19. nedjelja kroz godinu

Homiletsko razmišljanje nad biblijskim tekstovima

Prvo čitanje  (1  Kr 19,9a.11-13)

Proroku Iliji je na brdu Horeb darovano iskustvo susreta s Bogom i to u trenutku koji je, ljudski gledano, na kraju.  Prije toga se Ilija zauzeo za ono za što je bio pozvan i što njegovo ime znači (Ilija= Moj Bog je Jahve). Program je: stvarnost samog Boga, zahtjev Jahvine isključivosti.  Njegov uspjeh nad baalovim svećenicima na brdu Karmel (1 Kr 18)  nije dugo vrijedio, jer je Izabela, žena kralja Ahaba, inače vatrena širiteljica baalova kulta, Iliji prijetila smrću (1 Kr 19).  Nakon bijega i čudesnog hranjenja kroz pustinju stiže do brda Horeb (r.3-8). I ovdje počima čitanje. Kao i kod Mojsija (Izl 33,21-23), Gospodin prolazi mimo Ilije, ali se Božja pojava neće dogoditi u tradicionalnim oblicima Božjeg objavljivanja (teofanije - oluja, oganj, potres; usp  Izl 19, 16 - 18)  - oni idu ispred pravog iskustva (doživljaja)  Boga  - nego Ilija prihvaća Boga po „šapatu blagog i laganog lahora" (doslovno: „po glasu tihe tišine"). Ilija je, dakle, dokučio Božju blizinu u nedokučivom. Mjesto Božje prisutnosti nisu prirodni fenomeni, Jahve ne dolazi s uništavajućom moći, nego daje da ga se spozna na jedan sasvim nevidljiv način. Jahve se ne identificira s novom vrstom fenomena, to znači on nije u „blagom lahoru", nego Ilija osjeća novu vrstu blizine, izlazi iz pećine prekrivena lica, to znači: Bog ostaje tajna i ne može se odgonetnuti.  U kritičnim situacijama života dosadašnja slika Boga može upasti u krizu, ali je to ujedno šansa - prigoda, upoznati Boga na sasvim drukčiji način, možda čak na način koji stoji nasuprot dosadašnjeg načina gledanja na Boga.  Ipak, bi se čovjek trebao čuvati pomisli da ga je jednom za uvijek pronašao u određenom obliku. Bog ostaje tajna!

 

Read more ...

18. nedjelja kroz godinu

Homiletsko razmišljanje nad biblijskim tekstovima

Prvo čitanje (Iz 55, 1-3)

U središtu tekstova iz Pisma  18. nedjelje kroz godinu stoji vjera u Boga koji može utažiti glad i žeđ za životom usprkos svim protivnostima pa čak i preko smrti.  Tko ima povjerenja u ovog Boga, tako tekstovi govore, doživljava,  u svakom pogledu,  hranjenje i spasenje.

U pročitanom tekstu  iz proroka Izaije, sam Bog, - poput orijentalnog  prodavača vode - hvali ono što stvarno daruje život i što može biti temelj života za tijelo i dušu. U vrijeme odmah poslije progonstva kada je i mogao nastati ovaj tekst, to je značilo prevladavanje prošlosti i obećanje spasenja izraelskom narodu koji je, nakon povratka iz progonstva u Babilonu i okolnim zemljama, sumnjao u obnovu.  Temeljna nit cjelokupnog teksta (Iz 54, 1-55,5) kojim završava današnje čitanje  je budućnost Siona: nekoć neplodnoj i odbačenoj ženi (Iz 54,1)  najavljuje se promjena sudbine i budućnost ocrtava slikama punine. (Iz 54, 11-17)

Do sada je Izrael nepotrebno trošio novac i brinuo se, a da nije bio nasićen. Nasuprot tome JAHVE daje svoje bezuvjetno djelovanje (r.5) što se pokazuje u čuvanju vječnog saveza. Upravo prije ovoga JAHVE obećava - pozivajući se na savez s Noom (Iz 54,9)  -  savez na Sionu. U r. 3 spominje se i savez s Davidom, koji ovdje nije cilj za sebe, nego svjedočanstvo moćnog djelovanja JAHVINA (r 4) i djeluje na druge narode da slijede, dobrovoljno, poziv k izvorima koji daruju život. (r 5) Svi su pozvani potražiti ovu vodu koja, na svaki način, taži žeđ i osvježava.  Ovo dobročinstvo Božje  za dušu i tijelo se ne može kupiti novcem.  Jedini uvjet je slušati JAHVU (r.2)  Tko je otvoren za Božje riječi, za riječi  i poučavanje TORE, taj ne nasićuje samo temeljne potrebe, nego dobiva ono najbolje na svečanoj gozbi -dobiva život u izobilju.

 

Read more ...

17. nedjelja kroz godinu

Homiletsko razmišljanje nad biblijskim tekstovima

(Prvo čitanje (1 Kr 3,5.7-12)

Molitva za sposobnost upravljanja, koju je Salomon uputio Bogu u jednom snu, spada sigurno u najpoznatije i  najizražajnije svjedočanstvo kojeg nam je prenijela  Prva knjiga kraljeva iz Salomonove tradicije.  Bez sumnje da je to povezano i s izrazom „srce koje sluša" („pronicavo srce")  koje prožima ovaj izvještaj svojom jakom slikovitošću. Uostalom, ova formulacija dolazi jedini jedan put u SZ, i to na ovom mjestu.  I zadivljujuće je da odgovor Božji ne osigurava samo ovo „srce koje sluša" („pronicavo srce"), nego mu obećava i mudro i razumno srce (r 12). Drukčije nego u našem kulturnom krugu, srce se u biblijskom svijetu - kao i okolnih naroda - ne smatra samo simboličkim mjestom emocija, nego također i središnjim mjestom razuma i volje.  „Srce koje sluša" se susreće u egipatskim tekstovima i tu karakterizira čovjeka  koji je otvoren za Boga i njegovu volju.  Za druge je „srce koje sluša" socijalna kvaliteta. Time se opisuje spremnost pažnje prema drugim ljudima i poštovanja njihovih potreba i zahtjeva.  Biti pažljiv prema Bogu i prema ljudima znači imati odgovornost  - koju Salamon moli od Boga. Ova dvostruka osjetljivost treba prožimati cijelo Salamonovo vladanje. Odgovor kojega pripovjedač stavlja u Božja usta, na ovom mjestu, ide korak dalje i uzima u obzir cijelo Salamonovo vladanje. Tek pažljivo slušanje stvara preduvjete da kralj može vladati mudrim i razumnim srcem.  Ili, kako to govori odmah na početku (r 9) sposobnost „upravljanja tvojim narodom da zna razlikovati dobro od zla." Nekoliko redaka kasnije pripovijeda se pripovijest o salamonskoj presudi koja pokazuje upravo to - vladara s mudrim i razumnim srcem.  Ako ovo „srce koje sluša" nije odgojeno (izgrađeno), onda prema gledanju pripovjedača manjka  mudrosti i razuma. Nedostatak ovih  temeljnih kvaliteta (vrlina) prouzrokuje gubitak i rušenje smisla za opće dobro. „Srce čovjeka je zauzeto samim sobom",  opisuje jedan egipatski tekst iz onoga vremena, što s pogleda SZ označuje suprotno od slušajućeg , mudrog i razumnog srca, a time i čovjeka koji  živi po volji Božjoj  i ozbiljno shvaća svoju odgovornost za druge ljude.

Read more ...

16. nedjelja kroz godinu

 

Homiletsko razmišljanje nad biblijskim tekstovima

Prvo čitanje (Mudr 12, 13.15-19)

Čitanje spada u treći dio knjige Mudrosti. Prožeto je pogledom unazad, na važne događaje u povijesti Izraela (usp Mudr 16, 1-19). Tu je uključeno sedam takozvanih usporedbi (Sinkriseis) koje su uzete kao književni rod iz stare literature.  Naš odlomak je dio takve usporedbe (usp Mudr 11,15-12) i tematizira  vrstu i način kako Bog kažnjava.

Redci koji se malo čitaju u bogoslužjima, koji se često nepovezano citiraju daju osnovne misli velikog jedinstva knjige Mudrosti  12, 11b-18. Skraćeno: Božje presude i postupanje su pravedni i za to nikome ne daje račun (r.13) Božje praštanje se ne smije miješati sa slabošću, jer je Božja vlast neograničena (r 17). Božje praštanje, koje se može, u nekom slučaju, i preokrenuti u suprotno, je mnogo više plod božanske ljubavi.  (r 16).

Za homiliju se isplati krenuti od odlomka, ispitati se o vlastitoj slici Boga. Kakve imam predodžbe o Bogu? Što to znači da Bog pojedine ljude ili narode kažnjava? Time se može poticati vlastito učvršćivanje u vjeri.

Read more ...

GODINA B 2017/18
Article Count:
8
GODINA A 2016/17
Article Count:
57
GODINA C 2015/16
Article Count:
64
GODINA B 2014/15
Article Count:
59
GODINA A 2013/14
Article Count:
56
GODINA C 2012/13
Article Count:
66
GODINA B 2011/12
Article Count:
62
GODINA A 2010/11
Article Count:
65
GODINA A 2001/02
Article Count:
2