Duhovi
- Details
-
Category: GODINA A 2010/11
-
Created: Saturday, 11 June 2011 23:00
-
Hits: 3753
Homiletsko razmišljanje nad biblijskim tekstovima
Prvo čitanje (Dj 2, 2-11)
Ljudi koji su bili počašćeni intenzivnim susretom s Bogom i to pokušali opisati riječima, kao što je to slučaj u tekstu kojega smo čuli od Luke evanđeliste, opažaju da doživljeno ne mogu jednostavno opisati ljudskim riječima zbog njegove izvanrednosti i intenziteta, zbog njegove isključivosti i neuobičajenosti i konačno, zbog iznenadnog nastupa. Mucaju, traže riječi, traže metafore, to se sve opaža u ovom Lukinom izvještaju o duhovskom događanju.
50 dana nakon uskrsnuća „svi" dožive (tko svi? Jedanaestorica, sto dvadesetorica?) Boga na jedan način kojega Luka može opisati kao „šum olujnog vjetra, plameni jezici odozgor. Bog se pokazuje u krugu prijatelja Isusa iz Nazareta, tako strahovit da ih izvlači iz njih samih i ispunja ih, tako da napuštaju mjesto gdje su bili okupljeni kao izmijenjeni, promijenjeni, novi ljudi. Neki su čak imali glosolalije, govor u nerazumljivim jezicima, slavili nepoznatim glasovima - fenomen koji se može naći u mnogim religijama - zbog čega su im predbacivali da su pijani u jutarnjim satima. Njihovo mrmljanje nije ništa drugo nego čujni odraz onoga što se inače ne čuje, a to pokazuje i Lukino spominjanje „šuma" i „jezika" želeći pokazati ono nevidljivo vidljivim i ono nečuveno, čuvenim.
Ljudska nemogućnost da nekako zadrži ovo doživljeno može se, konačno, osloniti na snagu Duha Božjega. Kako veličanstven i svemoćan mora biti jak Duh Božji da on dovodi ljude do takvog stanja da ostaju bez riječi ili govore dvoznačnim riječima. S druge strane, daje im razumjeti jezike o kojima do sada nisu nikada čuli.
Što se ovdje dogodilo, na početku Crkve, nije nikakav izuzetni doživljaj zbog vjernosti učenika, nego se može uvijek ponoviti kada se Crkva sastaje na molitvu i sebe otvori snazi Duha Svetoga. I ne baš tako prebrzo misliti da će se ostvariti što ovog časa izgleda oportuno, nego se treba pitati za volju Božju, sada i ovdje. I ono što vrijedi za Crkvu Isus je obećao svakom pojedinom učeniku: snagu odozgo, Tješitelja s visina. Svima nama je i svakom pojedinom ovdje dana mogućnost kako izaći iz krize. I taj kod treba dešifrirati, inače ostaje knjiga sa sedam pečata.
Ako se Crkva očituje kao moleća Crkva, ako je zahvaća Duh Božji i ako ona dozvoli da je on vodi i dade joj krila, onda se ona može preobraziti i tako preobražena može taj Duh donijeti svijetu. Upravo je to kršćanska duhovnost, a ne nešto drugo. To znači: jednom donesenu odluku staviti svoj život pod Božje vodstvo, povjeriti ljubavi Isusa Krista i njegova Duha i ovu odluku svagdanje živjeti i pokazati u vjerničkoj praksi.
Read more ...