17. nedjelja kroz godinu
- Details
- Category: GODINA A 2010/11
- Created: Saturday, 23 July 2011 23:00
- Hits: 2777
(Prvo čitanje (1 Kr 3,5.7-12)
Molitva za sposobnost upravljanja, koju je Salomon uputio Bogu u jednom snu, spada sigurno u najpoznatije i najizražajnije svjedočanstvo kojeg nam je prenijela Prva knjiga kraljeva iz Salomonove tradicije. Bez sumnje da je to povezano i s izrazom „srce koje sluša" („pronicavo srce") koje prožima ovaj izvještaj svojom jakom slikovitošću. Uostalom, ova formulacija dolazi jedini jedan put u SZ, i to na ovom mjestu. I zadivljujuće je da odgovor Božji ne osigurava samo ovo „srce koje sluša" („pronicavo srce"), nego mu obećava i mudro i razumno srce (r 12). Drukčije nego u našem kulturnom krugu, srce se u biblijskom svijetu - kao i okolnih naroda - ne smatra samo simboličkim mjestom emocija, nego također i središnjim mjestom razuma i volje. „Srce koje sluša" se susreće u egipatskim tekstovima i tu karakterizira čovjeka koji je otvoren za Boga i njegovu volju. Za druge je „srce koje sluša" socijalna kvaliteta. Time se opisuje spremnost pažnje prema drugim ljudima i poštovanja njihovih potreba i zahtjeva. Biti pažljiv prema Bogu i prema ljudima znači imati odgovornost - koju Salamon moli od Boga. Ova dvostruka osjetljivost treba prožimati cijelo Salamonovo vladanje. Odgovor kojega pripovjedač stavlja u Božja usta, na ovom mjestu, ide korak dalje i uzima u obzir cijelo Salamonovo vladanje. Tek pažljivo slušanje stvara preduvjete da kralj može vladati mudrim i razumnim srcem. Ili, kako to govori odmah na početku (r 9) sposobnost „upravljanja tvojim narodom da zna razlikovati dobro od zla." Nekoliko redaka kasnije pripovijeda se pripovijest o salamonskoj presudi koja pokazuje upravo to - vladara s mudrim i razumnim srcem. Ako ovo „srce koje sluša" nije odgojeno (izgrađeno), onda prema gledanju pripovjedača manjka mudrosti i razuma. Nedostatak ovih temeljnih kvaliteta (vrlina) prouzrokuje gubitak i rušenje smisla za opće dobro. „Srce čovjeka je zauzeto samim sobom", opisuje jedan egipatski tekst iz onoga vremena, što s pogleda SZ označuje suprotno od slušajućeg , mudrog i razumnog srca, a time i čovjeka koji živi po volji Božjoj i ozbiljno shvaća svoju odgovornost za druge ljude.