Obraćenje
(propovijed)
Crkva i u crkvi će se danas govoriti o obraćenju. Na ovaj poziv i zahtjev se u našim danima ne gleda baš sa simpatijom.
A ipak mi smo, danas, došli u crkvu, jer nam je to važno. Nešto se drugačije događa u službi Božjoj, nešto što odgovara našim težnjama. Sigurno da ima i običaja da danas na početku korizme, uskrsnog pokorničkog vremena, na Čistu srijedu - Pepelnicu, opepelimo svoje glave.
I tako "obraćenje" podliježe najrazličitijim razmišljanjima i iskustvima. Tu su neugodna sjećanja i osjećaji.
Ako se ja kao penjač na brdo ili vozač auta na cesti moram vratiti - obratiti, tu je najprije razočaranje, bijes i ljutnja. Ja moram sebi "doslovno priznati" da sam na krivom putu. Razlog može biti da nisam bio dovoljno informiran, da nisam pazio na oznake ili čak da sam ih krivo razumio ili tumačio.
Može biti da moram priznati da su mi na tom putu postavljena ograničenja koje ja sam nisam prouzročio, a koja se ne mogu tako lako olabaviti, ukloniti. Može biti i da zbog tog okretanja izgubim i puno vremena, da zbog toga preskočim neki drugi termin ili da neću dostići cilja.
Obraćenje - povratak može biti nešto vrlo pametno, oslobađajuće. Bilo bi ludo i opasno na planini se ne vratiti ako se iznenada vrijeme promijeni.
Obraćenje nije niti šteta, a ni znak manjka hrabrosti, jer u tom smislu obraćenje može biti nešto vrlo potrebno za ljude. Može biti čak i životno potrebno da bih mogao postići cilj.
Braćo i sestre, Isus nas danas poziva na pokoru i obraćenje. Zar to ne bi moglo biti i u mom životu, u mojim mislima, djelovanju, životnom putu, nešto poput nutarnjeg smisla, ispitati - okrenuti- promijeniti pravac?
Zar ne bi moglo biti da ja zbilja osjećam da na mojem području nešto ne odgovara, krivo leži, oduzima mi svaku motivaciju, životnu radost.
Obratiti se znači, za mene, u konkretnim životnim situacijama, na mom životnom polju svjesno gledati da postanem obazriviji gdje nešto ne odgovara, gdje bi korak prema drugima i za druge mogao biti vrlo koristan.
v Prići drugome, jer nešto među nama leži. Inače mi moja oholost i ponos ne dopuštaju taj korak da zamolim za razgovor ili kažem: "Žalim, nisam te htio povrijediti, želio sam ti se samo približiti."
Da to bude kao okretanje od vlastite predrasude ako zloupotrebljavam svoju moć.
Novo otkriće moga vlastitog dostojanstva, dostojanstva svakog čovjeka. Ovo iskustvo može mi dati snage da u konfliktima budem ozbiljan i slobodan.
Okretanje riječi Božjoj da snagu djelovanja njegove riječi mogu osjetiti u svom životu, u svakodnevnici i povijesti svoje vjere.
Obraćenje je prava životna pomoć za nas. Obraćenje je nova kvaliteta života, omogućavanje većih životnih zahtjeva.
Preduvjet za obraćenje je, tako mislim, pitanje: gdje ja blokiram svoj život ili čak odsijecam? Nije to uvijek tako jednostavno, jer je teško raskinuti s onim na što smo naviknuti čak i ako točno znam da sam na nekom odsječku puta koji me potpuno odvodi od cilja.
Ova prispodoba će nam to razjasniti. Neki čovjek sjedi u vlaku. Na svakoj stanici proviruje i kad pročita stanicu zastenje. Upita ga drugi putnik koji mu je sjedio nasuprot: "Što vam je, je li vam možda zlo?" Ne", odgovori ovaj. "Ja sam morao već davno sići sada se vozim u krivom smjeru, ali ovdje je tako toplo."
kratka šutnja
Sada ćemo biti pozvani opepeliti naše glave. Križ kao znak našeg spasa.
Možda ću potpuno svjesno prići sa željom da promotrim svoj dosadašnji životni put i da potražim bolji put k dobru.
Pri tome se smijem osloniti na Isusa i pokušati živjeti ono što sam čuo od njegove poruke.
Nekoliko anegdota:
Što svećenik ima ispod?
P. Bernard je posjetio pri nekim misijama i dječji vrtić. Razgovara s djecom, pjeva i igra i pri tome je nekoliko puta skočio u zrak. U podne pripovijeda jedno dijete materi što su sve činili kad je pater bio tu. I reče" A znaš mama, što svećenik ima ispod svoje crne haljine? - svećeničke hulahopke!"
On će se odvezati!
Kao i uvijek, neki je franjevac držao žestoku propovijed. U crkvi je bilo tiho, ljudi skoro nisu disali. I tako, kako je ispucao jednu kanonadu, napravi kratku pauzu i povuče svoju krunicu preko pojasa: tada zaviče jedna dječak: "Brzo mama, idemo, ovaj će se sada odvezati!"
Moja žena ne želi
Na Tijelovo pjeva p. Otmar na jednom oltaru evađelje o gostima na gozbi. Jedan od uzvanika se ispričao: Oženio sam se i ne mogu doći. A p. Otmar se malo zabunio pa je pjevao" Oženio sam se i zato ne smijem doći"
Jutarnja molitva
P. Lotar učio djecu da se Bogu mole vlastitim riječima. I zato im je pokazao nekoliko primjera. „Ustaneš i želiš izmoliti tvoju jutarnju molitvu, i pazi, najednom si zaboravio svoju naučenu molitvu. Što ćeš učiniti?" Netko iz razreda odgovori:" Uzet ću onda molitvenik." "Dobro", odgovori pater, "ali molitvenika ne možeš naći." Sveopća šutnja u razredu. I šutnju prekine jedna djevojčica :"A onda bih opet otišla u krevet."
Smijeh u Bibliji:
Postanka 21,6
I Sara reče:" Bog učini da se smijem i svaki koji bude o tome slušao smijat će se."
Job 5,22
Ti se možeš smijati iznad opustošenja i gladi i nemaš se čega bojati pred divljim zvijerima.
Job 8,21
I on će ispunjati tvoja usta smijehom, a tvoje usne pjevanjem.
Ps 126,2
I naša su usta bila puna smijanja, a jezik klicanja. I tada se govorilo među narodima: Velika djela im učini Gospodin.
Lk 6,21
Blago vama koji sada gladujete, jer će te se nasititi. Blago vama koji plačete, jer ćete se smijati.