Pozdrav:
Gospodin koji želi boraviti među nama, neka bude sa svima vama!
Uvod:
Promjena godine sa svojim razmišljanjima o vremenu je upravo za nama. „S onu stranu vremena" mogli bismo nazvati nit koja nas prati kroz sva čitanja. Tko je jednom pratio kako novorođeno dijete određuje vrijeme u obitelji ili krugu prijatelja, kako svima oduzima vrijeme, može u nekoj mjeri shvatiti što znači Božić i novorođeno dijete u jaslama i o čemu nam danas govori evanđelje tako jednostavnim, ali ipak uzvišenim riječima.
Molitva vjernika
Gospodine Isuse Kriste, tvoj je dolazak promijenio svijet, a ipak mnogi ljudi još uvijek žive u strahu i tami. Molimo te za njih:
Za ljubav za sve koji nisu doživjeli ljubav ili je mogu darovati, molimo te
Za svjetlo za sve čiji životni put prolazi kroz tamu, molimo te
Za tvoj mir svima onima koji nemaju mira, za sve ljude i krajeve zahvaćene ratom, molimo te
Za tvoje zajedništvo svima koji su sami i napušteni, molimo te
Za tvoju ljubav svim pokojnima, molimo te
Zahvaljujemo ti Gospodine Isuse Kriste za tvoje svjetlo i tvoju blizinu. Hvalimo i slavimo tebe s Ocem i Duhom Svetim u sve vijeke vjekova.
Propovijed:
S onu stranu vremena
Odakle dolazimo? Kamo idemo?
„Gdje sam bio prije nego što sam došao na zemlju?" Tako se pitaju – najprije – djeca. „Gdje ću biti kad više ne budem ovdje?" Tako se pitaju odrasli, stariji koji se suočavaju sa smrću. Najdublja ljudska pitanja: Od kuda smo? Kamo idemo? Evanđelje nam nudi odgovor na ova pitanja, naravno nikakve jednostavne istine, nego istine o kojima treba dugo i intenzivno razmišljati i o kojima treba razmišljati u tišini. Istine koje zahvaćaju dubinu naše egzistencije i prelaze u širinu Božjeg postojanja.
Pjesma početaka
U početku bijaše Riječ. Tko kao vjernik sluša ove riječi, treba se i može prisjetiti pjesme o stvaranju svijeta. U to vrijeme stvaranja stvorenja, Isusovog početka i našeg početka uvodi nas današnje evanđelje. Bog govori: Neka bude... i bilo je. U početku bijaše Riječ.. Već na početku pjesme stvaranja se govori da je Bog odijelio svjetlo od tame. Ivanovo evanđelje pozna ovu suprotnost svjetla i tame pa čak illi baš u srcima ljudi - pjesma stvaranja, pjesma novog početka, neočekivani i nezamislivi početak s onu stranu vremena.
Rođen od Oca prije svih vremena – tako molimo svake nedjelje u Vjerovanju. Rodoslovlja u Matejevu i Lukinu evanđelju se pitaju o Isusovu početku. Metej počima s Abrahamom koji bi trebao biti blagoslov za sve narode i za sva pokoljenja. Luka nalazi Isusove početke kod Adama, dakle prije svih vremena, kod svakog čovjeka. Mnogo prije nego što su Josip i Marija mogli reći „da" ovome djetetu, Bog mu je već davno rekao svoj „Da" i tako ga pozvao u život. Bog je nas najprije ljubio kaže 1. Ivanova. Mnogo prije nego su nama ljudi rekli „da", mnogo prije nego su nas roditelji prihvatili, Bog je rekao svoj „Da" našem životu. Ovaj Božji „Da" nam je najprije dao život. Ova Ljubav stoji na početku svakog života.
Božje „Da"nama – Naš „Da" Bogu
Već od početka nam je advent odvodio pogled na Isusove početke, na očekivanje Mesije u Izraelu. Na Božić vidimo dijete u jaslama, slavimo njegov dolazak među ljude. Tokom jedne noći smo promatrali tešku situaciju njegova rođenja, da je mlada žena dobila vanbračno dijete, da je njezin zaručnik bio mučen sumnjama, pa što sada činiti kad je grad pun i nema mjesta za njih nego u jednoj štali. Da su dvoje ljudi Marija i Josip rekli svoj „Da" tom djetetu i da su ga u ljubavi primili na ovaj svijet je važnije u toj svetoj noći od svih protivština koje su morali nadvladavati. A ipak nam Božićno evanđelje ništa ne govori o djetetu u jaslama, nego nam donosi pjesmu stvaranja – prolog Ivanova evanđelja kojega smo danas čuli. Radi se o mnogo višem nego idili. Otac, majka, dijete. Božja riječ traži naš odgovor. Božji „da" nama" je usmjeren na naš „da" Bogu. Bog ulazi u rizik promašaja, naš „da" nije programiran: „K svojima dođe, a njegovi ga ne primiše." I to nisu nikako uvijek „drugi" koji ga ne primaju. I u našem vlastitom životu postoje područja, koje mi želimo zadržati za sebe, vremena kada nam je teško vjerovati ili čak ne vjerujemo. Bog želi učiniti nešto s našim životom kojega je želio i kojega ljubi. Tamu, kaos prije stvaranja ne nalazimo samo negdje „vani" u društvu, nego u Crkvi, u nama samima. Nastat će svjetlo ondje gdje se mi prepustimo ljubavi kojom je Bog nas ljubio. Svjetlo će biti ondje gdje ljudi žive onako kako je Isus živio: gdje se dijeli kruh, gdje se umanjuje bijeda, gdje se gaji prijateljstvo, gdje se ljudi zauzimaju za pravdu, mir i čuvanje stvorenja.
Svatko od nas je dijete Božje ljubavi
Rođen od Boga, koji počiva na Božjem srcu, koji živi od njegove očinske i majčinske ljubavi. Evanđelje je zahtjev. Ne trebamo vjerovati samo u Isusove početke kod Boga, nego shvaćati naš vlastiti život. Svatko od nas je od Boga rođen, tako da ga Bog želi i ljubi, da počiva na njegovu srcu i da nas ljubi nježnom očinskom i majčinskom ljubavi. I možemo reći s psalmom 131:
Ja sam se smirio
i upokojio dušu svoju;
kao dojenče na grudima majke,
kao dojenče duša je moja u meni.
Odakle dolazimo? Kamo idemo? Ne smijemo na ta pitanja tako lakomisleno odgovarati. Današnje evanđelje nam daje pravac, trag, kojega bismo trebali slijediti da se uvježbamo u ljubavi Božjoj koja je počela daleko prije nas, s onu stranu vremena. I ako mi možemo na njegov „Da" nama, odgovoriti s našim „Da" pa makar i malim, povremenim, onda, i samo onda možemo odgovoriti na pitanje od kuda dolazimo i kamo idemo: Dolazimo od Boga i k Bogu idemo!