27. nedjelja kroz godinu A – 2017.

Homiletsko razmišljanje nad biblijskim tekstovima

Prvo čitanje  (Iz 5, 1-7)

U Svetom pismu Staroga zavjeta se, vrlo često, Izrael promatra kroz sliku vinograda ili loze. Božji narod se promatra kao Jahvin ljubljeni nasad za kojega se on brine s puno ljubavi (usp  Ps 80,9-12). Sigurno je za to najljepši primjer tekst  današnjega čitanja. Prema literarnoj vrsti današnje čitanje je pjesma koja nije napisana ni na kakvom pisaćem stolu, nego ju je napisao prorok  u jednoj određenoj situaciji. 

Read more ...

26. nedjelja kroz godinu A –2017.

 

Homiletsko razmišljanje nad biblijskim tekstovima

 

Prvo čitanje (Ez 18,25-28)

 

Tekst današnjeg čitanje je pogodan za zaoštravanje pitanja koje razvija evanđelje. Govor o sudu proroka Ezekijela odgovara vremenu babilonskog sužanjstva, ali je bit poruke da će svatko podnijeti obračun za svoje djelo i djelovanje i to u času kad će svatko mortav biti izložen  Božjem ispitujućem pogledu. Poglavlje Ez  18,2 je započelo poslovicom: „Očevi jedoše kiselo grožđe, a sinovima trnu zubi." Ovisnost između čina i posljedice je bila objašnjenje za propast vlastitog kraljevstva, a ipak sada, usred progonstva, se pojedini  koji su doživjeli to kao krivnju za učinjeno, pitaju kako sami mogu voditi uspješan život.

Read more ...

25. nedjelja kroz godinu A – 2017.

Homiletsko razmišljanje nad biblijskim tekstovima

Prvo čitanje (Iz 55,6-9)

66. poglavlje proroka Izaije ukazuje na tri moguća vremenska razdoblja i različite autore.  Iz 1-39 se stavlja između 740. i 700. i vrijeme proroka  Izaije i njemu se pripisuje taj tekst, navedene su razne teme.  Deutero Izaiji se pripisuju  poglavlja 40-55.  Vrlo često govori o utjesi i spasenju, znači vrijeme oko 540. godine. A poglavlja 56-66. pripisuju se Trito Izaiji oko 530., dakle kratko nakon babilonskog sužanjstva.  Sva tri dijela su još kasnije proširivana.

Read more ...

24. nedjelja preko godine A – 2017.

Homiletsko razmišljanje nad biblijskim tekstovima

Napomena:

Tekstovi današnjeg evanđelja provociraju. Ne pokazati osjećaj osvete .  Vježbati prešućivanje

osvete, vladati bijesom i ljutnjom, oprostiti bratu i sestri koji su bezbroj puta protiv mene sagriješili. Zar se ne traži previše? Zar to ne znači potiskivati  i sakrivati vlastite osjećaje i potrebe? Kako onda ako ne želim pripadati „glupima"  koji puštaju da ih drugi iskorištava i gazi? „I onako ona ne može reći ne" „ On čini sve što hoće!" - pa konačno se i razboliti? Da li je to ono što  traži Pismo, a Isus zahtijeva?

Možda su, na prvi pa i na drugi pogled, neljudski zahtjevi koji se ovdje postavljaju. Ali zar nije upravo zbog čovječanstva potrebno postavljati takve zahtjeve?

Read more ...