Pozdrav:

Milost vam i mir od Boga, koji je zasjao u božanskom betlehemskom djetetu, neka bude s vama i sa svima ljudima.

Možda vam je poznata pripovijest o znanstveniku koji je došao k jednom rabbiju  i kazao:"Pročitao sam mnoštvo knjiga i studirao, ali Boga nisam susreo nigdje." Rabbi mu odgovori: „Onda se nisi još dovoljno saginjao." Da bi prepoznao Boga u siromašnom betlehemskom djetetu, trebao bi se čovjek duboko pregnuti, premda očekujemo sjajni pojavak Boga. Kako bismo drukčije mogli razumjeti da je Bog sasvim blizu nas, u našim svagdanjim sitnicama i poteškoćama, nego da se duboko sagnemo i otkrijemo Boga u betlehemskom Djetetu. To bih ovog časa želio svima vama.

Molitva vjernika

Gospodine Isuse Kriste, tvoje rođenje je nama znak da Bog nije napustio ljude usprkos njihovim tminama i zloćama i da ga ne želi napustiti, stoga te molimo:

Za sve ljude na zemlji da bi svatko mogao upoznati svjetlo koje mu tvoj Otac daje u životnim tminama i da mu to svjetlo zasvijetli - molimo te

Za sve ljude čije su životne mogućnosti ograničene  bilo bolestima, siromaštvom, razočaranjem, samoćom, nezaposlenošću i odbacivanjem, da otkriju tragove nade i da ih mogu slijediti - molimo te

Za svu djecu svijeta: da u njihovom okruženju bude ljudi koji će im stvarati dobre uvjete za razvitak i rast pun smisla, mirnog života - molimo te

Za Crkvu, papu i biskupe da nađu snage, u današnjem svijetu, hrabro i odvažno navješćivati  Krista i Božju istinu - molimo te

Za naše mjesto, za nas ovdje okupljene, za sve naše prijatelje, rodbinu i znance da svi u srcu osjete mir i radost voljene djece Božje - molimo te

Za sve one koji su živjeli prije nas i koji su tražili smisao i budućnost, da svi oni nađu ispunjenje svojih želja u slavi tvog Oca - molimo te.

Gospodine i Bože,  Oče Gospodina našega Isusa Krista i naš Oče, zahvaljujemo ti za tvog sina kojega si nam poslao kao Mesiju i koji će ostati s nama u vijeke vjekova.

Razmišljanje:

(Iz: "Prier")

Propovijed

1

1. Vol i magarac

Obje životinje ne preuzimaju ulogu grijača svojim disanjem, kako se to redovito pretpostavlja.  One imaju teološku funkciju: Vol promatra skeptično i s divljenjem dijete Isusa koje leži na donjem rubu reljefa. U njegovom pogledu čitam divljenje zbog pojave Mesije. Ono što su proroci davno najavljivali, sada je došlo na svijet. No, on izgleda tako malen, tako gol, tako nemoćan. Može li to biti Mesija? Čini se da vol to baš potpuno ne shvaća! Sasvim drukčije se ponaša magarac: on okreće glavu i uši na desno, prema svetom Josipu koji, uz pomoć jednog anđela raspiruje vatru i priprema za Isusa hranu. Prema njima, ali i prema svima koji promatraju reljef magarac se smije raširenih usta u kojima se vide zubi i istovremeno govori: smijem se i radostan sam, jer ovo je blagovijest Boga ljudima, rođenje njegova Sina. To je čini se jedini magarac na gotičkom drvenom reljefu u svijetu koji se smije - i time potvrđuje radosnu vijest koju naviješta noćašnje evanđelje.  Vol se divi, magarac se smije zbog dolaska Sina Božjega.

2. Marija

Marija kleči pred djetetom u dugom složenom ogrtaču. Kosa se pruža preko leđa, ruke su joj brižno i pobožno sklopljene, a oči i pogled su usmjereni prema djetetu. U njezinom cijelom držanju se vidi da ne skreće pažnju na sebe, nego na dijete koje leži na zlatnom sjajnom vijencu, potiče promatrače da više gledaju dijete, nego nju. To je njezina posebna zadaća u cijeloj povijesti spasenja: upozoravati i pokazivati na Isusa, slično kao i Ivan Krstitelj. Umjetnik je tako unaprijed pokazao ono što će Marija sama reći na svadbi u Kani: "Što vam kaže to učinite." (Iv 2,5) Marija kleči pred djetetom. U molitvenom držanju kleči pred božanskim djetetom. To bi trebao biti i stav vjernog promatrača, prignuta koljena, sklopljene ruke - to je znak klanjanja i molitve.

3. Dijete

Malo dijete Isus leži bez pelena, bez uobičajene zaštite  na zlatnom sjajnom vijencu i tako je središte donjeg dijela reljefa. Gol, bez obrane i zaštite, dolazi na svijet sin Božji da ljude ne prestraši. Dobrohotno i blago, smiješeći se gleda on Mariju, kao i promatrače reljefa da bi svima njima oduzeo svaki strah i bojazan, da bi kod njih izazvao povjerenje i naklonost. Nekada, kroz 520 godina povijesti reljefa, dijete Isus je izgubilo desnu ruku. Inače, slika djeluje netaknuto. A možda je baš ova otkinuta desna ruka naglasak i dopuna današnje poruke? Krist nema svoje ruke, nego naše da bismo mi činili njegovo djelo. On se služi ljudskim rukama, nogama, usnama i srcima da bi navijestio radosnu vijest ljudima, a to je Božja naklonost ljudima u Kristu Isusu i tu vijest odnio do krajnjih granica zemlje.

2.

U njemu je bio život i život je bio svjetlo ljudima  (Iv 1,4)

a) Doživljaj tame

Na svakom koraku, gdje god se okrenemo, nailazimo na tamu. Novine, televizija, radio nas hrane crnom kronikom. Svjetski događaji ne pokazuju ništa više svjetla, a ako pridodamo probleme čovječanstva: glad, bolesti, ratove, prirodne katastrofe, svakovrsna zločinstva samo povećavaju osjećaj tame. Ako ovom pridodamo ekonomsku krizu koja se nadvila nad čovječanstvo, onda situacija ne izgleda ni malo sjajna. Ništa bolje nije ni na osobnom planu. Toliko nezadovoljstva, nesreće, kod mladih, kod bračnih parova, čak i kod starijih ljudi. Sve više samoubojstava mladih, srednjih i starih. Posebno u ovim blagdanskim danima kad mnogi ne rade, imaju slobodno pa više o sebi razmišljaju, ne doživljavaju blagdansko raspoloženje i to samo povećava tamu u njihovim srcima. Mnogi ljudi su izgubili smisao svoga života, jer ljudima fali nešto važno: ljubav. Bog sve to vidi i zna i zato šalje na svijet svoga Sina - puninu božanske ljubavi.

b) U njemu bijaše život

Život ima svoje izvorište u Kristu - "Logosu", vječnoj stvarateljskoj Riječi Božjoj. "Život"  - ne misli se ovdje samo na čisti biološki život, nego još više onaj neuništivi dar milosti vječnog života: darivanje Božje u punom i prvom smislu riječi. I Bog ne želi da ljudi padnu u zdvajanje i smrt, nego da žive u "punini". Tako se spaja luk od Božića do Uskrsa.

c) I život je bio svjetlo ljudima

Smijemo li uopće govoriti o Božjem daru milosti "Života" kad vidimo da su ljudi, i mi sami, prožeti takvim tminama i mrakom? Da, jer za sve vrijedi ono obećanje koje donosi sreću: "I svjetlo svijetli u tami". Bog je i ondje gdje je tama i gdje mrak prijeti da ugasi svjetlo života.

A zahvaćaju li ljudi ovo svjetlo i život ili odbacuju Božju ponudu? Ustrajati u tami, biti zatvoren za svjetlo to je grijeh ljudi. Kaže evanđelist: " I tama ga ne obuze."

d) Svima koji ga primiše...

Svjetlo i život su metafore, slikovit govor evanđeliste kojima on imenuje religiozne potrebe smisla i kojima se priznaje Božja bit kao životni temelj i temelj svjetla. Tako stoji svaki čovjek, poput Marije, Josipa,  pastira i mudraca, pred jaslama u odlučujućoj situaciji - hoće li se pokloniti pred djetetom ili ne.

Radosna vijest ovog blagdana nam naviješta ovo dijete kao "Riječ Božju", ljudima kao "Svjetlo i Život". I zato se poklonimo pred ovim djetetom i ispovjedimo: "Koji je radi nas ljudi i radi našega spasenja sišao s neba i utjelovio se od Djevice Marije i postao čovjekom.:" (Nicejsko carigradsko vjerovanje).

BOŽIĆ - DNEVNA MISA

Liturgija:

II

Bože, početniče svakog dobra, daruješ nam slobodu da ti sve reknemo. Daješ nam i pouzdanje da nas slušaš i uslišavaš: stoga ćemo zajedno reći:

K tebi vapimo, daj nam svoga svjetla

K tebi vapimo, daj nam svoga svjetla

Molimo te danas za ljude u bolnicama, domovima ili kod kuće, koji trpe na duši i tijelu, za sve koji su prepušteni osamljenosti i samoći, za sve koji sada gledaju smrti u oči.

K tebi vapimo, daj nam svoga svjetla

Molimo te za ljude koji su bez posla i stana, za izbjeglice na svim cestama svijeta, za sve koji trpe zbog nepravde i nasilja. Budi im ti bliz, udijeli im nadu i pouzdanje, pošalji im ljude koji će im pokazati tvoju ljubav i pomoći im u životu.

K tebi vapimo, daj nam svoga svjetla

Molimo te za sve ljude koji služe drugima, za sve ljude koji rade u prvoj pomoći i hitnim službama, za sve koji su odgovorni za medicinsku skrb.

K tebi vapimo, daj nam svoga svjetla

Molimo te za ljude koji su odgovorni za socijalnu pravednost, za sve zakonodavce i sudsku vlast, molimo te za sve koji stoje u službi drugoga.

K tebi vapimo, daj nam svoga svjetla

Molimo te i za naše pokojne, posebno naše pokojne župnike, učitelje, molimo te na poseban način za one duše kojih se nitko ne sjeća.

K tebi vapimo, daj nam svoga svjetla

Blagoslovi, Bože, svaku dobru volju, daruj na potreban osjećaj kako trebamo postupati jedan s drugim da se svaki naš čin i riječ odvijaju u ljubavi i slobodi koju nam ti daruješ.

Meditacija poslije pričesti

Blagolsov

Na kraju našeg bogoslužja opet se razilazimo, svatko ide svojim putem. Slušajmo blagoslovne riječi proroka:

Kako su lijepe po gorama noge blagosvjesnika mira i onih koji naviještaju i donose spasenje, onih koji govore Sionu: Tvoj Bog je kralj. Slušaj, tvoji stražari podižu glas, svi oni počimaju slaviti. Jer oni vlastitiom očima gledaju kako se Gospodin vraća Sionu.

Propovijedi

1.

1. Danas nam je rođen

Slavimo Božić, baš kao da se je Spasitelj danas rodio. »U ovoj noći nam se je rodio Spasitelj«, pjevaju mnoge pjesme. Mogla bi biti danas ova noć. Ipak zna svatko od nas da mislimo na noć prije dvije tisuće godina.

A ipak, mislimo ove noći. Ovu noć ne slavimo samo iz povijesnih razloga, da bismo obnovili naše povijesno znanje. Za to bi bio prikladniji učeni referat, nego svečana misa u noćnim satima. Mi slavimo prošlost  kojom je nastala današnjost.

Krist želi biti rođen u nama. Samo zato je nekad u betlehemskoj štali. Da nije  Bog u nama, svojoj Crkvi i kad ne bi u srcu svakoga od nas postao čovjekom, onda bi promašio cilj. Zbog toga je Krist ostavio svoju slavu, koju je imao u Bogu Ocu da bi došao nama potpuno blizu, da bi kao ljudsko dijete bio rođen u betlehemskoj štali, kao čovjek živio, naviještao Kraljevstvo Božje i kao čovjek umro, da bi prevladao našu smrt.

Zbog nas je Bog postao čovjekom. Jer još on u nama nije potpuno rođen, zato slavimo Božić.

2. Teška vremena

Zato pogledajmo na naš svijet. Opsjednut globalnom reklamom koja pokazuje, sve više i više, da ovaj europski ugodni sistem koji je opstojao pedesetak godina ne može tako dugo opstati. Kako će narodi drugih kontinenata sudjelovati na svjetskom standardu, a bez da ceh plaćaju siromašni, kako u Europi, tako i u svijetu? To još nismo naučili.

Pogledajmo naš svijet. Terorizam i borba protiv terorizma, tog biča našeg vremena.U ovoj borbi nisu samo fanatici nihilizma ili zloupotrebljene religije. Tu su i civilizirane države koje se u to uključuju i pri tome zaboravljaju na vladavinu prava i prava naroda. Nisu samo SAD koje imaju smrtnu kaznu i logore u kojima se ljudi muče i zloupotrebljavaju. U to su uključene sve države, na razne načine.

Pogledajmo naš svijet. Za nas postaje sve ružniji. Ružniji nego što smo se mi to nadali i što smo sanjali. Na grubom drvu vješa se još grublji konop. Opet se gleda na jakoga, ne samo u politici, nego sve više i više i u privatnom životu. I kad vremena postaju teža, čini se da se svatko od nas  mora sve više i više brinuti. Božić je dan prekida ovog velikog straha i gorčine.

3. Pozvani smo na veličinu Božju

Zašto je Bog postao čovjekom? Koja je poruka ove noći, što je srž našeg vjerovanja?  Poruka je događaj. Bog nije bilo što objavio. Bog je objavio sebe. Bog nije bilo što pripovijedao. Bog se pokazao: onakav kakav jest: svemogući se pokazuje kao nemoćno dijete. Bekrajni postaje ograničeni, ograničen jednim jaslama, sakriven na poljima nedaleko jednog nepoznatog sela, bez neke svjetske vrijednosti.

Božja jakost je njegova ljubav. Ljubav pokazuje da Bog nije s gromom i munjom, niti s nasiljem i prisilom, nego bez ikakvog oružja, nemoćno dijete. On nadmašuje silu koja ga šalje u bijedu i na križ. On ostaje čvrsto na svom putu i uz svoje obećanje.

Trebamo se sjećati da je Bog u nama postao čovjekom. Demokracija, koja čvrsto stoji uz svoj put izjednačavanja, pravna država koja ne kažnjava najteže zločince, nego im besplatno daje branitelja, susjed koji neće kod prve prigode tražiti svoje prednosti, nego riskira zbog ljudske dobrote i u nju vjeruje i ima povjerenja - sve se to dade iščitati kao slabost kad ovdje ne bi bio svemogući Bog. On je postao slab da bi nas uveo u svoju veličinu. To je ono što slavimo za Božić; ne jakost i veličinu čovjeka, nego slabost ljubavi koja je sam Bog.

1. Kada je Krist rođen

Kada je Isus točno rođen? Datum, noć između 24. i 25. prosinca je postavljena tek  400 godina poslije Kristova rođenja. Godina rođenja se, kako tako, dade odgonetnuti prema biblijskim podacima. No, Lukino evanđelje nam ne pruža nikakav siguran i čvrst datum, ali isto tako ne ostavlja ni mrvičak sumnje da bi Isusovo rođenje bio neki mit bez određenog vremena, nego potvrđuje da je to bio događaj naše povijesti.

Luka bilježi da je utjelovljena Božja Riječ bila umotana u pelene ili povoje. I ovdje je jasno da ova zabilježba ima dubokog smisla, kako je konkretan taj događaj. Vjerujem liječniku Luki da zna, iz iskustva i poznavanja stvari, koja je specifična uloga pelena ili povoja. I pelene ili povoje božanskog djeteta je trebalo mijenjati.

Ipak: rođenje u Betlehemu nije Utjelovljenje. Utjelovljenje ili bolje rečeno postajanje čovjekom  nije se dogodilo u jednom danu, niti u jednom času. Čas rođenja je samo jedan korak u postajanju čovjekom. Ono je upravo započelo s početkom djelovanja Duha Svetoga u Djevici Mariji. Ono se događa i kad Bog uzima tijelo djeteta u jaslama. Ni ovdje nije postajanje čovjekom dovršeno. Božje postajanje čovjekom znači da Bog živi  kao čovjek, kao čovjek raste, kao čovjek susreće čovjeka i kao čovjek sudjeluje u povijesti ljudi sve do smrti na križu.

2. Noć postajanja čovjeka

Božić je početak u jednom čovjeku među nama. Crkva slavi postajanje čovjekom u noći, dakle u ono vrijeme  kada je to bilo naviješteno pastirima na betlehemskim poljanama. Jer u svjetlu koje je osvjetljavalo nebeske glasnike, evanđelje nam pokazuje što je zapravo Božić: svjetlo u noći. Točnije:»I slava ih Gospodnja obasja.» Zaista je noć, ali nas obasjava Slava Gospodnja dok slušamo ono što se ove noći događalo.

Tko slavi liturgiju Božića, sam doživljava što znači: noć je. Mnogo je toga sakriveno, samo malo nam se pokazuje u svjetlu. Ono malo za nas koji vjerujemo, razlog je da krenemo u cjelinu noći.

Slavlje u noći nam jasno govori da Božja slava obasjava svijet. Krist, Svjetlo, dolazi u svijet, samo Bog boravi u svijetu, kod pastira na betlehemskim poljanama, u svakoj travki, u cijelom stvorenju. Iz betlehemske štalice se mijenja cijeli svijet za one koji vjeruju, jer je, u jednom stvoru, uzeo tijelo Onaj koji želi da svi u njemu boravimo. I od sada on neprestano boravi među nama.

3. Slavlje u noći

U misnoj liturgiji Bog postaje čovjekom, jer upravo sada, ove noći, sada slavimo svetu misu gdje se stvarno događa ono što je Božić. Kad primamo, u pričesti, tijelo Isusovo, opet se u nama događa ono što smo primili na krštenju: da zajedno, kao Crkva, budemo tijelo Isusovo. Prekriven tamom noći, a ipak Bog, on se kao Krist rađa svugdje gdje  dijelimo i pružamo životni kruh i primamo svetu pričest.

Time što slavimo postajanje čovjekom, upuštamo se u samu Božju tajnu. To je započelo našim krštenjem. U liturgijskim slavljima tijekom Crkvene godine smijemo sudjelovati na postajanju čovjekom sina Božjega koji je sam želio postati čovjekom. U krštenju i potvrdi primili smo Duha Svetoga da s Kristom možemo biti rođeni, da bismo s njim živjeli, s njim susretali ljude, s njim sudjelovali na povijesti ljudi i s njim umirali smrću koja nad nama nema vlasti, jer je Krist na našoj strani pa ćemo s njim i uskrsnuti. Sve ovo slavimo u ovoj noćnoj liturgiji. Znamo da je ova stvarnost još prekrivena, ali znamo da je ovo jedina i odlučujuća stvarnost.

Ovaj život Crkve ponesimo u sebi sada kad idemo kući. Neće samo kruh ove noći postati tijelo Kristovo. Mi koji sada ovdje zajedno, jedan s drugim, slavimo polnoćku pozvani smo i poslani da s Kristom postanemo ljudi, ljudi prema slici Božjoj.

U Božićnoj noći počima postajanje čovjekom. Skriven u tami noći, neopažen u malom djetetu u svojim pelenama u ovoj svetoj noći  može i naše postajanje čovjekom  dobiti novi početak. Prekriven mnogim nesavršenostima, prekriven čak i grijesima, a ipak i na nas pada svjetlo anđela, ipak i u našem tijelu Bog boravi. I ove noći može svjetlo Božje ljubavi i nas obasjati i u našem životu postati vidljivo.

3.

1."Danas"

Kakvu radosnu vijest noćas primamo? Istu onu koju su, one noći, primili pastiri na betlehemskim poljanama." Danas vam je u gradu Davidovu rođen Spasitelj, Krist, Gospodin!« Onaj  "danas" od nekoć postao je neprestani sve do naših dana i do konca svijeta. Jer i mi koji smo se noćas okupili u našoj crkvi na proslavu rođenja Kristova, slušamo ono danas, onu istu blagovijest. I nama se danas govori ono isto što i pastirima u Betlehemu: "Danas vam se rodio Spasitelj, Krist, Gospodin"! Oni pastiri pa i prvi čitatelji Lukinog evanđelja dobro su shvaćali što znači " Spasitelj", kako iz Biblije, tako i iz političkog jezika onog vremena. U Bibliji starog zavjeta Bog je obećao  onoga koji će osloboditi Izraela i sve narode. U političkom govoru onog vremena kraljevi su se, a posebno rimski carevi, nazivali " spasitelj" ili "spasitelj svijeta" (car Hadrian). Božićna blagovijest nam najavljuje rođenje Spasitelja koji će konačno i zauvijek spasiti svijet.

Da bi smo jednu takvu blagovijest prihvatili, potrebno je iskustvo i uviđavnost. Mi kažemo: svijet je u redu, onakav kakav jest, ne treba nikakvog spasitelja ili sam sebe može spasiti i zbog toga nemamo smisla za božićnu blagovijest. I svijet ovu poruku ne sluša i ne čuje, jer nema za to iskustva, niti uviđavnosti. A onaj koji misli da je svijet u redu, da mu ne treba nikakvo spasenja, taj zabija glavu u pijesak i ne vidi svagdašnjicu koja nas dnevno okružuje. Mislimo, ovoga časaa na sve one zemlje i narode koji su u ratu. Pa i naš narod još uvijek živi u posljedicama rata. narodi se naoružavaju i naoružavaju, a oružje je napravljeno da se jednom upotrijebi! Zar ovaj svijet ne treba " Kneza mira" kako je prorok u Starom zavjetu nazvao Spasitelja? Onaj tko ovo opaža i uviđa, ne može zanijekati potrebu spasenja.

Isus Krist je, u Novom zavjetu, shvaćen kao spasitelj na jedan sveobuhvatan način i tako ga se propovijedalo. Kao spasitelj iz osobne bijede ljudi, bijede grijeha o kojima zavisi i sva nevolja ljudi. Ali i kao politički spasitelj koji će ljude  izbaviti od ratova, borbi, rasne mržnje, socijalne bijede i dati im svoj mir, bratsko zajedništvo, i blago kraljevstvo. Riječ iz Slave: "I na zemlji mir ljudima dobre volje", je proročka izjava za budućnost. To je zapravo program Kneza mira čije rođenje mi danas slavimo.

2.Znak

Pastirima na betlehemskim poljanama je ponuđen znak po kome će spoznati da je to Spasitelj: »A evo vam znaka:  naći ćete dijete povijeno gdje leži u jaslama." Čini mi se da ovdje nije riječ o znaku koji je bio dan samo pastirima iz Betlehema, nego ovaj znak vrijedi i danas. Da, baš danas možemo reći da je to znak po kojemu ćemo prepoznati Krista. U čemu je to znak pastirima po kojem će prepoznati Krista? Taj znak je u siromaštvu djeteta. Siromašno dijete koje leži u jaslama je bio znak. A to bi trebao biti znak i danas. Da, upravo danas znak po kome ćemo prepoznati  Spasitelja svijeta: po siromasima u svijetu s kojima se je Krist izjednačio: "Što ste učinili jednome od ove najmanje braće..." Jesu li ljudi koji i u ovo Božićno vrijeme trguju bombama, ljudi po Božjoj volji? Sigurno ne! I zato mi, kao kršćanska zajednica, nećemo slaviti ovaj Božić kao  drugi - opijati na razne načine, nego ćemo Krista upoznati u bijednima svijeta i oko nas. U siromašnima na duši, a takve mi uopće ne vidimo iako žive s nama i u našim obiteljima.

3. Pohvala

" I iznenada pojavi se veliko mnoštvo anđela, koji su hvalili i slavili Boga: slava Bogu na visini, a na zemlji mir ljudima dobre volje". S ovom pjesmom združimo i mi naša srca i zahvalimo Bogu za Isusa Krista kojega nam je darovao kao spasitelja svijeta.

4.

»Jer za njega ne bijaše mjesta u svratištu«

Na groblju jednog malog austrijskog sela u Alpama nalazi se poznati nadgrobni spomenik. Uzidan je u zid seoskog groblja. Na ploči se vidi lik jednog  malog,  tek rođenog djeteta. Omotan je, od glave do pete, u platno, samo se vidi malo lice. Ispod toga stoji datum 23. december Anno Domini 1775.  O ovom nadgrobnom spomeniku priča se sljedeća zgoda:

23. prosinca 1775. čuo je seljak Anzengruber jake udarce na svojim vratima. Buka je bila sve veća. Psi su počeli lajati. Tada ustane i izađe na prozor. Vani mrkla noć. Pada snijeg, jak vjetar brije oko kuće. Nakon što su se njegove oči navikle na tamu, ugleda dvije figure. Prema odjeći jedna figura je trebala biti žena, na lijevoj ruci je nosila nekakav smotuljak. Desnom rukom je udarala na vrata. Seljak je čuo o nakakvim ljudima koji su uokolo putovali. Kad su obje figure nestale u noć vrati se u krevet. Žena mu se probudila. Upita ga:" Što je to bilo?" "Lutalice!" odgovori on. "A ako trebaju pomoć?" " Neka idu k vragu!"

Sljedećeg dana seljak nađe pred svojim vratima potpuno pokriven snijegom jedan svežanj. Unutra pred koji dan rođeno dijete. A u tako oštroj zimi potpuno smrznuto! A blagdani su pred vratima! Zato je napravio lijes i stavio ga nekoliko dana u mrtvačnicu na groblju. Poneki je došao iz znatiželje pogledati taj lijes i dijete. Bilo ih je sve više i više. Dolazili su ljudi i iz susjednih sela. Ubrzo se počelo govoriti "Kod nas je Kristkind (tako zovu Ditića) umro. Te godine, piše župna kronika, nije se igrala igra "traženja stana" što se inače uvijek igralo na Badnjak.

Otvoriti Kristu vrata!

Ako pođemo malo po gradovima Europe vidjet ćemo rijeke ljudi koje kupuju, spremaju poklone, božićna drvca kite i sl. i nitko ne opaža da je Kristkind umro. To je gužva ljudi. Svi u žurbi kupnje: mora se priparaviti za Božić, kupiti darove, obilnu hranu, okititi Božićno drvce, urediti jaslice.

A kad se u nedjelju ide u crkvu, navala nije tako velika. Ne čeka se puno ni za ispovijed. Zar to ne bi bilo strašno kad bi i kod nas Ditić (Kristkind) umro,  kad bi se ugušio među svim ovim »simo tamo«. Smrznut u našem sekulariziranom svijetu? U ledenici našega srca? Jer smo Ditića ostavili vani!

Ako nekoga želim u svoju kuću primiti, tada mu moram vrata otvoriti. To je po sebi razumljivo. To se događa svakog dana na našim vratima. A događa li se tu i našim srcima? Ako vrata ostaju zatvorena. Božić znači široko otvoriti vrata naših srdaca za Isusa Ako ta vrata ostaju zatvorena, ako mi ne pustimo Isusa u naš život onda nema ni Božića. Tada se sve događa bez nas i mi ostajemo sami sa našim darovima i našim jaslicama i božićnim drvcima. Tada vrijedi i za nas: I ovdje je Ditić (Kristkind) umro. Pred zatvorenim vratima.  Smrznut!

Bližnjemu otvoriti vrata

Postoje i jedna druga vrata kroz koja može k nama ući božansko djetešce. Različita, bučna, hitna su udaranja na našim vratima To su svi ljudi koji trpe u našem vremenu, na raznim stranama svijeta. Ali i kod nas ima mnogo ljudi koji trpe na razne načine:..... I mi ne smijemo reći, poput onog seljaka, " neka idu k vragu!" Zar u svima njima ne ide  sam Krist i ne kuca na naša vrata i traži konačište? O, kako će to biti sutra strašno čuti: "Kod nas je ditić umro1" I to pred našim vratima smrznut!

Uđi k meni, o moj Isuse!

I za kraj jedna suprotna slika:  Badnjak 1942., u bijednom bunkeru u Staljingradu. Nad jednom, jedincatom svijećom koja daje i svjetlo i toplinu ugljenom nacrtana Marija s Ditićem, kojega je nacrtao nadliječnik dr. Reuber, na poleđini zemljopisne karte. S jedne strane karte je napisana strahovita sudbina vojnika: "Božić u kazanu", to će reći marš u strahovitu smrt, marš u zarobljeništvo. Ono čemu su se vojnici u bunkeru Staljingrada najviše nadali stoji zapisano na drugoj, desnoj strani karte" Svjetlo - život - ljubav. Nedostaje sve što Božić čini Božićem, ono što je bit Božića: božanski djetić i njegova majka.

Bog je poslao svoga Sina u naš svijet i na taj način započeo novi početak. U tom božanstvu svijetom ide Božje milosrđe. To milosrđe se pokazuje svuda na svijetu gdje ga ljudi primaju, gdje ljudi žive od njegovog čovjekoljublja.

I kad  sada gledamo božanskog djetića u našim jaslama, to bi trebao biti znak naše spremnosti da ćemo ga pustiti i u naše srce, naš život, naše obitelji. Tek onda ćemo osjetiti da se Isus i za nas rodio. To vam svima želim sada. Neka ovoj Božić bude početak novog života. Ne dopusti da živiš u trećem tisućljeću sa smrznutim djetićem pred vratima i u srcu.

Pođi doma, otvori vrata djetiću, neka uđe kod tebe, poslušaj noćas kucaje na vratima tvoga srca, tvoje kuće. I ako ga pustiš unutra, onda ćeš biti sretan i zadovoljan. A onda će ti i treći milenij biti, uistinu, nešto veliko i sveto, a to vam svima od srca želim čestitkom: na dobro vam došlo porođenje Isusovo.

5.

I Riječ je tijelom postala

Puno riječi.

Riječi su sastavni dio našega života. Dnevno ih susrećemo na bezbrojne načine: ako međusobno razgovaramo, telefoniramo, pjevamo, ako čitamo novine ili knjigu, slušamo radio ili uključimo televiziju, sve su to točke susreta s  mojom vlastitom riječi ili riječima drugih. Oni nas susreću na razne načine i na razne načine se mogu očitovati: radost, žalost, suosjećanje, sažaljenje; povrijediti i razljutiti, razbiti i uništiti, probuditi nadu i ohrabriti. Reći pravu riječ u pravo vrijeme i na pravom mjestu često puta može obratiti čovjeka, ali ne zavisi to samo od onog koji govori ili piše, nego i od onoga koji sluša ili čita.

Riječi oživljavaju u meni prošlost.

Jeste li kada posjetili neku veliku biblioteku i divili se množini i ljepoti knjiga? Takvi prostori stvaraju jedinstvenu atmosferu. Što je pred puno stoljeća bilo govoreno i mišljeno stoji u tim knjigama i čeka da se opet iznova probudi.

Jednom sam, s ministrantima jedne župe, posjetio jednu samostansku biblioteku. Nije to baš bila poznata i bogata biblioteka. Ali kroz godine skupile su se mnoge knjige, neke i više stoljeća stare. To je bio, za djecu, interesantan doživljaj. Kako su samo pokušavali otkriti po koju riječ na njima nepoznatom pismu i starom jeziku. Ono što je odavno bilo zaboravljeno, sada je najednom oživljeno.

Svatko tko je čitao jedan stari roman ili gledao takav film poznaje taj osjećaj. Prostor i vrijeme sada ne igraju nikakvu ulogu,uranja se u neki novi svijet, živi se s novim ljudima i u novom okruženju. Da, čovjek se ispunja nekim novim bićem. Ljudi, lica, riječi, ponašanja, počimaju u mojoj glavi i mašti ponovno živjeti.

Riječi oživljuju Boga

Mislim da je tako bilo i starozavjetnim prorocima i mnogim drugim ljudima. Oni su čitali Mojsijeva pisma, izvještaje o Davidu i kraljevima. Ove riječi pisma i predaje su u njima postajale žive, davaei im sigurnost i nadu i pogled u stvarni život. Izraelci su uvijek doživljavali Boga kao živog i onoga koji s njima ide. U svojim pismima i predajama su to predavali nasljednicima, jer im je on postao veoma vrijedan. Naša Biblija je puna tih pripovijedanja o Bogu.

Bog sam postaje živa riječ

Veličanstvena kompozicija izvještaja o stvaranju svijeta želi nam reći koliko i kako Bogu leži na srcu čovjek i stvorenje. Božja riječ nam je uvijek govorena - od početka nam je obećao svoju ljubav i vjernost, bez kada i ali. I on, sa svoje strane, nije nikada povukao to obećanje. Posve suprotno, na razne načine, su postupali Izraelci su u svojoj povijesti koja je puna životnih situacija i vjere da je Bog uvijek bio vjeran svojim obećanjima. Ta Božja riječ je uvijek glasila: "Čovječe, ja te ljubim."

Posebnost današnjeg evanđelja  koje nam Ivan naviješta jest: ove riječi, pismo, neće samo oživjeti u mojoj glavi, mojoj mašti - ne - u Isusu je riječ postala tijelom, ona - Riječ- je postala stvarnost. I evanđelist Ivan prepoznaje, u promatranju Isusova života i djelovanja, ono "Čovječe, ja te ljubim," to je postalo sada stvarnost.

Ova Božja ljubav nije nešto okamenjeno iz slova i štamparske tinte. Ova Riječ Božja je za nas postala opipljiva,osjetljiva, doživljena. U Isusu mogu ljudi ovu privrženost  i vjernost Boga k ljudima vidno osjetiti.

Bog postaje živ u Isusovu djelovanju

Ljudi s brigama i poteškoćama su bili utješeni, doživjeli su novu perspektivu za budućnost, ljudi koji su potišteni sumnjama i strahovima prepoznaju nova svjetla nade u svom životu. Ljudi koji su besciljno lutali pronalaze oslonac kome mogu povjerovati, odbačeni i pogaženi ponovno se postavljaju u sredinu, dobijaju mjesto u zajednici.

Iz susreta i dodira s Isusom su, za ljude, spasenje i spas postali opipljivi. Brojni izvještaji o čudesnom Isusovom djelovanju daju svjedočanstvo da Bog nije neka izmišljena misao ili pojam, nikakva posebna filozofija, ili neki plod mozga, nego doživljena i osjetljiva stvarnost.

Bog i po meni postaje živ

Kao kršćani, mi se promatramo i kao ljudi koji su se priključili Isusu svojom vjerom i djelovanjem. Mi nismo nikakvi bogovi, nemamo nikakve nadljudske sposobnosti, a ipak smo pozvani da Boga i njegovo djelovanje oživljujemo i danas u svijetu. I svaki od nas ima za to sposobnosti i talente. Tu, gdje jedan čovjek preko mojih riječi i djela dobije novo povjerenje, tu se događa čudo da Bog postaje ponovno živ. Mogućnosti su za to brojne, ali za to trebamo imati otvorene oči i uši, srce koje razumije i shvaća nas same i ljude koji s nama žive.

Živa Božja riječ i u našoj budućnosti

Silvestrovo je prošlo, Nova godina je započela, mnoge dobre želje smo jedan drugom izrekli za 2012. godinu. Riječima smo darovali nadu i poticaj da prihvatimo nepoznatu budućnost.

Bog nam je, za Božić, u slavljenju rođenja njegovog Sina, obećao svoju riječ nade i povjerenja.

Povjerenje u  živu ljubav Božju nas jača i vjera u utjelovljenje Božje dala nam je snage da prihvatimo dane nove godine onako kako ćemo ih od Boga dobiti.