2. nedjelja po Božiću

Homiletsko razmišljanje nad biblijskim tekstovima

Sva tri teksta današnjih čitanja nisu donesena za to da probude pažnju slušatelja. Tekst iz Sir 24, 1-2.8-12 (1-4.12-16) koji predstavlja mudrost u obličju žene vrlo blizu Bogu, ostavlja kod slušatelja nekakav strani dojam. Ovaj baš ne može, sve što je rečeno, složiti.  Početak poslanice Efežanima (1,3-6.15-18) iznosi najprije proturječje i time stvara prigodu za razglabanje i izgleda kao da služi za propagiranje spasenja i nespasenja za pojedince. I  zato interes brzo popušta. Prolog Ivanovog evanđelja (Iv 1,1-18 (1-5. 9-14) konačno, tako malo spada u očaravajuću idilu Božića, djeluje na slušatelje tako apstraktrno i prekomplicirano. A, uostalom, ovaj tekst nije baš fascinirao na dan Božića.

U isto vrijeme, ova tri teksta mogu pružiti kršćanima prigodu, danas, koje baš nije prijateljsko prema Crkvi, da se malo razmišlja, jer se na Božić, s dosta osjećaja slavilo (vjerujem i propovijedalo): Kristovo rođenje kao povijesna činjenica u prvom redu za kršćane - tako bi s pravom trebali i očekivati - pa i za čovječanstvo u cjelini kao događaj od prvorazredne važnosti. Ova refleksija se ograničava samo prisutne koji redovito dolaze na nedjeljnu svetu misu.

Temeljna misao evanđelja utjelovljenja Sina Božjega bi trebala biti pristupnica za Božićnu tajnu, zaključcima i posljedicama koje nam to daje. Današnji čovjek ima svoja iskustva  s pojmom „Riječ" : vrlo često  učenici imaju zadivljujuće visoku kompetenciju riječi, a s druge strane,  današnji čovjek, čezne za oslobađajućom, otpuštajućom, raspoređujućom, znalačkom riječi za svoj život i traži je. Istovremeno je obasut brojnim riječima i rječetinama iz kojih je vrlo teško pronaći i izvući riječi koje bi bile vrijedne i vodilje za život.  Mnogi se tuže da su mediji prisvojili riječi (pa to je i njihov posao) potpomognute slikom koje tim riječima, svjesno ili nesvjesno, daju jednu novu konotaciju. S ovog stajališta čini se svrhovitim pokušati pristupiti kroz fenomen riječi tajni Božića.  I treba današnjim ljudima jačati spoznaju da su ljudi uvijek tražili mudru riječ kao voditeljicu života pa i u vremenu ranog kršćanstva.  Pod tim vidom dade se shvatiti i gnostičko traženje onoga vremena kojemu se protivi prvo čitanje. Ti korijeni leže u generacijama ljudi kojima se, riječima, želi osmisliti život i izvan tadašnjeg židovstva. U traženoj riječi - jednom zauvijek, u „postaloj tijelom" -  zasjalo je kršćanima  - i moglo bi i danas zasvijetliti a kršćanska zajednica je polje za učenje.  Zato pisac poslanice Efežanima govori ondašnjim kršćanima, u gradu i njegovoj okolici, da se osjećaju kao zajednica koja je pozvana na spasenje. Njoj nudi  mudrost i rasvjetljujuće otkrivenje (drugo čitanje).

Read more ...

SVEČANOST SVETE BOGORODICE MARIJE

Nova Godina ili osmina Božića

 

Homiletsko razmišljanje nad biblijskim tekstovima

 

Prvo čitanje (Br 6,12-27)

Aronov blagoslov je vrlo star i potječe iz vremena prije progonstva.  U jednom grobu, na rubu doline Hinnom, u blizini Jeruzalema, pronađena je mala srebrna cjevčica  s ovim blagoslovom, koji je skoro sasvim identičan s biblijskim tekstom. Ova srebrna cjevčica se datira u osmo stoljeće prije Krista.

Temeljno značenje židovske riječi „barak" (blagosloviti) znači ono što daje spasenje, životvorna snaga. Blagoslovljen je netko tko je obdaren snagom koja daje spasenje i potiče život. Tko je ispunjen snagom blagoslova, istovremeno sudjeluje na djelotvornosti onoga koji ga je blagoslovio. On time postaje početnikom spasonosnih situacija i  njegovo djelovanje je okrunjeno uspjehom.

Aronov blagoslov sadrži šest želja. Tri stvari se mole od Boga: blagoslov (neka te blagolsovi), svjetlo (neka njegovo lice nad tobom zasja) i okretanje   (neka okrene svoje lice prema tebi). Tri stvari se trebaju dogoditi kod blagoslovljenoga: zaštita (on neka te čuva), simpatija (neka ti bude milosrdan)  i sveopće blagostanje  (neka ti daruje spasenje).

Blagoslov govori  o Božjem djelovanju i o onome što proizvodi kod ljudi.  Stoga, to treba naglašavati u navještaju. Preporuča se, na kraju mise, primijeniti ovaj, Aronov blagoslov.

 

Drugo čitanje ( (Gal 4, 4-7)

U odlomku Gal 4,4-7, Pavao osvjetljava, zajednicama u Galaciji, odlučujuće oznake kršćanskog postojanja.  U krštenju im je darovan jedan novi odnos s Bogom. Ovaj odnos je postavljen u uspješnu komunikaciju, koja se temelji na poslanju Sina. A to čini da su svi kršteni sinovi i kćeri Božje.

Pavao, ovdje, preuzima tradicionalni oblik po kojemu je izrečena Isusova solidarnost s ljudima i aktualizira je tako što se čovjek Isus podlaže Tori (zakonu). Ova dvostruka solidarnost s ljudima uzrokuje  - tako Pavao - oslobođenje od zakona grijeha i naše uzimanje u Božje sinovstvo.

Pojam sinovstvo potječe iz starinske prakse posinovljenja i istodobno nas podsjeća na privilegij Starog zavjeta da je Izrael sin Božji (usp Jer 31,9; Hoš 11,1).  Bitno je, za navještaj, naglasiti da svi kršteni stoje u neposrednom odnosu s Bogom, tako da im nije potrebno štovati zemaljske idole kao bogove - bilo to ljude ili materijalne stvari koje bi zavladale čovjekom umjesto Boga.

 

Evanđelje (Lk 2,16-21)

 

Odlomak iz evanđelja je tako izabran da se ispripovijedani događaj koncentrira na Mariju. Ovom scenom utvrđuje se Lukina slika Marije. Najprije su je čitatelji susreli kao službenicu Gospodnju, koja je pristala na Gospodinovo djelovanje (Lk 1,26-38) i u magnifikatu slavi to Božje djelovanje na njoj i Izraelu.  Sada se predstavlja kao ona koja shvaća i razumije događanje.

Na Mariji se može pročitati što znači vjerovati: potpuno se prepustiti Bogu u povjerenju, pustiti da nas zahvati riječ  i upraviti svoj život po toj riječi. Vjerovati znači shvatiti da se Bog okrenuo prema ljudima u Isusu Kristu i tako je ljudskoj egzistenciji dao jedan novi, smisleni horizont. Smisao života nije u želji za moći, bogatstvom, ugledom, nego u solidarnosti sa siromašnima i odbačenima. Tako se ostvaruje Božje gospodstvo. Ovo je Marija razumjela i, svojim pristankom na Božju riječ, potvrdila.  Zato ona i jest uzor u vjeri.

Evanđelje završava s naznakom o obrezanju Isusa. Čini se kao da je to onako usputna napomena, ali ako gledamo malo dublje, onda je od dubokog teološkog značenja. Ona naglašava da je Isus iz Nazareta bio Židov. I ovo je od vrlo velikog značenja za današnji odnos između Židova i kršćana.

 

Read more ...

Sveta Obitelj

 

Homiletsko razmišljanje o biblijskim tekstovima

Prvo čitanje (Sir 3,2-6, 12-14)

 

Ako bismo spontano reagirali, tekst djeluje - bolje rečeno cijelo treće poglavlje, doslovno,  je jednostrano, šokirajuće, muško, androcentrični način mišljenja i govora. Što je ovdje rečeno za očeve i sinove u drugom stoljeću prije Krista, danas, sasvim razumljivo, vrijedi i za majke, i kćerke.  Što je onda vrijedilo za veliku obitelj, treba vrijediti i za male obitelji  - posebno ondje gdje se događaju rastave i gdje odnosi među generacijama nisu tako jednostavni i laki.

Židovski učitelj mudrosti, vjerojatno iz Jeruzalema, sasvim jasno govori odraslima: oni se trebaju brinuti za starog oca (i majku) pa i onda kad su „stara gospoda" (tada gledani kao patrijarsi) teški za brigu. Ne zapuštanje i omalovažavanje kao kod Grka, nego se naređuje briga za stare (što u egipatskim zakonima još nije bilo ni spomenuto). I danas postoji dovoljno sukoba i nerazumijevanja među generacijama. Zapovijed o roditeljima u deset zapovijedi se ovdje detaljno opisuje - i nikad se ne može dovoljno  podsjećati da zapovijedi ne započimaju zapovijedima, nego su spojene sa shvaćanjem Boga kako on sebe shvaća:  On jedini je koji je izbavio (i izbavlja)  iz okolnosti izrabljivanja kao u Egiptu i Babilonu i stoji ispred svih ljudskih čina.

I zato treba ostvariti zapovijed o poštovanju roditelja. Tako veliko je njegovo prednjačenje, da svi koji vjeruju i nasljeduju njegovu dobrohotnost trebaju je ostvariti prema drugima npr. obitelji. I zato je ovo prvi komentar za deset zapovijedi . I potpuno jasno: tko ostvaruje ovu Božju ljubav i vjernost  u obitelji i među generacijama, taj postiže oproštenje grijeha.  Što je prije bilo moguće primiti u hramskoj liturgiji, otpuštenje grijeha, pomirenje s Bogom i međusobno, sada je moguće i u svagdašnjici, u velikoj obitelji: mir Božji među generacijama i spolovima, između svih starosnih grupa i faza.

 

Drugo čitanje  (Kol 3,12-21)

Već kod pažljivog čitanja ili slušanja opaža se nastojanje teksta da mnogo naglašava jednakopravnost  i isto dostojanstvo između muža i žene, između roditelja i djece i obratno.  Stran je govor o „posluhu" i „podložnosti", ali revolucionarna je i na prvi pogled uočljiva želja za izjednačavanjem i to „promijenite se svi u Isusu Kristu:" To je  opravdanje (2,6). Promjena načina života za kršćanke i kršćane je definitivno sretna. Oni već sudjeluju na uskrsnuću Isusa Krista (a na neki način i svome)  i to se mora vidjeti u njihovom međusobnom ponašanju - u jednom drukčijem životnom stilu.

U Kristu boravi sva punina božanstva u tjelesnom obliku (2,9) i to mora biti uočljivo, konkretno, i u obitelji Isusa Krista. Ona je njegovo tijelo i punina božanstva, koje je u njemu i ovdje očito djeluje.  Uočljivo je da evanđelje djeluje kao dinamit kad naglašava da je svaki čovjek stvoren na sliku i priliku Božju i naglašava se jednaka vrijednost svakog kršćanina, u onom patrijarhalnom svijetu.  To je promijenilo društvene odnose (uklanjanje ropstva, Poslanica Filemonu!) to je promijenilo obiteljske odnose (novo vrednovanje djece i žena). Već će se to osjetiti u drugoj generaciji  kršćanstva: evanđelje pogađa konkretne odnose, u prvom redu to nije neka doktrinalna teza, niti je to neka moralna pouka, to je život.

 

Read more ...

Božić - dnevna misa

Homiletsko razmišljanje nad biblijskim tekstovima

 

Prvo čitanje (Iz 52,7-10)

Tekstovi drugog dijela Izaijine proročke knjige, dakle poglavlja 40-55, potječu iz vremena babilonskog progonstva  586.  godine prije Krista.  Još uvijek se židovski prognanici nalaze ondje gdje ih je potjerala velika sila iz porječja Eufrata i Tigrisa. Obeshrabreni, politički bespomoćni i bez ikakve uočljive perspektive, više nemaju povjerenja ni u svoga, prividno slaboga, Boga.  U to vrijeme nastupa prorok, nama imenom nepoznat  i naviješta skori povratak naroda.          U čitanju slušamo središnji dio tog navještaja. Njegova poruka glasi:  „Tvoj Bog je kralj." Jahve, Bog za kojega držite da je mrtav, opet će boraviti na Sionu.

Odgovarajući običajima, kralj će poslati glasnike i blago, koji će navijestiti preostalim stanovnicima  srušenog Jeruzalema povratak. To je uzdignuti „Glasnik radosti" koji dolazi iz ravnice i dolazi na Sion sa svojom radosnom porukom mira  i obećanog spasenja. On govori  Sionu, na kojemu je bio hram, da će se opet sagraditi hram, koji leži sada u ruševinama. Ipak, poruka o Jahvinom kraljevstvu jasno govori da će Jahwe zauzeti svoju vlast, dokaz za to je nova izgradnja hrama.

U drugom dijelu teksta se govori govori iz perspektive stražara na hramskoj kuli: svojim očima će gledati  povratak samoga Boga s mnoštvom svojih otkupljenih (usp Iz 40, 1-11). Ta nevjerojatnost će izazvati veliku radost i slavlje.  Čak će i ruševine  Jeruzalema plesati,  jer će izrasti nove građevine i novi život. Jahve tješi svoj narod, koji je toliko pretrpio i još uvijek mora živjeti u poniženju progonstva, Po dolasku Božjem Jeruzalem će biti oslobođen i spašen. No, neće samo božji narod osjetiti oslobođajuće djelo Božje, i poganski narodi će  vidjeti kako Bog uzima silu u ruke i oslobođenje koje od njega dolazi.

I ovo Božje spasenje neće vidjeti samo susjedni narodi, nego i narodi do na kraj zemlje.  U ovim temeljnim izrazima proroka vidi se:monoteizam koji je izdržao ovu „pauzu slabosti" ponovo će oživjeti snagom Božjom.

Homilija nad ovim tekstovima  će povezati riječi: radost, slavlje, mir, utjeha, spasenje s  božićnim tekstovima. Narod koji se raduje je kršćanski, kršćanska zajednica.

 

Read more ...

GODINA B 2017/18
Article Count:
8
GODINA A 2016/17
Article Count:
57
GODINA C 2015/16
Article Count:
64
GODINA B 2014/15
Article Count:
59
GODINA A 2013/14
Article Count:
56
GODINA C 2012/13
Article Count:
66
GODINA B 2011/12
Article Count:
62
GODINA A 2010/11
Article Count:
65
GODINA A 2001/02
Article Count:
2