Misno slavlje

Pozdrav:

Ljubav Božja, koja nas susreće u Isusu, Sinu čovječjemu, neka bude sa svima vama.

Uvod:

Srdačno vas pozdravljam i želim sretnu i blagoslovljenu Novu godinu. Danas slavimo svjetski dan mira, i ujedno svečanost Majke Božje. Na Božić smo se radovali, zajedno s Marijom, rođenju Mesije, kneza mira. A ipak nad jasle je pala sjena križa. „Ovaj je postavljen na propast i uzdignuće mnogih", reći će starac Šimun Mariji u Hramu kad je došla prikazati dijete, nakon 40 dana. „A tebi samoj će mač boli probosti dušu." (Lk  2,34)

Kolike majke su se bojale za svoju djecu, one noći kad je Isus rođen? Onda je svijet bio u velikim nepravdama i nevoljama, iako je, u trenutku Isusova rođenja, vladao mir po svoj zemlji.  Mislimo na sve one majke koje se boje za svoju djecu, širom svijeta gdje vladaju rat i mržnja.

I dok danas zahvaljujemo Bogu za dar početka Nove godine, molimo i mislimo na sve one ljude, a posebno majke i djecu koji čeznu za najosnovnijim za mirom.

Pokajmo se što smo i mi, svojim vladanjem, često puta širili mržnju i nemir, a trebali smo širiti ljubav i mir.

Molitva vjernika

Pomolimo se Bogu koji nam daruje život, koji nas pozna i u čijoj je ruci sudbina svih ljudi:

Za sve koji vode Crkvu Božju - papu, biskupe, svećenike, đakone, vjeroučitelje da naviještaju istinsku Kristovu blagu vijest, molimo te

Za sve one koji, na bilo koji način, služe miru: u politici, diplomaciji, socijalnoj službi, u razvojnim projektima, u znanosti, molimo te

Za ljude koji čeznu za mirom: za progonjene, zlostavljane i nestale majke, za invalide, udovice i siromahe, molimo te

Za sve roditelje koji su zabrinuti za svoju djecu da im ne upadnu u ralje droge, terorizma i drugih velikih zala današnjeg svijeta, molimo te

Za sve osamljene i one koji trpe, koji u novu godinu ne gledaju s nadom, već sa strahom i zebnjom, molimo te

Za naše pokojne, Gospodine budi im nagradom za svu njihovu ljubav prema nama, molimo te

Iznesimo Gospodinu  u tišini naše osobne molitve i želje...

 

Dobri Oče, ti želiš da živimo jedan s drugim u miru. Daj da nikada ne zaboravimo da smo svi tvoja djeca i braća Isusa Krista. To te molimo danas po zagovoru Marije Bogorodice, koji živiš i kraljuješ u vijeke vjekova. Amen

Propovijed

 

Zaboravljeno nasljedstvo

Započimamo novu godinu sa željama za sreću i blagoslov koje izričemo jedni drugima. Ne govorimo puno riječi, nego kratko reknemo ono o čemu se radi: zdravlje, sreća, blagoslov.  Pri tome polazimo od toga da sve to nije po sebi razumljivo. I zato molimo i želje upravljamo prema Bogu. A liturgija je izabrala jedan tekst iz poslanice Galaćanima kojega smo čuli kao poslanicu.  Tu nema govora o nekoj molitvi ili želji, nego nam se daje jedna rečenica o našem porijeklu. Možda bismo mogli s tom rečenicom ući u novu godinu, a ne s molbom. Sa sviješću ne da bi to moglo tako biti, nego da to tako jest.

Ispunjeno vrijeme

Kada smo mi, draga zajednico, promatrali neko vrijeme koje je prošlo kao „ispunjeno vrijeme?" Ispunjeno vrijeme je sigurno suprotno od izgubljenog vremena, suprotno od dosadnog i lijenog vremena. U tom smislu su mnogi od nas i sinoć razmišljali da li je prošla godina, za nas, bila ispunjeno vrijeme. Ispunjeno možda i zbog toga, jer smo imali neke uspjehe, jer je u obitelji vladala sloga, financije štimaju, a međusobni odnosi su sređeni ili imamo sigurno radno mjesto. Sve nabrojene stvari su potrebne da bi mogao uspjeti neki život. Ali sve to nije sve. Mnogi ljudi imaju svega i svačega, čak i previše, ali ipak nisu sretni. Njima nedostaje nešto poput središnjice, poput oslonca koji im životu daje neki smisao i kvalitetu, osim ovih izvanjskih stvari. U tom smislu bilo bi meni ispunjeno ono vrijeme koje mi omogućava približavanje Bogu.  Ispunjeno vrijeme znači: smijem imati iskustva, koja su me prosvijetlila i učinila me zrelijim.  Biti bolestan i opet ozdraviti. Spoznati krivnju i dobiti oproštenje. U ovim polovima života opažam dubinu i putokaz. „Ispunjeno vrijeme" je ono vrijeme koje ne reklamiram samo za sebe, nego vrijeme koje sam darovao ili sam mogao darovati.  I ovdje doživljavam neku vrstu darova meni samome, ono koje sam ja darovao drugima, jednu vrstu darovanog vremena.

Kad danas Apostol govori o „ispunjenom vremenu", onda unosi u igru jednu sasvim drugu dimenziju.  Misli se na vrijeme koje je zrelo za djelovanje Božje.  On je uvjeren  da je Bog uredio tijek povijesti i da će on taj svijet dovesti do ispunjenja.  U Kristu je ta punina vremena očita. Nakon dugog vremena očekivanja ispunjenja sada se, po Kristu, to očekivanje ostvaruje.  Već smo davno zakoračili u 21. stoljeće. Skoro da smo i zaboravili njegov početak, 2000 godina nakon Krista. Što se, u međuvremenu, promijenilo od onog vremena prije Krista?

O zahvaćanju Božjeg nasljedstva

U svijetu se nešto mijenja po kršćanstvu i to onda kad kršćani razmišljaju o svojem nasljedstvu i u tom smislu se i vladaju. A kakvo je to nasljedstvo Kristovo? Pavao govori: Po Kristu smo oslobođeni ropstva zakona, otkupljeni od svakog svjetskog robovanja i imamo sasvim slobodan pristup Ocu i Sinu, a po nama i s nama i cijelo stvorenje.  Mi spadamo u Božju obitelj. Duh koji je darovan u naša srca čini nas sinovima i kćerima Božjim.  I mi smijemo govoriti, zvati: Abba, dragi Oče. Što to znači možda mi i ne možemo sasvim ispravno i duboko prosuditi. Ali svakom molitvom Oče naš  možemo se vježbati postaviti se u tu stvarnost.

I ne bez razloga Pavao ovdje spominje, jedini jedan put u svojim poslanicama, Majku Božju.  Po svom vjerničkom da ona je mogla sudjelovati na našem oslobađanju od zla. Samo tako se moglo vrijeme ispuniti. Sada sve možemo promatrati u jednom drugom svjetlu, jer sudjelujemo na Božjem Duhu.  Njega je Bog poslao u naša srca, dakle u središte našeg postojanja i mi smijemo govoriti: Abba, dragi Oče!  Više nismo robovi, nismo izručeni našim idolima i božanstvima koja smo mi sami izumili pa bilo kako da se oni zovu. Ne, mi smo nasljednici, pozvani na jedan novi odnos s Bogom, jer sada spadamo u njegovu obitelj.  Koliko često smo, mi sami, razmišljali o toj prekrasnoj baštini, o tom nasljeđu ili smo ga neprimjetno ostavili sa strane našega života? Kako smo često živjeli naš život bez Boga.  Prihvatimo se ponovno i iznova ove baštine već prvoga dana Nove godine.

Boga pokazati svijetu

Marija se, tako smo ovih dana vidjeli, upustila u utjelovljenje Sina Božjega. Ona je zorno, pred nama. pokazala ovu slobodu. Ona je mogla, na izvanredan način, svijetu darovati blizinu Božju. Marija nam zorno pokazuje što znači ne odbaciti milost,  nego je prihvatiti. Samo je tako mogla postati Bogorodicom.  Angelus Silesius kaže da se Bog, i preko nas, rađa svijetu. Zar to ne bi moglo biti nešto velikoga za i za nas za početak ove nove godine?  Bog želi, po meni i po tebi, po mojoj i po tvojoj vjeri, doći na svijet.  I time što i kako se mi kao zajednica pokazujemo i živimo, kako prihvaćamo kao Crkva slobodu djece Božje, time pokazujemo i svoju vjeru, nadu i ljubav kao potpuno Božje nasljedstvo. Bog nas je oslobodio, po Kristu, zakona i smrti, on je uništio našu zadužnicu zbog krivnje po zakonu.

Molimo, na ovaj prvi dan nove godine, da i mi to isto činimo. Dijelimo međusobno bratsku ljubav, budimo zajednica, nosimo među ljude  njegovu slavu i hvalu, njegovo obećanje o postupanju za Božje kraljevstvo. I onda će i 2012.  biti godina „ispunjenog vremena", Božji poklon nama i svima oko nas, ukorijenjen u našoj vjeri i Božjoj vjernosti.