(negdje se još zove Gluha, negdje Pokrivna, a negdje Nedjelja muke)
-
Poveznice za liturgiju i navještaj
a)
Na svom putu za Rim prema svom mučeništvu (početak 2. stoljeća) napisao je Ignacije Antiohijski, u lučkom gradu Smirni, pismo u kojem govori. „Pustite da postanem hrana zvijerima, po kojima mi je moguće dospjeti k Bogu. Pšenica sam Božja i bit ću samljeven zubima zvijeri, da se nađem kao čisti kruh Kristov...oganj, križ, žderanje zvijeri, pucanje kostiju, slamanje udova... neka dođe na mene, samo da dospijem k Isusu. „ (Ignacije Rimljanima 4.1 i 5,3) Kršćani su svjesno slavili dan smrti kao pravi rođendan („dies natalis") ovih ljudi.
b)
Podsjećaju nas svečanosti koje se slave ovih dana Crkvene godine na spremnost izvršavanja Božje volje.
- Sveti Josip kao muž „pravedan" (19.ožujka): on je slijedio Božje upute ( židovsko shvaćanje pravednosti) i živio po Božjoj volji (pravedno u kršćanskom smislu usp Mt 13,43; 25,37.46)
- Marija će u slavlju Navještenja (25.ožujka) pokazati (Lk 1,26-38) svojom slobodnom odlukom da svojim Da potpuno prihvaća Božju volju. Ovdje postaje vidljiva odgovornost koju ljudi trebaju pokazati kod Božje ponude.
-
Tumačenje teksta
a ) Jer, 31-34
Knjižica puna utjehe (Jer 30-31) u ovoj perikopi pokazuje svoj vrhunac: stari savez, kojeg su oci jadno prekršili je, na nevjerojatan način, premašen, jer Bog stvara novi početak „novim savezom". Sada Bog neće svoje „upute" (=zakon) upisati na kamene ploče (usp Ez 24,12; Pnz 5,22), nego će biti živ u srcima ljudi - u središtu razmišljanja, osjećaja, odlučivanja. Ovaj novi „Božji narod" je cijeli (nepodijeljen) i zauvijek (vječno) povezan s Bogom.
b) Hebr 5. 7-9
Nema ni jednog novozavjetnog teksta koji bi nam pokazao Isusa tako ljudskim kao ovaj o Isusovoj „getsemanskoj uri". Dramatika prevladavanja patnje ne nalazi svoj kraj na križu, nego u konačnom ispunjenju u Slavi. Podlaganje Božjoj volji nebeskog Oca nam pokazuje bolnu poslušnost Isusovu koju ostvaruje i naša molba u Očenašu: „Neka bude volja tvoja."
c) Iv 12, 20 -33
U jednom veličanstvenom pogledu na Isusovo djelovanje (Iv 11, 55 - 12 ,50) naznačuje se upravo proročki spasenjsko značenje Isusove smrti: Njegova smrt je početak našega života. Sati razapinjanja Velikog petka nisu kraj nego početak života! Kakvog života? Božanskog dara koji dolazi s neba, kojega nam daruje Bog kao dolazeće dare spasenja „vječnoga života." O ovom životu govori evanđelist Ivan uvijek u novim okolnostima (3,16; 5,24; 6,35; 11,25 ...) Evanđelist tako razvija jednu teologiju „novog života" koji dolazi od Oca (5,25) i po Sinu se daruje vjernima (17,3). To znači: Ovaj novi život potječe „odozgo" (vertikalno) i daruje se vjernim ljudima na zemlji, po Sinu ( horizontalno).
Iz ovog intenzivnog Isusovog odnosa s Bogom ( odnosa „Sina" s „Ocem" usp. kristološki govor o kruhu 6,25 - 51 b) razvija se temeljna misao za zemaljski život (usp 5,30; 10,18) i za djelovanje iz snage po Duhu Božjemu (usp 5,19; 12,49; 14,31). Volja Očeva je jaki Isusov životni element (4,34) tako da je Isusovo djelovanje u svemu povezano s Ocem.
Misno slavlje
Pozdrav:
Raspeti gospodin Isus Krist koji nas želi sve privući k sebi, neka bude sa svima vama.
Uvod:
Sve vas pozdravljam okupljene na ovu Euharistiju pete korizmene nedjelje ili kako se
još u hrvatskom narodu zove - Gluha nedjelja. Zato je i križ pokriven. Duboka provalija proteže se preko cijele zemlje, više ili manje zahvaća svaku državu. Ona ne dijeli samo bogate i siromašne, ne dijeli samo slobodne od zatvorenih, uspješne od neuspješnih, pobjednike od gubitnika. Isus želi ovu provaliju prevladati svojim križem. Ne želimo danas zatvoriti oči pred ovom činjenicom i molimo Boga za milosrđe.
Molitva vjernika
Bog, začetnik vječnog spasenja je i sada s nama povezan. U Isusu je konačno odlučena borba između dobra i zla. Molimo da njegova moć donese svim ljudima spasenje i život.
-
Vodi Crkvu u nevoljama ljudi, da raste nada gdje vlada zdvajanje, molimo te
-
Osposobi mogućnike za djela mira, da vlada oproštenje tamo gdje je sada nasilje, molimo te
-
Učini sve koji žive u obilju da budu spremni na dijeljenje, da bude hrane ondje gdje vlada glad, molimo te
-
Opameti one koji nogama gaze dostojanstvo drugih ljudi da dođe radost gdje sada vlada tuga, molimo te
-
Vodi nas u svojoj dobroti da među nama raste vjera ondje gdje postoji sumnja, molimo te.
Ti nam daješ iz svog bogatstva da svi ljudi mogu živjeti. Tebi hvala i slava u sve dane naše. Amen
Propovijedi
1.
Bog dovršava u Sinu koji uči poslušnosti
Tekst ovog kratkog odlomka jedva se može prevesti, zato je vrlo važno imati pred očima sve što se želi reći ovim pismom. I ovdje se hoće, u ispovijedi vjere u Krista, pokazati da je raspeti Krist kojega je Bog uzdigao, pravi Sin i to iznova reći imajući u vidu konačnog Velikog svećenika (usp r. 6 i 10) koji je uzet od ljudi (r 1) u brizi za poslušnost u vjeri, a time govori i svim kršćanima.
Kao potpun čovjek...
Da bi sagradio put Boga prema ljudima vođi mora biti dobro poznata i zemlja Božja i zemlja ljudi. Da je Isus, kao Sin Božji, kod kuće, poslanica Hebrejima to smatra čvrstim i potvrđuje brojnim citatima Staroga zavjeta. Da se Isus zadržavao u osjećajima ljudi, potvrđuje nam tako direktno da ne zaostaje ni za evanđeljima, posebno ne za sinopticima. (r 7 : „dok je živio na zemlji." doslovno „u danima njegova tijela") Pri tome ne gleda da je Isus jeo i pio s prijateljima i neprijateljima. On je pogođen bijedom njegove muke i smrti (r 7: ne donosi scene iz Getsemanija, nego zahvaća cijelu muku). On gleda Isusa u dugom nizu ljudi pogođenih patnjom i mukom njegova naroda koji su, u svojoj nevolji, vapili Bogu i doživjeli spasenje. Taj dugi niz je opisan u brojnim pokorničkim psalmima. Za naše razmišljanje je odlučujuće ono što on želi naglasiti, najupečatljivije je to da se poslanica Hebrejima ne stidi priznati kako je Isus trebao (kao Sin), kroz patnju i muku, učiti poslušnosti.
Potpuno za ljude...
Kroz izdržljivost u patnjama, pa prema židovskoj pozadini, a teološki rečeno, Bog ga je „dovršio", učinio velikim svećenikom, „posvetio", opunomoćio (usp. „proslaviti" „posvetiti" u Iv 17) tako i od tada je Isus začetnik vječnoga spasenja. „Začetnik" treba shvatiti kao posrednik, jer ga je Bog Otac učinio „Velikim svećenikom" (r.9"doveo do ispunjenja" „bio je dovršen" to znači Bog ga je dovršio).
Za sve koji ga slušaju
Njegova naučena i za nas potrebna poslušnost za spasenje nije nikakvo podlaganje autoritetu , nego spremnost podložiti sav način razmišljanja i života volji Božjoj. (Mk 3,35) Ovdje svijetli Isusova patnja u kojoj je on naučio biti čovjek. Cijelo pismo želi potaknuti na hrabrost i vjeru čitatelje koji su oslabili u vjeri i time otvara naš pogled prema onome zašto je Isus učio poslušnosti - zato da bi mogao postati začetnikom našega spasenja. Time otvara on i nama pogled, kamo trebamo slijediti Isusa prema našem spasenju.
I njega slijediti u malim i velikim stvarima
I naša vjera je polako oslabljena i umorna, ne samo u našim srcima i na ulicama, nego i u raznim dijelovima Crkve. Isusa slijediti i učiti od njega poslušnosti. Isusa slijediti, u biblijskom smislu, jest učiti podložiti se volji Božjoj. Poslušnost traži, najprije, biti spreman prihvatiti da je Bog ondje gdje se trpi i pati i da on odatle izvodi (Lk 24,26). Zar Mesija nije sve to trebao pretrpiti da uđe u slavu?
I mi se trebamo otvoriti ovoj istini Božjoj da bi Duh Sveti u nas mogao kapnuti. Da bismo potpuno uronili, za nas je prevruće. Ono bi nas spržilo da nas Bog kao svoje sinove i kćeri po Isusu ne vodi kroz patnje i smrt i tako nas posvećuje da bi bili posrednici spasenja za druge i da nas zato može i hoće opunomoćiti.
Ovdje znači da, utopljeni u patnju i bol, učimo u poslušnosti slijediti Krista i tako naći spas u Božjoj blizini. To je temelj i tlo na kojemu mi, izmučeni patnjama, možemo stajati i hodati.
2.
a) Isus - zaista pravi "čovjek"
Kršćani su često bio i u prilici iskriviti sliku o Isusu. Već u prvo vrijeme Crkve vladalo je mišljenje da je Isus uzeo prividno tijelo, koje nije bilo sposobno trpjeti. Ovu zabludu doketizma (iz grčkog: nauka koja govori o "prividu", a ne o stvarnoj čovječnosti i muci Isusovoj) odbacuju brojni tekstovi.
- U Ivanovim poslanicama )1 Iv 4,2; 5,6; 2Iv 7 naglašava se stvarni Isusov put.
- U Lukinom evanđelju o Isusovu djetinjstvu, govori se o Isusovom obrezanju.
- Ivan, u svom simboličnom govoru, na svoj način govori da je nakon Isusove smrti jedan rimski vojnik probo Isusov bok "i odmah poteče krv i voda."
Ovu herezu su na poseban način pobijali Crkveni oci Ignacije Antiohijski i Irenej i naglašavaju povijesnu stvarnost Isusove sudbine.
b) Uskrs - novi "doživljaj" da shvatimo Isusa
Bilo bio krivo misliti da su se doživljaji pouskrsnog vremena objavili već na uskrslom Isusu. Misli se da je Isusu bilo lako, da nije trebao "vjerovati" i da je, kao Sin Božji, sve znao. Ili da je mogao lako s protivnicima, jer je učinio dovoljno čudesa. Tako su mogli suvremenici spoznati tko je zapravo on.
c) Isus - slobodan s ljudima
Naše vrijeme je ponovno otkrilo "Isusa, čovjeka iz Nazareta", čovjeka koji je stvarno trebao trpjeti, "vjerovati", "imati povjerenja". I poslanica Hebrejima upravo na to upućuje:"iako je bio sin, po poslušnosti, se naučio trpjeti."(5,8) Isus ostavlja prostora ovoj misli kad govori: "Duša mi je potresena i što da kažem: Oče, oslobodi me ovog časa." (Iv 12,27) Svaki poznavatelj pisama se spontano podsjeća na Isusove riječi koje su prenijeli sinoptičari u Isusovoj „borbi" s Ocem u maslinskom vrtu. "Oče ako je moguće, neka me mimoiđe ovaj kalež, ali ne kako ja hoću nego kako hoćeš ti "(Mt 24,39; usp ;k 14,36 Lk 22,42)
Isus je potpuno solidaran s nama ljudima. On pozna sve ljudske visine i dubine, poznavao je radost zbog ljepote stvorenja i prirode (Mt 5,25-33), poznavao je žalost zbog smrti prijatelja Lazara (Iv 11,35). Imao je odvažnosti neprijateljima govoriti u lice (Mt 23). Bojao se muke i smrti kao što je to svojstveno svakom čovjeku. (Lk 22,44) I kao što evanđelja pokazuju, mogao je najteže teološke stvari izreći u par riječi, vrlo jednostavno da su ga i oni najpriprostiji mogli shvatiti (usporedi prispodobe). I slikovit govor u današnjem evanđelju je vrlo jak: "Ako pšenično zrno, pavši na zemlju, ne umre, ostaje samo, ako li umre, donosi obilat rod." (Iv 12,24) Bez smrtnog časa na Veliki petak, ne bi bilo ni misijske radost nakon Uskrsa.(usp. 1.Kor 15,36) Smrt Kristova rađa novi život.
d) Okomito i vodoravno
Ako želimo shvatiti život u gore pokazanom kristološkom značenju, onda smijemo reći da je Isus onaj koji postoji "od Boga" (okomito) za ljude (vodoravno). I treba reći da je Isus cijeloga života imao duboku vezu s Ocem koja se sastoji u potpunom posluhu (usp Hebr. 10,5). Prema Ivanovom evanđelju Otac je onaj koji je poslao Isusa ( 6,29) i tako Otac određuje njegov put do u tančine. (6,38) Uvijek je naglašavao da su volja (5.30) i zapovijed (10.18) Očeva pravilo Isusova ponašanja. Sin može činiti samo to što vidi da Otac čini ( 5,19) i naviještati to što čuje od Oca (12,49). Volja Očeva je temeljni element da Isus može reći: "Moja je hrana vršiti volju onoga koji me poslao"(4,34)
Tako isto i Isusov odnos prema desno i lijevo, to jest prema ljudima, proizlazi iz toga što je Očev poslanik, ali on je poslan za „svoje" (u svijetu). Ovo „za" dolazi uvijek kao gkarakteriziranje Isusovo cijelog djela, a posebno njegove smrti. Kao dobar pastir, on daje svoj život za ovce (10,15). Sve u svemu postupati tako kako mu je naredio Otac (14,31). Volja Očeva je životni element da Isus može reći: „Moja je hrana vršiti volju Onoga koji me poslao. (4.34)
***********
Naučiti se živjeti i umirati
Mnoge ljude poznaješ, više ili manje, površno. Ali jednog čovjeka moraš temeljito poznavati, pa niti tada nećeš moći imati dobar uvid u njegove osjećaje, nećeš znati zašto njegove strasti ponekad provaljuju poput vulkana. Ima jedan čovjek s kojim ti svakodnevno valja živjeti i kojega se ne možeš tako lako otarasiti. Taj čovjek sjedi u tvojoj vlastitoj koži. Taj čovjek si upravo ti sam.
Sada ću kazati nešto posve neuobičajeno: da bi se naučio živjeti, moraš se naučiti umirati. Da bi bio sretan, moraš se odreći mnogih stvari. Između ostalog, moraš se osloboditi svoje sebičnosti, svoje bolesne svojeglavosti, svoje požude.
Ali kako to postići? Ne smiješ poduzimati nikakve glupe korake. Tvoj uobičajeni dnevni život je tvoj najbolji učitelj. Uvijek jedno te isto, ista lica, isti poslovi. Ista svakodnevna ozlojeđenost, neizbježna trvenja. Uvijek iste želje koje nije moguće ispuniti. Uvijek isti nesporazumi i neuspjesi. Na svemu tome ti ćeš se brusiti poput dijamanta. To je bolno, naravno, katkada je gotovo nemoguće izdržati. Ali postoji samo jedan put kojim se dopire do unutarnjeg mira, put koji vodi sjenovitom stranom križa. To je put uskrsnuća, put vječne radosti. Phil Bosmans
Život izgubiti i zadobiti
Veliki paradoks života sastoji se u tome što onaj tko je život izgubio, život zapravo dobiva. Taj paradoks potvrđuje se u mnogim, najobičnijim situacijama. Ukoliko se previše navezujemo na svoje prijatelje, mi ćemo ih sasvim sigurno izgubiti. Ukoliko pak svoje odnose ne opterećujemo željom za posjedovanjem, zadobit ćemo brojne prijatelje. Borimo li se svim silama za ugled u društvu, zacijelo ćemo ga izgubiti, taman kad smo pomislili kako nam je to pošlo za rukom. Ukoliko ne težimo za tim da postanemo ugledni i poznati, može uspomena na nas potrajati i poslije naše smrti. Želimo li uvijek biti u središtu pozornosti, najvjerojatnije ćemo završiti kao sporedna figura. Ukoliko smo pak dovoljno slobodni da budemo ondje gdje nam je oduvijek mjesto, često ćemo se naći u samom središtu zbivanja.
Darovati svoj život drugima je velika, najveća umjetnost života. Tim činom zadobivamo život.
Phil Bosmans