Ove godine 31.nedjelja kroz godinu otpada
Pjesma ljudi na zemlji
Biti čovjek na zemlji znači:
biti jednom zauvijek rođen
boli ni jednoga dana ga ne zaobiđu.
Biti čovjek na zemlji
znači živjeti od zraka.
Stabla imaju korijenje
stabla smiju uspravno stajati,
a ljudi moraju stalno ići.
Stabla imaju korijenje, a ljudi prolaze.
Lisice imaju jazbine,
a čovjek se udaljuje od sigurnog doma
i stalno je pokretu.
Lisice imaju jazbine –
a tko je naš put?
Ljudi imaju briga
život je težak, a kruha taman,
jedan iskorištava drugog.
Tko zna što ga sutra čeka?
Sigurno dolazi samo smrt.
Biti čovjek na zemlji
znači tražiti, nikada biti zadovoljan
i bolna je milost biti sudionik
znači: počivati pod zemljom
kad jednom sve završi.
Kako ćemo izdržati,
što kroz sva vremena mora trajati
biti čovjek, koji mora umrijeti.
izgaramo od želje,
da sve to što prije završi.
Huub Osterhuis: U prolazu
Marta
Gledajmo Martu
sestru Lazara i Marije
ona je žena koja shvaća kuću.
Radišna žena
i nerad i dosada
su njoj potpuno nepoznati.
Sigurno Marta nije
nikakav religiozni virtuoz.
Ne sjeda Gospodinu do nogu
već njena sestra Marija.
A kad je bijeda bila veća
i kad je njezin brat bio mrtav,
onda je Marta ona koja Gospodinu u susret ide,
jer ona očekuje spasenje
a odbacuje apatiju i beznadnost.
A onda ona izgovara vjerovanje
Gospodine, ti si Mesija, ti si Sin Božji
Ti donosiš spas.
Marta zna što ona ima u svom prijatelju Isusu
ona zna tko je on
Iza dnevne zaposlenosti svijetli veza i odnos s Isusom
poput zlatne pozadine.
Ne trebamo izbjegavati smrt
Pavao govori »Za mene je Krist život, a smrt dobitak» (Fil 1,21) Što znači Krist ako ne smrt tijela i Duh života?
Zato s njim umrimo da bismo s njim živjeli. Neka nam život bude ophođenje sa smrću i ljubav prema njemu. Kroz ovo oslobađanje naša duša uči povlačiti se iz tjelesnih požuda, kao da je presađena na neki vrhunac, gdje zemaljski užici ne mogu doprijeti, niti se na nju mogu prilijepiti.
Smrću jednoga svijet je otkupljen. Krist nije trebao umrijeti da on to nije htio. I nije htio izbjeći smrt, kao da to nije mogao. Nije nas mogao bolje otkupiti nego svojom smrću. Tako je njegova smrt život sviju. Mi smo prožeti njegovom smrću, njegovu smrt naviještamo u molitvi, nju propovijedamo kod žrtve. Njegova smrt je pobjeda, njegova smrt je otajstvo (misterij) i godišnja svetkovina.
Što bismo još trebali reći o njegovoj smrti, nego da nam tu božanski primjer pokazuje da je smrt tražila besmrtnost i da je se on sam oslobodio. I zato ne smijemo smrt optuživati, jer je ona razlog spasenja svih ljudi. Ne trebamo smrt izbjegavati, jer je Sin Božji nije ni izbjegao, niti to pokušao.
Smrt nije postavljena u prirodi, nego je preko prirode došla. Bog nije stvorio smrt od početka, nego ju je dao kao sredstvo spasenja. Zbog prekršaja osuđen, počima život ljudi, dnevni ljudski rad postaje sve teži i stenje pod poteškoćama i postaje nesretan. Patnje su trebale biti završene i smrt je trebala nadomjestiti ono što je život izgubio. Besmrtnost je više teret nego prednost kad ne bi bilo milosti.
Duh ima mogućnost osloboditi se iz ovih veza života da bi se oslobodio zabluda, da bi mogao žuriti u susret nebeskom skupu kad bi tamo samo sveci mogli doći. Duh ima mogućnost Boga slaviti, poput onog svirača na citri, kako to čitamo kod proroka:» Velika i čudesna su djela tvoja Gospodine, Bože naš i vladaru nad svom zemljom. Pravi i pravedni su tvoji putovi, Kralju naroda. Tko te se neće bojati, Gospodine, tko neće slaviti tvoje Ime? Jer si ti jedini svet: Svi će narodi doći i pokloniti se tebi!» Duh smije gledati tvoju gozbu kad Isus bude uz pjesmu privodio sve stvorove zemaljske na nebo. – «svi narodi će doći k tebi», on nije više tjelesno privezan sa svijetom nego duhom.
Ambrozije
Vječnost
Sa uskrsnućem Isusovim vječnost je već ovdje, novi i konačni život je već počeo u mojem iskustvu. Ovaj novi život raste po tome, što se povjeravam Raspetom i Uskrslom, povjeravam se Ocu, onako kako mu se Isus povjeravao.
Isus, koji je pobijedio smrt, ulazi u moj život sa svojom vječnošću. Pomisao na smrt tijela neće time nestati iz svijeta, ali će biti razjašnjena i promijenjena. Svjestan sam da, sada i ovdje, dodirujem vječnost, da živim u Isusovoj vječnosti, da sudjelujem na njegovu životu i slavi, da ja u njemu i on u meni živim u slavi Očevoj. Sve uživam i doživljavam ako postupam i živim po vjeri i iz ljubavi, ako primam Euharistiju ili neki drugi sakrament, ako donosim neki životno odlučujući zaključak.
Doživljavam sada vječnost, prihvaćam je s uskrslim Gospodinom. Ovo iskustvo je prisutno po milosnom daru uskrslog Isusa u svakom djelovanju, koje ne izlazi iz čiste prisile, koji se čak protivi našim vlastitim interesima, ali služi pravdi i istini. Sa svakim moralnim činom sudjelujemo na milosti po kojoj nam Bog dopušta sudjelovati na njegovom vječnom biću. Ovo vječno biće je istina, pravda i beskonačna dobrota i za nas je uzeo obličje u istini i vjernosti, ljubavi i pravednosti Isusovoj.
Tako uskrsnuće postaje svagdanje iskustvo a vječnost ulazi u naš život. Isus nam daje život, Duh Sveti prebiva u nama, a Otac nas zove da postanemo njegova djeca.
Carlo Maria Martini: Moj duhovni rječnik
Nada preko smrti
Kršćanska nada je neraskidivo povezana s vjerom u uskrsnuće Isusovo. Onaj tko Isusa drži samo velikim prorokom nad kojim ipak vlada smrt, taj neće moći shvatiti dubinu smrti. Kršćanska nada se temelji na priznavanju Uskrsloga i sudjelovanju na njegovu uskrsnuću. U našem krštenju je malo nade, pa nije ni čudo da se beznađe širi u Crkvi i u nana,i to je povezano time da mi previše naš život izgrađujemo na zemaljskom a premalo gledamo na nebesko i da se mi umjesto negdašnjeg tješenja sa prekogrobnim tješimo ovozemaljskim?
Kršćanska smrt gleda uvijek iznad smrti, no ovaj pogled na novi život koji prelazi smrt, a koji nam je u krštenju darovan, baca svoje svjetlo na naš život. Ova nadanja pomažu našem sadašnjem životu i pokušavaju ga promijeniti. Ova nada najprije omogućava solidarnost i zaključuje veliki lanac solidarnosti među ljudima. Solidarnost je samo onda se može, ako se prihvati u svoj njezinoj širini pa zahvaća solidarnost živih s pokojnima. Treba razmisliti, prema onome što govori veliki mislilac Teodor Adorno, da duboka i poslovna povezanost među ljudima ima temelja ua židovsko kršćanskoj misli prožetoj sa mišlju na uskrsnuće. Židovski filozof se mučio, cijeloga života, s pitanjem kako se može u svijetu omogućiti više pravde. Razmišljajući o tome on je došao do određenog stava: ako želimo pravdu na svijetu, onda mora postojati pravda za sve i uvijek, onda ona mora biti i za pokojne. I mora postojati pravda, koja može popraviti ono što je prošlo. I zato mora postojati uskrsnuće mrtvih.
Kurt Koch: Spreman na nutarnje
Misno slavlje
Pozdrav: Mir Uskrsloga neka bude sa svima vama
Uvod:
Ako se danas sjećamo naših pokojnika, onda je to dan zajedništva. Sjećamo se svih onih koji su pred nama živjeli, a koji su od nas odijeljeni smrću. Mislimo na njih sa zahvalnošću, jer nitko od nas sada ovdje prisutnih ne bi bio ovdje da nije bilo ljudi koji su nam rekli da i koji su nam darovali život. Vjerujemo da oni i dalje žive kod Boga.
Vjera se temelji na Isusovoj smrti i uskrsnuću. On koji je sam na svom tijelu podnio gorčinu smrti i tako pobijedio smrt, vodi naše pokojne k Ocu nebeskomu. To je, konačno tako vjerujemo, sudbina svih nas; jer se ne zovemo samo djeca Božja, nego to i jesmo.
I zato smijemo naše pokojne preporučiti milosrdnom Bogu, ali i mi se moramo spremiti na konačni susret s Bogom. Neka nam u tome pomogne slušanje riječi Božje i prinošenje njegove žrtve.
Molitva vjernih
Gospodine, po uskrsnuću svoga Sina daruješ nam novi, uskrsli život, usliši naše molitve:
Dovrši Gospodine na svim kršćanima svoje djelo spasenja koje si započeo našim krštenjem, molimo te
Smiluj se svim žrtvama nasilja, prometnih nesreća i daruj im vječni život, molimo te
Primi u svoj zagrljaj sve one duše kojih se na zemlji više nitko ne spominje i uvedi ih u svoju slavu, molimo te
Smiluj se posebno onim pokojnima koji su nama na zemlji bili tako blizu i privedi ih od vjere k gledanju, molimo te
Svima koji se ovoga časa bore sa smrću i nalaze se u zadnjim časovima zenaljskog života podari svoju pomoć i svoj mir, molimo te
Budi na poseban način uz sve nas u času naše smrti, a posebno onome koji će prvi umrijeti među nama, ojačaj nam vjeru i nadu u vječni život, molimo te
Gospodine, Bože naš, ti si život i daruješ život. Tebi hvala i slava po Isusu Kristu, u Duhu Svetomu sada i u vijeke vjekova. Amen.
Propovijed
1.
Moliti za pokojne
Ni jedan mjesec u godini nema toliko sjećanja na pokojne kao studeni. Počima s katoličkim blagdanima Svih svetih i spomena svih vjernih mrtvih. Sredinom mjeseca u Njemačkoj je Nacionalni dan žalosti za sve poginule u oba svjetska rata i žrtvama nasilja i terora. Koncem studenog, posljednje nedjelje Crkvene godine, evangelička Crkva slavi Spomen svih usnulih – pokojnih- ili Nedjelju vječnosti. Sva ova sjećanja nam pokazuju koliko je intenzivno osobno nastojanje da zadržimo pokojne u sjećanju i upravo to oblikuje naš kulturni zajednički život. Društvo koje zaboravlja svoje pokojne će živima vrlo brzo uskraćivati dužno poštovanje i pažnju. Prema tome sjećanje na pokojne je znak stvarne životne kulture, određenog samovrednovanja, zahvalnosti i strahopoštovanja onih koji su nam utrli put u postojanje.
Više nego uspomena
Ova kulturna podloga dijeli Dušni dan od ostalih spomena mrtvih u studenom. Sjeti se onih koji su ti dali život i uputili te u život. Naše spominjanje ne daje pokojnima njihovo postojanje. Oni žive, jer su braća i sestre Isusovi. On nam obećava svoju riječ: »Gdje sam ja tu će biti i moj sluga.» (Iv 12.26) Vjera stoji u nerazrušivoj vezi s našim Gospodinom i uključena je u ovu molitvu. »Oče, hoću da oni koje si mi dao budu ondje gdje sam ja, Neka gledaju slavu koju si mi dao, jer si me ljubio prije postanka svijeta.» (Iv 17,24) Oslonjeni na Isusovu riječ, uvrštavamo pokojne u naše molitve, jer i oni spadaju u narod Božji. Ovaj običaj, kojega je Crkva njegovala kroz sva vremena, potječe iz znanja vjere da i naši pokojni pripadaju sveobuhvatnom otajstvenom Tijelu Kristovu. Zbog toga nalazimo spomen pokojnika u poznatim euharistijskim molitvama, kanonima, zajedno sa spomenom svetaca. Molitveno spominjanje pokojnika je znak vjere u jedinstvo živih i mrtvih, mi to činimo u nadi da je Bog prisutan u svakom životu bilo da je živ ili mrtav ili u stanju čišćenja.
Molitva za čišćenje
Ova generalna linija molitve za pokojne ima još jedan naglasak: To je molitva za oproštenje. Vjera u uskrsnuće ne poništava mnoge naše grješne okorjelosti u našem životu, nego ukazuje na jedno potpuno okretanje pokojnika prema Bogu. Ova obnova čovjeka se bolno događa u smrti. I to je ono što daje smisao slikovitom govoru o čistilišnom ognju. Svi vanjski stupovi – nosači moraju «izgorjeti», da može pročišćeni i slobodni DA pokazati se pred Bogom. I ako mi uključujemo pokojnike u naše molitve za očišćavajuću promjenu njihova života, to činimo iz svijesti naše zajedničke, sveopće solidarnosti pred Bogom. Da im on bude milosrdni sudac.
Nestajuće granice
Dani Svih svetih i Spomen mrtvih su povezani. Zar to nije prekrasan simbol - da smrt vrijedi jednako i za takozvane «siromašne duše čistilišta, kao i za svete u nebu? Bog oprašta, mijenjajući susret izgubljenog sina u opet nađenog i ljubljenog člana obitelji, od grješnika u sveca. I zato je naša molitva za pokojne i obraćanje njima i s njima naizmjenično. I tako naše sjećanje pokojnika može dobiti i izgled čašćenja. Potiče nas, hrabri nas radosni pogled na one kojima je Bog darovao puninu svoje milosrdne ljubavi i koje je učinio preobučenim sudionicima svoga stola na nebeskoj gozbi.
Zar onda ne vidimo i razlog one poznate uzrečice da se o pokojnima treba samo dobro govoriti. De mortuis nihil nisi bene. Kome Bog konačno oprašta, ne smijemo mi tome dalje računati njegove pogreške i ograničenosti.
2.
1. Tama
Promjena vremena iz ljetnog u zimsko učinila je večeri tamnijima. Dolazi tamnije godišnje doba. I tako nije nikakvo čudo da u sjevernoj Europi priče iz tame imaju posebnu i veliku ulogu. Slika dvoje djece, koja su odbačena i moraju sama ići kroz sve tamniju šumu je prastrah.
Pronalazak električne struje nije ništa umanjio strah od tame, naprotiv. Upravo tamo gdje svjetlo znanosti svijetli, zahvaća nas sve dublje i dublje tama straha. To najprije ako postoji briga da nema nikoga, o čijoj ruci bi mogao hodati kroz gustu šumu. Umjesto toga trčimo kroz dugačak tunel, gdje se žarulje prijeteći gase sve dok se potpuno ne ugase, tama dolazi sve bliže, a kako jednostavno lako palimo svjetlo. Tama u kojoj svatko od nas ide i koja prijeti svakom pojedinom od nas, prije ili kasnije, dolazi kraj svakom tunelu.
2. Poruka i iskustvo
Postoji i odgovor vjere na tamu. Pismo mladoj Crkvenoj općini u grad Kolossu, iz koje smo čuli čitanje, daje odgovor na to pitanje na najbolji mogući način: kao hvalu. Poslanica počima zahvalom: »S radošću zahvaljujem Ocu! On nas učini sposobnima da sudjelujemo u sudbini svetih, koji su u svjetlu. On nas je oteo vlasti tame i uzeo nas u kraljevstvo njegova ljubljenog Sina»
Ove rečenice možda imaju uobičajeni oblik. Kad je Pavao osnovao nekada zajednicu, izrekao je mnoge stvari koje su veoma slične. Dosta često, ali jesu li ostali samo izričajni oblici? Sada dolazi ovo pismo u zajednicu i obnavlja uspomene. Još više, pismo dolazi u vrijeme nesigurnosti pa staro zvuči sasvim novo ako se opazi da to ima veze s vlastitim iskustvom.
Vlastito iskustvo s tamom nas čini nesigurnim, Za starije to nije nikakvo posebno pitanje, oni radije nego mladi potiskuju pitanje konačne tame smrti jer se polako približava slabost i malaksalost. No, tama zatajenja – pred sljedećim ispitom- tama osamljenosti – nakon razdvajanja – tama neočekivane bolesti ili vrtlog tame ideja, ideologija, zahtjeva, to doživljava svatko.
3. Sveti u svjetlu
Što je pravi razlog da je kršćanski odgovor na tamu zahvala, baš zahvala »sa radošću»? Kršćani trebaju Bogu zahvaljivati, jer nas je osposobio da budemo dionici životne sudbine onih koje poslanica Kološanima naziva svetima. Time ne misli na galeriju svetaca koji stoje uokolo crkava na raznim postoljima. Još više: Zahvaljujte s radošću Bogu, vašemu ocu, jer vam je u krštenju dao mogućnost da sudjelujete na životu svih onih koji su ispunjeni svjetlom od Boga.
I time se odmah govori što se dogodilo i što nam je darovano time što nas je svih pozvao da
budemo sveti. »Bog nas je oslobodio vlasti tame i uzeo nas u kraljevstvo ljubljenog sina.» Tama ima tako malo vlasti nad nama, kao što neki diktator nema vlasti nad onima koji su pobjegli i zatražili azil u nekoj drugoj zemlji. Po krštenju Bog nas je uzeo u kraljevstvo svoga sina Isusa Krista. Privezanost na izjave vlasti koji govore: »trebaš učiniti ovo, kupiti ono, učiniti ono, nisi vrijedan ako ne učiniš…je uništena po Jednome koji ti govori: ustani podignut s i uzet u kraljevstvo kojemu ne prijeti ni smrt groba.
Ovo kršćanstvo nije sanjarski nestvarno. Jasno da i dalje postoje nejasnoće i tame. Jer Božje gospodstvo još nije dovršeno. Ali jer je Jedan sa svojim svjetlom tako duboko sišao, sve do krajnjeg kuta smrti i zato je uskrišen, zato za nas nema tama nikakvu posljednju i odlučujuću prijetnju. «Bog nas je oslobodio vlasti tame i uzeo nas u kraljevstvo svoga ljubljenog Sina.» Ne dršćite pred tamom. Zahvaljujte Bogu i vi ćete otkriti kako je malo svjetla potrebno da potpuno stvarno i u ovom svijetu može razbiti tamu.
Liturgija:
Tama ovog svijeta
jesenji dani,
tama smrti,
hladni vjetar nad grobovima,
tama osamljenosti
i u samom mjestu i u ljudima
tamne sjene i u nama samima,
vremena u kojima nam je manjkalo ljubavi.
Nosimo naš život pred tobom
Bože, stvoritelju svijeta,
jer tvoje milosrđe je svjetlo
tvoja ljubav uskrisuje
i tvoj duh oživljuje.
MOLITVE
Zborna
Svemogući Bože,
stvorio si ovaj svijet
i svakoga si od nas pozvao u život.
Na dan sjećanja na naše pokojnike
dolazimo u vjeri pred tobom.
Jačaj našu nadu
da tvoje svjetlo nadvladava tamu smrti i grijeha
i da je život neuništiv, tamo gdje nam tvoje svjetlo svijetli.
To te molimo po Kristu našem Gospodinu koji s tobom živi i kraljuje
u jedinstvu s Duhom Svetim Bog koji živi u vijeke vjekova. Amen.
Darovna
Gospodine, naš Bože,
Donijeli smo naše darove na tvoj oltar
da ih ti pretvoriš u sakrament tvoje ljubavi,
daj da u ovom slavlju budemo povezani sa svima
koje si probudio na život.
To te molimo po Kristu, Gospodinu našemu.
Pričesna
Gospodine, naš Bože,
ti si svjetlo onima koji vjeruju
i život svima koje posvećuješ tvojim blagoslovom.
Daj da svi oni koji u te vjeruju
gledaju tvoju slavu,
da svi sudjeluju na uskrsnuću.
To te molimo po Kristu, Gospodinu našemu.
Molitva vjernih
Bog nas je po krštenju oslobodio iz vlasti tame. Nad nama ne vladaju ni mračne sile, ni ikoje vlasti. U Krista, svjetlo svijeta, stavljamo naše povjerenje:
Mnoge ljude more brige i patnje, pokaži im nove putove i jačaj njihovu nadu, molimo te
Mnogi ljudi su nezaposleni ili studiraju, iako znaju da malo šanse imaju za naći neki posao, daj da svi sudjelujemo na izgradnji pravednijeg društva, molimo te
U Crkvi i u društvu nedostaju materijalna i novčana sredstva, probudi u nama plamen vjere, molimo te
Na Dušni dan molimo za naše pokojne, podari ih vječnom domovinom kod tebe, u tvom svjetlu i slavi, molimo te
Ti Gospodine Isuse Kriste, objavio si nam Boga kao oca sviju, prenesi naše molbe Bogu i budi nam spas, danas i u sve dane i u vijeke vjekova.