti priznajući i kajući se za svoje grijehe.

Gospodine Isuse Kriste, ti si svjetlo svijeta, koje prosvjetljuje svakog čovjeka koji dolazi na svijet. Molimo te:

Jer samo ti rasvjetljuješ tamu naše noći, tebi zahvaljujemo u vijeke vjekova.

Mrklina pokriva zemlju i danas

i ljude na njoj,

tvoj svijet.

Svjetlost će se pokazati i danas

za našu zemlju, za ljude

za tvoj svijet.

I puštamo u nas tvoje svjetlo,

slušamo tvoju riječ,

dijelimo kruh

a tada će se tama

okrenuti u blještavo svjetlo.

Hvala ti, Gospodine, ti, naše svjetlo.

Suprotnosti ne mogu biti veće: s jedne strane zvjezdoznanci s istoka, nevjernici koji ne štede truda da bi vidjeli novorođenog Mesiju. S druge strane Herod: pun straha i brige da će njegovu vlast srušiti novorođeni Mesija. Prekrasnu i duboko smislenu povijest nam priča Matej  da nam pokaže kako je „Emanuel" - „Bog s nama",  Bog svih ljudi.  Njegovo spasenje je neograničeno, prelazi granice socijalnih slojeva, zemalja, jezika, pa čak i same zemlje. Čak i zvijezde, cijelo stvorenje, ukazuju na njega.

Koga je jednom zahvatio osjećaj, taj će onda učiniti sve, prihvatiti sve moguće poteškoće, jednog dugog, nepoznatog putovanja, pa i s nepoznatim ishodom.  Zvjezdoznanci su slijedili zvijezdu, kao što ljudi slijede ideju kojom su bili oduševljeni, kao da su imali neku viziju  ili neki san u glavi, a još više u srcu. Tko slijedi zvijezdu, taj će pokušati skok u nepoznato, taj će se uzdati u svoje čežnje, više nego u dobre savjete. No, ipak vrabac u ruci nije uvijek bolji, nego golub na grani.. Postolar ne treba cijelog života ostati kod svoga posla, a dobro baš i nije uvijek tako blizu - zato moram plivati daleko.

Crkva je uvijek živjela od takvih ljudi i svaka životna povijest sveca je jedna čežnja koja je jača od onoga što moćnici i tvorci javnog mnijenja dozvoljavaju.  Čežnja se ostvaruje, često, protiv želja vlastite obitelji, protiv mogućnika u politici, često i protiv takozvanih realista u vlastitoj Crkvi kojima je najdraže sve ostaviti po starom.  Često kršćani slave takve muževe i žene koji su, za života, imali u svojim redovima velike suprotivnosti: Terezija Avilska koja se, s velikim povjerenjem u Boga, borila protiv pastira u Crkvi, jedan biskup Romero, koji je bio političkim mogućnicima trn u oku... Franjo Asiški koji se odijelio od oca da to nije jasnije mogao pokazati.

Nasuprot zvjezdoznanaca stoji Herod, kralj židovskog naroda.  Ono što su postigli mudraci uz veliki napor i zalaganje, njemu i njegovim pismoznancima moglo je doslovno pasti u krilo. Jedno pitanje, pogled u Bibliju i dobili su odgovor: „U Betlehemu judejskom."

A ipak, Herod se bojao za svoju moć tako da mu je Mesija, umjesto radosti, probudio žalost i strah. Ništa mu nije izgledalo opasnije od najdublje čežnje židovskog naroda - dolaska Mesije. Politička sila i vjerski vođe su se udružili u opasnu kombinaciju. Tako se vjerski vođe pretvaraju u marionete kralja Heroda i sami sebi zatvaraju mogućnost da susretnu Boga.  Njihove spoznaje iz knjiga, njihova znanja ne služe njihovoj vjeri i ona ostaje zastrašujuće bezuspješna,  služi samo jednoj svrsi - sačuvati vlast kralja i očuvati njihove postojeće odnose i položaje.

Epifania - gčki naziv za današnji blagdan jasno pokazuje da iz skrovitosti, iz tame dolazi na svjetlo, da postaje javno. Najprije se misli na novorođenog Mesiju, koji se tajanstveno objavljuje trima mudracima kao predstavnicima svega svijeta. Postaje jasna tvrda suprotnost između zvjezdoznanaca i  političkog i vjerskog vodstva: ljudi od kojih se ne bi očekivalo i koji nisu imali vjere, prihvatili su s povjerenjem svoje čežnje i našli Mesiju - „Boga s nama",  a oni koji su po svom teološkom znanju i mogućnostima to mogli i prije otkriti, ostali su kod svoga starog razmišljanja.

Pripovijest o mudracima je ujedno i poticajna pripovijest, ali i ona koja opominje.  Ona nas opominje da ne prihvaćamo mogućnost zloupotrebe vjerskog, da ne ostajemo na starom načinu.  Kad pismoznanci nude svoje znanje mogućnicima, gaze svoju vlastitu vjeru.  Nisu daleko od nas vremena kad se u ime Gospodnje ratovalo i blagoslivljalo oružje.

No, ipak je pripovijest o mudracima više od opomene, ona je i poticaj: imajte povjerenja u svoje snove, vizije.  Pa i u Crkvi, u kojoj mnogi govore da treba biti realističan, pa čak i u društvu gdje su najviše vrijednosti  vlastita korist i napredak: nasljedujte Božju zvijezdu, krenite u nove nepoznate putove, onda ćete naći Boga, drugačijeg nego što ste očekivali. No, jedno je jasno: samo onaj koji vjeruje zvijezdi, taj će naći Boga.

Slijedi zvijezdu

vjeruj svojoj intuiciji

koja te čini odlučnim

Slijedi zvijezdu

koja te vodi s drugima

koji traže Božje čovjekoljublje

u svim dimenzijama života

Slijedi zvijezdu

koja rasvjetljuje tvoje tamne strane

u promjenu koja će ti dobro učiniti

Slijedi zvijezdu

koja vodi da se susreću ljudi različitih kultura

uz jelo i piće

Slijedi zvijezdu

koja će tvoju glad i žeđ za pravdom

prenijeti u socijalni angažman

Slijedi zvijezdu

koja te podsjeća na kraljevsko dostojanstvo

ona te oslobađa toga

da trebaš drugome dokazivati:

ti smiješ biti ono što jesi.

"Gle, zvijezda koju vidješe na istoku, pokaza se..." Mogli bismo reći da u središtu današnjeg navještaja stoji zvijezda. Na pojavak zvijezde mudraci krenuše na put, njezin nestanak ih je uznemirio i njezin ponovni pojavak ih je sigurno doveo do cilja, do betlehemskg djeteta. Zato neka, danas, naše razmišljanje bude usmjereno prema razmišljanju o ulozi zvijezda u životu čovjeka.

Poznata nam je uzrečica: ovaj ili onaj su rođeni pod sretnom zvijezdom. Nekoga vodi sretna, nekoga vodi nesretna zvijezda. Kako pojedinac, tako i narod imaju svoje zvijezde. A spomenimo, uz put, da postoji jedna zvijezda imenom Croatia.

Svjedoci smo danas da se ljudi sve više okreću zvijezdama želeći otkriti svoju sudbinu za koju vjeruju da je povezana s položajem zvijezda i međusobnim odnosom pojedinih zviježđa. Istini za volju, mmoramo reći da nema znanstvenih spoznaja o utjecaju zvijezda i zviježđa na sudbinu čovjeka pa niti na pojedine prirodne tokove na zemlji, jasno, osim onoga što je direktno povezano sa suncem. Prema tome, sve ostaje u sferi fantastike i nagađanja.

Stari vidjelac Bileam je rekao:" Gledam, izlazi zvijezda iz Jakova..." Ovaj tekst je potakao mudrace s istoka, ljude koji su promatrali zvijezde, a koje mi nazivamo kraljevima , da krenu na put kad su opazili čudan položaj nekih zvijezda ili zviježđa, a možda se i bila pojavila neka izvanredna kometa. Svakako da je promatranje zvijezda kod mudraca, u prvom redu, izazivalo priznanje i divljenje upućeno Bogu što ih je ponukalo da povežu zvijezdu sa spasenjem. I sigurno da su i zvijezde igrale veliku ulogu u životu mudraca. Sasvim sigurno možemo reći da je ovaj evanđeoski prizor utjecao na narode kršćanske civilizacije da promatraju i povezuju zvijezde sa raznim događajima. A, uz ovo, povezujemo i tekst iz Otkrivenja sv. Ivana koji opisuje ženu s krunom od dvanaest zvijezda na glavi kao i činjenicu da Isus govori da će, kao znak Sudnjega dana, pomrčati zvijezde na nebu. Opet sv. Ivan govori, u knjizi Otkrivenja, da će zmaj povući, svojim repom, sa sobom trećinu zvijezda nebeskih.

Doista, Zvijezda se pojavila u Jakovu - Isus Krist koji nekima postade znakom spasenja, a nekima znakom propasti.

Nije mi poznat čovjek, osim spomenutih primjera u Bibliji, u čijem su životu zvijezde igrale neku ulogu. No, ne možemo reći da Bog ne daje svoje znakove svakom čovjeku i njih možemo nazvati, u prenesenom smislu, zvijezdama. Zato slobodno možemo reći da svaki čovjek  ima neku zvijezdu koja ga vodi do betlehemskog djeteta ili mu bude zvijezdom vodiljom u životu. Opasnost je velika, jer se možemo povesti za istinitim ili lažnim zvijezdama. Netko može pomisliti da je meteor koji trenutno zasvijetli zvijezda i ako takav meteor slijedi, može zalutati. Oni koji se orijenitiraju prema pravim zvijezdama sigurni su da će stići do svoga cilja. Te zvijezde u čovjekovom životu mogu biti različite: obitelj, dobar odgoj, živa župna zajednica, dobar svećenik, dobar prijatelj, dobra knjiga itd.

I hrvatski narod su, kroz povijest, vodile razne zvijezde. Ne znamo koja je zvijezda povela Hrvate iz njihove pradomovine, ali znamo da su kao jedini narod u Europi, upoznavši pravu zvijezdu - Isusa Krista, prihvatili kršćanstvo bez mača i krvi. No, isto tako znamo da je hrvatski narod, u svojoj povijesti, često puta išao za krivim zvijezdama koje su ga dovodile i do gubitka vlastite države i do tragičnih posljedica. Sasvim sigurno da je najtragičnija i najkrvavija bila crvena zvijezda petokraka koja je, kroz pedesetak godina prošlog stoljeća, krvlju umivala hrvatski narod.

I danas nam se nude, na horizontu, različite zvijezde, bilo to kao europski krug zvjezdica ili velika zvijezda globalizacije koja, poput aveti, prijeti da uništi ne samo hrvatski narod.

Sveta tri kralja ili mudraci s istoka spoznali su i upoznali pravu zvijezdu. I mi, kao pojedinci i kao narod, trebamo otkriti, upoznati, slijediti pravu zvijezdu. Ako to učinimo, ta će nas zvijezda dovesti do sretnog kraja i reći ćemo da smo živjeli pod sretnom zvijezdom.

Neka nam primjer i zagovor svetih mudraca, triju kraljeva, pomogne da se i nama pokaže prava zvijezda i da i mi, u osobnom i narodnom životu doživimo Bogojavljenje. AMEN.