17. nedjelja kroz godinu

Homiletsko razmišljanje nad biblijskim tekstovima

(Prvo čitanje (1 Kr 3,5.7-12)

Molitva za sposobnost upravljanja, koju je Salomon uputio Bogu u jednom snu, spada sigurno u najpoznatije i  najizražajnije svjedočanstvo kojeg nam je prenijela  Prva knjiga kraljeva iz Salomonove tradicije.  Bez sumnje da je to povezano i s izrazom „srce koje sluša" („pronicavo srce")  koje prožima ovaj izvještaj svojom jakom slikovitošću. Uostalom, ova formulacija dolazi jedini jedan put u SZ, i to na ovom mjestu.  I zadivljujuće je da odgovor Božji ne osigurava samo ovo „srce koje sluša" („pronicavo srce"), nego mu obećava i mudro i razumno srce (r 12). Drukčije nego u našem kulturnom krugu, srce se u biblijskom svijetu - kao i okolnih naroda - ne smatra samo simboličkim mjestom emocija, nego također i središnjim mjestom razuma i volje.  „Srce koje sluša" se susreće u egipatskim tekstovima i tu karakterizira čovjeka  koji je otvoren za Boga i njegovu volju.  Za druge je „srce koje sluša" socijalna kvaliteta. Time se opisuje spremnost pažnje prema drugim ljudima i poštovanja njihovih potreba i zahtjeva.  Biti pažljiv prema Bogu i prema ljudima znači imati odgovornost  - koju Salamon moli od Boga. Ova dvostruka osjetljivost treba prožimati cijelo Salamonovo vladanje. Odgovor kojega pripovjedač stavlja u Božja usta, na ovom mjestu, ide korak dalje i uzima u obzir cijelo Salamonovo vladanje. Tek pažljivo slušanje stvara preduvjete da kralj može vladati mudrim i razumnim srcem.  Ili, kako to govori odmah na početku (r 9) sposobnost „upravljanja tvojim narodom da zna razlikovati dobro od zla." Nekoliko redaka kasnije pripovijeda se pripovijest o salamonskoj presudi koja pokazuje upravo to - vladara s mudrim i razumnim srcem.  Ako ovo „srce koje sluša" nije odgojeno (izgrađeno), onda prema gledanju pripovjedača manjka  mudrosti i razuma. Nedostatak ovih  temeljnih kvaliteta (vrlina) prouzrokuje gubitak i rušenje smisla za opće dobro. „Srce čovjeka je zauzeto samim sobom",  opisuje jedan egipatski tekst iz onoga vremena, što s pogleda SZ označuje suprotno od slušajućeg , mudrog i razumnog srca, a time i čovjeka koji  živi po volji Božjoj  i ozbiljno shvaća svoju odgovornost za druge ljude.

Read more ...

16. nedjelja kroz godinu

 

Homiletsko razmišljanje nad biblijskim tekstovima

Prvo čitanje (Mudr 12, 13.15-19)

Čitanje spada u treći dio knjige Mudrosti. Prožeto je pogledom unazad, na važne događaje u povijesti Izraela (usp Mudr 16, 1-19). Tu je uključeno sedam takozvanih usporedbi (Sinkriseis) koje su uzete kao književni rod iz stare literature.  Naš odlomak je dio takve usporedbe (usp Mudr 11,15-12) i tematizira  vrstu i način kako Bog kažnjava.

Redci koji se malo čitaju u bogoslužjima, koji se često nepovezano citiraju daju osnovne misli velikog jedinstva knjige Mudrosti  12, 11b-18. Skraćeno: Božje presude i postupanje su pravedni i za to nikome ne daje račun (r.13) Božje praštanje se ne smije miješati sa slabošću, jer je Božja vlast neograničena (r 17). Božje praštanje, koje se može, u nekom slučaju, i preokrenuti u suprotno, je mnogo više plod božanske ljubavi.  (r 16).

Za homiliju se isplati krenuti od odlomka, ispitati se o vlastitoj slici Boga. Kakve imam predodžbe o Bogu? Što to znači da Bog pojedine ljude ili narode kažnjava? Time se može poticati vlastito učvršćivanje u vjeri.

Read more ...

15. nedjelja kroz godinu

Homiletsko razmišljanje nad biblijskim tekstovima

Prvo čitanje (Iz 55, 10-11)

Samovolja ili šansa

R. 11b: Riječ se ne vraća prazna k meni, nego čini ono što želim (što mi se sviđa) i postiže sve zašto sam je poslao. Ova riječ iz knjige proroka Izaije je san i želja svakog propovjednika. Ne bi bilo ništa loše kad bismo mogli nešto postići našim propovijedima.

Egzegetska napomena

Za razumijevanje Izaijinog teksta vrlo je korisno znati da je tekst datiran u vrijeme progonstva. Radi se o tome da prognanicima riječ proroka, odnosno spasenjska Božja riječ, daje hrabrosti i uvjerenje da će ta riječ biti djelotvorna.  Za homiliju može biti vrlo važna ova povijesna pozadina. Najprije izjava „čini sve što želim" zvuči kao samovolja: „čini samo ono što ja hoću." Hebrejski korijen riječi hfz može značiti i prevoditi se „nešto se sviđati".  Onda ta riječ „što želim" zvuči mnogo otvorenije. Bog šalje svoju riječ i očekuje da donese ploda, kako se Bogu sviđa.

Za homiliju se nude dva vida:

Riječi grade stvarnost

Read more ...

14.nedjelja kroz godinu

Homiletsko razmišljanje nad biblijskim tekstovima

Prvo čitanje (Zah 9,9-10)

Odlomak današnjeg čitanja je uzet iz drugog dijela prorokove knjige (Zah 9 -14). Ovaj dio se često naziva i Deuterozaharija, jer je i sadržajno, i formalno odijeljen od prvih osam poglavlja, a nastao je na koncu 4. stoljeća prije Krista. Naš odlomak opisuje  mesijansko obećanje: Mesija se očekuje kao kralj koji je pravedan i pomaže, koji je ponizan i jaše na magarcu. Mesijansko kraljevstvo će biti sveopće kraljevstvo mira, a njegovo kraljevstvo i znakovi kraljevanja su sasvim suprotni svjetovnom kraljevstvu, koji nit je pravedan, niti ponizan, a niti toliko bogat pomaganjem, koji umjesto na magarcu jaše na bojnim konjima ili bojnim kolima i čije kraljevstvo nije kraljevstvo mira, nego mržnje, nasilja i rata.

Na brdu Sionu danas je tako malo kao i među narodima oko njega a isto tako i u svijetu. Ispunjenje proroštva Zaharije i danas je pred nama. Ipak, vjernik vjeruje obećanjima koje će jednom krenuti sa Siona kad će se uspostaviti mesijansko kraljevstvo, kod ponovnog dolaska Spasitelja.

Read more ...