Sveta Obitelj

 

Homiletsko razmišljanje o biblijskim tekstovima

Prvo čitanje (Sir 3,2-6, 12-14)

 

Ako bismo spontano reagirali, tekst djeluje - bolje rečeno cijelo treće poglavlje, doslovno,  je jednostrano, šokirajuće, muško, androcentrični način mišljenja i govora. Što je ovdje rečeno za očeve i sinove u drugom stoljeću prije Krista, danas, sasvim razumljivo, vrijedi i za majke, i kćerke.  Što je onda vrijedilo za veliku obitelj, treba vrijediti i za male obitelji  - posebno ondje gdje se događaju rastave i gdje odnosi među generacijama nisu tako jednostavni i laki.

Židovski učitelj mudrosti, vjerojatno iz Jeruzalema, sasvim jasno govori odraslima: oni se trebaju brinuti za starog oca (i majku) pa i onda kad su „stara gospoda" (tada gledani kao patrijarsi) teški za brigu. Ne zapuštanje i omalovažavanje kao kod Grka, nego se naređuje briga za stare (što u egipatskim zakonima još nije bilo ni spomenuto). I danas postoji dovoljno sukoba i nerazumijevanja među generacijama. Zapovijed o roditeljima u deset zapovijedi se ovdje detaljno opisuje - i nikad se ne može dovoljno  podsjećati da zapovijedi ne započimaju zapovijedima, nego su spojene sa shvaćanjem Boga kako on sebe shvaća:  On jedini je koji je izbavio (i izbavlja)  iz okolnosti izrabljivanja kao u Egiptu i Babilonu i stoji ispred svih ljudskih čina.

I zato treba ostvariti zapovijed o poštovanju roditelja. Tako veliko je njegovo prednjačenje, da svi koji vjeruju i nasljeduju njegovu dobrohotnost trebaju je ostvariti prema drugima npr. obitelji. I zato je ovo prvi komentar za deset zapovijedi . I potpuno jasno: tko ostvaruje ovu Božju ljubav i vjernost  u obitelji i među generacijama, taj postiže oproštenje grijeha.  Što je prije bilo moguće primiti u hramskoj liturgiji, otpuštenje grijeha, pomirenje s Bogom i međusobno, sada je moguće i u svagdašnjici, u velikoj obitelji: mir Božji među generacijama i spolovima, između svih starosnih grupa i faza.

 

Drugo čitanje  (Kol 3,12-21)

Već kod pažljivog čitanja ili slušanja opaža se nastojanje teksta da mnogo naglašava jednakopravnost  i isto dostojanstvo između muža i žene, između roditelja i djece i obratno.  Stran je govor o „posluhu" i „podložnosti", ali revolucionarna je i na prvi pogled uočljiva želja za izjednačavanjem i to „promijenite se svi u Isusu Kristu:" To je  opravdanje (2,6). Promjena načina života za kršćanke i kršćane je definitivno sretna. Oni već sudjeluju na uskrsnuću Isusa Krista (a na neki način i svome)  i to se mora vidjeti u njihovom međusobnom ponašanju - u jednom drukčijem životnom stilu.

U Kristu boravi sva punina božanstva u tjelesnom obliku (2,9) i to mora biti uočljivo, konkretno, i u obitelji Isusa Krista. Ona je njegovo tijelo i punina božanstva, koje je u njemu i ovdje očito djeluje.  Uočljivo je da evanđelje djeluje kao dinamit kad naglašava da je svaki čovjek stvoren na sliku i priliku Božju i naglašava se jednaka vrijednost svakog kršćanina, u onom patrijarhalnom svijetu.  To je promijenilo društvene odnose (uklanjanje ropstva, Poslanica Filemonu!) to je promijenilo obiteljske odnose (novo vrednovanje djece i žena). Već će se to osjetiti u drugoj generaciji  kršćanstva: evanđelje pogađa konkretne odnose, u prvom redu to nije neka doktrinalna teza, niti je to neka moralna pouka, to je život.

 

Read more ...

Božić - dnevna misa

Homiletsko razmišljanje nad biblijskim tekstovima

 

Prvo čitanje (Iz 52,7-10)

Tekstovi drugog dijela Izaijine proročke knjige, dakle poglavlja 40-55, potječu iz vremena babilonskog progonstva  586.  godine prije Krista.  Još uvijek se židovski prognanici nalaze ondje gdje ih je potjerala velika sila iz porječja Eufrata i Tigrisa. Obeshrabreni, politički bespomoćni i bez ikakve uočljive perspektive, više nemaju povjerenja ni u svoga, prividno slaboga, Boga.  U to vrijeme nastupa prorok, nama imenom nepoznat  i naviješta skori povratak naroda.          U čitanju slušamo središnji dio tog navještaja. Njegova poruka glasi:  „Tvoj Bog je kralj." Jahve, Bog za kojega držite da je mrtav, opet će boraviti na Sionu.

Odgovarajući običajima, kralj će poslati glasnike i blago, koji će navijestiti preostalim stanovnicima  srušenog Jeruzalema povratak. To je uzdignuti „Glasnik radosti" koji dolazi iz ravnice i dolazi na Sion sa svojom radosnom porukom mira  i obećanog spasenja. On govori  Sionu, na kojemu je bio hram, da će se opet sagraditi hram, koji leži sada u ruševinama. Ipak, poruka o Jahvinom kraljevstvu jasno govori da će Jahwe zauzeti svoju vlast, dokaz za to je nova izgradnja hrama.

U drugom dijelu teksta se govori govori iz perspektive stražara na hramskoj kuli: svojim očima će gledati  povratak samoga Boga s mnoštvom svojih otkupljenih (usp Iz 40, 1-11). Ta nevjerojatnost će izazvati veliku radost i slavlje.  Čak će i ruševine  Jeruzalema plesati,  jer će izrasti nove građevine i novi život. Jahve tješi svoj narod, koji je toliko pretrpio i još uvijek mora živjeti u poniženju progonstva, Po dolasku Božjem Jeruzalem će biti oslobođen i spašen. No, neće samo božji narod osjetiti oslobođajuće djelo Božje, i poganski narodi će  vidjeti kako Bog uzima silu u ruke i oslobođenje koje od njega dolazi.

I ovo Božje spasenje neće vidjeti samo susjedni narodi, nego i narodi do na kraj zemlje.  U ovim temeljnim izrazima proroka vidi se:monoteizam koji je izdržao ovu „pauzu slabosti" ponovo će oživjeti snagom Božjom.

Homilija nad ovim tekstovima  će povezati riječi: radost, slavlje, mir, utjeha, spasenje s  božićnim tekstovima. Narod koji se raduje je kršćanski, kršćanska zajednica.

 

Read more ...

Božić - Zornica

Pozdrav: Isus Krist je za nas postao čovjekom, On neka bude sa svima vama.

Uvod: Jeste li kada svjesno promatrali izlazak sunca? Kako izlazeće sunce uništava tamu noći i kako se bude boje i život? Isus Krist je svjetlo svijeta, svjetlo pravde. Danas slavimo njegov izlazak u tamu našeg svijeta. Promatramo ga, kako dolazi nježnošću i ranjivošću malog djeteta. Pođimo, s pastirima, vidjeti, slaviti, što nam je Bog pripravio.

 

Molitva vjernika: Pomolimo se  Gospodinu našemu, Isusu Kristu. On je, iz ljubavi prema ljudima, postao čovjekom i najprije se objavio pastirima.

 

  • Daj svima koji danas slave Božić da te nađu poput pastira, molimo te
  • Pošalji glasnike mira i onima koji te ne poznaju, molimo te
  • Ukloni strah i nemir od svih naroda zemlje, molimo te
  • Bolesnima, osamljenima, starima daj da dožive znak tvoje blizine, molimo te
  • Pošalji ove noći ljude onima kojima nedostaje najosnovnije za život, molimo te
  • Smiluj se svima koji svoj život shvaćaju kao teret, molimo te

 

Gospodin otvara nebo za sve ljude. Sada te slavimo s betlehemskim pastirima. Tebi hvala i slava u vijeke vjekova, amen.

 

Zar mi ne tražimo Boga na krivoj strani?

«Kada su anđeli ostavili pastire i vratili se na nebo- rekoše pastiri jedan drugom: Idemo k Betlehemu, da vidimo to što se dogodilo kako nam je objavio anđeo. I pohitaše tamo i nađoše Mariju i Josipa i Dijete položeno u jaslama». (Lk.2, 15-16)

Read more ...

BOŽIĆ

Dragi čitatelji ovih stranica svima od srca želim samo jedno, da se Isus rodi u srcima našim i tako nam donese makar malo svjetla u tamu naše svagdašnjice. To želim kad kažem: SRETAN  I BLAGOSLOVLJEN BOŽIĆ!

 

Božić

 

Svečanost rođenja Isusova

Badnjak i Božić

 

Božićno bogoslužje ima svoj korijen u papinskoj liturgiji u Rimu sa tri postaje na dan Božića. O ponoći je bila liturgija u sv. Mariji Velikoj, u zoru u crkvi sv. Anastazije, a dnevna u sv. Petru. Iz toga se razvio običaj, u Galiji i Španjolskoj, da se u tri različita vremena u istoj crkvi slavi liturgija. Praksu od tri mise potvrđuje već opat Petar Venerabilis iz Cluny-a, a 1570. prihvaćena je u Rimskom misalu.

Za propovjednika je vrlo poželjno pronaći točku koja će povezivati tekstove božićnih čitanja. Ta se zajednička točka nalazi u jednom drugom običaju da se dana 24.XII. slavi uspomena praroditelja Adama i Eve. Ova tradicija slavljenja Božića na uspomenu zemaljskog raja kojega je Bog darovao ljudima, a ljudi su ga izgubili, jasno pokazuje da se utjelovljenje događa u povijesti ljudskog roda. Rođenje obećanog i čeznutljivo očekivanog mesije je  Božje ispunjenje najveće čežnje ljudskog roda, čežnje za novim životom.Tako  je u Isusu "Bog s nama", početak Božjega kraljevstva i otvaranje izgubljenog raja. Vrata pristupa k Bogu nisu zauvijek zatvorena, nego su od sada uvijek otvorena.

Novorođeni "Sin čovječji"je "novi Adam" (1 Kor 15,45) njegova majka "nova Eva". Krist i njegova Crkva su zaručnički par Novoga zavjeta, (Iv 3,29; Ef 5,32) Prvi čovjek je od zemlje, zemljani, drugi čovjek od neba, on je nebeski.(1 Kor 15,47-50)

 

Riječ je postala slikom

 

Temeljna blagovijest blagdanskog evanđelja je "I Riječ je tijelom postala... i vidjeli smo slavu njegovu..(Iv 1,14). Bog je postao vidljiv: Bog za gledanje, za doticanje, i hvatanje. Bog za oči i uši, ruke i srce. Bog "u razini očiju", Bog naše "valne dužine." Bog pušta da ga gledamo, da mu se divimo ali i da ga pogrđujemo. On dopušta da ga se sluša ali i preslušava. Pušta da ga držimo za ruku, ali i da ga ljudske ruke uhapse. On dopušta da ga se kuša i osjeća, ali i da ga se na križ pribije. Pušta da ga se nježno ljubi, ali i da bude izdan "prijateljskim poljupcem". Bog u rukama pastira, ali i mučitelja. Bog u jaslama, ali i na križu.

Riječ je postala tijelom, čovjek od "mesa i krvi." Božje svjetlo svijetli u jednom ljudskom licu." (Hubert Paules) Nevidljivo postaje vidljivo, nedohvatljivo postaje dohvatljivo, daleki postaje bliz kao koža, neimenovani imenovan,  ne izgovorljivi postaje izgovorljiv, najveličanstveniji postaje tako malen kao i svaki maleni na svom početku: Bog u utrobi majke, u majčinoj utrobi čovječanstva. Riječ postala tijelom.

To je i razlog zbog kojega baš o Božiću vjera u Boga traži tjelesni izraz, zato se o rođenju božanskog djeteta toliko slika naslika, izgradi toliko jaslica, napiše toliko pjesama i toliko ih se pjeva. Božić je blagdan slika i jaslica, pjesama i priča, blagdan pravog života, tjelesne ljubavi.

Riječ je postala slikom. Meditacija uz sliku dobro odgovara Božiću. Svaki čovjek može i treba naći svoj osobni pristup i otkriti svoje vlastito postajanje čovjekom. Tako će i svaki propovjednik potražiti vlastiti put i put zajednice.

Uzet ćemo sliku koja na prvi pogled nema ništa zajedničkog sa utjelovljenjem sina Božjega. Slika Luke Cranach-a starijeg, rođenog 1472. u Kranachu, umro u Weimar-u 1553.

 

Read more ...