1.DODIRNE TOČKE NAVIJEŠTANJA I LITURGIJE

25. ožujka 1987., na blagdan „Navještenja Gospodinova", objavio je papa Ivan Pavao II. novu encikliku: „Redemptoris Mater, o blaženoj djevici Mariji u životu putujuće Crkve." Ovdje ćemo se osloniti na ovo papino pismo utemeljeno na biblijskim i dogmatskim izjavama, jer vjerujem da je blagdan Bezgrješnog začeća dobra prigoda za to. Pokušajmo nekim mislima ući u tu encikliku da bismo je korisno upotrijebili za život. U propovijedi treba ukazati na mogućnost sudjelovanja zajednice na bogatstvu ekleziološke mariologije ove enciklike.

Ova enciklika se naslanja na dva klasična, ali moderna izvora: Sveto Pismo i dokumente II. Vatikanskog koncila, posebno  konstitucije o Crkvi „Lumen Gentium", o Božjoj objavi „Dei Verbum"  i o Crkvi u suvremenom svijet,: „Gaudium et spes" . Tu se tumači jaka veza između Marije i Crkve, gdje se na poseban način govori o Marijinoj ulozi u povijesti spasenja: „Kad se ispunilo vrijeme, pošalje Bog Sina svoga, rođen od žene, podložan zakonu da otkupi one koji stoje pod zakonom, i tako postignu posinjenje." (Gal 4,4-5)

„Ona (punina vremena) označuje tajanstveni početak puta Crkve. U liturgiji Crkva pozdravlja Mariju iz Nazareta kao svoj početak, jer je ona, u događaju bezgrješnog začeća, unaprijed primila uskrsnu milost spasenja i kao najizvrsniji član Crkve, jer Crkva vidi, u događaju bezgrješnog začeća i događaju utjelovljenja Sina Božjega, nerazdjeljivu povezanost: onaj koji je njezin Gospodin i glava (usp. Kol 1,18) i ona koja, po svom prvom Fiat (latinski - prevedeno : neka bude) predstavlja uzor za novi Savez i njezinu zadaću kao uzor zaručnice i majke. (Redemptoris Mater br.1)

2. TUMAČENJE TEKSTA

Drugo čitanje iz poslanice Efežanima nudi nam biblijske temelje na kojima se razvija naša tema: „Blagoslovljen Bog i Otac Gospodina našega Isusa Krista. On nas blagoslovi svakim blagoslovom u Kristu ... jer u njemu nas sebi izabra prije postanka svijeta .. na slavu njegove milosti. (Ef 1,3-5)

Ovim markantnim riječima je predstavljen Božji plan spasenja sa svim ljudima, a na prvom mjestu s Marijom, prvom otkupljenom. To nam se pokazuje, na jasan način ako usporedimo tekstove iz poslanice Efežanima i Lukina evanđelja.

Majka Otkupitelja je, kako uči Crkvena konstitucija (br.55)  „proročki naznačena u pobjedi nad zmijom, koja je navela praroditelje na pad u grijeh. (usp Post 3,15). Slično je naznačena djevica koja će roditi sina, kome će se dati ime Emanuel ( usp. Iz 7,14; Mih 5,2-3; Mt 1,22-23)

U prvom čitanju (Post 3,9-15.20)  nalazi se ona riječ kazne nakon istočnog grijeha, koju crkveni Oci već od Ireneja (on je od 177. bio biskup u Lyonu i najvažniji teolog 2.stoljeća) do modernog vremena nazivaju „Protoevangelion" (Prvo evanđelje)  „On (=Mesija) će ti satrti glavu, a ti (=zmija - zavodnička protu božanska sila)  ćeš mu vrebati petu." (Post 3,15)  To znači: Ovo prokletstvo nad zlim najavljuje i nadvladavanje grijeha i smrti (=đavla) po Mesiji, Isusu.  Ovdje je riječ o tajanstvenoj borbi. Ova borba je paradigma za napetu dramu ljudske povijesti: suprotnost između dobra i zla, između spasenja i propasti, između života i smrti.

Već je Jerolim, u svom latinskom prijevodu, napisao „Ona će ti satrti glavu (= Ipsa conteret caput tuum)" ovdje se misli na onu konkretnu ženu, koja je pobjednički izašla iz borbe: majku Isusova. Po njoj je milost izvojevala pobjedu nad grijehom. Utoliko anđeoski pozdrav otkriva ovu tajnu: „Zdravo, milosti puna, Gospodin s tobom.

Misno slavlje

Pozdrav: Isus Krist koji je svoju majku obogatio milošću, neka bude s vama.

Uvod: Draga okupljena zajednico!

Pozdravimo danas Mariju, na njezin blagdan, riječima Crkvene molitve iz Časoslova:

Uzvišena Majko Spasiteljeva, ti uvijek otvorena Vrata raja i Zvijezdo mora, dođi i pomozi svom narodu ustati iz zamki.

******

U svima nama živi čežnja za slobodom, istinitošću, čežnja da budemo jedno u sebi. A doživljavamo prijetnju, strah,  topimo se u zlu; posljedica istočnoga grijeha. Ima li ljudi koji su netaknuti  zlom i grijehom?

Danas slavimo blagdan jedne žene koja je ostala netaknuta od prvih početaka svoga života. Isusova milost ju je sačuvala istočnoga grijeha i drugih grijeha, i to od prvog časa njena života. U svom životu služila je, svim srcem, djelu svoga sina.

Današnji dan nas opominje: Bog je i u nas stavio početke spasenja na dan našega krštenja. Mi smo izabrani  milošću Isusa Krista. Zato smijemo, zajedno sa Crkvom i Marijom, pjevati: "želim se od sveg srca radovati, a duša neka se raduje Bogu, spasitelju mome.

Molitva vjernika:

Molimo se Gospodinu Bogu, Ocu našemu dok, s puno zahvalnosti, gledamo prema Mariji, majci našega Gospodina Isusa Krista. U povjerenju u njezin zagovor i životni primjer, molimo te:

Marija je majka novoga života, daruj svim krštenima sve više milosti i snage da u sebi razviju božanski život, molimo te.

Marija povezuje kršćanstvo s njegovim prvotnim korijenjem, židovstvom: blagoslovi razgovore između židova i kršćana, molimo te

Marijina vjera i povjerenje je bilo utemeljeno u ljubavi: daj ovome svijetu više povjerenja u Boga i daj da ljudi žive u slozi i miru, molimo te

Marija je bila odvažna i vjerna u ispunjenju Božje volje daj da po njezinu primjeru i zagovoru  ostanu  vjerni svi posvećeni  u ispunjavanju svoga izabranja i poslanja molimo te.

To te molimo, Bože naš, po Isusu Kristu, u kojemu smo svi mi izabrani i posvećeni, po snazi Duha Svetoga. Koji živiš i kraljuješ, u vijeke vjekova. Amen

Poticaj za propovijed

1.

Prije dosta vremena, na austrijskoj televiziji, se vidjela sljedeća scena: neka mlada, emancipirana žena, udara pesnicom po jednoj slici Djevice Marije. Komentar: Kada se uništi i odbaci slika žene koja dolazi po Mariji, može početi prava emancipacija žena. Marija stoji na putu modernim ženama, ona ih sprječava da pronađu i ostvare svoj pravi identitet i svoju samovrijednost, kao i svoje dostojanstvo.

Koga začuđuje da je jako opalo štovanje Marije u posljednjim desetljećima? Sigurno da to koriste ekstremne grupe i pretjeruju, na svoj način, u obrani Marije na neki način koji se teološki ne može opravdati.

Izgubili su zdravu sredinu. Drugi vatikanski koncil je pokušao pronaći i održati ovu sredinu. Koncilski su oci dodali poglavlje u "Lumen Gentium" o "Blaženoj djevici Mariji u tajni Krista i Crkve." Time je postao jasan Crkveni (ekleziološki) vid njezinog sudjelovanja u otkupljenju.

Ovaj je pogled posebno naglasio Pavao VI. u zaključnom govoru (8.XII.1965.) kada je  označio Mariju kao "Majku Crkve". Ivan Pavao II., koji je bio veliki Marijin štovatelj, tumači Marijino štovanje, u biblijsko teološkom pogledu, u tri stupnja

a) Marija u tajni Crkve

Za zaziv "Milosti puna"(Lk 1,28) papa piše: "Ako želimo s Marijom razmišljati o ovim riječima, a posebno ono "blagoslovljena", možemo naći baš u poslanici Efežanima vrlo jaki poticaj (usp 1, 3-5). I kad je, nakon najavljene blagovijesti, po riječi anđela "blagoslovljena nad sve žene" (Lk 1,42), onda se misli na blagoslov kojim je "Otac blagoslovio nas "po našem zajedništvu u Kristu, u nebu". To je blagoslov njegova Duha, koji se odnosi na sve ljude. Marija je bila ispunjena ovim blagoslovom na sasvim jedinstven i poseban način. Elizabeta je pozdravlja: "Blagoslovljena više nego sve žene na zemlji." (br.8)

Onda nas enciklika vodi na biblijski pojam  "milost" (charis) koja je na poseban način Mariji bila obećana i dana. U biblijskom jeziku "milost" znači poseban dar Božji koji svoj korijen i izvor, prema Novom zavjetu, ima u samom Božjem, trojstvenom životu, onoga Boga koji je "Ljubav" (usp 1. Iv 4,8) . Plod ove Ljubavi je "izabranje" o kojem govori poslanica Efežanima. Jer je ovo "izabranje" od Boga, zato je i vječno i želi spasiti sve ljude od početka  i pozvati ih na sudjelovanje u ovom životu (usp 2. Petr 1,4), po Isusu Kristu, po kojemu spasenje znači sudjelovanje na vječnom Božjem životu. (br.8)

Elizabeta sebe naziva blaženom zbog izvanredne časti što je posjećuje majka Spasitelja (Lk 1,43). Ovo majčinstvo se, prema Božjem planu, odnosi na sve ljude koji sudjeluju na Kristovom otkupiteljskom djelu. Jer Marijino majčinstvo, prema Božjem planu, traje neprestano, sve do konačnog ispunjenja svih izabranika." (Lumen Gentium br.62; u Enciklici br.22)

b) Majka Božja usred putujuće Crkve

Marija stoji i usred putujuće Crkve, ne smije se nikada promatrati samu za sebe, niti odvojenu od naroda Božjeg. Tako se nikada ne bi shvatilo ni nju, ni njezino značenje u povijesti spasenja. Sada govori II. vatikanski koncil o Crkvi na putu, gdje se alegorički uspoređuje s izraelskim narodom na putu kroz pustinju.

"Na ovom Crkvenom putu kroz vrijeme i prostor, a još više u povijesti duša, Marija je kao ona koja je blažena, jer je vjerovala kao ona - koja je na Božjem putu vjere tako što je, kao ni jedan drugi čovjek, sudjelovala na misteriju Krista (br.25) Marija je uzor i predvodnik koji ide naprijed između progonstva ovoga svijeta i Božje utjehe." (Augustin De Civitate Dei XVIII, 51)

Marijina se vjera nije ugasila ni pod križem. Ona je i tu poput Abrahama "koji se nadao protiv svake nade." (Rim 4,18) Upravo ta Marijina vjera koja se pokazala na početku novoga saveza Boga s ljudima u Isusu Kristu, ta povijesna vjera ide ispred apostolskog svjedočanstva Crkve. Svi, na neki način, sudjeluju na Marijinoj vjeri (Br 27)

c) Majčinsko posredovanje

Najprije zbog negdašnjih brojnih teoloških suprotnosti i svađa, papa ustvrđuje: "Jedan je Bog i jedan posrednik između Boga i ljudi, čovjek Isus Krist koji je sebe predao kao otkupninu za mnoge." (1 Tim 2,5-6) i citira Lumen Gentium br.60. "Ovu majčinsku zadaću prema ljudima ne potamnjuje, niti umanjuje jedinstveno posredništvo Kristovo, nego pokazuje njegovu djelotvornost." "Ona je posredništvo u Kristu." (Enciklika br 38)

Nakon ovog ograničenja govori o Marijinom posredništvu pozitivno: "Marijino je posredništvo usko povezano s njezinim majčinstvom i svo je prožeto majčinskim karakterom, koje je razlikuje od posredništva drugih ljudi i stvorova koji sudjeluju, na različite načine i različitim stupnjevima, na Kristovu posredništvu i tako je istodobno Marijino posredništvo nešto sasvim posebno. (Br.38)

Time je i dijalektički postavljeno Marijino sudjelovanje "kao žene" na spasenjskom djelu nebeskog Oca: "Marija, službenica Božja, sudjeluje na ovoj vlasti Sina" (uz naslov Marija Kraljica usp. Ivan Damašćanski Hom. In Nativitate 6,12) Slava njezinog služenja, postaje njezino kraljevsko dostojanstvo."

Iz svega rečenoga, mislim da je jasno da je postupak navedene moderne žene na početku sasvim kriv, kao i briga modernih žena, jer misle da je Marija stala na put njihovom nastojanju za emancipacijom. Mariju treba uvijek promatrati u njezinom kraljevskom dostojanstvu Isusa Krista, zato je možemo prepoznati kao potpuno emancipiranu ženu. Kristovo kraljevstvo znači služenje (bez ikakve strukture moći- solidarnost sa siromasima i pogaženima). Jer se Marija po vjeri otvorila ovom spasenju koji dolazi od Boga, ona se i na proročki način odvojila od svake vlasti. (usp. proročki signal Marijine uloge: Magnifikat Lk 1, 46-55)

2.

"Zdravo naša nado"

Naša nada - Isus Krist

Ima mnogo ljudi koji sumnjaju u druge ljude. Oni više nemaju nikakve nade da mogu iz pogrešaka prošlosti učiti. Čovječji napredak u tehnici i nauci je zadivljujuć. A što sve taj moderni čovjek čini: terora, zločina, nasilja, nepravde  su pune novine. Novine i mediji daju nam svakog dana takve podatke iz bliza i daleka. Izgleda kao da bi moderni čovjek mogao srušiti sve što je dobro ako bi tako išlo dalje.

Ima i drugačijih ljudi, onih koji su spremni pomoći, obazrivih. O njima mediji mnogo manje govore. Opet i opet će bezobzirni njih pritisnuti uza zid. Opet će se toliko dobra poništavati.

Zar je uistinu tako među ljudima? Zar je toliko beznadno s čovjekom? Što nam o tome govori vjera? Imamo li mi kršćani nadu koja nosi, a ne obmanjuje?

Imamo! Ona se ne temelji ni na kakvom tehničkom napretku, niti na  sve većoj pažnji prema ljudskim pravima, niti na ugovorima i dogovorima pa koliko god ti bili potrebni. Naša nada se ne temelji ni na kakvim socijalnim i političkim sistemima. Ne uzdamo se u nekakve izlječitelje. Naša nada se temelji, konačno, na Bogu, a ne na nekoj ideji o Bogu koju su ljudi izmislili, niti na Bogu kao nekom zatvaraču rupa kad dođemo na kraj našeg znanja.

Naša nada se temelji na Bogu i u Bogu koji je u Isusu Kristu ušao u povijest ljudi. Naša nada stoji u tome da je on u Isusu postao jedan od nas, da je on u njemu, svome Sinu, nama rekao: DA i da on nikada ne želi povući tu svoju riječ. Isus Krist je naša očovječena nada..

Marija naša nada

I Mariju zovemo "naša nado". Pri tome ne mislimo na drugu nadu koja stoji uz Krista, tako reći od njega neovisna nositeljica nade. Marija je bila, kao i svi mi ostali ljudi, usmjerena na Isusa Krista, jedinu našu nadu. On je novi čovjek, potpun, idealan, bezgrješan. U njemu je Bog započeo ljude iznutra spašavati. On je ušao u svijet na jedan nedokučiv način. Rođen od djevice, začet bez sudjelovanja muškarca. U toj dubokoj tajni stavlja nam se pred oči da ni jedan način ljudskog začetka ili mogućnosti stvaranja ne može stvoriti novog čovjeka. ON NAM MORA BITI DAROVAN. On nam je darovan na jedan neizreciv, otajstven način. Bog je izabrao djevicu od koje će biti rođen Spasitelj, na čudnovat način oslobodio onog opterećenja s kojim se svaki čovjek rađa, od istočnog grijeha. Ovu tajnu Marijinog izabranja slavimo na današnji dan. Tako je i Marija novi čovjek. Zbog njega, tako je učilo Crkveno učiteljstvo i pobožnost naroda,  nije bila ni jednog trenutka pod vlašću grijeha. Jer mu ona, kao majka stoji blizu kao nijedan drugi čovjek, zato je ona među svima svetima ona kojoj se mi, s posebnim povjerenjem, utječemo. Jer nam je ona najbliža zagovornica, smijemo je nazvati "nada naša". Marija je najbolje predstavljanje onoga što Bog može učiniti od jednog čovjeka i što od svih želi učiniti. Marija je dokaz za to da čovjek nije osuđen na propast i da nema razloga  sumnjati u čovjeka.

Novi čovjek

Nitko nije tako slobodan od grijeha kao Marija. Njezina bezgrješnost nije bila nikakva automatska zaštita. Ona nije živjela u kugli od stakla, bez poteškoća za vjeru. Ona je bila  bezuvjetno otvorena za sve što je Bog od nje tražio. Ona je novi čovjek iz milosti i Božjeg izabranja, ali i svog poniznog služenja u službi Božjoj.

Ona ne stoji za nas u dalekom svijetu. Ona stoji u Isusovoj blizini i tako je i nama blizu. Mi je štujemo sa spoznajom da ona - ljudski govoreći ništa ne želi, nego da se mi što prije preobratimo u nove ljude, što smo postali, tako reći, već po krštenju i da se uvijek iznova Bogu otvorimo, da dopustimo da nas vodi njegova volja, da nas vode njegovi pozivi.

Početak je napravljen, kamen temeljac je položen. I mi smo izabrani " da živimo sveto i besprijegorno s Bogom" da dademo Bogu odgovor života po vjeri i ljubavi. Mi ostajemo uvijek pred Bogom dužni. Zato se ufamo u Marijin zagovor da uočimo prave putove koji vode k Isusu Kristu, da proniknemo staze koje nas  vode u lutanja, koje nas odvode od Boga. Neka nam ona izmoli snagu, strpljenje da ne vidimo samo putove, nego i po njima idemo.

Tamo gdje i kada mi pokušavamo pravilno ići, gdje se trudimo razviti ono što je Bog već u nas položio, tamo gdje je Isus središte i cilj života su sva potrebna nastojanja ići po pravom putu i izgrađivati  jedan, čovjeka dostojniji, svijet. To što nam  je darovano i što nam je u Mariji već prikazano kao ostvareno je najveći motiv za nas kršćane da radimo za bolji svijet.