4. nedjelja kroz godinu B – 2012.

Poticaji:

„Vrijeme je ispunjeno, približilo se kraljevstvo Božje." Ovo što je Isus najavio sada, u današnjem evanđelju, postaje opipljivo. Ono što je lagano posijano sada već polako raste (dobiva na snazi u riječi i djelu) - jedna stvarna dimenzija koja narod zastrašuje i zadivljuje.
Može li se ova situacija prenijeti i na našu zajednicu? Da li su i danas ljudi dodirnuti čudom kojega Marko navodi kao prvo Isusovo čudo? Ovo pitanje sam vrlo skeptično prosudio kod prvog čitanja, ali su mi kasnije kada sam razmišljao o starozavjetnim tekstovima došli odgovori (Pnz 18, 15-20  i u kontekstu sa Br 18, 9-15). Tu se govori o okultnim i magičnim praktikantima koji i u naše vrijeme doživljavaju vrlo opasan procvat. Mislim da Crkva ne smije šutjeti u ovakvim društvenim situacijama, tendencijama i razvoju.  Upravo je ova situacija pogodna za povezati situaciju našeg vremena i Evanđelje, jer i danas mnogi ljudi traže svoj spas i zdravlje kod okultnih i magijskih praktičara, a na kojima opominje starozavjetni tekst.
Želim zato pokušati pokazati razliku  između „spasonosnog znaka"  i takvog  „tajno znanstvenog" fenomena, koji čine neslobodnima, čak i ovisnima i vode propasti. Bilo bi vrlo smisleno početi sa „nedjeljnom obnovom krsnog saveza" koji nas podsjeća na spasonosno Božje djelovanje.
Glavne molitve ove nedjelje (četvrte kroz godinu) obogaćuju ovo tematsko razmišljanje. Zborna molitva govori o „nerazdijeljenom srcu" kojim bi se trebali moliti Bogu, a prikazna molitva o kruhu i vinu kao „znakovima predanja" s jedne strane i o „akramentu otkupljenja" s druge strane. Konačno, pričesna molitva govori „o rastu prave vjere."

Homiletsko razmišljanje nad biblijskim tekstovima

a)  Pnz 18, 15-20

Nakana i cilj Knjige zakona (Pnz 12,1-26,15) je bila, s jedne strane, briga za zdravlje i spasenje ljudi, a s druge učvršćivanje Božjeg prava u njegovoj zemlji i njegovu narodu. Predloženi odlomak se nalazi u uputama o postavljanju sudaca, kraljeva i svećenika pa tako govori i o prorocima.
Riječima o uspostavljanju službe proroka (rr 15-22) zabranjuje se  okultna i magijska praksa. Neke su pojedinačno navedene: „ Neka se kod tebe ne nađe nitko tko bi kroz oganj gonio svoga sina ili svoju kćer; tko bi se bavio gatanjem, čaranjem, vračanjem i čarobnjaštvom; nitko tko bi bajao, zazivao duhove i duše predaka ili se obraćao na pokojnike" (10 sl).) Temelj za zabranu leži u tome da Izraelci moraju pripadati svome Bogu,  nepodijeljeni i to „sasvim i potpuno." (13).  Uspostavljanje proroka dovodi se u vezu sa objavom  (usp Izl 20, 19-21) po kojoj je Mojsije prenositelj  Božje poruke, Božjega glasa narodu. Božje poslanje proroka  traži slušanje poruke (Božje volje) i njeno provođenje u djelo.
Lažni proroci koji si prisvajaju prenošenje Božje, a poruke bez poslanja, naići će na neposluh i odbijanje. Tekst jasno govori i opominje  da nastupanje lažnih proroka  (rr 21-22) ne smije narod odvesti od pravoga puta.

a) Mk  1, 21-28
Odlomak je sastavljen od dva dijela: prvi dio  (rr 21-22) je prijelaz od prijašnjeg dijela poziva
učenika (1, 16-20) na drugi dio: istjerivanje đavla (1,23-28). Posebna težina leži u retku 22 gdje se govori o zanesenosti slušatelja i o Isusovom propovijedanju.  Za Marka karakterističan  pojam „exousia" „koji ima vlast - punomoć" upućuje na proročki Isusov govor koji nastupa izjavom da naviješta volju Božju, dakle ono pravo i istinito.  Ova izjava dobiva potvrdu u istjerivanju demona (rr 23,28). To se pripovijeda u stilu u kojem se, u starini, govorilo o čudesima:
-          susret  opsjednuti - Isus
-          formula kojom se opsjednuti brani
-          Isus naređuje da se o tome ne govori  i prijetnja demonu
-          izlazak demona
-          reakcija naroda
Isusovu pobjedu nad demonima će konačno dobiti Otac u uskrsnuću Raspetog. To je početak ispunjenog vremena.  Isusova riječ ima stvaralačku snagu same riječi Božje. On govori kao onaj koji ima vlast i tako objavljuje tko je on. Nepobitno dokazuje svoj govor istjerivanjem demona kao činom koji donosi ljudima spasenje.  Cijela Galileja je zadivljena ovim Isusovim  čudom i uvjerava se da je programatska najava Isusovog nastupa  (Mk 1,15 b)  stvarnost.

Misno slavlje

Pozdrav:
Isus je naša budućnost, njegov mir neka bude sa svima vama.

Uvod:
Nekim ljudima je uspjelo druge ljude nagovoriti ili zavesti, bilo na dobro ili na zlo. No, na duge staze dobro je moguće postići samo kod Isusa. I on nas pogađa svojom riječju i snagom u njoj. Zato nije nikakvo čudo da mi njemu vjerujemo kao Bogu našeg svijeta i našeg života.
Ipak, često osjećamo odstojanje između njega i nas. Nailazimo na slabosti i granice. On nas želi osloboditi svakoga zla, zato mu se, na početku, obratimo molbom za oproštenje.

Kyrie

Stojimo pred njim, našim Gospodinom i predajemo se njemu i molimo ga za njegovo milosrđe.
Ponekad poznamo Božju volju, ponekad ne prepoznajemo. Prosvijetli naša pitanja, Gospodine smiluj se.
Ponekad osjećamo Božju ljubav, ponekad je i ne osjećamo. Prati naše strahove, Kriste smiluj se.
Ponekad vidimo Božju budućnost, ponekad je nikako ne vidimo.  Raskini naše sumnje, Gospodine smiluj se.

Molitva vjernika

Izloženi brojnim utjecajima, potrebna nam je snaga od Gospodina za naš život. Za nas i za sve koji s nama dijele ovu zemlju želimo moliti Gospodina.

Budi usred svoje Crkve, jačaj sve koji naviještaju tvoju riječ, posebno proročke kršćane našeg vremena da oni vode ljude k tebi, molimo te.
Budi usred događaja našeg vremena da raste želja za dobrim, a zlo izgubi snagu, molimo te.
Budi među nama i u našem mjestu da nas tvoj Duh ispuni i jača u zajedništvu vjere, ufanja i ljubavi, molimo te.
Budi uz one koji su izgubili snagu vjere ili u nju nikad nisu ni vjerovali da te pronađu i svoj život vežu uz tebe, molimo te.
Budi uz umiruće i neka pokojni nađu ispunjenje svog života u tebi, molimo te.

Ni jedna sila na svijetu nas ne može od tebe odijeliti, dokle god ostajemo u tvojoj blizini. Želimo ti pokloniti naše povjerenje dokle god živimo. Tebi hvala i slava u vijeke vjekova.

Propovijedi
1.

Dobar savjet - i još mnogo više od toga
1. Kor  7,32-35 (B)

Pavao je propovijedao evanđelje u Maloj Aziji i Grčkoj. I u mnogim mjestima je naišao na odaziv. U zadivljujuće kratkom vremenu nastajale su zajednice koje je ovaj putujući misionar napuštao i prije nego su mogle stati na svoje noge.  S njima je ostajao povezan preko drugih osoba ili preko pisama. Vrijeme koje su ti vjernici bili s Pavlom je bilo prekratko, a kršćanski život premlad pa nisu sami bili sposobni živjeti i prihvaćati glavna područja vjere. Pavlu su se obraćali s mnogim problemima i pitanjima koja su nastajala.  Kako se čini, najživlja je bila zajednica u Korintu, o čijem životu najviše znamo preko tih Pavlovih odgovora. Zajednica s velikim razlikama i napetostima među različitim pogledima na svijet.
Tako je Pavao u Korintu morao, u nekim krugovima, zauzimati određena stajališta u stvarima vjere.
Ova ekstremna situacija ima različite korijene. Postojala je, tada, u Prednjoj Aziji ideja o potpunom omalovažavanju tijela (gnoza). U lučkom gradu Korintu, s otvorenim seksualnim slobodama, takvo učenje je naišlo na plodno tlo.  Kršćani su očekivali vrlo skori dolazak Kristov i sud svijeta. Ako se već sutra budu osjećali bolovi propasti svijeta, ima li smisla danas rađati djecu?
Pavao ne ispušta tako lako iz ruke pitanja o braku i bezbračnom životu. Na jasne Gospodinove opomene on se ne može osloniti.  Nešto ostaje samo njegov „savjet" i zato misli da je dobro pustiti ova otvorena pitanja, jer će i onako biti pritisnuta i nevažna dolaskom propasti svijeta.  Kao neoženjen čovjek, s malo kršćanskog iskustva, ne može puno reći o kršćanskom bračnom životu. Možda svaki oženjeni apostol ne bi potpisao ovu Pavlovu izreku da samo neoženjeni mogu nepodijeljeno služiti Gospodinu. U posljednjem pismu je bio malo diferenciraniji:  „Zaklinjem vas, braćo, milosrđem Božjim: prikažite svoja tijela za žrtvu živu, svetu, Bogu milu - kao svoje duhovno bogoslužje." (Rim 12,1). Svijet, kojemu se ne smijemo izjednačiti i s kojim pravo Bogoslužje nema ništa zajedničkoga, ne leži izvan nas, nego u nama, prema izjavi Rim 12.
Pavao je kod odgovora na pitanje kako stoji s kršćanskim brakom, kao i uvijek, pošao od pretpostavki od kojih je uvijek polazio: pravi kršćanski poziv je služiti Gospodinu.
To je njegov poziv. Kao putujući misionar sav se dao u službu Gospodinu, do posljednje snage. Možda si nije mogao ni predstaviti kako bi on, uz sve te brige i napore, mogao nositi i brige bračnog druga. Briga za Kraljevstvo ga je potpuno obuzela, poput Isusa. „ Ne brinite se za ono što će te jesti, ili što ćete obući. Brinite se za kraljevstvo Božje i pravdu njegovu." (Mt 6,31. 33) I Pavao je čvrsto uvjeren da je svaki dar od Boga, jedan ovakav, drugi onakav.
Što on u Rim 12 govori o pravom bogoslužju, to se proteže kao zlatna nit u kršćanskom braku: „Ljubav nehinjena! Zazirite oda zla, prianjajte uz dobro! 10Srdačno se ljubite pravim bratoljubljem! Pretječite jedni druge poštovanjem! 11U revnosti budite hitri, u duhu gorljivi, Gospodinu služite! 12U nadi budite radosni, u nevolji strpljivi, u molitvi postojani! Budite istomišljenici među sobom! Neka vas ne zanosi što je visoko, nego privlači što je ponizno." (Rim 12, 912.16)


2.

U propovijedi se ne može raspravljati o problematici okultizma-spiritizma i magijskih praksi. Za to trebalo organizirati poseban tečaj i tu treba dovesti iskusne ljude. Ali u propovijedi se može navesti nekolikom pitanja: u njima bi trebalo odvojiti vjersko, religijsko od magijskih  i okultnih praksi, jer mi kršćani živimo u „novoj zemlji" (prvo čitanje) gdje se nečisti dusi pokoravaju Isusu Kristu. I mi trebamo Boga slaviti „nerazdijeljena srca". Kako to govori zborna molitva,  pod njegovom smo zaštitom „i dobrim silama čudesno zaštićeni"  (D. Bonhoeffer)
Navest  ću neke od praktičnih „magijskih stvari" i izražavanja koje pozna svatko od nas.
Crna mačka - donosi nesreću
Broj 13 povezan s petkom
Kucanje u drvo.
Ovi običaji koji su nam prešli u „krv i meso", su dijelovi nekakvih starih magijskih obreda kojima se pokušavalo otjerati zle duhove. Zle duhove se tjeralo pomoću izreka, obreda ili čarobnjačkih štapova.
Želim reći nekoliko riječi o današnjim okultnim i magijskim praksama. Horoskop u svakoj novini i časopisu, ispitivanje sudbine pomoću viska, micanje stola i čaša,  tarot kartama, sotonskim kultovima na grobljima, ispitivanje duhova i duša pokojnika.
Napominjem da je ovakvih okultnih i magijskih pojava bilo uvijek i u svako vrijeme (čitanje iz Ponovljenog zakona). Njima su ljudi htjeli potjerati svoje strahove od nerazjašnjenih prirodnih pojava, nesreća i smrti.
S Isusom iz Nazareta, njegovim nastupom i potpunom vlašću, njegovom porukom počima novo vrijeme. Jer je nastupilo kraljevstvo Božje, demonsko gubi svoju snagu. U ozdravljenju opsjednutoga Isus postavlja odlučujuće znakove. Ozdravljenje opsjednutoga je posljedica riječi o „ispunjenom vremenu". Isus je spasitelj, onaj koji spašava i ozdravlja.
Ipak, među nama ljudima ( i kršćanima) čine se koraci unazad u strah i puštamo da nas „zli duhovi bacaju amo tamo". Praktični okultni čini su, u biti, plod straha za budućnost. U pravilu, plod toga je gubitak svoje vlastite volje.
Oni koji se čvrsto oslanjaju na Boga i koji vjeruju u Isusovu moć, mogu ozdraviti, premostiti ono što im se protivi, što ih ranjava, ali ipak neće biti uklonjeno. Za njih vrijedi: vjera u dobrostivo Božje upravljanje  će prevladati strah.