Pozdrav: Vidjeli smo zvijezdu njegovu i došli smo se pokloniti Gospodinu - Gospodin, koji želi rasvijetliti naše tmine neka bude s vama.

 Uvod:       Današnji blagdan u dijalektu nazivamo „ Tri kroja“ ili „Vodokršće“. Mudraci sa istoka dođoše se pokloniti novorođenome kralju. A stari je običaj da se ovih dana blagoslivljaju obitelji. No, ipak dok smo mi ovdje sabrani neće uči nikakvi kraljevi, mi sami bismo trebali susresti novorođenoga Kralja slušajući njegovu riječ i prinoseći žrtvu. On želi doći k nama i rasvijetliti poneku tamu koja i u Božićnim danima želi nadvladati nad nama. I mi mu se želimo danas pokloniti s mudracima s istoka. To ćemo učiniti priznajući i kajući se za svoje grijehe.

Molitva vjernika

             Gospodine Isuse Kriste, ti si svjetlo svijeta, koje prosvjetljuje svakog čovjeka koji dolazi na svijet. Molimo te

• Podaj svima koji su odgovorni u Crkvi svjetlo tvoga Duha, molimo te
• Prosvijetli političare da postupaju po tvojoj volji, molimo te
• Pomozi kršćane koji svoj život vide samo u tamnim bojama, molimo te
• Daj da svi ljudi shvate da samo ti možeš biti pravo svjetlo, molimo te
• Budi uz svu djecu i mlade svijeta, posebno naše župe, da postanu svjedoci tvoga svjetla, molimo te
• Primi sve naše pokojne u svoje kraljevstvo i daj da im svijetli tvoje svjetlo, molimo te.

Jer samo ti rasvjetljuješ tamu naše noći, tebi zahvaljujemo u vijeke vjekova.

Meditacija:

Propovijedi:

 Tko slijedi zvijezdu

Suprotnosti ne mogu biti veće: s jedne strane zvjezdoznanci s istoka, nevjernici koji ne štede truda da bi vidjeli novorođenog Mesiju. S druge strane Herod: pun straha i brige da će njegovu vlast srušiti novorođeni Mesija. Prekrasnu i duboko smislenu povijest nam priča Matej da nam pokaže kako je „Emanuel“ - „Bog s nama“, Bog svih ljudi. Njegovo spasenje je neograničeno, prelazi granice socijalnih slojeva, zemalja, jezika, pa čak i same zemlje. Čak i zvijezde, cijelo stvorenje, ukazuju na njega.

Imati povjerenja u svoje čežnje..

 Koga je jednom zahvatio osjećaj, taj će onda učiniti sve, prihvatiti sve moguće poteškoće, jednog dugog, nepoznatog putovanja, pa i s nepoznatim ishodom. Zvjezdoznanci su slijedili zvijezdu, kao što ljudi slijede ideju kojom su bili oduševljeni, kao da su imali neku viziju ili neki san u glavi, a još više u srcu. Tko slijedi zvijezdu, taj će pokušati skok u nepoznato, taj će se uzdati u svoje čežnje više nego u dobre savjete. No, ipak vrabac u ruci nije uvijek bolji, nego golub na grani.. Postolar ne treba cijelog života ostati kod svoga posla, a dobro baš i nije uvijek tako blizu – zato moram plivati daleko.

            Crkva je uvijek živjela od takvih ljudi i svaka životna povijest sveca je jedna čežnja koja je jača od onoga što moćnici i tvorci javnog mnijenja dozvoljavaju. Čežnja se ostvaruje, često, protiv želja vlastite obitelji, protiv mogućnika u politici, često i protiv takozvanih realista u vlastitoj Crkvi kojima je najdraže sve ostaviti po starom. Često kršćani slave takve muževe i žene, koji su za života imali u svojim redovima velike suprotivnosti: Terezija Avilska koja se, s velikim povjerenjem u Boga borila protiv pastira u Crkvi, jedan biskup Romero, koji je bio političkim mogućnicima trn u oku… Franjo Asiški koji se odijelio od oca da to nije jasnije mogao pokazati.

Strah zbog vlasti

 Nasuprot zvjezdoznanaca stoji Herod, kralj židovskog naroda. Ono što su postigli mudraci uz veliki napor i zalaganje, njemu i njegovim pismoznancima moglo je doslovno pasti u krilo. Jedno pitanje, pogled u Bibliju i dobili su odgovor: „U Betlehemu judejskom.“

            A ipak Herod se bojao za svoju moć tako da mu je Mesija, umjesto radosti, probudio žalost i strah. Ništa mu nije izgledalo opasnije od najdublje čežnje židovskog naroda – dolazak Mesije. Politička sila i vjerski vođe su se udružili u opasnu kombinaciju. Tako se vjerski vođe pretvaraju u marionete kralja Heroda i sami sebi zatvaraju put mogućnosti da susretnu Boga. Njihove spoznaje iz knjiga, njihova znanja ne služe njihovoj vjeri i ona ostaje zastrašujuće bezuspješna, služi samo jednoj svrsi - sačuvati vlast kralja i očuvati njihove postojeće odnose i položaje.

Postaje jasno

 Epifania – gčki naziv za današnji blagdan jasno pokazuje da iz skrovitosti, iz tame dolazi na svjetlo, da postaje javno. Najprije se misli na novorođenog Mesiju, koji se tajanstveno objavljuje trima mudracima kao predstavnicima svega svijeta. Postaje jasna tvrda suprotnost između zvjezdoznanaca i političkog i vjerskog vodstva: ljudi od kojih se ne bi očekivalo i koji nisu imali vjere, prihvatili su s povjerenjem svoje čežnje i našli Mesiju - „Bog s nama“, a oni koji su po svom teološkom znanju i mogućnostima to mogli i prije otkriti, ostali su kod svoga starog razmišljanja.

Pripovijest o mudracima je ujedno i poticajna pripovijest, ali i ona koja opominje. Ona nas opominje da ne prihvaćamo mogućnost zloupotrebe vjerskog, da ne ostavljamo na starom načinu. Kad pismoznanci nude svoje znanje mogućnicima, gaze svoju vlastitu vjeru. Nisu daleko od nas vremena kad se u ime Gospodnje ratovalo i blagoslivljalo oružje.

   No, ipak je pripovijest o mudracima više od opomene, ona je i poticaj: imajte povjerenja u svoje snove, vizije. Pa i u Crkvi, u kojoj mnogi govore da treba biti realističan, pa čak i u društvu gdje su najviše vrijednosti vlastita korist i napredak: nasljedujte Božju zvijezdu, krenite u nove nepoznate putove, onda ćete naći Boga, drugačijeg nego što ste očekivali. No, jedno je jasno: samo onaj koji vjeruje zvijezdi; taj će naći Boga.

Nositi čežnju

Slijedi zvijezdu

vjeruj svojoj intuiciji

koja te čini odlučnim

Slijedi zvijezdu

koja te vodi s drugima

koji traže Božje čovjekoljublje

u svim dimenzijama života

Slijedi zvijezdu

koja rasvjetljuje tvoje tamne strane

u promjenu koja će ti dobro učiniti

Slijedi zvijezdu

koja vodi da se susreću ljudi različitih kultura

uz jelo i piće

Slijedi zvijezdu

koja će tvoju glad i žeđ za pravdom

prenijeti u socijalni angažman

Slijedi zvijezdu

koja te podsjeća na kraljevsko dostojanstvo

ona te oslobađa toga

da trebaš drugome dokazivati:

ti smiješ biti ono što jesi.