Homiletsko biblijsko razmišljanje
Drugo čitanje (Hebr 2, 11-12, 13c-18)
Poslanica Hebrejima se obraća, na kraju prvog stoljeća, kršćanima iz židovstva, koji su se umorili u vjeri i pali su u duboku krizu. Pisac se plaši da bi jedno tako veliko dobro, kao što je vjera u Isusa Krista, mogla ostati bez značenja.
Homiletsko razmišljanje nad biblijskim tekstovima
Prvo čitanje (Sef 2,3; 3, 12-13)
Situacija lomljenja saveza i vrijeme suda, u Jeruzalemu više neće biti „štetnih djela" (3,11) i vođe neće igrati nikakvu ulogu - to je podloga starozavjetnih čitanja.
Oba kratka odlomka se oslanjanju na prethodni govor o sudu i označuju mogućnost da „možda" (2,3), obeshrabreni i izrabljeni od vladara, izbjegnu sud Božji. U ostalom Sefanija ukazuje, posred tamnog govora o sudu, na malo svjetlo mogućeg spasenja. No, ova mogućnost je potpuno u okviru Jahvinog suvereniteta.
Homiletsko razmišljanje nad biblijskim tekstovima
Prvo čitanje (Iz 6,23b-9,3)
„Riječi svjetla" nam daruje prorok Izaija u vrijeme koje je bilo potreseno krizama. Te riječi su željele probuditi nadu i povjerenje. Asirci su osvojili sjeverno Kraljevstvo, Samarija sliči na gomilu ruševina. S obzirom na ovu situaciju, Izrael pada u strah i rezignaciju.
Homiletsko razmišljanje nad biblijskim tekstovima:
Prvo čitanje (Iz 49,3.5-6)
Izaijino proroštvo je upućeno Izraelcima koji se nalaze u progonstvu. Očekivani Sluga Božji bi trebao odvesti narod kući i prenijeti Božje spasenje svim ljudima. Ovaj odlomak je uvršten u liturgiju zahvaljujući povezanosti „Sluge Božjega" iz prvog čitanja i „Jaganjca Božjeg" iz Evanđelja.