Pozdrav : Milost Gospodina našega Isusa Krista, ljubav Boga Oca i zajedništvo

               Svetoga Duha sa svima vama!

Uvod: kršćanske obitelji na zapadu sve više trpe od raznih pritisaka. Doživotna

           ljubav i vjernost, briga za djecu i starce mnogim ljudima današnjeg vremena izgledaju kao okovi koji ograničavaju njihove vlastite životne mogućnosti. Sasvim drugačije izgleda temeljni kršćanski obrazac braka i obitelji. Ona bi trebala biti posebna slika stvaralačke snage trojstvenog Boga. Vladanje jednog partnera nad drugim ne spada u brak i obitelj, nego međusobno prihvaćanje i uvažavanje u ljubavi. Bračno obećanje pred oltarom glasi: „Uzimam te za muža/ženu. Obećavam ti vjernost u dobru i zlu, zdravlju i bolesti, sve dok nas smrt ne rastavi. Ljubit ću te i poštovati sve dane života svoga.“ Brak i obitelj imaju veliku zadaću i poziv učiniti Božju ljubav prisutnom i opipljivom u ovome svijetu. Pokušajmo malo o tome razmišljati i molimo Boga za oproštenje što smo se često ponašali suprotno ovome:

Molitva vjernika:

         Bog je htio da njegov utjelovljeni Sin raste u jednoj obitelji. Na taj način je potvrdio stvaralački red obitelji i tako je posvetio. Molimo ga za naše obitelji

-      Ojačaj Crkvu u njezinu nastojanju da u obiteljima stvori pravilne životne odnose, molimo te

-      Pomozi izbjeglicama u svijetu da se vrate svojim kućama ili da nađu novu domovinu, molimo te

-      Pokaži mladim ljudima koji rastu u partnerskoj ljubavi pravi put za sretan brak i obitelj, molimo te

-      Pomozi nam da u našem društvu poraste svijest o poštovanju nerođenog života, molimo te

-      Budi uz sve obitelji naše župe, blagoslovi njihovo zajedništvo, blagoslovi njihovo nastojanje da žive po uzoru na svetu Obitelj, molimo te

-      Budi, na poseban način, svojom milošću uz one obitelji koje se nalaze u krizi..

-      Prosvijetli pamet onim bračnim drugovima koji su napustili svoju obitelj, svoga muž ili ženu, a posebno djecu i nemoj ih strogo kazniti zbog njihove sebičnosti, molimo te

-      Posebno te danas molimo za svu onu jadnu djecu koju su roditelji ili samo očevi ili majke napustili, daj da u dobrim ljudima osjete i trag tvoje ljubavi, molimo te

-      Obdari naše pokojne djedove i bake, očeve i majke vječnim zajedništvom i radošću kod tebe molimo te..

Bože, svako ljudsko zajedništvo potječe od tebe, jednog Boga u trima osobama, jer si nas stvorio na svoju sliku i priliku. Zato ti slava i čast u vijeke vjekova, amen.

Propovijed:

Ljubav je titrajuća sreća

Ima li obitelj šansu preživljavanja?

 

Gdje bi mogla bolje nego u braku i obitelji doći do izražaja riječ Khalila Gibrana: „Ljubav je titrajuća sreća“? Zar se ne bi trebalo postaviti u pitanje obitelj i brak s obzirom na današnja iskustva? I sociološka istraživanja su zastrašujuća: strahoviti pad sklopljenih brakova, sve manje rođenja, nagli rast vanbračnih životnih zajednica, raspad svakog drugog ili trećeg braka, veliki broj vanbračnih rođenja, zaposlenost žena i majki, odgoj bezbrojne djece se događa u dječjim vrtićima svakakve kvalitete. Ima li obitelj ikakve šanse da preživi? Zar nije stav Crkve, s ovim blagdanom svete Obitelji, potpuno zastario?

         S druge strane, govori nam se da je čežnja ljudi za obitelju neopisivo velika. Za 80 % stanovnika Njemačke je obitelj nešto najvažnije u životu. U ispitivanju javnog mnijenja o osobnim stvarima, u FAZ – tjedniku, na pitanje koja je najveća osobna nesreća, za veliku većinu je odgovor glasio: gubitak obitelji ili gubitak bračnog druga.

         Jedno ispitivanje mladih od 20 godina, u Švicarskoj, na temu očekivanja budućnosti, na prvom mjestu je stajalo da očekuju jednu stabilnu obitelj. Mladi ljudi čeznu za socijalnom sigurnošću, žele sretno i trajno partnerstvo. I 62 % roditelja kaže da su im djeca sadržaj života zbog kojega se isplati živjeti.

           Treba se zamisliti da nema skoro ni jedne televizijske emisije koje su tako gledane kao serije iz obiteljskog života. Spadaju u ono najomiljenije što televizijske postaje mogu dati. Sedmično se, u Njemačkoj, prikazuje od 60 do 80 takvih obiteljskih serija. Zar se u tim emisijama ne može iščitati čežnja za obitelju?

         Treba razmišljati o prestrukturiranju obitelji. ovime se nikako ne želi reći da promjene nisu sa sobom donijele mnogo loših stvari. Vidimo da se patrijarhalna struktura sve više i više razgrađuje, da sudjelovanje djece u odlučivanju postaje sve veće i veće, misao partnera dolazi do izražaja, raste interes žena za vlastito mirovinsko osiguranje, žene više nisu ovisne o zanimanju muža, niti se tako nazivaju.

         Iako je nesaglediv ovaj rast razarajućih faktora u braku i obitelji u našem društvu, ipak bilance nisu tako pesimistične, premda se ne može dati neki zadovoljavajući koncept budućih obitelji koji bi mogao ispuniti temeljna očekivanja ljudi.

Tri stvari vode u raj zemaljski

 

Ako bi neki mladić upitao što mora činiti da bi dostigao raj zemaljski, u ovom slučaju do jedne sretne obitelji, Talmud mu daje odgovor: tri stvari vode do zemaljskog raja: sunce, sabat – prevedeno za nas – nedjelja – i zagrljaj.

 

U obitelj spada sunce: U hladu i sjeni ne može ništa živjeti. Sunce mijenja svijet, svagdašnjicu, patnju. Sunce može biti čovjek, bračni drug ili dijete. Koliko puta roditelji kažu svom djetetu: „Ti si moje sunce!“ Samo u suncu zajedništva je moguć razvoj. Bez onog TI i MI ljudi se okamenjuju, postaju autisti. Prvi TI su otac, majka, braća, sestre, kasnije bračni drug. Sunce zajedništva, pa i ono malo, sićušno, intimno će biti jedna stalnost u obiteljskom životu. Bez toga čovjek ostaje nerazvijen, a društvo umire u svojoj socijalnoj hladnoći. Ono što čovjek nije doživio, ne može drugima dati..

U obitelj spada subota – mi držimo nedjelju: Potrebni su nam prekidi posla i zaposlenosti, užurbanosti i osmišljenih aktivnosti. Bez razdoblja mira i razmišljanja ne možemo živjeti. Nedjelja je poziv u roditeljsku kuću, na zajednički ručak, na razgovor, na međusobnu radost, intenzivnu komunikaciju koja stoji u prvom planu ovoga dana.

         Nedjelja je, na poseban način, dan u kojemu gledamo prema Bogu, i sebe opet okrećemo prema životu. Djeca rastu u kulturi koja je prožeta nedjeljom. Kierekegard je ovako odgovorio na pitanje odakle dolazi njegova vjera: “Dok sam bio mali, moj otac je sa mnom, prije spavanja, molio.“ – to je izvor moje vjere. Tako, u maloj zajednici, u kojoj se živi nedjelja, mogu rasti ljudska sreća i vjera.

U obitelj spada i zagrljaj - ovdje se ne misli na neki trčeći, površni zagrljaj, niti onaj koji drugoga podjarmljuje, nego onaj koji stvara vezu i sigurnost. Ovaj zagrljaj je stvaralački za obitelj i brak. On pomaže rješavanju problema, partnerski postupati jedan s drugim i u strpljivosti podnositi jedan drugoga. Samo se u jednoj ovakvoj toplini gnijezda koju stvara zagrljaj i ljubav, može razviti pravi život.

I naveo bih još jednu stvar za dobru i sretnu obitelj, za dobar i sretan brak, a to je priprava, posebno duhovna, duševna i tjelesna. Prijebračni seksualni odnosi nikako ne doprinose sreći jednoga braka, ma koliko god se oni danas propagirali i činili interesantnim i zanimljivim. Jer ono što se besplatno dobije, nema nikakve cijene i ne poštuje se. Samo onaj brak koji je pripravljen na gore rečenim principima i koji na tim principima živi.

I u budućnosti će obitelj biti nezamjenjiv prostor za ljudski život Trebamo s ovom dragocjenošću postupati vrlo oprezno.