22. nedjelja kroz godinu A – 2011.

Homiletsko razmišljanje nad biblijskim tekstovima

Prvo čitanje (Jer 20, 7-9)

Pretjeranima  se čine prorokove riječi. Još i danas se malo čudimo ovim oštrim riječima koje je Jeremija uputio samom  Jahvi- Bogu.

Sigurno da njegov govor nije plod promišljenih, izvaganih riječi nekog razmišljanja. Jeremijine riječi su proizašle iz njegovih emocija. Bez obzira na to sve ove riječi pokazuju na veliko zdvajanje u kojem se nalazio Jeremija.

Kad se sluša prvo čitanje, onda nam  Jeremija oživljava pred očima: čovjek vidi njegovu ljutnju koja mu stoji zapisana na licu, kako razočaran optužuje svoga Boga.  Riječi su tako jake da bi čovjek mogao povjerovati da upoznaje kako se prorok doslovno bori sa svojom sudbinom koju čak želi i odbaciti.

Jeremija predbacuje Jahvi da ga je „zaveo", „nadjačao" i konačno „svladao" da preuzme proročke obveze, koje su mu teške.

Vrlo slikovito i izražajno opisuje  da on ima zadatak u ime Jahvino naviještati sud i propast što nije mogao ignorirati (Usp. jer 20,7) On nije mogao tu zadaću odbiti, dakle svoj poziv, a onda zajedno s time i sve muke i nevolje ako ne bi propovijedao riječ Božju ili bi samo na to pomislio. Bježanje u šutnju je nemoguće, jer riječ Božju treba naviještati.

Patnje zbog ove šutnje, ove stalne pasivnosti je još pojačana ruganjem i podsmjehom ljudi  zbog njegovog propovijedanja, kako kaže dan i noć (jer 20,7). Trenutačno iskustvo mu govori da se on sam mora boriti, nema nikoga tko bi shvatio ozbiljno i povjerovao ono što govori i prorokuje.   (Jer 20,7)

Što u prvom času izgleda bez poštovanja i respekta, na kasniji pogled se pokazuje kao poziv za pomoć koji dnevno doživljava da postoji jedan viši red nad njegovim ponašanjem i kojemu se on, u svojoj nevolji,  obraća, onomu kome zahvaljuje za svoj poziv i koji vodi njegove putove. Važan vid koji nam daje shvatiti nastup proroka je malo kasnije njegova vjera u Božju potporu (Jer 20,11-13) koju, usprkos svim nevoljama, nije izgubio. Tužitelj je konačno svjestan da se on na kraju ne mora sam boriti. Uz čudesnu vjeru u pomoć, Jeremija ne prikriva svoj bijes i jad, nego ih jasno izražava i obraća se onome koji ga je pozvao da preuzme nepodnosivu zadaću.

 

Read more ...

21. nedjelja kroz godinu

Homiletsko razmišljanje nad biblijskim tekstovima

Prvo čitanje (Iz 22,19-23)

Usred proročkih riječi protiv tuđinskih naroda (Iz 13, 1-23,18, nalaze se, u poglavlju 22,  riječi suda nad Jeruzalemom. Odatle je uzeto današnje čitanje, iz poznatih rečenica o oduzimanju službe  zbog korumpiranosti  i uvođenje u službu poštenog nasljednika. (Cijeli tekst 22, 15-25).

Ovdje Biblija pokazuje svoj realizam. Jer je razriješeni Šebna bio optužen i opterećen brojnim zloupotrebama vlasti i korupcijom, optuživali su ga da je javni novac upotrebljavao za privatne svrhe. A sve to nalazimo i danas, u novinskim naslovima. Takvog nevaljalog upravitelja  je Bog  izbacio iz službe.  Na njegovo mjesto je izabran nasljednik, Elijakim, kao dobar upravitelj.  Samo njegovo ime govori „Bog podiže ili Bog daje postojanost"

Trima velikim slikama ocrtava se njegovo djelovanje:

-         On je poput oca za podanike, brine se za njih, snažno i s ljubavlju

-         On je klin kojega je Bog postavio,  dakle čovjek s kralježnicom i daje cijelom šatoru čvrstoću.  To nas podsjeća na današnje evanđelje, gdje Isus postavlja Petra kao novog Elijakima, da bude kamen na kojem je sagrađena Crkva.

-         Elijakim je nositelj ključeva. Slika ključeva je druga poveznica s evanđeljem gdje se Petru simbolički predaju ključevi kraljevstva nebeskoga.

Značenje ovog odlomka ide preko odnosa i veze s evanđeljem. Ono govori mnogo više: Bog stoji na strani malenih i siromašnih. Ali to je i kodeks časti za ljude na visokom položaju, bilo za društvenom ili privrednom (političkom) području i postavljaju se neka pitanja: Tko su Šebne naših dana, tko je Elijakim za druge?

Gdje su danas ljudi s kralježnicom i čvrstim uporištem? Kome služe danas oni koji drže pozicije ključeva?

 

Read more ...

15. VIII. Uznesenje BDM na nebo - Velika Gospa

Za svečanost Uznesenja Majke Božje na nebo donosim pabirke iz mojih bilješki koje mogu poslužiti, kako za osobno razmatranje, tako i za propovijedi. Želim vam, dragi čitatelji,  lijep doživljaj blagdana.

Pogledi
Utjeha
I ako Boga tražimo na krivom kraju, on nas nalazi.

Onima koji oklijevaju:
bacite svoje srce ispred.
Bog ga nježno hvata i čeka tvoje korake.

Često neispunjeni život zrije na svojim neispunjenim željama,
tko stavlja sve na Boga, taj dobiva. Iako to opaža tek na cilju.

Bog ništa ne ostavlja nedovršenim. Pa ni tebe
Jer ono što je osobno još uvijek postoji, sebe možemo uvijek poboljšati

Kyrilla Spiecker

Read more ...

20. nedjelja kroz godinu

Homiletsko razmišljanje nad biblijskim tekstovima

Prvo čitanje (Iz 56, 1. 6-7)

Iz 56, 1.6 čini dio teksta nepoznatog proročkog glasa koji je nazvan "trito" Izaija (Iz 56-66). On, na neki način, osporava pripadnost Izabranom narodu a isključuju one koje smatraju kao „ s onu stranu" prema pozivanju na jednu staru tradiciju  (Pnz 23,2-9). Ovakve ograničavajuće tendencije su se javljale, posebno, u vrijeme poslije progonstva, posebno među Židovima koji su se vratili iz progonstva, po zapovijedi perzijskog kralja, pod vodstvom upravitelja Ezre  (Ezr 7,11)  Misao vodilja ovakvih tendencija jest da je krvna pripadnost jedini zakonski, određujući kriterij za pripadnost Jahvinoj zajednici i sudjelovanje na njegovim obećanjima.

Autoritetom i snagom Božje riječi (r 1 Ovako govori Gospodin) prorok obećava svima Božje spasenje i pripadnost  njegovoj zajednici svima onima koji dopuštaju da ih  u njihovom djelovanju vodi pravo i pravica koju je Bog najavio, to znači solidarnost zajednice. Svagdašnje ostvarenje ovog pravila je sve potrebnije s obzirom na dolazak Božjega spasenja i Božje pravde.

Tekst govori o dvjema grupama „izvana", „stranima" koji se plaše da će nekim Božjim činom biti izbačeni iz židovske vjerske i kulturne  zajednice (r.3). Među tim stranima i „prozelitima" („pridošlicama") koji su tako nazvani, jer nisu bili Židovi, nego pripadnici drugih naroda, koji su poštovali Jahvu kao svoga Boga, ali se nisu bili obrezani. Njihovim strahovima se usprotivio prorok velikom odlučnošću i jasno im govori što odlikuje pravog pripadnika  Božjeg naroda: da „služe Bogu", što uključuje njihovo sudjelovanje na hramsku službu, oni „ljube njegovo ime" to znači da drže njegove zapovijedi. Dakle, po vladanju pravi Židovi, a onda i njima pripada ime „sluga Jahvin" pa i održavanje subote (nikakvo oskvrnjivanje radom) i pristajanje uz savez. I takvima je obećano potpuno spasenje, sigurnost potpunog prihvaćanja u „jeruzalemski kult."

Jahve će ih - kao nekoć i izraelski narod na izlasku iz Egipta -  „dovesti kao dio svog naroda na sveto brdo" koje njihovom prisutnošću neće biti oskvrnjeno. Iako bi njihovo sudjelovanje na žrtvama, za neke židove, mogao biti i skandal, Jahve ih sam označava kao dobro došle. Tako Hram već sada, po sudioništvu  stranaca na žrtvama, postaje vidljiv znak  da će jednom postati mjesto molitve za sve narode. (r.7)

Trito Izaija priznaje sve općenitost Božjeg spasenja nasuprot više nacionalnoj državi kojoj pripadaju i Izraelci. Ova sveopća Božja volja za spasenje neprestano prelazi, predajom prenesene, religiozne granice. (usp Pnz 23,2-9 i Joel 4,17) Izrael se treba iznova definirati, urediti svoje odnose prema drugim narodima. Njegov, do sada, etnički uređen religiozni život više nije dovoljan. On ima svoje konstitutivno spasenjsko značenje, ali se širi na jedan „novi narod", na sve Jahvine štovatelje, iz svih naroda. Istodobno prorok  naglašava usku povezanost između vjere i vjerskog djelovanja i pokazuje na stvari koje tome ne odgovaraju.

 

Read more ...

GODINA B 2017/18
Article Count:
8
GODINA A 2016/17
Article Count:
57
GODINA C 2015/16
Article Count:
64
GODINA B 2014/15
Article Count:
59
GODINA A 2013/14
Article Count:
56
GODINA C 2012/13
Article Count:
66
GODINA B 2011/12
Article Count:
62
GODINA A 2010/11
Article Count:
65
GODINA A 2001/02
Article Count:
2