GODINA A 2013/14

6.1. BOGOJAVLJENJE A – 2014

Details: Category: GODINA A 2013/14; Created: Wednesday, 26 February 2014 13:09; Hits: 1460

Pozdrav: Vidjeli smo zvijezdu njegovu i došli smo se pokloniti Gospodinu - Gospodin, koji želi rasvijetliti naše tmine neka bude s vama.

Uvod: Današnji blagdan u dijalektu nazivamo „ Tri kroja“ ili „Vodokršće“. Mudraci sa istoka dođoše se pokloniti novorođenome kralju. A stari je običaj da se ovih dana blagoslivljaju obitelji. No, ipak dok smo mi ovdje sabrani neće uči nikakvi kraljevi, mi sami bismo trebali susresti novorođenoga Kralja slušajući njegovu riječ i prinoseći žrtvu. On želi doći k nama i rasvijetliti poneku tamu koja i u Božićnim danima želi nadvladati nad nama. I mi mu se želimo danas pokloniti s mudracima s istoka. To ćemo učiniti priznajući i kajući se za svoje grijehe.

Molitva vjernika

Gospodine Isuse Kriste, ti si svjetlo svijeta, koje prosvjetljuje svakog čovjeka koji dolazi na svijet. Molimo te

Podaj svima koji su odgovorni u Crkvi svjetlo tvoga Duha, molimo te
Prosvijetli političare da postupaju po tvojoj volji, molimo te
Pomozi kršćane koji svoj život vide samo u tamnim bojama, molimo te
Daj da svi ljudi shvate da samo ti možeš biti pravo svjetlo, molimo te
Budi uz svu djecu i mlade svijeta, posebno naše župe, da postanu svjedoci tvoga svjetla, molimo te
Primi sve naše pokojne u svoje kraljevstvo i daj da im svijetli tvoje svjetlo, molimo te.

Jer samo ti rasvjetljuješ tamu naše noći, tebi zahvaljujemo u vijeke vjekova.

Meditacija:

Mrklina pokriva zemlju i danas

i ljude na njoj,

tvoj svijet.

Svjetlost će se pokazati i danas

za našu zemlju, za ljude

za tvoj svijet.

I puštamo u nas tvoje svjetlo,

slušamo tvoju riječ,

dijelimo kruh

a tada će se tama

okrenuti u blještavo svjetlo.

Hvala ti, Gospodine, ti, naše svjetlo.

Propovijedi:

Tko slijedi zvijezdu

Suprotnosti ne mogu biti veće: s jedne strane zvjezdoznanci s istoka, nevjernici koji ne štede truda da bi vidjeli novorođenog Mesiju. S druge strane Herod: pun straha i brige da će njegovu vlast srušiti novorođeni Mesija. Prekrasnu i duboko smislenu povijest nam priča Matej da nam pokaže kako je „Emanuel“ - „Bog s nama“, Bog svih ljudi. Njegovo spasenje je neograničeno, prelazi granice socijalnih slojeva, zemalja, jezika, pa čak i same zemlje. Čak i zvijezde, cijelo stvorenje, ukazuju na njega.

Imati povjerenja u svoje čežnje..

Koga je jednom zahvatio osjećaj, taj će onda učiniti sve, prihvatiti sve moguće poteškoće, jednog dugog, nepoznatog putovanja, pa i s nepoznatim ishodom. Zvjezdoznanci su slijedili zvijezdu, kao što ljudi slijede ideju kojom su bili oduševljeni, kao da su imali neku viziju ili neki san u glavi, a još više u srcu. Tko slijedi zvijezdu, taj će pokušati skok u nepoznato, taj će se uzdati u svoje čežnje više nego u dobre savjete. No, ipak vrabac u ruci nije uvijek bolji, nego golub na grani.. Postolar ne treba cijelog života ostati kod svoga posla, a dobro baš i nije uvijek tako blizu – zato moram plivati daleko.

Crkva je uvijek živjela od takvih ljudi i svaka životna povijest sveca je jedna čežnja koja je jača od onoga što moćnici i tvorci javnog mnijenja dozvoljavaju. Čežnja se ostvaruje, često, protiv želja vlastite obitelji, protiv mogućnika u politici, često i protiv takozvanih realista u vlastitoj Crkvi kojima je najdraže sve ostaviti po starom. Često kršćani slave takve muževe i žene, koji su za života imali u svojim redovima velike suprotivnosti: Terezija Avilska koja se, s velikim povjerenjem u Boga borila protiv pastira u Crkvi, jedan biskup Romero, koji je bio političkim mogućnicima trn u oku… Franjo Asiški koji se odijelio od oca da to nije jasnije mogao pokazati.

Strah zbog vlasti

Nasuprot zvjezdoznanaca stoji Herod, kralj židovskog naroda. Ono što su postigli mudraci uz veliki napor i zalaganje, njemu i njegovim pismoznancima moglo je doslovno pasti u krilo. Jedno pitanje, pogled u Bibliju i dobili su odgovor: „U Betlehemu judejskom.“

A ipak Herod se bojao za svoju moć tako da mu je Mesija, umjesto radosti, probudio žalost i strah. Ništa mu nije izgledalo opasnije od najdublje čežnje židovskog naroda – dolazak Mesije. Politička sila i vjerski vođe su se udružili u opasnu kombinaciju. Tako se vjerski vođe pretvaraju u marionete kralja Heroda i sami sebi zatvaraju put mogućnosti da susretnu Boga. Njihove spoznaje iz knjiga, njihova znanja ne služe njihovoj vjeri i ona ostaje zastrašujuće bezuspješna, služi samo jednoj svrsi - sačuvati vlast kralja i očuvati njihove postojeće odnose i položaje.

Postaje jasno

Epifania – gčki naziv za današnji blagdan jasno pokazuje da iz skrovitosti, iz tame dolazi na svjetlo, da postaje javno. Najprije se misli na novorođenog Mesiju, koji se tajanstveno objavljuje trima mudracima kao predstavnicima svega svijeta. Postaje jasna tvrda suprotnost između zvjezdoznanaca i političkog i vjerskog vodstva: ljudi od kojih se ne bi očekivalo i koji nisu imali vjere, prihvatili su s povjerenjem svoje čežnje i našli Mesiju - „Bog s nama“, a oni koji su po svom teološkom znanju i mogućnostima to mogli i prije otkriti, ostali su kod svoga starog razmišljanja.

Pripovijest o mudracima je ujedno i poticajna pripovijest, ali i ona koja opominje. Ona nas opominje da ne prihvaćamo mogućnost zloupotrebe vjerskog, da ne ostavljamo na starom načinu. Kad pismoznanci nude svoje znanje mogućnicima, gaze svoju vlastitu vjeru. Nisu daleko od nas vremena kad se u ime Gospodnje ratovalo i blagoslivljalo oružje.

No, ipak je pripovijest o mudracima više od opomene, ona je i poticaj: imajte povjerenja u svoje snove, vizije. Pa i u Crkvi, u kojoj mnogi govore da treba biti realističan, pa čak i u društvu gdje su najviše vrijednosti vlastita korist i napredak: nasljedujte Božju zvijezdu, krenite u nove nepoznate putove, onda ćete naći Boga, drugačijeg nego što ste očekivali. No, jedno je jasno: samo onaj koji vjeruje zvijezdi; taj će naći Boga.

Nositi čežnju

Slijedi zvijezdu

vjeruj svojoj intuiciji

koja te čini odlučnim

Slijedi zvijezdu

koja te vodi s drugima

koji traže Božje čovjekoljublje

u svim dimenzijama života

Slijedi zvijezdu

koja rasvjetljuje tvoje tamne strane

u promjenu koja će ti dobro učiniti

Slijedi zvijezdu

koja vodi da se susreću ljudi različitih kultura

uz jelo i piće

Slijedi zvijezdu

koja će tvoju glad i žeđ za pravdom

prenijeti u socijalni angažman

Slijedi zvijezdu

koja te podsjeća na kraljevsko dostojanstvo

ona te oslobađa toga

da trebaš drugome dokazivati:

ti smiješ biti ono što jesi.

Nova godina- A - 2014

Details: Category: GODINA A 2013/14; Created: Wednesday, 26 February 2014 12:56; Hits: 2364

Pred početak

Ja sam

-govori majstor

Ja sam

-govori stijena

Ja ću biti

-govori djelo

oboje ste bili

Doris Muehringer: A sada ti kasniš

Bog kao sklonište

Često su stereotipni doživljaji koje mi odrasli pričaju kada su se, kao djeca, najbolje osjećali i kako su, kao djeca, reagirali na povrede i nesnosne situacije i svi zvuče začuđujuće jednako. Tu je žena koja se se osjeća iscrpljenom. Misli da je silan rad krivac njezine iscrpljenosti, ali joj poduži odmor nije pomogao. Tako mislim da premorenost ima nešto s nutarnjom strukturom. Kao dijete imala je dojam da je

trebala paziti inače bi je korili; ako ne, izbila bi svađa između strica i roditelja. Rasla je sa stalnim osjećajem opterećenosti: «kako mogu ugoditi stricu? Hoću li učiniti sve što on traži od mene?» Vjerojatno danas nema svađe. Što mogu učiniti da sve prolazi mirno? Ovaj osjećaj da drugi stalno od nje nešto traže je, konačno, opteretio čitav njezin život, stalno je živjela u nekakvom prilagođavanju i nije mogla dopustiti da se malo opusti. Svaki konflikt je oživio temeljnu napetost iz njezina djetinjstva i opljačkao svu njezinu energiju. Tako sam je pitao gdje se osjećala najbolje, kao dijete. Ona misli da se često sakrivala u špiljama, u sijenu i na taj način se povlačila u sebe. Tu se osjećala najbolje. Tu je bila zaštićena, tu je nije mogao dotaknuti ni jedan konflikt. Tu nitko nije mogao na nju vikati, tu se osjećala živom. Tu je imala najviše životne radosti, tu je bila potpuno kod sebe, u jedinstvu sa sobom. Špilja je bila simbol majčine utrobe. To je bilo zdravo promišljanje koje je dijete otkrilo kao životni trag. Ona je našla još jedan put, penjala se na visoku vrbu pred kućom, tu je nitko nije mogao vidjeti. Tu je sve mogla promatrati odozgo. Tu se osjećala potpuno slobodnom, tu je imala veći osjećaj nego ljudi koji su dolje trčali i tražili je. Za neke su špilja i drvo majčinski simboli, za druge imaju religiozno značenje. Povući se u špilju može značiti doživjeti Boga kao sklonište, biti kod Boga, u Bogu naći dom i sigurnost. Bog brani ovu ženu od navale ljudi koji uvijek nešto od nje traže, koji imaju prevelike želje i očekivanja, a koje im ona ne želi ispuniti i zato se boji da će se oni zbog toga svađati i na nju prebaciti krivnju za konflikte. Slika špilje pokazuje kakva joj slika Boga danas može pomoći da se potpuno opusti. Ne Bog prema kojemu ona mora biti ispravna i ispuniti sve zapovijedi, čiju volju iznova mora otkriti, nego Bog u kojem se osjeća sigurnom, pred kojim smije biti ono što jest, slobodna i zaštićena, sigurna i kod kuće. Ovaj «Bog špilja» danas će je ozdraviti i darovati joj prostor u kojemu se može obnoviti. Naravno da i majčinska slika špilje je jednostrano poimanje Boga. Potreban je i suprotan pol – slika Boga izlaska koji me izvodi iz ovisnosnosti i stavlja u odgovornost. Njezino sadašnje stanje traži majčinsku sliku Boga da bi prestala sebe preopterećivati, da bi pala u ljubeće ruke Božje.

Anselm Gruen: Pronaći vlastitu radost

Sigurnost

I najmanja stijena sigurna je u tvojoj ruci

a ja, a ja se bojim

znam sasvim sigurno

ako i pobjegnem

ti ćeš me držati.

Tvoja ljubav prema meni me stvorila

htio si da živim za tebe

da budem tvoj

želio si me ovakvog kakav jesam.

A ja sam trebao ovaj mali korak učiniti

prema tebi

jer si uvijek bio tu!

Pa i onda

kad te moje oči

nisu htjele vidjeti

ti si me gledao

jer me ljubiš!

Što će se dogoditi ako više ne želim

ako svoju volju zaboravim

i napustim sebe,

i pustim da padnem u tvoje ruke

i pustim da se dogodi,

umjesto da ja želim

što će se onda dogoditi sa mnom?

Anke Maggauer-Kirsche: Sigurna u tebi

Uzdignut i prihvaćen

Ako ti nisi u mojim koracima

kako onda mogu ići samo jedan jedini korak?

Ako ti nisi u mojem dahu

kako onda mogu disati, samo jedan jedini udisaj?

Kako ja mogu biti bez tebe ako ti bez mene možeš biti?

Ako nisi u mojoj ljubavi, kako mogu biti istinit

u ljubavi i iskren?

Ako nisi u mojim mislima, kako

mogu biti zahvalan za ovaj život i

diviti se stvorenju?

Kako ne bih mogao tebe tražiti svim

svojim osjećajima

kada me još uvijek ljubiš

u svojoj neizrecivoj beskonačnosti!

Anke Maggauer-Kirsche: Sigurna u tebi

Mirnoća

Miran čovjek koji napušta sebe i druge,

jer nikoga nema

jer je sve u nastajanju

miran je čovjek koji se ufa

u međuprostore u odnosima,

jer po tome životnost u susretima ostaje.

Miran je čovjek

koji Boga traži u svim stvarima

snagu crpi u simbolima

a da ne postaje o njima ovisan.

Miran je čovjek

koji pred novim početkom

uzima vremena da staro zaključi

da od toga može biti slobodan.

Miran je čovjek koji ne bježi u novo

nego vjeruje u svako ljudsko obraćenje

u licu svakog doživljaja

da tako može rasti i zreti.

Miran je čovjek koji blizinu i odsutnost

u svakom odnosu vježba

i budan je u svakom međuprostoru međusobnog poštovanja

i u svakom susretu vidi karakter dara.

Pierre Stutz: Meditacije za postati miran

Duh vremena

Ići u korak s vremenom to jedino mjerilo današnjeg života za mnoge ljude. S druge strane postoje mnogi, posebno Crkveni ljudi, koji opominju na ovaj duh vremena. Njime se izdaje Evanđelje Isusovo, a time i kršćanski život. Za mnoge suvremenike pravi unutarnji konflikt. Jednostavno neopažen, a «biti u» je problematično kao i povratak u stara dobra vremena koja mnogi toliko hvale. Postoji i dobar temelj za drugačiji pogled koji razvodnjava poruku Evanđelja, a koji duh vremena još raspaljuje. Kršćani bi trebali živjeti po duhu Evanđelja, a oni žive u ovom vremenu čiji duh im ne da zatvoriti oči, to čak i ne smiju. Isus, o kojemu govore evanđelja uzimao je ljude svoga vremena ozbiljno, dakle to moramo činiti i mi.

Nezaboravni papa Ivan XXIII., Dobri papa pronašao je, prije 40 godina, pojam «znak vremena». Ovaj znak vremena vrijedi kao poziv na pozornost da ga se osjeća i prihvaća. Tako vrijedi znak vremena u svjetlu Evanđelja, tumačiti, biblijsku poruku prevesti u naše vrijeme, to je pravi smisao. Nisam kršćanin pokraj vremena u svijetu, niti uzdignut, niti pregažen, nego usred vremena svijeta.

Da bi mogao, danas, razumjeti poruku Evanđelja i, po mogućnosti, iz nje živjeti, ona mora biti ponovo izrečena. Samo tako uzimam sebe u svom vremenu i ostajem vjeran Evanđelju koje govori o Isusu koji je ljude, u svoje vrijeme, uzimao ozbiljno. Uostalom, potpuno konkretnu uputu daje nam apostol Pavao, a vrijedi za sva vremena: «Ispitajte sve, a zadržite dobro».

Michael Broch: Od uskrsnuća do sumnje

Siječanj

Godina je još mala i leži u kolijevci. Djed Božičnjak je otišao natrag u svoju šumu i još mirišu krafne na stepenicama. Godina je još mala

i leži u kolijevci

čovjek stoji na prozoru

i biva star

mravi se smrzavaju,

a kora puca

i čovjek ima svoje potrebe.

Prazna polja čeznu za žitom

a svijet je crn i bijel bez boja,

a bio bi tako rado žut i plav i crven.

Opkoljen djecom

poput lovaca miševa pleše na ledu

ponosan siječanj.

Kolo se okreće u krugu sve uže i uže

to znači dani postaju sve duži.

Ne osjeća se.

A ipak je istina

Oblaci donose snijeg iz stranih zemalja

nitko ih ne zaustavlja ni carinu ne traži

Silvestrovo čujemo na radiju

da će se nešto pod nebom mijenjati i,

izvan nas, mnogo bolje trebalo bi biti.

Godina je mala i leži u kolijevci, a

ipak je tisuć' ljeta stara.

I sanja o miru.

Ili sanja o ratovima?

Godina je mala i leži u kolijevci i umire

u jednoj godini i to uskoro.

Erich Koestner: Trinaesti mjesec

Mali recepti sreće

Ne smijemo vrijeme potratiti

trebamo ga za sebe zadržati i uživati.

Ne tek sutra, ne na odmoru, sada.

Svađa se ne isplati

mističari nisu ništa drugo ni mislili:

«stani,

kamo trčiš?

nebo je u tebi

ako ga tražiš bilo gdje

pogriješit ćeš tu i tamo.»

Sreću ćeš naći u sebi

od samih sebe ne možemo pobjeći,

oboje je u nama samima:

ono od čega bježimo

i ono za čim

tek težimo

sve što je važno

treba svoje vrijeme, svoju prisutnost

i kroz žurbu biva uništeno.

Ljubav treba vrijeme,

prijateljstvo treba vrijeme

dobar razgovor treba vrijeme

da bude prisutan.

Božje lice svijetli nad našim životom

Svjetlo u očima majke

Švicarski psihoterapeut Peter Schelembaum opisuje, u jednoj od svojih knjiga, koliko je, za zdrav razvoj djeteta, važno uočavanje i prihvaćanje sjaja u majčinim očima. Koliko sam shvatio, on misli da dijete u kontaktu očima s majkom uočava poseban sjaj koji nastaje u odnosu između majke i djeteta. U očima majke dijete vidi svoju vlastitu vrijednost koju ono ima za majku. On ide i dalje i kaže da ovaj sjaj ima odraza i odlučujućeg značenja za cijelu životnu sudbinu jednog čovjeka. To je temelj za izgradnju zdravog samodoživljavanja i samosvijesti. U ovom odsjaju dijete doživljava da ono ima, za majku, jedinstveno i ničim zamjenjivo značenje. Gdje dijete mora rasti bez majčine podrške, teško će kasnije povjerovati u vlastitu vrijednost.

Marija je u svom srcu čuvala sve što se dogodilo

Na ovom mjestu moramo misliti kad čitamo u evanđelju, da je Marija čuvala sve u svom srcu ili bolje sve što je rečeno o Djetetu i sve što se dogodilo u rođenju i djetinjstvu njezinog sina. Ona je znala, kao nitko drugi, posebnost svoga sina. Ona je nosila, čuvala i prenosila ovu tajnu u srcu i njemu je dala na životnom putu, bez velikih riječi.

Prvi siječnja – mnogostruki blagdan

Prvog siječnja, osmog dana po Kristovu rođenju, padaju mnogi događaji zajedno. Po židovskom običaju, muški potomci su osmog dana bili obrezani i pri ovom događaju im se davalo ime. Tako se, nekada, ovaj blagdan zvao «obrezanje Gospodnje».

Za nas je prvi siječnja početak nove godine. I ovo pokriva sve religiozne osjećaje. Prijelaz iz protekle u novu, u mnogim ljudima, budi osjećaj prolaznosti. U mnogim državama je 1. siječnja dan uvođenja zakonskih novina. Crkva je ovaj dan proglasila svečanošću Majke Božje.

Na prvi pogled sve to nema ništa zajedničkog. Vrlo teško je sve to smjestiti pod jedan šešir.

Svečanost početka

Izmjena godine ne dolazi uzalud nakon Božićne svetkovine. Božić je svečanost početka, ulaska u novo vrijeme. Rođenje nekog djeteta u obitelji donosi bezbroj prilagođavanja i promjena.

Da dan izmjene godine stoji pod posebnom zaštitom Majke Božje odgovara dubokom ljudskom prarefleksu i prainstinktu. Ako na djecu dolazi nešto nepoznato, oni traže blizinu roditelja. Ako moramo savladati novo, tražimo sigurnost kod Majke Božje ili molimo blagoslov Očev. Nadamo se da će Bog i u novoj godini svijetliti svojim licem nad nama. Mogli bismo reći: u ovom kritičnom trenutku tražimo pogled sa sjajem našeg božanskog roditelja.

Sjaj u očima Božjim

U mjuziklu «Kosa» glavni glumac donosi promijenjeno razumijevanje vjere svoga vremena. On pjeva: «Znam, Bog nije mrtav, on vjeruje Klaudu, meni, meni Klaudu Hooper Bukovskom.“ U našem vjerskom odnosu ne radi se samo o tome da mi vjerujemo u Boga, tomu pripada i suprotni dio, da Bog vjeruje u nas, da on nama nešto povjerava. Tradicionalno se ovaj motiv vjere Boga u čovjeka razvija u nakani blagoslova, Bog prati ljude svojom dobrotom, on čini da njegovo lice nad njima sja. Kao što roditelji ne sprječavaju djecu ići vlastitim putem, nego ih samo mogu dobrotvorno pratiti, tako moramo mi sami činiti korake u našu budućnost. To možemo pouzdano činiti, jer znamo da nam Bog povjerava da naš život raste iz onoga što sam zahtijeva.

Kao što je odraz sjaja očiju roditelja važan za razvoj čovjeka, tako je za vjernika, za njegov život, važan odraz sjaja lica Božjega. Ili kako je to izrekao stari izričaj vjere, pod Božji blagoslov sve je položeno. I za taj blagoslov molimo Boga kojega je Isus zvao svojim Ocem i Mariju, majku Božju koju nam je Isus dao za majku.

6.1. BOGOJAVLJENJE A – 2014

II. nedjelja po Božiću 2014.

Nova godina- A - 2014

Sveta Obitelj A – 2013 prop

More Articles ...

Novosti