4.vazmena nedjelja
- Details
- Category: GODINA A 2010/11
- Created: Saturday, 14 May 2011 23:00
- Hits: 2759
Nedjelja Dobrog pastira - dan duhovnih zvanja
Homiletsko razmišljanje nad biblijskim tekstom
Prvo čitanje (Dj 2,14,14a.36-41)
Prvo čitanje je završetak Petrove duhovske propovijedi u kojoj Izrael poziva na obraćenje. Po izlijevanju Duha slušatelji su vidjeli da je Bog djelovao: Raspeti je bio sluga Božji kojega je Bog učinio Gospodinom i Mesijom. Autoritet kojim Petar govori djeluje na slušatelje. Pogođeni su u srce (doslovno: „probodeni u srce"). Iz ovog otvorenog (probodenog srca) dolazi ozbiljno pitanje i vapaj za pomoć na koji Petar odgovara pozivom na obraćenje. Svi trebaju shvatiti da Bog provodi svoje planove. Koliko god bila velika nejedinstvenost i protivljenje, on je ipak na djelu u Isusu. Izraz „svaki pojedini od vas" naglašava da obraćenje i vjera zahtijevaju osobnu odluku. Na ovu odluku se ne mogu odlučiti svi koji Petra slušaju. Oni se možda boje posljedica koje donosi ovo obraćenje. Mjesto pokazuje dvije stvari: da se evanđelje sluša ako se vjerodostojno i autentično tumači i tada potiče ljude na nešto. Da li se tome zajednica predaje cijela i potpuno druga je stvar. Prihvaćanje vjere ide preko razmišljanja i svjesnog da pojedinca. Prisiljavanje na vjerovanje i prebrzo i površno prihvaćanje ne vode ničemu Ovdje se radi o obraćenju, to jest prianjanju uz Isusa Krista iz uvjerenja i iz sveg srca.
Drugo čitanje (1 Pet 2, 20b-25)
Odlomak je povezan sa razmišljanjem o kršćanskom životu u obitelji i društvu i obraća se robovima koji su postali kršćani. No, u recima se mogu naći svi koji, kao pravedni, moraju trpjeti, s njima se nepravedno postupa i podnose tešku sudbinu. Petar ukazuje na Iz 53 - pjesmu o sluzi Božjemu koji je nepravedno trpio, što će pomoći kršćanima shvatiti Isusovu patnju. Sa trpećim slugom Božjim koji nepravedno trpi lako se mogu identificirati robovi koji su izručeni volji i raspoloženju gospodara, ali i svi drugi koji nepravedno trpe. Pjesma o sluzi Božjem je prvoj Crkvi pomogla da shvati Isusov križni put kao put spasenja. Svi koji idu Isusovim stopama i postupaju po njegovom primjeru i mogu trpjeti nepravdu, mogu „svoju stvar povjeriti pravednom sucu", jer su po patnjama slični Isusu. Pri tome se ne radi o tome da se o patnji lijepo govori, nego o obećanju: niste u patnji sami - Isus kao dobar pastir zove ljude na svoj put. Ovaj je put pun trnja i kršćanski život je određen vanjskim okolnostima koje se ne može mijenjati - i često je težak, ali vodi cilju. Tko se, u svojoj savjesti, ravna prema Bogu i podnosi nepravedne situacije, postaje znakom za to da je ljubav (koja je također patnja) jača od nepravde i nasilja. Nepravedna patnja tako postaje povezana s Isusovom spasiteljskom (nepravednom) patnjom. I ova vodi do slave.