7. nedjelja kroz godinu
- Details
-
Category: GODINA A 2010/11
-
Created: Saturday, 19 February 2011 23:00
-
Hits: 2476
Homiletsko razmišljanje nad biblijskim tekstovima
Prvo čitanje (Lev 19, 1-2.17-18)
Skoro da u Starom zavjetu nema neke zbirke propisa koja ima tako jake socijalne i teološke naglaske kao ovo čitanje. Već sam uvod r. 1: „Gospodin reče Mojsiju" - Ovdje, u hebrejskom stoji starozavjetno ime Božje Jahve koje podsjeća na Božju brižnu prisutnost za ljude. Slijedi drugi važan naglasak: „Budite sveti, jer sam ja vaš Gospodin,Bog, svet." Ovaj se Božji naslov ponavlja tri puta u Iz 6,3. Govor dolazi do svojih granica ako želi rastumačiti tajne Božje. Božja stvarnost je, za ljude, očaravajuća i u isto vrijeme izazovna za promatranje. Ova je svetost sasvim Drugoga, koji se nalazi daleko od nas ljudi i ni jedna formulacija nije adekvatna. No, za Boga mora biti i odgovarajuća svetost onih koji pripadaju njegovom narodu. I to će biti, na više načina, sažeto u zapovijedi ljubavi: „Ljubi bližnjega svoga, kao samoga sebe." Ova zapovijed je, u prvom redu, zapovijed ljubavi prema neprijateljima. U sljedećem retku se radi o mržnji na sunarodnjake i sasvim je jasno da je mržnja stvar „srca", stvar nutarnjeg držanja. Da bi se izbjeglo smrtnu mržnju, treba tražiti otvoren razgovor i da bi se razjasnilo problematična pitanja. Tako se mogu nadvladati osjećaji mržnje i onda nitko neće na sebe natovariti krivnju, jer ne navlači na sebe posljedice nekontrolirane mržnje. Mudra, vrlo životna opomena.
U r.18 sve se to ponavlja drugim riječima. Mržnja za sobom vuče osvetu. No, tko prizna Božju svetost, taj se neće osvećivati. On će osvetu prepustiti Bogu i tako je pustiti iz ruke. Sam se osvećivati na djeci svoga naroda, to će samo pojačati zlo. Da, drugome se ne smije ništa zlo učiniti. I tu može mnogo pomoći razjašnjavajući razgovor. I tek onda kad se razgovaralo kaže se „ A bližnjega ljubi kao sebe samoga." Riječ koja je uzeta i u poznatoj Isusovoj dvostrukoj zapovijedi ljubavi (usp Mt 22,39 i Lk 10,17) i onda se zaključuje: ja sam koji je za tebe tu. Ako ste to shvatili, onda ne možete nositi mržnju protiv drugih u svom srcu, drugima predbacivati njihove pogreške- čega, na žalost, ima u stvarnosti života. A zar toga mora biti?
Sigurno je ovo jedan od vrhunaca Starog zavjeta. Isus se mogao osloniti na ovakve vrhunce u svojoj propovijedi na gori. Ne smije se sadržaj govora na gori suprotstavljati sadržaju Staroga zavjeta. I tamo se nalaze vrlo senzibilne etičke zapovijedi, utemeljene na vjeri u svetoga Boga.
Ljubav dolazi do izražaja u dva različita ponašanja: 1. U ukoru drugoga da ga sačuva od pogreške, a time i od onečišćenja svetišta. 2. U vlastitoj velikodušnosti prema drugome, koja nije osvetljiva i nepopustljiva. Oba ponašanja postaju suvišna nakon poznate riječi proroka Jeremije, ako su zapovijedi Božje zapisane u srcima (razumu) ljudi i Božje razmišljanje nastupi umjesto ljudskog: I neće više učiti drug druga, ni brat brata govoreći: 'Spoznajte Jahvu!' nego će me svi poznavati, i malo i veliko - riječ je Jahvina - jer ću oprostiti bezakonje njihovo i grijeha se njihovih neću više spominjati." (Jr 31.34)
Prigovor da se ovdje radi o etici unutar židovstva stavlja se izvan snage zbog: "Ako se stranac nastani u vašoj zemlji, nemojte ga ugnjetavati. Stranac koji s vama boravi, neka vam bude kao sunarodnjak; ljubi ga kao sebe samoga. Ta i vi ste bili stranci u egipatskoj zemlji. Ja sam Jahve, Bog vaš" ( Lev 19.33,34).
Ovdje je ljubav prema samome sebi postala mjerilom. Prijašnje suprotnosti ne smiju voditi da se drugoga smije prekoravati. Suprotnosti treba razjašnjavati razgovorom.
Read more ...