Sveta Obitelj
- Details
- Category: GODINA A 2010/11
- Created: Saturday, 25 December 2010 23:00
- Hits: 3987
Homiletsko razmišljanje o biblijskim tekstovima
Prvo čitanje (Sir 3,2-6, 12-14)
Ako bismo spontano reagirali, tekst djeluje - bolje rečeno cijelo treće poglavlje, doslovno, je jednostrano, šokirajuće, muško, androcentrični način mišljenja i govora. Što je ovdje rečeno za očeve i sinove u drugom stoljeću prije Krista, danas, sasvim razumljivo, vrijedi i za majke, i kćerke. Što je onda vrijedilo za veliku obitelj, treba vrijediti i za male obitelji - posebno ondje gdje se događaju rastave i gdje odnosi među generacijama nisu tako jednostavni i laki.
Židovski učitelj mudrosti, vjerojatno iz Jeruzalema, sasvim jasno govori odraslima: oni se trebaju brinuti za starog oca (i majku) pa i onda kad su „stara gospoda" (tada gledani kao patrijarsi) teški za brigu. Ne zapuštanje i omalovažavanje kao kod Grka, nego se naređuje briga za stare (što u egipatskim zakonima još nije bilo ni spomenuto). I danas postoji dovoljno sukoba i nerazumijevanja među generacijama. Zapovijed o roditeljima u deset zapovijedi se ovdje detaljno opisuje - i nikad se ne može dovoljno podsjećati da zapovijedi ne započimaju zapovijedima, nego su spojene sa shvaćanjem Boga kako on sebe shvaća: On jedini je koji je izbavio (i izbavlja) iz okolnosti izrabljivanja kao u Egiptu i Babilonu i stoji ispred svih ljudskih čina.
I zato treba ostvariti zapovijed o poštovanju roditelja. Tako veliko je njegovo prednjačenje, da svi koji vjeruju i nasljeduju njegovu dobrohotnost trebaju je ostvariti prema drugima npr. obitelji. I zato je ovo prvi komentar za deset zapovijedi . I potpuno jasno: tko ostvaruje ovu Božju ljubav i vjernost u obitelji i među generacijama, taj postiže oproštenje grijeha. Što je prije bilo moguće primiti u hramskoj liturgiji, otpuštenje grijeha, pomirenje s Bogom i međusobno, sada je moguće i u svagdašnjici, u velikoj obitelji: mir Božji među generacijama i spolovima, između svih starosnih grupa i faza.
Drugo čitanje (Kol 3,12-21)
Već kod pažljivog čitanja ili slušanja opaža se nastojanje teksta da mnogo naglašava jednakopravnost i isto dostojanstvo između muža i žene, između roditelja i djece i obratno. Stran je govor o „posluhu" i „podložnosti", ali revolucionarna je i na prvi pogled uočljiva želja za izjednačavanjem i to „promijenite se svi u Isusu Kristu:" To je opravdanje (2,6). Promjena načina života za kršćanke i kršćane je definitivno sretna. Oni već sudjeluju na uskrsnuću Isusa Krista (a na neki način i svome) i to se mora vidjeti u njihovom međusobnom ponašanju - u jednom drukčijem životnom stilu.
U Kristu boravi sva punina božanstva u tjelesnom obliku (2,9) i to mora biti uočljivo, konkretno, i u obitelji Isusa Krista. Ona je njegovo tijelo i punina božanstva, koje je u njemu i ovdje očito djeluje. Uočljivo je da evanđelje djeluje kao dinamit kad naglašava da je svaki čovjek stvoren na sliku i priliku Božju i naglašava se jednaka vrijednost svakog kršćanina, u onom patrijarhalnom svijetu. To je promijenilo društvene odnose (uklanjanje ropstva, Poslanica Filemonu!) to je promijenilo obiteljske odnose (novo vrednovanje djece i žena). Već će se to osjetiti u drugoj generaciji kršćanstva: evanđelje pogađa konkretne odnose, u prvom redu to nije neka doktrinalna teza, niti je to neka moralna pouka, to je život.