Prikazanje u Hramu

Homiletsko biblijsko razmišljanje

Drugo  čitanje (Hebr 2, 11-12, 13c-18)

Poslanica Hebrejima se obraća, na kraju prvog stoljeća, kršćanima  iz židovstva, koji su se umorili u vjeri i pali su u duboku krizu. Pisac se plaši da bi jedno tako veliko dobro, kao što je vjera u Isusa Krista, mogla ostati bez značenja. Zato im pokušava rastumačiti Isusovo spasiteljsko djelo na poseban način i tako ih motivirati  na nov zamah u vjeri.  Odlomak koji je danas uzet kao drugo čitanje govori o položaju Isusovu u stvorenju i odnosu prema vjernicima, konačno ono najvažnije,  uspoređuje se s odnosima u obitelji.  Prema planu Božjem Isus stoji iznad svih, ali se ne stidi biti brat ljudima. Ovaj obiteljski odnos ima mnoge posljedice, jer to znači  biti uzet u Isusovu sudbinu, ali i po njemu biti oslobođen onoga što život uništava u temelju, a to je smrt.  Po strahu od smrti čovjek upada u ropstvo neslobode.  Tko, pak, vjeruje u Isusa, ne treba se plašiti smrti.  U Isusovoj sudbini on može prepoznati da Bog ne prepušta ljude sudbini smrti, nego ih vodi k slavi.

Mnogi današnji kršćani žive tako kao da Isus nije došao na svijet. I oni od njega ne očekuju ništa. Nisu se nikada pitali što on za njih znači  i što je njegov dolazak za njih, egzistencijalno, promijenio. Današnja svečanost može nam biti prigoda da postavimo ova pitanja: kakav je Bog? Što ja očekujem od Boga? Kako bih reagirao ako mi se on približi?

 

Read more ...

4. nedjelja kroz godinu

Homiletsko razmišljanje nad biblijskim tekstovima

Prvo čitanje (Sef 2,3; 3, 12-13)

Situacija lomljenja saveza i vrijeme suda, u Jeruzalemu više neće biti „štetnih djela" (3,11) i vođe neće igrati nikakvu ulogu - to je podloga starozavjetnih čitanja.

Oba kratka odlomka se oslanjanju na prethodni govor o sudu i označuju mogućnost da „možda" (2,3), obeshrabreni i izrabljeni od vladara, izbjegnu sud Božji. U ostalom Sefanija ukazuje, posred tamnog govora o sudu, na malo svjetlo mogućeg spasenja. No, ova mogućnost je potpuno u okviru  Jahvinog suvereniteta.

Kad obeshrabreni i obespravljeni u zemlji traže Jahvu i njemu se obraćaju, stvaraju zajednicu u kojoj će vladati pravda i poniznost prema Jahvi. Ovdje se vidi (r.12) pogled u budućnost, jer ova grupa predstavlja „ostatak". To je „poniženi i pred Bogom siromašni narod koji svoju budućnost traži kod imena Gospodnjeg."U ovoj povezanosti s Bogom, tom narodu, koji je u vrijeme kraljeva bio žrtva izrabljivanja, je obećan mir i spasenje.  Njihov Bog je Bog siromaha i poniženih koji mirno idu preko poljana (13). Tekst daje nadu u tamnim vremenima suda, istovremeno naglašava da je Bog onaj koji određuje kada i kako će dati spasenje, jer  Bog je veći od naše vlastite želje i stvarnosti!

 

Read more ...

3. nedjelja kroz godinu

Homiletsko razmišljanje nad biblijskim tekstovima

 

Prvo čitanje (Iz 6,23b-9,3)

„Riječi svjetla" nam daruje prorok Izaija u vrijeme koje je bilo potreseno krizama. Te riječi su željele probuditi nadu i povjerenje. Asirci su osvojili sjeverno Kraljevstvo, Samarija sliči na gomilu ruševina. S obzirom na ovu situaciju, Izrael pada u strah i rezignaciju.

Zadaća je proroka hrabriti i buditi nove snage. Izaija naviješta veliku promjenu koju će izvesti Jahve. Svijetlo svijetli u tami trenutne situacije.  Sprema se pjesma i radost kao za žetvene svečanosti. Rat će završiti. Prorok se prisjeća davnih dana  kao dana Midijana (r 7) kad je Bog bio na strani Izraela. Kao što je Bog i prije djelovao na strani Izraela, tako će biti i u budućnosti.

„Riječi svjetla" i mi trebamo. Zato želim predložiti da u navještaj uzmemo i riječi  9, 4-6; Dijete nam se rodilo, Sin nam je darovan." „njegovo ime je divni savjetnik, Bog jaki, Otac budućega vijeka, knez mira.." Ovdje nam svijetli betlehemsko dijete, čiji smo rođendan slavili, a onda slijedi njegov navještaj evanđelja  o kraljevstvu Božjem koji glasi :"Obratite se, približilo se kraljevstvo Božje."  Mir koji je najavljen nad betlehemskim poljanama, živjet će se konkretno u djelovanju mesije Isusa Krista, koji se nastavlja izvan teritorijalno i neograničeno.

Tako bismo mogli i mi uzeti današnje čitanje kao poticajni tekst koji nam pomaže promatrati stanje u Crkvi i u svijetu Božjim očima te otkriti, u našem vlastitom životu, tragove Božjeg svjetla i djelovanja Isusa Krista.

 

Read more ...

2. nedjelja kroz godinu

Homiletsko razmišljanje nad biblijskim tekstovima:

Prvo čitanje (Iz 49,3.5-6)

Izaijino proroštvo je upućeno Izraelcima koji se nalaze u progonstvu. . Očekivani Sluga Božji bi trebao odvesti narod kući i prenijeti Božje spasenje svim ljudima.  Ovaj odlomak je uvršten u liturgiju zahvaljujući povezanosti  „Sluge  Božjega" iz prvog čitanja i „Jaganjca Božjeg" iz Evanđelja.  Ranokršćanska zajednica shvaća da se riječi Izaijinog proroštva odnose na Isusa, koji je Janje Božje Novoga saveza.  Uska povezanost između motiva Sluge Božjega i novozavjetne slike Jaganjca Božjeg - raspetog Krista - je razlog da se isto čitanje čita i na Veliki utorak.  Simbolički govor o jaganjcu bio je vrlo bliz  načinu govora ljudi pastirsko-poljoprivrednog načina života, iako možda, današnjim slušateljima, izgleda prilično egzotično. Postoji mogućnost da slušatelji koji nisu navikli na ovakav način govora i u ovim slikama sasvim krivo shvate poruke.

Drugo čitanje (1 Kor 1,1-3)

Poznati početak poslanice  Korinćanima doživljava istu sudbinu onih  novozavjetnih odlomaka, koji su sadržajno povezani sa prvim čitanjem i evanđeljem, kojima prijeti opasnost da tematski budu ispušteni.  U biti, taj tekst to nije zaslužio, jer su baš počeci pisma važni dijelovi novozavjetnog govora.  Oni označuju konkretno mjesto ovog teksta u životu ranokršćanske zajednice i u Apostolovoj  komunikaciji s njima. Njihov karakter formule zadržao se u nekim oblicima molitve i liturgijskih pozdrava.

Evanđelje (Iv 1,29-34)

Evanđelist Ivan daje svjedočanstvo o Isusovu poslanju. Tu su tri motiva: Krist je Jaganjac Božji, on je onaj na koga se spušta Duh Božji u obliku golubice, on je onaj „Božji odabranik". Govor o „Božjem Jaganjcu" se povezuje sa  „Slugom Božjim" kod deutero Izaije. Dolazak Duha nad Isusa ukazuje na posebno Božje izabranje i punomoć.  Oznaka „Božji izabranik"  zvuči kao mesijanska počasna titula.  U teološkom razumijevanju, izrazu i povezivanju  vidimo povezanost prve kršćanske zajednice sa  poslijeuskrsnim djelovanjem prvih zajednica. Titule koje su preuzete iz židovske tradicije prenose se na onoga čiju su moć iskusili ili vjerničkom predajom sami prihvatili.

 

Read more ...