Misli za liturgiju i naviještaj

a) Liturgijsko povijesni osvrt

Vode se rasprave o liturgijsko dogmatskom početku blagdana.  Možda nastaje negdje u 8/9. stoljeću u nekim benediktinskim samostanima (Aniane, Baume, Cluny). Rim je u početku odbijao ovu galijsku novost - jer liturgija Trojstva, kao sadržaj, ima čistu dogmu što se protivilo rimskoj liturgijskoj tradiciji po kojoj se liturgijskim slavljima posadašnjuje neki povijesni događaj.

Papa Ivan XXII. ga uvodi 1334. u sveopće blagdane, a papa Pio X. 1911. propisuje za cijelu Crkvu. Liturgijska reforma ga stavlja u prvu nedjelju iza Duhova i svrstava u red Gospodnjih blagdana.

b) dogmatska poruka

„ štujemo Boga u trojstvu, a trojstvo u jedinstvu, bez umnažanja osoba i dijeljenja biti."

Kako mogu ovu dogmu, koja je i teolozima teška za razumjeti, pretočiti u navještaj, propovijedanje, a da ne opteretim slušatelje, koji su već i onako opterećeni filozofijom?  Ne samo da djeca skoro ništa ne znaju, nego i mladi što je „Trojstvo". Kako ovu važnu i temeljnu istinu naše vjere približiti zajednici koja se okupila na slavlje, a da Bogoslužje ne pretvorim u sat katekizma?

„Ispovijedanje trojstvenog Boga je duboka tajna...To je tajna beskrajne ljubavi koja se razlijeva: Bog nije samačko biće, nego Bog koji se iz punine svoga bića (jastva) preiljeva i daruje. Bog koji je zajedništvo Oca, Sina i Duha Svetoga i zato daruje, temelj je i tvorac  svakog zajedništva." (Katolički katekizam za odrasle - njemačke biskupske konferencije)

Ovaj komadić Katekizma za odrasle pokazuje pravac kojim bismo mogli krenuti:

Slavimo Boga koji je zajedništvo i tvorac našeg zajedništva

-          Otac šalje svoju Riječ u svijet da bi nas uveo u to svoje zajedništvo  (dnevna molitva)

-          Iako je „on Bog koji je gore na nebu i dolje na zemlji" već se u starom zavjetu najavio kao Netko tko je bliz  svom narodu i vodi ga jakom rukom..(prvo čitanje)

-          Primili smo Duha kojim kličemo „Aba - Oče", Djeca smo Božja i kao  subraća Kristova uzeti smo u zajedništvo Božje(drugo čitanje- poslanica)

-          Tko bude kršten u ime Oca i Sina i Duha Svetoga taj se ne povezuje samo sa Kristom nego se uzima u zajedništvo presvetog Trojstva. ( evanđelje)

c) "Zlatna nedjelja"

U Francuskoj se ova nedjelja (Presvetog Trojstva)  naziva „zlatna nedjelja". Prije je bio običaj da se toga dana ne napušta mjesto, nego se ostaje kod kuće i da se razmišlja o toj tajni Boga ili da se o tome čita.

Isplatilo bi se dotaknuti se ovog starog običaja u propovijedi. Kod većine posjetitelja Bogoslužja vjersko znanje počiva na onome što su dobili u školi ili u katekizmu (vjeronauku). Tko od naših vjernika uzima neku knjigu da bi produbio vjeru?

U kulturu židovske subote spada da se čitaju vjerske knjige i tako se produbljuje i učvršćuje vjera. Ne bi li ovaj primjer mogao poslužiti i nama kao uzor za naše vjerničke nedjelje u obiteljima?

d) Trostruka podjela uloga

Trojstvo nije samo teološka istina, nego i životni princip, koji nam može dati poticaja u cijelom pastoralu: Biti Otac, biti Sin, biti Duh..."

Misno slavlje

Pozdrav: Milost Gospodina našega Isusa Krista, ljubav Boga Oca i zajedništvo Duha Svetoga, neka bude              sa svima vama.

Uvod: Posebnost  kršćanske slike Boga očituje se u današnjem slavlju svečanosti presvetog

Trojstva. Da Bog traži zajedništvo s nama ljudima nije nekakava odluka koja je donesena, nego se temelji na njegovoj biti. Sam Bog je zajedništvo Oca i Sina i Duha Svetoga i zato traži i zajedništvo s ljudima.  Otkad je Sin postao čovjekom, naše čovještvo  (naše biti čovjek) je ušlo u Božje zajedništvo.

Svaki oblik ljudskog zajedništva ima svoj početak i svoj temelj u ovom trojstvenom Božjem zajedništvu. I naše biti zajedno bi trebalo biti slika zajedništva Oca i Sina i Duha Svetoga.  Da bi nam to zajedništvo uspjelo, molimo Boga da nam oprosti sve naše grijehe protiv zajedništva.

Molitva vjernika

Bog ne živi samo u trojstvenoj zajednici, nego traži  zajedništvo s ljudima. Njemu želimo danas iznijeti naše osobne molitve i naše osobne želje i molitve, kao i potrebe Crkve:

-          za sve koji u Crkvi i društvu nose odgovornost, daj da ne zaborave da svaki ljudski autoritet počima u Bogu, molimo te

-          Za sve očeve i majke, pomozi im da pogledom na Boga Oca izvršuju svoje roditeljstvo i pomozi im u vođenju njihove djece, molimo te

-          Za sve koji sumnjaju u Boga, učini da im Isusovo ponašanje pomogne shvatiti i prihvatiti povjerenje u Boga, molimo te

-          Za sve koji same sebe guraju u prvi plan, daj da po primjeru tvoga sina Isusa nauče  sjediti na posljednjem mjestu, molimo te

-          Za sve one koji tiho i neprimjetno djeluju u našoj župi i zajednici, njih ohrabri i daj im snage, a druge potakni na aktivno djelovanje, molimo te

-          ......

U tvom Sinu svemogući Bože, htio si nam biti sasvim blizu. Nisi htio samo znati što je u srcu čovjeka, nego to i doživjeti. Tako naše molitve imaju pristup k tebi koji živiš u zajedništvu sa Sinom i Duhom Svetim po sve vijeke vjekova.

 

Propovijed:

Poticaji za propovijed

a) Trojstvo - što ima s nama?

Ako je Bog u sebi trojstven i ako tvori zajedništvo i ako ga to zajedništvo Oca i Sina i Duha Svetoga povezuje i ako se istovremeno govori „da je Bog stvorio čovjeka na sliku i priliku svoju, onda se i u nama treba očitovati ta slika. Onda se i u našem biću mora, na neki način, ukorijeniti ovo trosjstveno djelovanje: biti Otac, biti Sin, biti Duh...

Pogledajmo ovu tvrdnju i onda ćemo otkriti da se ovdje ne radi ni o kakvom mističkom visokom letu, nego da se radi o sasvim normalnim stvarima. I otkrit ćemo da ono što Trojstvo želi reći ne spada samo na njegovu  bit, nego se i nas tiče.

 

b) biti Otac, biti Sin i biti Duh su bitne oznake Boga

Kad govorimo o Bogu Ocu, Sinu i Duhu Svetomu, onda mislimo na više nego na tri imena ili tri lica istoga Boga. Biti Otac, biti Sin  i biti Duh su tri različite uloge, tri temeljna ponašanja koja nalazimo u Bogu.

Isus je u svojem govoru, ali i u svom ponašanju pokazao vrlo usko jedinstvo i povezanost s Ocem, ali uvijek ostaje jasno da je Otac Otac, i samo on.

Otac je onaj koji ima inicijativu, koji postavlja Sina i legitimira ga:" Ovo je Sin moj ljubljeni, slušajte ga." ( usp Mt 17,5)

Jer Otac će sve predati Sinu da on vlada nad svime i u svemu. (usp 1 Kor 15,28) To  mjesto osloboditi je uloga Sina :  „Ne moja volja, nego tvoja" Moje brige i planovi moraju rasti iz povjerenja u Oca. On će to učiniti bolje od mene.

Tako razumijemo molitvu koju nas je naučio Sin: Oče, neka dođe kraljevstvo tvoje, neka bude volja tvoja, neka se posveti tvoje ime.

Time je opisana uloga Sina. On je uvijek drugi. Svaki njegov govor je odgovor, svako njegovo davanje je i primanje onoga što mu je dao Otac. Samo tako može Isus izvršavati vlast Očevu i opunomoćiti svoje.

Ali koja je specifična uloga Duha. Nju je teže razumjeti, jer se Duha može shvatiti samo indirektno.

On je onaj koji stvara atmosferu, ozračje, koji posreduje, potiče, on je onaj koji je „samo" tu, ali zato stvara ono najvažnije - jedinstvo.

c) Biti Otac, biti Sin, biti Duh  kao tri temeljna ponašanja ljudi

Biti Otac, biti Sin, biti Duh nisu samo tri temeljna ponašanja božanskog života. Jer smo stvoreni na sliku i priliku Božju, zato su i tri temeljna ponašanja čovječjeg života. Ako malo bolje sagledamo, onda vidimo da se u nama neprestano mijenjaju te tri uloge, toga trojednog života.  Ne možemo zamisliti ni jednu scenu i situaciju  iz našega života  gdje se ne očituju ove tri uloge.

Biti Otac. U  Crkvi i društvu danas treba danas hrabrosti  kao muškarac ili žena preuzeti „ulogu oca" : preuzeti odgovornost, od početka ne podržavan pokušati sebe i druge potaknuti - a da se ne zaboravi, tko je zaista pravi Otac iz kojega izlazi pravo očinstvo.

Ne samo autoriteti, nego savatko od nas dnevno stoji pred tom ulogom. Uvijek kad imam govoriti, birati, nastupati, nije dovoljno samo reagirati. Moram stvarateljski otvarati nove horizonte, moram stvarati inicijativu, moram nositi odgovornost.

Biti Sin - to bi moglo značiti staviti se u temeljno držanje Isusovo prema Ocu u njegovu povjerenju prema Ocu : ON će učiniti bolje nego ja. To bi moglo značiti ako je nekom drugom povjerena „uloga oca", onda ću ga slušati tako da njegova riječ nađe kod mene odjeka, tako da se potpuno oslonim na njegovu riječ.

Biti Duh. Ovu ulogu prihvaćamo ondje gdje smo postavljeni, gdje neposredno radimo i živimo, kad stvaramo atmosferu, kad radimo u pozadini, kad drugima stvaramo prostor. Svi oni koji takve uloge prihvaćaju u obitelji, zajednici, društvu, su u ulozi temeljnog ponašanja Duha.

Biti Otac, biti Sin, biti Duh  - svaki od nas će se naći u takvoj ulozi na ovakav ili onakav način, osjećati kad prihvati bilo kakvu ulogu, kad mislim da nisam za to sposoban, pa ću raditi kao dobar duh u pozadini.

No, ipak moramo naglasiti da je svaki čovjek svoj, ima svoje sklonosti, ima svoje sposobnosti i da se mora tako postaviti da sve konačno dolazi od Boga. Nitko ne može imati jednu ulogu na duge staze i svatko tko i malo ozbiljno razmišlja o sebi da živi samo jednu temeljnu ulogu i da druge mora u sebi buditi.  Isplatit će se u tišini razmišljati o samome sebi. Kakvo je moje temeljno držanje u kojem živim i pitati se koje mi držanje pada tako teško?

„ Vjerujemo u Oca i Sina i Duha Svetoga", to je mnogo više od teme za teološka predavanja. Biti Otac, biti Sin, biti Duh to su temeljne stavke našeg ljudskog bića koje treba živjeti i prenositi u svagdašnji život.