Nedjelja muke - Cvjetna nedjelja

Homiletsko razmišljanje nad biblijskim tekstovima

Evanđelje (Mt 21, 1-11)

Pretpostavljamo da je Isus posljednje noći svog života provodio u Betaniji, u kući Lazara i sestara. Onda je, ujutro išao u Jeruzalem, a navečer se vraćao mimo Betfage. Put je svakako vodio preko Maslinske gore.

Prvoga dana u tjednu, dakle u nedjelju Isus odlazi u Jeruzalem. Ovaj tekst je teološki vrlo dubok i dobro razrađen. Pri tome su važni ovi elementi:  Usklik „Hosana Sinu Davidovu“ je mesijansku usklik. Vladalo je iščekivanje osloboditelja koji dolazi, koji je trebao biti velik kao David (1000 godina prije Krista, potjerati Rimljane i osnovati novo, veliko Davidovo kraljevstvo. Isus nije htio biti nikakav politički, a još manje vojnički mesija. Zato se držao oprezno s titulom Mesije)

Bacanje odjeće po putu i mahanje palminim granama su također elementi mesijanskog slavlja (slično crvenom tepihu i zastavama kod državničke posjete).

Isus ne jaše na konju pri ulasku u grad kao što su to činili vladari, nego na magarcu- vučnoj i radnoj životinji malih i siromašnih ljudi. Riječ proroka Zaharije 9.9 je ovo naznačila: Isus je blagi i mirotvorni Mesija.

Homilija bi mogla rastumačiti povijesne i geografske elemente, ali prije svega očekivanja onog vremena u odnosu na Mesiju. Uvođenje zajednice u mesijansko slavlje je čin mistagogije.

Misno slavlje

Svakako bi se trebalo okupiti izvan crkve i u procesiji krenuti prema crkvi – Može se upotrijebiti predviđeni uvod iz Misala ili reči svojim riječima.

Pozdrav: Sve vas skupa, najsrdačnije pozdravljam jutros, na početku ovog bogoslužja kojim započinjemo i otvaramo Svetu ili Veliku sedmicu.

Danas na Cvjetnu nedjelju, na poseban način, mislimo na Isusov ulazak u Jeruzalem. Udaljili smo se malo od crkve da slušamo Riječ Božju, da se prepustimo Kristu, koji se prepustio nama svojim cijelim životom, da bismo svjesno išli jedan komadić puta s onim koji nas uvijek prati na svim našim putovima.

Znamo, to islavimo u svakoj svetoj Misi, da je ovaj put, kojega naša procesija želi predočiti, put preko muke i patnje došao na taj cilj, da bi slavodobitno ušao u uskrsnuće i vječni život.

A sada ćemo blagosloviti naše palme, simbol pobjede i života i ujedno moliti jedan za drugoga.

Uvod u oba čitanja:

Čitanje iz Starog zavjeta nam govori o sluzi Gospodnjemu koji se, usprkos svim protivštinama, nije sustezao vršiti volju Božju i biti uz ljude. I to čitanje nam pokazuje na Sina Božjega i u himnu Novog zavjeta ga se slavi kao Isusa Krista koji se ponizio i sasvim dragovoljno primio muku, sve do konačnog odbačenja i smrti na križu.

Sam Bog – tako nam govore oba teksta – prepoznaje ovo odreknuće sebe i pomaže i uzvisuje.

Molitva vjernika:

Pred svemogućeg Boga uznesimo naše molitve i prošnje:

/Preporuča se kao molitvu vjernika pjevati: Bože daj mir jedinstvo

Pomozi svima koji su ovdje prisutni, kao i svim vjernicima, da se možemo sabrati u ovim svetim danima, da se možemo usredotočiti na slavljenje muke, smrti i uskrsnuća tvoga Sina, molimo te

Učini da kršćani budu sve spremniji slijediti Krista i nositi križ tako da, po tom znaku neograničene ljubavi, budu pomoć i drugim ljudima. Posebno te molimo za sve bolesnike naše župe kojih ćemo se sada, u tišini, sjetiti…./kratka tišina/ molimo te

Daj da svi žalosni i obeshrabreni uvide tvoju poruku da se iz patnje i promašaja može doći do spasenja, da otkriju smisao patnji i trpljenja, molimo te

Budi uz umiruće, olakšaj im napuštanje starog života i neka se predaju tvojoj volji tako da postignu vječni život, molimo te

Našim pokojnima, koji su te ovdje, na našim putovima slavili hodajući kroz život, kao i svim pokojnima udijeli slavu uskrsnuća ..molimo te

Na tebe se oslanjamo i u tebe stavljamo naše povjerenje, zahvaljujemo ti po Isusu Kristu, tvome sinu, kojega si uskrisio od mrtvih i postavio iznad sviju. I sada živi i kraljuje s tobom, u vijeke vjekova,.

Meditacija
Blagoslovljen ti, koji si izvor života,
koji poput izvora izvire u ljudima
Blagoslovljen budi zbog tvoje žive Riječi.
Molimo te protiv smrti,
protiv zloćudnosti našeg visokog standarda:
koji je na dobrobit malog broja
a na teret ogromnom broju –
protiv trgovine oružjem
i smrti tisuća- svakog novog dana.
Žalostimo se zbog naših pokojnika,
zbog svih onih,koji nisu tu,
zbog sve djece tvoga, židovskog naroda
ubijenih u noći strave,
zbog svih ljudi, koji su i danas progonjeni,
zlostavljani i uništavani.
U tvojim crnim ljudima u Južnoj Africi
probudi snagu, blagoslovi im pobunu,
blagoslovi ih hrabrošću i ustrajnošću,
posrami njihove neprijatelje,
postidi moć i silu jakih,
a tvoje bijele ljude tamo
obrati ih, u njihovim srcima.
Molimo te za djecu bez roditelja,
za bjegunce bez budućnosti,
za bolesne bez nade u ozdravljenje;
za sve, koje nitko ne susreće;
nitko ih ne prihvaća,
bez riječi, koje bi im nešto rekle;
koji su postali poput nijemih,
koji grizu šuteći
razmišljajući o osveti, guše se u bijesu.
Pogledaj na nas razbješnjele jedni na druge,
kojima je neprijateljstvo postalo sve.
Sruši barijere.
Gledaj na sve koji na zemlji žive,
većina u neimaštini i bijedi,
a neki na teret mnogima.
Daj da mi budemo jedno drugom snaga.
Daj da jednom vidimo ono čemu se nadamo:
konac progona i mučenja
koji se čine životinjama i ljudima,
svijet gdje neće biti dobro samo na nekim mjestima
nego svuda, za svu našu djecu.
I daj da ustrajemo u takvoj čežnji
i ne prestanemo gledati naše vizije:
da ćemo živjeti i nakon smrti. Amen

Huub Oosterhuis: za pravdu i mir

U mnogim župama sada slijedi klanjanje bilo 6 satno ili 40 satno. Dobro je to klanjanje započeti procesijom.

Gdje misa završava bez klanjanja dobro je uzeti blagoslov iz Misala. Obrazac Muke.

Propovijed:

a)

Inspirirano samo insceniranje

Slavlje i muka – nespojive suprotnosti

Današnjom nedjeljom ulazimo u „Svetu sedmicu“ koju nazivamo i „Velika sedmica.“ Činjenica je da je Cvjetna nedjelja „ulazna vrata“ pred- događajima. I to s kontrastom vrijednim pažnje: nakon svečanog ulaska i klicanja Kristu, Mesiji sve se kida ulaženjem u povijest muke. Mi, zajednica, bačeni smo iz pobjedničkog ispovijedanja vjere u brutalnu realnost izdaje, intriga, laži, podmićivanja, pobožno maskiranih igara moći. Prije, u godinama prije Koncila, ovaj se kontrast označavao simbolima: kod svečanog ulaza svećenik je nosio crvenu odjeću, a onda je oblačio tamno ljubičastu. Liturgija dva tako različita događaja nam daje pretpostaviti da su ta dva dijela na silu sastavljena. U stvarnosti, postoji neka nutarnja povezanost. I to želimo otkriti za vrijeme Isusovog ulaska u Jeruzalem. Kakvu poruku ima ovo evanđelje koje smo čuli izvan crkve?

Hodočašće u sveti grad

Pogledajmo najprije odakle su došli Isus i njegovi učenici. Tu se govori: s Maslinske gore, gdje je ležalo selo Betfaga, nedaleko od Betanije. Ovo geografsko opisivanje - evanđelist time nije htio imati lijepu kulisu. Ne, nego je htio time reći da se ovdje radi o nečem sasvim konkretnom i da ovdje se ne izmišlja. Betfaga je bila seoce u blizini Jeruzalema, spadalo je pod grad Jeruzalem i u tom selu su učenici, na Isusovu želju, organizirali magarca. Možemo opisati detaljno Isusov put u Jeruzalem. Ide s istoka iz Betanije, preko Maslinskog brda i približava se Svetom gradu. To je bio poseban trenutak. Jer se s Maslinske gore može prvi put vidjeti Hram, pogled na kojega zakuca svako hodočasničko srce. Hram je bio optočen teškim zlatnim pločama, koje su na suncu gorjele kao oganj. Odavle se moglo vidjeti i hramska dvorišta, prije svega predvorje s oltarom za žrtve paljenice s kojeg se dizao oblak dima, a iza zlatni zid samog Hrama. Isus je poduzeo ovaj put na Cvjetnicu. Ne samo on, nego su ovaj put učinili brojni hodočasnici koji su tog dana išli u Hram, jer su dolazili najveći dani hodočašća i svi su bili uzbuđeni zbog pogleda koji im se pružao s Maslinske gore. A kako su ulazili u grad koji je bio opkoljen masivnim zidovima, trebali su proći kroz takozvana „Lijepa vrata“, kasnije prozvana „Zlatna vrata“ odakle je put vodio ravno na hramski trg.

Put u odluku

I toga jutra su prolazile rijeke hodočasnika kroz ta vrata. Nalazimo se par dana pred velikim židovskim blagdanom, proljetnom svečanosti, Pashom. Tako je bilo i veliko mnoštvo. Svi su oni imali iza sebe poprilično dug put i pješice su ulazili kroz „Zlatna vrata“ u grad, Ne bi ni jednom hodočasniku došlo na pamet ući u grad jašući na magarcu. Magarac je bio radna i vučna životinja siromašnih, običnih ljudi. Na njima se gonilo žito, drva, posude s vodom, a ponekad bi se još na to i uzjahalo. Na magarcima se gonilo plodove polja, lubenice, grožđe ili posude s uljem na tržnicu u grad. Ali kao hodočasnik, ulazilo se pješice u grad.

Isus drukčije!A je li Isus uopće došao kao hodočasnik? Ili je želio ipak nešto sasvim drugo?Da li je svjesno tražio sukob sa religiozno-političkim vođama u Jeruzalemu? U ovom gradu, ondašnjem glavnom gradu Palestine, treba pasti odluka da li će vođe prihvatiti ili odbaciti mesijansku ponudu o dolasku Božjega kraljevstva. Je li zato Isus posudio magarca da na njemu uđe u grad? Trebamo poći odatle da je Isus baš svjesno izabrao takav inscenirani ulazak. Ali zašto? Što je planirao?

Nepolitički kralj

Još za vrijeme svog djelovanja morao se boriti protiv krivog razumijevanja. On je trebao biti Mesija kakvog je narod želio: političkog mesijanskog kralja iz kuće Davidove, osloboditelja koji će, konačno, potjerati osvajače i opet uspostaviti vlast. Raspoloženje naroda je bilo poprilično podgrijano. Bijeda i veliki porezi, nezadovoljstvo je bilo veliko. Zeloti su vodili nekakav podzemni, partizanski rat. U takvom raspoloženju je išao glas pred Isusom da bi on mogao biti osloboditelj i zato se, po cijelom gradu, pričalo da dolazi. A ipak, Isus nije podlegao ovoj napasti dopustiti da ga učine narodnim junakom. Ponaša se sasvim drukčije.

Nasuprot zemaljskih mesijanskih očekivanja on postavlja sasvim druge znakove, svojom nepolitičkom gestom: ulazi u grad jašući na magarcu – ne nego na magarici! Kakav je to kralj koji hoće osvojiti grad i osloboditi, a jaše na magarcu! Osloboditelji, osvajači, pobjednici ulaze jašući visoko na konju, ali nikako ne na magarcu! Svakoga su dana to Židovi mogli doživjeti kod Rimljana. I usprkos ove smiješne i siromašne inscenacije, mnoštvo mu priređuje prave ovacije: prostiru haljine po putu, to znači stavljaju mu crveni tepih,. Prate ga uzvicima: „Blagoslovljen koji dolazi u ime Gospodnje, slava i mir na visinama.“ Pravo narodno veselje i čežnja! Kidaju palmine grane i grančice sa stabala i mašu s njima, ne za to da bi imali u rukama nešto zeleno, jer počima proljeće, nego grane palme su označavale političku neovisnost za vrijeme Makabejaca, 150 godina ranije. Palme u rukama hodočasnika i poklici 'Hosana u visinama' prate hodočasnike u grad kroz velika, dvostruka vrata i približavaju se hramskom trgu. Ovaj ulazak poprima političku dimenziju mimo Isusove želje i to pod budnim okom osvajača. Nikakvo čudo da su hramski čuvari i ljudi iz sigurnosti bili nervozni.

Isus je znao da su u narodu isprepletena vjerska očekivanja i nacionalne želje. On je znao da mesijansko klicanje počiva na nesporazumu, na očekivanjima koja će on kasnije razoriti. Samo par dana kasnije pred Pilatom će razjasniti: Da, ja sam kralj, ali moje kraljevstvo nije od ovoga svijeta (usp 18,36). I zato takvo Isusovo nepolitično insceniranje.

Cvjetnica je, dakle, demonstracija protiv svake vrste „političke teologije“ koja koristi vjeru u mesiju na krivi način, da direktno promijeni sistem. To nije bila Isusova volja, nego indirektno „putem promjene“ srca ljudi, promijenit će se i društveno ponašanje i odnosi.

Inspiracija iz Pisma

Ostaje pitanje odakle je Isusu došla ideja tako inscenirati svoj ulazak u grad? Evanđelje nam daje odgovor. Isus je crpio ideju iz Pisma, iz proroka Zaharije (9,9): „Reci kćeri Sionskoj, evo kralj tvoj dolazi. On je mirotvorac, jaše na magaretu, mladetu magaričinu, mladoj teglećoj živini.“ Ova magarica je znak mirotvornog kralja, nenasilnog kralja. Ona je i Isusovo priznanje poniznoj ništavosti i konačno, muci.

To znači da Isusovo insceniranje nije bilo samo svjesna, nepolitička gesta. Mnogo više, to je bila njegovo zadnje, demonstrativno traženje da jeruzalemska elita vođa prihvati njegovu sasvim drukčiju mesijansku poruku. Teolozi Pisma i hramski svećenici poznavali su svaki zarez, svako proroštvo Pisma. Onda su mogli Isusa koji jaši na magarici prepoznati kao sasvim drukčijeg, miroljubivog kralja.

Ovdje sada razumijemo što znači kad Isus govori o sebi da je došao da se ispune Pisma. To znači da Isus uči da njegov cijeli život i sve životne situacije naučimo promatrati u povezanosti sa Pismom, posebno proročkim knjigama. Tu, i u osobnom razgovoru s Ocem, on je dobivao samospoznaju, značenje života i životnu mudrost. On se inspirirao Svetim pismom u svom ponašanju i djelovanju. Ovdje mu je volja Očeva, to mjerilo njegova ravnanja, bila sasvim konkretna. Ovdje nalazimo i posljednji razlog zašto je Isus ušao u muku, jer ga nije poticalo ništa drugo osim volje Očeve i nije imao nikakva druga očekivanja.

Mi i Sveto pismo

I sada dolazi u pitanje naše biti kršćanin. Koje značenje ima za nas riječ Božja, Pismo Staroga i Novoga zavjeta? Poznamo li ih? Da li i nas inspiriraju sveti tekstovi na ponašanje i djelovanje – kao Isusa? Crpimo li i mi iz njih značenje našega života i njegovo tumačenje? Tražimo li u njima volju Očevu? Sigurno, ako činimo spoznatu volju Očevu, onda nam to može donijeti poteškoće. u jednom praktično – ateističkom – kršćanstvu neprijateljskom društvu, ali isto tako i građanskom pseudo (lažno – prividnom) kršćanstvu. Za što se danas želimo odlučiti kao zajednica i kao pojedinci? Želimo li sve činiti da bismo imali moć, da bismo se činili velikima, da nas slave i hvale, ili želimo ispuniti poslanje po Isusovim tragovima koje, kao kršćani, trebamo ispuniti u današnjem društvu?

Poštovanje

Vratimo se slavlju današnje nedjelje. Nosimo grančice u rukama, koje su prije toga blagoslovljene. Klicali smo i uzvicima poštovanja onih ljudi: „Hosana Sinu Davidovu“. Poštovali smo našeg Mesiju i kralja. On i samo on je naš kralj i Gospodin. Tako treba ostati cijelog života.

1.

"Svi čine tako"

Vrlo često čujemo: "Pa svi čine tako!" Na taj način opravdamo sebe i svoja djela. Pa i djeca i mladi tako argumentiraju: "Pa svi drugi tako čine, zašto ja ne bih smio?"

Tako su valjda mislili svi oni koji su radosno i puni ushićenja, na Cvjetnicu, klicali: 'svi drugi kliču i ja ću.' Ali su isto tako, na Veliki petak, tulili s masom: "Raspni ga!“– 'tako svi hoće pa i ja.'

Pa i Petar je došao u napast. Kad su svi Isusa zatajili i zanijekali, zanijekao ga je i on. Iako njegove usne nisu izustile "Raspni ga…", ipak nije imao hrabrosti ostati kod istine.

"Lagati? – Pa tko danas ne laže?"

"Svake nedjelje u crkvu? – Pa tko to danas čini?"

"Pobačaj? – Pa i tako svi to čine!"

"Nevin do braka? – A tko se toga još drži?"

" Rastava – pa svi se rastavljaju."

Sestre i braćo, opasno je uzeti masu kao mjerilo. A prije svega ako time želimo prekriti i opravdati naše grijehe.

Opasno je ostati kod mase, samo zato činiti s masom, jer se želi biti samo sudionik mase. Isto tako nije dobro činiti ono što svi drugi čine - jer svi drugi tako čine – pa i onda kad se radi o dobru. Nisu samo mladi podložni tome kad se podlažu volji roditelja iako su drugačijeg mišljenja kad se radi o njihovoj grupi.

Bolje je biti opredijeljen čovjek, spreman uvijek stajati uz istinu. Isus reče Pilatu: "Došao sam da posvjedočim za istinu ". Svjedočenje se, na grčkom, kaže "martyrium" – a konačno to znači biti krivo shvaćen, trebati trpjeti, biti ismijan.

Istina za koju dajemo svjedočanstvo nije neka teoretska istina, nego potpuno konkretna: Mi smo ovdje, jer ljubimo Boga – i Bog nas ljubi. To je istina i te se istine ne smijemo nikada stidjeti.

2.

I danas brza promjena javnog mnijenja utječe i na naše razmišljanje. Još nam odzvanja u ušima slavlje Hosana, procesija s maslinovim grančicama, a doskora, u petak: „Propni, raspni ga!“

Koliko smo puta sami naglasili da je naše vrijeme brzo vrijeme. Danas zvijezda, sutra zaboravljen. Danas hvaljen i slavljen političar, sutra potpuno odbačen. Danas junak, sutra žrtveno janje.

No, evanđelje nam jasno pokazuje da je tako bilo i u Isusovo vrijeme. U nedjelju 'hosana', u petak 'propni – raspni ga'. Dakle, to ni u Isusovo vrijeme nije bilo drukčije. To, sasvim sigurno, spada u bit čovjeka.

Zavijati s vukovima, plivati sa strujom, samo ne biti po strani, loptu lagano zadržati. Onaj koji nema kičme, ne može je ni slomiti.

Znamo da je Isus svim tim ljudima oprostio. Pa i Petru koji je sigurno najviše proigrao ljubav i povjerenje. No, jer Bog to sve podnosi i ne uzvraća, trebali bismo se čuvati da ne upadamo uvijek iznova u iste pogreške.

Mladi su skloni sakriti se iza neke grupe, klike. 'Zato što svi drugi tako čine, ne trebam se opravdavati, kao ni za ono što drugi propuštaju kao i ja.' Kako se izgrađuje ponašanje u jednoj klapi, grupi vrlo je kompliciran proces. Tu svakako određenu ulogu igra savjest svakog pojedinca, osobna hrabrost, ali i komoditet i bezobrazluk imaju svoju ulogu.

Zastrašujuće je kako se malo ljudi mijenjaju kad odrastu. Onda su druge klape: kolege s posla, obitelj, bračni drug, prijatelji ili prijateljice. Ono što ostaje je mješavina osobne savjesti, hrabrosti, komotnosti i bezobrazluka.

Možda vam smeta ova oštra riječ "bezobrazluk". Time se ne misli ni na što drugo nego na nedostatak hrabrosti sebe učiniti neobljubljenim, biti ismijan, sloviti kao nervozan, ili kao nešto neobično, izvanredan, pobožnjaković, zaostao, kao onaj koji voli dugo spavati ili kao apostol morala ili kao ulizica.

Pozivam vas da skupite cijelu svoju hrabrost. Trebat će vam.

Pozivam vas da dođete ovih dana na ispovijed, s prijateljima, klapom, obitelji. Odvažnima pripada kraljevstvo nebesko.

Da, jasno, trebalo je završiti na ispovijedi. Pazite da zbog toga ne postanete omraženi!

Upravo to.

3.

Tko je Isus Krist

Ova propovijed se drži teksta drugog čitanja i produbljuje ga u obliku teksta – meditacije ( s obzirom na čitanje Muke).

Cvjetnica, početak Velikog tjedna i time uskrsne drame koju Crkva, u ovom tjednu sjećajući se, slavi. Možemo se pitati i neka nas ovo pitanje prati cijelog Velikog tjedna: tko je Isus Krist za nas i za čovječanstvo? Danas ga, mi ovdje, slavimo kao kralja koji je ušao u Jeruzalem, na Veliki četvrtak će s nama slaviti gozbu, na Veliki petak umire na križu dajući za nas svoj život, a u uskrsnoj noći nam se objavljuje život koji od njega izlazi.

Današnje čitanje iz Poslanice Filipljanima daje nam odgovor i poziva nas da se zaustavimo, zamislimo nad pitanjem tko je Isus Krist.

Isus Krist je bio jednak Bogu

Isus je za nas Bog, nedokučivo dalek, a ipak ljudima tako bliz u onom čovjeku iz Nazareta, koji ide svojim križnim putem, putem kojega mu je Bog odredio – za nas.

Nije se držao svoje jednakosti s Bogom

On koji nije zahtijevao poštovanje, poklon koji mu pripada kao Bogu, koji se odriče svog božanskog autoriteta, Isus koji u svom božanstvu želi biti bliz nama ljudima.

Nego ponizi sam sebe

Isus silazi dolje, izlazi iz sebe samoga, postavlja se na istu razinu kao i mi. Sada mu možemo gledati u lice. Biti s njim na ti.

Postaje poput sluge

Njegov «silazak» ide do najnižeg. Čini sebe malenim i slugom za Boga – po predanju u volju Gospodnju, poput sluge.

Sličan ljudima

U strahovima, u granicama, ali i u svom odnosu prema Bogu Ocu.

Njegov život je bio jednak ostalim ljudima

S djetinjstvom koje nije bilo vrijedno niti jedne riječi, jednostavnim ponašanjem, udomljen u društvu židovske vjere.

Ponizi sam sebe

I još jednom pozvan da se sam ponizi – a ne da ga mi ljudi učinimo malenim – Isus Krist, sin Božji – po volji Božjoj, a ne djelom naših ruku.

Postavši poslušan do smrti

Sve do zadnje konsekvence, neizbježne – pa i za Isusa – sve do smrti na križu. (PAUZA zaustavi se ).

I zato ga Bog preuzvisi

Njega koji je bio ponižen i doživio po križu i preko njega suprotno. Po križu je bio osuđen i pogubljen. Na križu se objavljuje Isusova veličina.

I darova mu ime

Tek u uzdizanju na križ čovječanstvo doživljava i shvaća o kome se radi.

Ime nad svakim imenom

Koje je veće od bilo kojeg imena u povijesti osoba koje su igrale ili će igrati bilo kakvu ulogu i koji su smatrali da povijest svijeta drže u svojoj ruci.

Da se u imenu Isusovom pokloni svako koljeno

Cijeli svijet je u pokretu i štovanju toga Imena koje nam donosi spasenje.

Nebesnika, zemnika i podzemnika

Svi anđeli i nebeski stvorovi, sva nad osjetilna bića, svi stvorovi na zemlji, pa čak i oni koji žive u podzemlju – pokojni.

I svaki će jezik priznati

Da, svatko će na ovome svijetu naći pravoga kralja svijeta.

Da je Isus Krist u slavi Boga Oca, amen.

4.

Samo gledatelji ili ići s njim

Više nego junak

Kad sam bio student, iznenadili smo kolegu koji se vraćao s praznika, svečanim dočekom. Kad je vlak ušao na stanicu, prostrli smo pred njegov vagon crveni tepih, pozdravili smo ga s muzikom i čašicom dobrodošlice. Uživali smo gledati kako se ljudi zaustavljaju, znatiželjno gledaju što se događa, jer se uvaženog gosta ne bi tako čekalo. A još više nas je radovala zbunjenost iznenađenog kolege. Jer nije imao drugog izlaza, prihvatio je igru i glumio junaka.

Kao tim putnicima, trebalo je nekoć biti i stanovnicima Jeruzalema kad je Isus, jašući na magarcu, ušao u svoj sveti grad. Neki su ga promatrali kao zvijezdu, oduševljene mlađarije. Drugi, koji su Isusa poznavali samo po pričanju, možda su mislili da je to pohod velikog propovjednika koji je na ovaj način htio probuditi pažnju ljudi. Oni koji su poznavali Bibliju možda su to vidjeli kao proročki znak kako je to Zaharija prije mnogo vremena zamišljao. Politički budni duhovi gledali su u tome novu provokaciju i početak novog vremena kad će Mesija uspostaviti svoju vlast.

Neočekivani preokret

Možda su samo neki pretpostavljali kako će se situacija zaoštriti i kakav će biti konačni izgled za povijest. Mnogi ga slijede, posipaju cvijećem, prostiru svoje haljine, mnogi će od njih uskoro vikati: 'propni ga'. Mnogi će se razočarani okrenuti i ići svojim putem, a ne mali broj će se kao znatiželjni naći na ulici kad ga se bude potezalo na Golgotu. A prijatelji će se, u strahu, dobro sakriti da ne bi bili s njim razapeti. Na prste se može izbrojiti koliki su stajali pod križem kad je umirao.

Odluka

Mnogi su došli slaviti Cvjetnu nedjelju, više nego obične nedjelje. Pripravljaju svom Gospodinu svečani doček kao Mesiji. I mi stojimo pred istim zahtjevom kao ljudi onda: hoćemo li biti nezainteresirani gledatelji, koji očekuju sljedeći događaj kad ovo završi? Hoćemo li se i mi utopiti u masi kad postane neugodno biti kršćaninom? Hoćemo li promijeniti zastavu kad to bude politički oportuno? Ili ćemo ići s njim, pa i onda kad nas vodi nepoznatim putovima?

Stojimo na početku svete sedmice u kojoj ćemo, u duhu, ići s Isusom od svečanog ulaska u Jeruzalem do muke, smrti, uskrsnuća.

Molimo Gospodina da nam dade snage i odvažnosti, po razmišljanju o njegovu putu, da mi kao kršćani nađemo vlastiti put i njime idemo.