8. nedjelja kroz godinu
- Details
- Category: GODINA A 2010/11
- Created: Saturday, 26 February 2011 23:00
- Hits: 2627
Homiletsko razmišljanje nad biblijskim tekstovima
Prvo čitanje (Iz 49, 14 - 15)
Prvo čitanje je kratki odlomak iz knjige proroka Izaije, na koncu formulirane uvodne tužbe protiv Siona ( usp 49,14), a na početku utješnih Božjih riječi (usp Iz 49, 15). Izabrani tekst pripada drugom dijelu Izaijine knjige, prema jednoj većoj raspodjeli, a upućeno je onima koji još žive u babilonskom progonstvu.
Odlučujuće je - i u kontekstu onih prvih slušatelja - da dva različita govornika dolaze do riječi: najprije gorka tužba na Sion, Jeruzalem, službeno središte naroda Božjeg koje sada leži u ruševinama. Nakon što su brojni stanovnici odvedeni u ropstvo, a Hram razoren, iznose se osobni osjećaji, a to je da izgleda kao da ih je Bog napustio. Zaključno formuliranom rečenicom pokazuje se i razlog vlastitog iskustva : „Bog me napustio." Pri tome opažamo da se Božje napuštanje, kao i prividni razlog zaborava, predstavljaju kao čvrste činjenice, a ne kao tumačenje ili pretpostavke. Možda to ima opravdanja zbog tako teških iskustva na koja se žale, možda u danom trenutku gledanje nije moglo biti drukčije.
Bez da ga se direktno spominje, Bog reagira na ovo posljednje, a time i na strahove koji iza toga stoje i to jasnim obećanjem: „ja te neću zaboraviti" (Iz 49,15). Od posebnog je značenja da se naglašava: Ovo obećanje vrijedi neprestano, kao i retoričko pitanje o ponašanju jedne majke. Pa i onda kad bi nemoguće postalo mogućim - da bi jedna majka zaboravila svoje tjelesno dijete - Božje obećanje ostaje.
Ako ondašnji i današnji čitatelji slijede ovu argumentaciju, onda je konačni zaključak čvrst: Božji zaborav ne može nikada nastupiti. Tako najavljena vjernost bi trebala, ako se tome vjeruje, probuditi povjerenje i to čak nepokolebljivo, iako trenutačni dojam može biti čak sasvim suprotan.