4. nedjelja došašća B – 2011.


1. Poticaji za navještaj i liturgiju:
a) darovani život
Biti kršćanin ne znači ovdje živjeti u neposjedovanju ničega, nego to je život iz bogatog biti darovan. Ova misao povezuje tri biblijska teksta koja će se danas čitati. Bogu koji daruje (2 Sam 7) i Bogu koji jača (Rim 16) nije ništa nemoguće (Lk 1,37) i ova sila nastupa uvijek na dobrobit ljudi. Onaj tko je svjestan da je darovan po utjelovljenju Sina Božjega, treba pokušati svugdje i uvijek ovu ljubav predavati dalje.

b) nezamislive mogućnosti
Evanđelje nam donosi poznati tekst: "Bogu nije ništa nemoguće" (Lk 1,37; usp Post 18,14; Job 42,2). Ova rečenica zvuči kao da se tiče samoga Boga, a ne i ljudi. Ipak, to nije tako, nego završava i u ljudskom zajedništvu jedan s drugim. Tako kod  Mk 9,23 nalazimo obratno od Lk 1,37 gdje Isus govori ocu dječaka koji boluje od padavice: "sve može onaj koji vjeruje". Računajmo ozbiljno na ovu mogućnost i ostvarujmo je  da se Bog u nama i po nama iznova utjelovljuje u ljudsku povijest.

c) tematski u središtu stoji:
Isus, sredina vremena. - Naša radost zbog Kristove prisutnosti
„Ja sam nihilist",govori jedna sedamnaestogodišnja  djevojka iz Glostrup-a u Švedskoj. "Ne mogu ni u što vjerovati. Život je dosadan lanac besmislenih dana. Ponekad sjedim kod kuće i tulim - zašto, sama ne znam. Sve sam već upoznala i sve je samo praznina."
Ako pravilno shvatimo advent i Božić onda ćemo doći i do našeg pogleda na povijest, a to je onaj čas, kada ćemo svatko od nas biti izmjeren. U našem vjerničkom "stanju"  u vjeri, nadi i ljubavi postaje jasno što je vrijeme.  Povijest, naša povijest, u biblijsko kršćanskom smislu je posadašnjenje i predokus božanskog spasenja. Tako postupa vjerni Bog sa svojim narodom. Božje obećanje, "Savez" i sva obećanja se ispunjaju u spasenju ljudi. Ne samo pojedinac, nego cjelokupna ljudska obitelj koja stoji pred Bogom, je partner jednog širokog saveza. Pojedinac stoji uvijek u zajedništvu (pogledaj naznake  kod Marijina naviještenja u evanđelju po Lk 1,26-27, 36)
Zajedništvo kao "civilizacija ljubavi", ali služi pojedincu kao "solidarnost i ljubav." "Radost i nada, žalost i strah današnjih ljudi, posebno siromašnih i potlačenih svih vrsta, su radost i nada, žalost i strah Isusovih učenika." (Gaudium et spes br.11)
Povijest u njezinom razvitku, između stvaranja i spasenja, je proces sve većeg ispunjenja. "Konac povijesti" ne znači povratak početka, nego znači preobrazbu koja donosi spasenje: "Približilo vam se kraljevstvo Božje. Obratite se i vjerujte Evanđelju!"  (Mk 1,15) Obje stvari su nerazdjeljivo vezane uz dolazak Isusa i postale su dio stvarnosti koja je nastala. ( Rudolf Schnackenburg)
Tome odgovara, povezano s Isusovim zahtjevom za obraćenjem, i ponašanje nadanja koje proizlazi iz prepuštanja u novo po Isusu Kristu. Jer je Bog vjeran, ne raskida kontakt s ljudima, pa i ako se oni okrenu od njega. U Isusu Kristu i ljudi i svijet dolaze do svog cilja. U Isusu Kristu se pokazuju ljubav i čovjekoljublje „našega Boga" (Tit 3,4)
A odgovor na to je vjera u jednoga Boga, koji je uvijek veći nego sva naša razmišljanja i djela.
Tako je Isus Krist središte cijele povijesti, središte svakog pojedinog časa, svakog povijesnog razdoblja: jer on boravi u našoj sredini (usp Iv 1,14 Mt 18,20). Zato naš život nije nikakav "lanac besmislenih dana." U Isusu Kristu je sve "ispunjeno, prihvaćeno i uzdignuto" vrijeme.

d) težište u liturgijskim tekstovima
Na Gospodnje naviještenje (Lk 1, 26-38) oslanja se i zborna - dnevna molitva i stvara luk od utjelovljenja Božjega do pashalnog misterija. I prikazna molitva spominje  čas navještenja i utjelovljenja Isusa Krista. Popričesna molitva nam skreće pogled na predstojeće blagdane i tako nas uvlači u tajnu Božića. Posebno je to naglašeno nakon II. vatikanskog sabora. I mi moramo to iskoristiti da bismo što više učvrstili svoju vezu s Isusom.  Jer ovo "sada" (sadašnjost) omogućuje nam predokus svega onoga što će donijeti "dolazak" (drugi, konačni dolazak na kraju vremena).

Misno slavlje
Pozdrav :
Gospodin, koji je želio postati jedan od nas, neka bude s vama.

Uvod:
U ovim zadnjim danima adventa pripremamo se za svečanost rođenja Kristova, za Božić, ne samo u obiteljima, nego i u liturgiji. Pri tome nam pogled pada na Mariju, majku Isusovu. Ono što su Adam i Eva krivo učinili otkazavši Bogu povjerenje, to je Marija popravila. Ona slobodno i dragovoljno prihvaća Božju ponudu. Ona koja je sebe nazvala službenicom Božjom, postaje Božjom majkom  i jedinstvenom Božjom partnericom u povijesti spasenja.
I mi kršteni i potvrđeni kršćani pozvani smo biti Božji partneri i partnerice. I smijemo posvjedočiti da ova ljudska povijest koju  ljudi često čine poviješću nespasenja, po utjelovljenju Sina Božjega, ta povijest postaje povijest spasenja, posebno za one koji se, poput Marije, Bogu prepuste s povjerenjem.
Želimo se, ovoga časa, sabrati, promisliti naše pogreške i grijehe i zazvati Božje milosrđe na nas i na čitavu zemlju.

Molitva vjernika
Milosrdni i dobrostivi Bože, ti želiš spasenje svih ljudi, zato te molimo:

* Pripravi Crkvu da bude vjerodostojna blagovjesnica tvoga Evanđelja, molimo te
* Vodi misli i planove političara na dobrobit svih ljudi i cijelog čovječanstva, molimo te.
* Otvori srca svih ljudi za  Radosnu vijest tvoga Sina, molimo te
* U ovim svetim danima podari nam spoznaju da si milosrdan, molimo te
* Daj svim siromašnima, bolesnima, napuštenima znak tvoje prisutnosti, molimo te
* Povedi u raj sve naše pokojne, molimo te.

Gospodine i Bože naš,  daj da u radosti očekujemo dolazak tvoga Sina, Isusa Krista, koji s tobom živi i kraljuje u vijeke vjekova.

Meditacija:
Moj Gospodine i moj Bože, ne mogu te zadržati, mogu te samo moliti da ostaneš: ostani s nama,Gospodine, jer mrači se.
Ostani sa mnom u ovoj mračnoj dolini, gdje se tama širi sve do smrti. Ostani, o svjetlo moje duše! Svijetli mi ti, žarki neugasivi ognju - i ja ću početi, u tvom svjetlu i kroz njega, vidjeti svjetlo i tebe spoznati kao pravi izvor svjetla.
Ostani kod nas, dobri Isuse, ostani zauvijek. Onda ćemo i mi sami svijetliti, kao što si ti svijetlio, postati ćemo drugima svjetlo.
Svo ovo svjetlo je od tebe, Isuse!                             prema John Henry Newman

Betlehem
Ti baš govoriš
da smo Betlehem:
Kuća kruha
kojeg jedemo od gozbe
tvoga dolaska na zemlju.
Želiš biti čovjek
u nama, dijete.
Da možeš jesti kruh
naših boli
i piti iz kaleža
naših gorčina
do posljednje kapi,
mijenjaš li, veliki
Bože, svevladaru.
sve to
za kruh i vino
naše bijede.
Želiš biti u nama
čovjek, dijete,
ako mi postanemo Betlehem.


Propovijedi:
1.
Poticaji za propovijed:
* Čemu došašće - advent? Slavimo očekivanje nečega što je, prema našem vjerovanju, već započelo- a to je utjelovljenje Božje. Dakle, je li došašće nekakva pobožna igra?

* Čemu advent? Upućivanje na vrijeme dolaska koji predstoji, a čiji početak nitko ne zna
da bismo tako okrenuli pažnju od sadašnjih problema.
* Advent sigurno znači sebe ugraditi u ritam Isusovog života, u razmišljanje i slavljenje njegova života koje nam donosi spasenje, njegove muke, smrti i uskrsnuća gdje na početku stoji razmišljanje o vremenu kada su ljudi još očekivali Spasitelja. To je posvećivanje vremena.

* Advent ima i eshatološki aspekt koji obilježava cijelu Gospodnju godinu, kao što to, redovito, dolazi do izražaja u euharistijskoj molitvi. Nakon pretvorbe, svaki put, govorimo: "Tvoj slavni dolazak iščekujemo.

* Ovim se advent još ne iscrpljuje. Kratko pred Božić treba reći: rođenjem Isusovim sve nije ispunjeno tako kao da ne bi ništa više preostalo, kao da više ne bi bilo ništa za čekanje. Baš s pogledom na sadašnjost, nešto u nama očekuje njegov dolazak. Bog želi postati čovjekom u svakome od nas " I kad bi se Isus tisuću puta rodio, a ne bi se rodio u tebi, ništa ti ne bi vrijedilo." (Angelus Silesius) Ovaj događaj stoji, uvijek iznova, pred nama, tako da se nikad ne možemo oteti tom pogledu.

* Dobro je da postoji jedno vrijeme koji nas na to izričito opominje, jer nije baš tako, po sebi, razumljivo utjelovljenje u svakome od nas.

*Najvažniji preduvjet je - i tako smo opet kod adventa i današnjih tekstova - ponašanje (držanje - život) u očekivanju, a koje je David, makar u jednom trenutku, zaboravio, očekivanje na koje nas poziva završetak poslanice Rimljanima: ponašanje koje nam Marija svojim primjerom, stavlja pred oči. Očekujemo li mi - svaki pojedini - stvarno i ozbiljno, da se Bog uputio prema nama  i da želi, po nama i u nama, stvarno djelovati, da želi postati čovjek?

Kako bi to utjelovljenje kod svakog pojedinca moglo izgledati, mora svatko za sebe osmisliti. Advent je za to dobro vrijeme. Iskoristimo ove posljednje dane kad se pripremamo za slavlje utjelovljenja Božjega, da se to dogodi u našem svagdašnjem životu i da se to po nama vidi i osjeća.

2.

Tajna Boga
Uz Rim 16,25-27

Pripovijeda se o Gautami Siddharti Budhi sljedeće: svaki put kad bi ga je neki učenik molio da im ispripovijeda nešto o Bogu, s puno značenja bi postavio prst na usta u znak šutnje.

Šutjeti pred Bogom
Šutnja je možda reakcija današnjih ljudi na pitanje o Bogu. Najmanje je onih koji bi time htjeli zanijekati Boga. Više znači da sam Bog, danas, religioznom čovjeku sve više i više postaje tajnom i to jest. Usred svijeta koji u svojoj mnogovrsnosti, svojim mogućnostima, u svojim ostvarenjima, ali isto tako i u opasnostima, koji se potpuno okrenuo svijetu, nije baš tako lako naći mjesta za Boga kao što je to bilo moguće nekada, u srednjem vijeku kad je svijet još bio tako, relativno, malen. Naše poznavanje razvitka svijeta, nastanka i nestanka naroda i kraljevstava, povijesnih razvoja različitih ljudskih ideja, većeg ili manjeg poštovanja,  međusobnih sukoba epoha i pokreta, sve to otežava. Onda je lakše zatvoriti oči pred pitanjem kako i kada je Bog u svemu tome na djelu - osim ako se ne želi sve površno - najvjerojatnije - rastumačiti slučajem. Gledajmo konačno i na male povijesti pojedinih ljudi. Onda dovoljno bolno doživljavamo da iza udaraca sudbine, srušenih nada i svih neshvatljivih stvari trebamo zatvoriti usta  pred pitanjem gdje je Bog bio u svim tim trenucima i što on ima sa svim tim, ili čak, kako to on stoji, u takvim situacijama, uz nas.

Činjenica je da će vjeran čovjek, na svoj način, potvrditi ono što stoji napisano na kraju poslanice Rimljanima: "da je od vječnosti"  Bog okružen tajnama na bolnu spoznaju ljudi. Ništa ne posjedujemo u našem znanju o početku i biti, putovima i cilju, stvarnosti života svijeta.

Pred tajnom Boga postajemo svjesni vrlo oštre i duboke razlike između Boga i čovjeka. Ne preostaje nam ništa drugo nego se kloniti takvih pitanja. A ipak, pri takvim mislima, mnogo stvari nas prisiljava misliti na Boga.

Božji govor
Ipak, trebamo bezuvjetno priznati da se otvara jedan sasvim drugi pogled.  U pohvali kojom završava poslanica Rimljanima, je govor i o otkrivanju tajne Božje koja se, preko Pavlovog propovijedanja, širi dalje. U Isusu Kristu je svima postala dostupna tajna Božja. Ne tako da bismo mi znali odluke Božje, da mu mi možemo "gledati u karte", ne kao da bi Krist imao "Boga u torbi" i svojim poznavanjem mogao vladati njegovim bićem i naumom.  Ostaje Božja nedokučivost. No, tajna Božja je, u biti, svima nama očitovana. Njegova moć i snaga je neograničena i nedokučiva snaga ljubavi. Njegov odnos prema nama je ispunjen mislima života, istine, pravde, ljubavi i mira. I to je, na jedinstven način, pokazano u Isusu Kristu. Evanđelje - poruka koja je neophodna za naš život. Božja nedokučivost zato nije jednostavna tajna pred kojom bismo se morali pokloniti, nego ona nosi u sebi mogućnost da mi ljudi, usprkos našoj ograničenosti, konačnosti, slabosti i grješnosti, ne izgubimo mogućnost konačnog spasenja.

Odgovor Bogu
Ovo otkriće Božje tajne mijenja polaznu sliku kod ljudi. Iz ove perspektive gledano, Bog nije nikakav strahoviti Bog koji tjera ljude na ispunjenje zadaća, kao moralizirajući sudac. Bog je, mnogo više, Bog ljubavi koja oslobađa čovjeka njegovih strahova od sebe samoga, njegovih sebičnosti, samoopravdanja i grijeha. On je Bog ljubavi koja, po iskustvu te ljubavi, čini čovjeka sposobnim da sam daje odgovor.  Čovjek koji u svim okolnostima života zna da ga Bog hoće i voli, uvijek će u sebi otkriti snage da se orijentira prema Isusovim životnim pravilima, da sebe ispituje prema pravilima Crkvene zajednice i da, s puno odgovornosti, živi i djeluje. Bog, čija tajna znači ljubav prema ljudima koja potiče na povjerenje da u sumnjama ima nade, u propasti novi početak, u smrti život, u patnji ima i radosti, u križu spasenje. Ovaj Bog ljubavi uvijek iznova govori i nama, postaje "proročki" u svetim spisima koje mi, u zajedništvu Crkve, slušamo - i na koje se oslanjamo.