7. vazmena nedjelja A - 2011

S obzirom da će ove nedjelje biti u Zagrebu sveti Otac preporučam tematsku propovijed - materijale možete naći na http://www.don-ivica.net/razno/56-opca-crkva/391-papa-ovjek-bliskosti-s-bogom.html ili  http://www.don-ivica.net/razno/56-opca-crkva/370-papa-na-listi-za-odstrjel.html ima i drugih korisnih članaka u istoj rubrici Razno.

Homiletsko razmišljanje nad biblijskim tekstovima

 

Prvo čitanje (Dj 1,12-14)

Odlomak, zbog navođenja vremena, se čini prikladnim za nedjelju nakon Uzašašća (r.12: „ Kad je Isus uzašao na nebo.";1,1-11 slijedi blagdansko čitanje). Slijedi navođenje imena jedanaestorice  koji su se vratili u Jeruzalem (r 13) i pokazuje da su u prvom planu apostoli - oni garantiraju kontinuitet između Isusa i Crkve. Jeruzalem je teološki važan. Ovdje je Isus, svojom smrću i uskrsnućem, ispunio svoje poslanje; ovdje Crkva započima svoj put.

Ovi reci indirektno daju ime mjesta uzašašća „Maslinska gora".  Skup „u gornjoj sobi" nas podsjeća na druge skupove na tom mjestu (za učenje, za molitvu, nakon Isusove smrti)

R 14 opisuje „idealno stanje : jedanaestorica su bili jednodušni u molitvi - k tome i drugi učenici i žene.  Događaj Duhova se čini direktno povezan  s ovim recima, nakon izbora Matije. Duh Sveti je tako odgovor Božji na jednodušnu molitvu sakupljenih učenika.

Vrijeme između Uzašašća i Duhova je označeno kao vrijeme osamljenosti, straha, praznine i napuštenosti.  Impuls, koji dolazi iz nutrine čovjeka, je drukčiji.  Učenici iz Jeruzalema nam pokazuju: oni se drže zajedno. Tamo, između svoja četiri zida, tamo gdje su i drugi, tamo gdje mogu usred osamljenosti doživjeti da nisam sam.  Ondje gdje se možemo međusobno podizati,  podržavati i pomagati.

U takvim slučajevima, između Uzašašća i Duhova, postoji samo jedno: povući se,  osloniti se na drugoga,  zajednički izdržati ono što se ne može promijeniti.  Vrijeme između Uzašašća i Duhova,  vrijeme osamljenosti i napuštenosti, može se izdržati samo zajedno  „jednodušno u molitvi" (r 14 a). U zajednici se to može postići, jer i onako ovo vrijeme nije trajno. Duhovi dolaze - Božji Duh otvara nove stvarnosti za ljude, koji vjeruju u njegovog Sina, Isusa Krista  i oduševljeno slijede njegovu poruku.

Read more ...

Uzašašće

Pozdrav:
Isus Krist, Gospodin svoje Crkve, koji živi kod Oca, neka bude sa svima vama
Uvod:
„Budućnost je već započela" - uzrečica je koju danas često čujemo. Ovdje se misli na budućnost tehnologije, komunikacija  i samog društva, a i mnogo čega drugoga.
Budućnost kršćana je počela s Isusom Kristom koji je, nakon svoga zemaljskog vremena, nakon križa, smrti i uskrsnuća, u slavi Očevoj i na jedan drugačiji način je prisutan  među nama.
Apostol Pavao se zato, za zemaljskog života, trudio (o tome govori drugo čitanje) pokazivati kojoj smo nadi mi kršćani pozvani  i koje će nam kraljevstvo, po Isusu, biti darovano.
Prije nego počnemo slaviti ovaj događaj spasenja - Kristovo uzašašće, želimo kratko promisliti i Krista Gospodina  moliti za milosrđe.

Molitva vjernika

Isusu Kristu koji sjedi s desna prijestolja slave Božje, uputimo svoje molitve:

Gospodine, pošalji svojoj Crkvi, uvijek iznova, svoga Svetog Duha da bi sve više i više upoznali tvoju slavu, molimo te
Objavi svoje ime svim narodima zemlje i privedi ih pomirenju i praštanju, molimo te

6. vazmena nedjelja

Homiletsko razmišljanje nad biblijskim tekstovima

Tekstovi dana su, u isto vrijeme, uskrsni i duhovski. Radi se o radosti, širini, nadi, životu u dubokoj povezanosti s Bogom. Oni nam ukazuju da Uskrs ne završava s uskrsnim ponedjeljkom, nego se nastavlja kroz sljedeće tjedne. Otvara se i prostor u srcima ljudi.

Prvo čitanje (Dj 8,5-8, 14-17)

Neposredno prije ovog odlomka  se govori kako je prva zajednica nasilno raspršena. Raspršeni su postali glasnici Riječi i vjera se širila.  Filip se nastanio u glavnom gradu Samarije, ali se misli na Sihem (nekoć Neopolis, danas Nablus), a ne na  Samariju.  Mnoštvo je „jednodušno poštovalo" riječi Glasnika. Održavanje zajedništva  je bio pravi duhovni motiv. Sam biti pažljiv za  Božje tragove u svagdašnjem životu je vrlo teško. Kao pojedinac, čovjek se lako utopi u buci koja nadglašava Riječ. Bolje je ako se oslonimo jedni na druge  i međusobno se usmjeravamo  na tihe Božje tonove.  Ako iz brojnih opsjednutih, kako se izvještava, izlaze zli duhovi, to se može ovako protumačiti:  Što je ušlo u srca ljudi: prljavština, ono nevažno, ono drugo i treće razredno u životu, što se stalno gura u prvi plan - ako to izbacimo, nastaje prostor za Boga, za Krista u nama. Tko je na takav način „pun Boga", osjeća duboku nutarnju radost.

Za put u identitet u vjeri tekst nudi dva koraka : (1) ljudi su prihvatili Riječ,  (2) primili su Duha Svetoga. Naravno, tu spada i krštenje u imenu Gospodina Isusa,  a s tim je usko povezano i primanje Duha.  Ipak, tekst ukazuje, u dijeljenju oba aspekta,  jedno produbljivanje vjere.  Prihvaćanje riječi, odnosno imena Isusa Krista  je temeljno za vjeru. Primanje Duha znači da tu riječ treba usvojiti, a to znači neprestano biti živ u vjeri.  Nasljedovanje Isusa se ne događa nasljedovanjem Riječi, nego se nasljedovanje događa  ako Krist u nama živi (kako to kaže Crkveni otac, Origen).

Read more ...

5. vazmena nedjelja

Homiletsko razmišljanje nad biblijskom tekstovima

Prvo čitanje (Dj 6,1-7)

Ako u nekoj zajednici nastupe sukobi, većini sudionika nisu ugodni.  Lijepo je uočiti da je zajednica u Jeruzalemu bila „jedno srce i jedna duša"  (Dj 4,32), ali je i tu bilo sukoba. Prepirka o kojoj je bila riječ u čitanju ukazuje na to da je moglo doći čak i do razdora. Rastom zajednice  nastale su dvije grupe. S jedne strane su bili „Hebreji", ljudi koji su govorili aramejski, kojima je Izrael bio domovina  i kojima su običaji bili dobro poznati.  S druge strane su bili ljudi iz grčke dijaspore, koji  nisu vladali jezikom, a niti su im običaji bili dobro poznati, a razlikovali su se i po kulturi od Hebreja. Oni su slovili kao liberalniji i svijetu otvoreniji, prije svega u odnosu prema Tori. Temeljna napetost se odrazila u pitanju brige za udovice. Bila je žestoka, jer su stariji Židovi iz dijaspore doseljavali u Jeruzalem, vjersko središte.  Time su izgubili svoju socijalnu mrežu i lako padali pod udar siromaštva. Žene više nego muškarci.  Možemo lako zamisliti da nije bila baš prva misao „starosjedilaca" kako zbrinuti strance.

Zbog činjenice takvog nejedinstva vrlo je interesantno rješenje kojeg nudi današnje čitanje. Najprije „dvanaestorica" pozovu sve učenike na jedan sastanak. Konflikt se priznao, prozvao po imenu i predloženo je  rješenje. Muškarci su imali riječ, jer su samo oni imali pravo glasa prema ondašnjim običajima.  U biti se rješenje sastojalo u tome da se razdijele „služba riječi" i „služba stola." Riječju „služenje" Luka označava temeljno ponašanje u Isusovu nasljedovanju koje prelazi obično posluživanje ( usp Lk 22,26). Kriteriji za kandidaturu su „dobar glas"i  „ispunjenost Duhom Svetim i znanjem." Cijela zajednica odobri prijedlog te bira  i ljude iz kruga ovih „helenista"  da bi se moglo brinuti za pravedno opskrbljivanje. Molitvom i polaganjem ruku su izabrani i postavljeni u službu.

Read more ...