Homiletsko razmišljanje nad biblijskim tekstovima

Prvo čitanje (Otk 7,2-4.9-14)

Izabrani tekstovi iz knjige Otkrivenja za prvo čitanje  tvore nekakav prekid u sadržaju knjige. Vidjelac je do sada opisao viđenje knjige sa sedam pečata. Janje je do sada otvorilo šest od sedam pečata, slika o apokaliptičkim jahačima je uvedena. Prije nego bude otvoren sedmi pečat, pogled se usmjerava prema drugoj pojavi, prema anđelu koji uzlazi s istoka. Ovaj smjer pogleda je pojačan, jer se prema biblijskom mišljenju, zemaljski raj nalazi na istoku.

Anđeo ima zadaću označiti stanovnike zemlje Božjim znakom- pečatom - one koji su određeni za spasenje: 144 000 - znak potpunosti. To je samo za Boga dohvatljiv broj, za ljude i njihovo shvaćanje je nedohvatljiv. Poimenično spominjanje 12 plemena Izraelovih se u čitanju ispušta, a što je za žaliti, jer nas podsjeća na zajedništvo starozavjetnog Božjeg naroda. Označavanje pravednih ima svoj uzor u knjizi proroka Ezekijela (pogl 9) u kojem se opisuje da su svi koji su žalosni zbog sudbine Jeruzalema označeni slovom Tau i tako će biti pošteđeni suda nad Jeruzalemom.

Pogledu na zemlju i na njezine stanovnike određene za spasenje odgovara pogled u onostrano, pogled na veliko mnoštvo onih koji stoje pred prijestoljem i Jaganjcem.  Ovdje je konačno predstavljen raj - nažalost ni kraj odlomka nije uzet u obzir za čitanje - Janje će voditi pravedne na izvore života kad neće biti više ni suza, ni jauka i tako se očituje konačno spasenje.

Tekst nudi dvostruku viziju pogledom na zemlju i njezine stanovnike i pogled u onostrano i njegove stanovnike. U oba slučaja je broj neizmjerno velik, u oba slučaja Bog daruje spasenje.  Progonjena zajednica kršćana, za koju pisac piše Knjigu otkrivenja, treba ovim tekstom dobiti hrabrost i nadu. Za svečanost Svih svetih  je ova dvostruka vizija vrlo prikladna da se ne promatra samo kanonizirane svece nego,i poziv kršćana sada i ovdje i da joj ponudi prave vrijednosti. Jer su i sada i ovdje pravi sveci  stvarnosti koji su ugrađeni u kršćansku svagdašnjicu.

Drugo čitanje (1 Iv 3,1-3)

Već sada - još više. Tako bi se mogla sažeti poruka današnjeg drugog čitanja. Upravljena kršćanskoj zajednici koncem prvog stoljeća i povezana sa bogatstvom misli Ivanova evanđelja, prva Ivanova poslanica opisuje temelje kršćanskog života u vjeri u Isusa Krista, sina Božjega koja se ostvaruje u ljubavi prema drugim ljudima.  Dok kasnije židovstvo očekuje Božje posinjenje tek u eshatološkom spasenjskom vremenu, pisac poslanice gleda vjernike sada, u tom posebnom odnosu s Bogom, po vjeri u utjelovljenog sina Božjega,  Isusa Krista. U stranom, od Boga udaljenom svijetu, kršćani su djeca Božja, jer su prihvatili Božju ljubav.

I ovaj odnos s Bogom će doživjeti poboljšanje: djeca Božja će doći do direktnog, ne prekrivenog gledanja Boga, čak će i biti njemu slični. Dostići će punu spoznaju Boga i njihovo vlastito biće će biti razotkriveno.  Već sada - i još više. Što u zemaljskom životu živi kao nada, prestat će. S predodžbom Božjeg sinovstva odlomak može poslužiti kao uvod u evanđelje: Blaženi čista srca, jer će oni Boga gledati- „se svetiti" kako glasi originalni izraz  etike Blaženstava, tj. propovijedi na gori.

Evanđelje  (Mt 5, 1-12 a)

Malo koje evanđelje tako pogađa ljude kao Propovijed na gori i ako postoji koji tekst iz kršćanske tradicije kojega poštuju i druge religije, to je ovaj, a posebno Blaženstva.  Čak izaziva i suprotne reakcije. S Propovijedi na gori se ne može vladati, rekao je, na primjer.

Odlomak otvara propovijed na gori tako što je Isus okupio učenike  oko sebe i govorio s gore. Tako pisac evanđelja  upućuje na novog Mojsija koji je sljedećim tekstovima najavio temeljne zakone nastupajućeg kraljevstva Božjeg. Usmjerenje Blaženstava ne ide u prvom redu na određene čine, nego na temeljno držanje koje vjera u Isusa Krista ne samo da traži, nego želi, kod vjernih ljudi, da bude i djelotvorno.  Blaženstva se mogu pročitati kao opisi života ili temeljnog Isusovog držanja.

Nasljedovanje Isusa  znači izvršavati ova temeljna držanja.  Kraljevstvo Božje nastupa ondje gdje je ovo postalo životno pravilo ljudi - i nastupa u srcu svakog čovjeka koji ovo želi ostvariti.

Sveti  - to ukazuje evanđelje blagdana Svih svetih - nisu samo kanonizirani sveci Crkve. Blaženstva su mnogo više ogledalo  koje treba kršćanska zajednica donijeti pred  oči, tj. da su svi kršćani pozvani na svetost, svaki na svom mjestu.

Misno slavlje

Pozdrav:

Bog kome se klanjaju i koga  slave svi sveti neka bude sa svima vama.

Uvod:

Svečanost Svih svetih sa svojim tekstovima koje ćemo čuti stavlja nam pred oči ono na što smo pozvani: već u ovom životu - a još više u budućem. Sada nas okružuje, zahvaća i podržava ljubav koja nadilazi sve što god mi poželjeli. Već u ovom  - a još više u drugom životu - smo mi sinovi i kćeri Božje i dio velikog zbora svetih. Blagdan svih svetih upućuje naš pogled, u isto vrijeme, na nebo i na zemlju. Samo oba pravca tvore cjelinu.

I čini mi se da su naši stari baš ovako shvaćali blagdan Svih svetih  kad su ga nazivali  mali Božić ili prvi Božić.  Zato su se neke pjesme, kojih na žalost više nema, pjevale na Božićnu melodiju. Sjećam se kao dijete da sam odlazio  u jutro rano, oko 4 sata, na jutarnju Svih svetih. Još uvijek se sjećam tog lijepog doživljaja i ispunja mi srce. A čime mi danas ispunjamo naša srca, srca naše djece i mladih?

Molimo Boga za oproštenje što često zaboravljamo da smo slika i prilika Božja i što svojim vladanjem i ponašanjem tu sliku razbijamo u nama samima i u drugima.

Molitva  vjernika

Propovijed:

a)

Što znači „biti svet"