24. nedjelja preko godine A – 2011

Homiletsko razmišljanje nad biblijskim tekstovima

Napomena:

Tekstovi današnjeg evanđelja provociraju. Ne pokazati osjećaj osvete .  Vježbati prešućivanje

osvete, vladati bijesom i ljutnjom, oprostiti bratu i sestri koji su bezbroj puta protiv mene sagriješili. Zar se ne traži previše? Zar to ne znači potiskivati  i sakrivati vlastite osjećaje i potrebe? Kako onda ako ne želim pripadati „glupima"  koji puštaju da ih drugi iskorištava i gazi? „I onako ona ne može reći ne" „ On čini sve što hoće!" - pa konačno se i razboliti? Da li je to ono što  traži Pismo, a Isus zahtijeva?

Možda su, na prvi pa i na drugi pogled, neljudski zahtjevi koji se ovdje postavljaju. Ali zar nije upravo zbog čovječanstva potrebno postavljati takve zahtjeve?

 

Read more ...

23. nedjelja kroz godinu

Homiletsko razmišljanje nad biblijskim tekstovima

Prvo čitanje (Ez 33,7- 9)

Bog je ovdje imenovao Ezekiela za čuvara Izraela. Prorok treba biti budan i opominjati pred posljedicama ako netko krene putem koji vodi u propast. (r7). Teška je formulacija „umrijet ćeš" (r.8) kao osuda Božja, za čije se izvršenje ostavlja vrijeme u kojem prorok može djelovati. Drukčije zvuči ovo mjesto ako se ozbiljno uzme u obzir Ez 33,11: „'Života mi moga - riječ je Jahve Gospoda - nije meni do smrti bezbožnikove, nego da se odvrati od zloga puta svojega i da živi! Obratite se, dakle, obratite od zloga puta svojega! Zašto da umrete, dome Izraelov!'  Ovdje se Bog pokazuje  kao onaj koji želi ispunjen život za svakog čovjeka. Da bi to ostvario, on treba budne ljude. Onda „smrt" ne označuje kaznu za grijeh koju Bog želi čovjeku, nego neizbježnu posljedicu onoga načina života koji je protivan načinu koji Bog zamišlja i sam sebi stvara  svoj jedan „ispunjeni život." I svaki koji stoji u bdijenju mora, s punom odgovornošću,  takvog,  s puno  ljubavi, opomenuti. Ako to zaboravi, onda će on biti sukrivac nesreće drugih (r8). Ako rekne drugima što on vidi i pretpostavlja, tada je on ispunio svoju zadaću.  Hoće li se drugi obratiti ili ne,  sam je odgovoran (r.9). Ovo suprotstavljanje izbora jasno ukazuje koliko je važna odgovornost za druge ljude. Između dva ekstrema: „To se mene ne tiče, zato se ne miješam" i „ako vidim da drugi srlja u nesreću, moram ga spasiti", ukazuje se pravilan i zdravi put.  Tako ovo čitanje potiče nas da pronađemo stvaran i  ostvariv način  u odgovornom postupanju prema drugima.

Drugo čitanje ( Rim 13, 8-10)

Izjavom „nikome ne budite ništa dužni (r 8) Pavao  zahvaća u helenistički svagdanji govor. Time naglašava da  je „ljubiti jedan drugoga" temeljna i stalna zadaća kršćana. U (r5) citira zapovijedi iz dekaloga koje su, u njegovo vrijeme, u židovstvu, imale veliku vrijednost.  „Deset zapovijedi"  je Bog neposredno izrekao narodu. One su i za kršćanina praktični uvod u različite životne okolnosti. Zapovijed ljubavi prema bližnjemu (r 9c) se citira iz Pnz 19,18 i tu se ograničuje samo na Izraelce. I Isus se oslanja na tu zapovijed, ali je proširuje s ljubavi prema neprijatelju (Mt 5,43-44). A Pavao označava sada ljubav kao „ispunjenje zakona" (r 10). Tako naglašava da ono bitno, temeljno držanje kršćana nadilazi vidljivo ponašanje. Netko može i bez ljubavi držati zapovijedi, ali obratno „ljubav ne čini bližnjemu nikakva zla."  Sv. Augustin će to reći ovako: „ Ljubi i čini što hoćeš."

Read more ...

22. nedjelja kroz godinu A – 2011.

Homiletsko razmišljanje nad biblijskim tekstovima

Prvo čitanje (Jer 20, 7-9)

Pretjeranima  se čine prorokove riječi. Još i danas se malo čudimo ovim oštrim riječima koje je Jeremija uputio samom  Jahvi- Bogu.

Sigurno da njegov govor nije plod promišljenih, izvaganih riječi nekog razmišljanja. Jeremijine riječi su proizašle iz njegovih emocija. Bez obzira na to sve ove riječi pokazuju na veliko zdvajanje u kojem se nalazio Jeremija.

Kad se sluša prvo čitanje, onda nam  Jeremija oživljava pred očima: čovjek vidi njegovu ljutnju koja mu stoji zapisana na licu, kako razočaran optužuje svoga Boga.  Riječi su tako jake da bi čovjek mogao povjerovati da upoznaje kako se prorok doslovno bori sa svojom sudbinom koju čak želi i odbaciti.

Jeremija predbacuje Jahvi da ga je „zaveo", „nadjačao" i konačno „svladao" da preuzme proročke obveze, koje su mu teške.

Vrlo slikovito i izražajno opisuje  da on ima zadatak u ime Jahvino naviještati sud i propast što nije mogao ignorirati (Usp. jer 20,7) On nije mogao tu zadaću odbiti, dakle svoj poziv, a onda zajedno s time i sve muke i nevolje ako ne bi propovijedao riječ Božju ili bi samo na to pomislio. Bježanje u šutnju je nemoguće, jer riječ Božju treba naviještati.

Patnje zbog ove šutnje, ove stalne pasivnosti je još pojačana ruganjem i podsmjehom ljudi  zbog njegovog propovijedanja, kako kaže dan i noć (jer 20,7). Trenutačno iskustvo mu govori da se on sam mora boriti, nema nikoga tko bi shvatio ozbiljno i povjerovao ono što govori i prorokuje.   (Jer 20,7)

Što u prvom času izgleda bez poštovanja i respekta, na kasniji pogled se pokazuje kao poziv za pomoć koji dnevno doživljava da postoji jedan viši red nad njegovim ponašanjem i kojemu se on, u svojoj nevolji,  obraća, onomu kome zahvaljuje za svoj poziv i koji vodi njegove putove. Važan vid koji nam daje shvatiti nastup proroka je malo kasnije njegova vjera u Božju potporu (Jer 20,11-13) koju, usprkos svim nevoljama, nije izgubio. Tužitelj je konačno svjestan da se on na kraju ne mora sam boriti. Uz čudesnu vjeru u pomoć, Jeremija ne prikriva svoj bijes i jad, nego ih jasno izražava i obraća se onome koji ga je pozvao da preuzme nepodnosivu zadaću.

 

Read more ...

21. nedjelja kroz godinu

Homiletsko razmišljanje nad biblijskim tekstovima

Prvo čitanje (Iz 22,19-23)

Usred proročkih riječi protiv tuđinskih naroda (Iz 13, 1-23,18, nalaze se, u poglavlju 22,  riječi suda nad Jeruzalemom. Odatle je uzeto današnje čitanje, iz poznatih rečenica o oduzimanju službe  zbog korumpiranosti  i uvođenje u službu poštenog nasljednika. (Cijeli tekst 22, 15-25).

Ovdje Biblija pokazuje svoj realizam. Jer je razriješeni Šebna bio optužen i opterećen brojnim zloupotrebama vlasti i korupcijom, optuživali su ga da je javni novac upotrebljavao za privatne svrhe. A sve to nalazimo i danas, u novinskim naslovima. Takvog nevaljalog upravitelja  je Bog  izbacio iz službe.  Na njegovo mjesto je izabran nasljednik, Elijakim, kao dobar upravitelj.  Samo njegovo ime govori „Bog podiže ili Bog daje postojanost"

Trima velikim slikama ocrtava se njegovo djelovanje:

-         On je poput oca za podanike, brine se za njih, snažno i s ljubavlju

-         On je klin kojega je Bog postavio,  dakle čovjek s kralježnicom i daje cijelom šatoru čvrstoću.  To nas podsjeća na današnje evanđelje, gdje Isus postavlja Petra kao novog Elijakima, da bude kamen na kojem je sagrađena Crkva.

-         Elijakim je nositelj ključeva. Slika ključeva je druga poveznica s evanđeljem gdje se Petru simbolički predaju ključevi kraljevstva nebeskoga.

Značenje ovog odlomka ide preko odnosa i veze s evanđeljem. Ono govori mnogo više: Bog stoji na strani malenih i siromašnih. Ali to je i kodeks časti za ljude na visokom položaju, bilo za društvenom ili privrednom (političkom) području i postavljaju se neka pitanja: Tko su Šebne naših dana, tko je Elijakim za druge?

Gdje su danas ljudi s kralježnicom i čvrstim uporištem? Kome služe danas oni koji drže pozicije ključeva?

 

Read more ...