Uzašašće - 2013

1. Ljudi Galilejci što stojite gledajući na nebo?

Pitanje upućeno dvanaestorici na dan uznesenja na nebo, upućeno je cijeloj Crkvi.

Odgovor, naravno, glasi: gledaju za Isusom koji je pred njihovim očima prekriven oblakom. Nikakvo čudo da su apostoli gledali prema nebu, jer je čudesan događaj uzašašća, koji nam upravo prepričan, a koji stoji na početku Djela apostolskih, ali isto tako i na završetku Markovog i Lukinog evanđelja. Sveto pismo ne čini od toga nikakav veličanstveni događaj, jednostavno kaže: «Što stojite tu gledajući na nebo."

Ne osobito naglašavanje ovog događaja je povezano s tim što uzašašće nije ništa novo, niti izazovno, što bi posebno priznalo Isusa kao Krista. To spada u to. To pripada Kristu. To nije ništa novo. Potpuno je sigurno da se Isusa ne može prepoznati, niti spoznati kao Krista ako bismo imali pred očima samo uzašašće, a ne poznavali ono ispred, niti ono iza.

Mnogo jača slika o Isusu, nego slika o oblaku koji odnosi Isusa, nalazi se u današnjem odlomku iz poslanice Efežanima. Tu Pavao neprestano moli da bi kršćani bili ispunjeni Duhom Božjim «da bi ga upoznali». Za to nam je potreban duh mudrosti i objave, jer bi spoznaja Isusa Krista za nas trebala biti odlučujući trenutak života.

«Njega spoznati» znači spoznati da se Bog obratio svijetu time što je postao čovjekom, njega spoznati znači biti ispunjen prisutnošću Božjom u Isusu Kristu, tako da se naš ljudski život ne može osmisliti, ni prepoznati - osim u Bogu.

2. Gospodstvo

 

«Ljudi, Galilejci, što stojite gledajući na nebo?» Na to pitanje odgovara Pavao u poslanici Efežanima. Bog je pokazao svoju moć, jer je Krista uskrisio od mrtvih, uzdigao ga na nebesa i dao mu mjesto sebi s desna, iznad svih knezova i vlasti, moći i gospodstva i dao mu ime koje će se spominjati, ne samo na ovom, nego i u budućem svijetu. Sve mu je podložio pod noge, njemu koji kao glava sve nadvisuje i postavljen je nad Crkvom. Ona je njegovo tijelo i ispunjena njime, koji svime upravlja.

Učenici gledaju za Isusom kojega su upoznali kao onoga koji je s njima živio, koji je u osamljenosti križa umro, a kojega je Bog oslobodio smrti. Time je preokrenuta cijela hijerarhija kozmosa.

Sve sile i vlasti koje vladaju našom zemljom su male i beznačajne u usporedbi s Kristom, Pomazanikom koga je Bog uzvisio iznad svega.

Sva imena pred kojima oni, u neznanju, još dršću, jer misle da o njima ovisi njihov spas - sva ta imena nestaju pred onim koga nazivamo gospodinom - Gospodine smiluje se - Kyrie eleison - jer ga je Bog stavio sa svoje desne.

Bog ga je uzvisio «sa svoje desne», a to je vlastiti događaj nasuprot uznesenju. Onaj obješeni na križ je uskrsnut i Bog ga je uzvisio. Konačnu vlast ne zadržavaju njegovi suci i mučitelji. Onoga koji je bio bespomoćan u svojoj ljubavi, Bog uznese pred očima učenika.

Time je i njegovo tijelo uzneseno u nebo. Nije nestao, nego vlada kao kralj. Ne udaljen od svojih, od svih poput japanskog cara u udaljenoj palači, nego je kao glava prisutan svemu. I on ima tijelo koje je njime potpuno ispunjeno, a to je Crkva.

A mi mislimo da bi Crkva bila ono što od nje činimo. «Što gledate prema gore», upoznajte njegovu prisutnost ovdje, smijte se nad onima koji misle da su glava svemu, zaboravite tvorce mišljenja, koji sve žele šarmirati svojim nastupom. Već davno prije je vlast preuzeo jedan drugi, njega je sam Bog uzdigao.

3. Pogled

«Ljudi, Galilejci, što stojite gledajući na nebo?»

Na to su pitanje odgovorili sami anđeli. Odgovor ne glasi da ne smiju gledati na nebo. Odgovor je suprotan. Gledajte, spoznajte ono što se dogodilo da imate «Duha  mudrosti i spoznanja», da možete spoznati Krista.  «Ali ovaj Isus, koga ste vidjeli da je uzašao na nebo, opet će doći!"

I upravo je to vrhunac molitve: »Neka Bog rasvijetli oči vašega srca da spoznate kakvoj ste nadi pozvani.»

Sve spoznaje Boga i Krista su isprazni pogled u prazno nebo ako se ne otvore oči srca, koje će spoznati nadu.

Cijela naša opstojnost je okrenuta budućnosti koja nam je razjašnjena u činjenici uskrsnuća. Sve ono što se pokazuje kao snaga, moć i vlast ne dospijeva daleko, ne doseže ni do neba, ni do daljina do kojih vide oči srca, jer je samo tamo otvoren horizont. Tu je otvoreno nebo i ne trebamo nositi nikakve zaštitne maske, niti biti kratkovidni pa misliti da mnogo više nade daju znanost i blagostanje, koji nam se nameću kao važni za preživljavanje idućeg dana.

Na Uzašašće gledajmo ono što dolazi. A to činimo ako smo na zemlji čvrstim nogama. Ne bježimo, ne zatvaramo oči, ali gledamo prema onome što dolazi, jer ipak netko mora biti na ovoj zemlji domaćin koji je na zemlji živio, trpio, ali je sada uzdignut s desne Božje.