a) Motiv 1.nedjelje došašća je zadan riječima evanđelja (Mk 13,33) „Pazite, budni budite!" Ova misao bi trebala prožimati ne samo prvu nedjelju došašća, nego se provlačiti i kroz cijelo došašće.

b) Što nam se više približava konac građanske godine, tim više se traži budnost. Nastupaju sve brojniji lažni proroci i donose stara praznovjerja u novom ruhu. Zapanjujuće veliki broj kršćana se okreće raznim grupama koje su povezane s okultizmom i spiritizmom. Do sada ismijavano praznovjerje gatanja ili vjerovanja u horoskope, uklapaju se u organizirane grupe nezdravog „New-age" pokreta sve do Thelemasekte (sotonističkog kulta)  i tako prožimaju našu postkršćansku  Europu mrežom spiritizma i okultizma.

c) Ne bismo smjeli omalovažavati opasnosti! Neke grupe ne samo da zahtijevaju velike napore, nego imaju veliki rast, jer oni usmjeravaju svoje ponude prema očekivanjima, trendu, potrebama i zahvaćaju one koji se sve više udaljavaju od Crkve. Tako npr „sveopći život"  nudi nekakvu mješavinu propovijedi na gori, dalekoistočnih učenja o seljenju duša i spiritističkih i okultnih elemenata.

d) Govorima o ovim opasnostima, uzimajući u obzir mjesne okolnosti, dušobrižnik bi trebao, na 1. nedjelju došašća, tu prekretnicu godine,  svjesno otvoriti vrata za razgovore s onima koji su već zahvaćeni gore navedenim, a kojih ima iznenađujuće puno u svakoj zajednici. I zato, uza svu jasnoću i pažnju, treba paziti da se osuđujućim izjavama, unaprijed ne blokira svaka rasprava.

e) Uz pojmove: okultizam je praznovjerje u moć prirode ili nad prirode koje može čovjek, svojim znanjem, koristiti za svoje svrhe. Pri tome se razlikuje bijela i crna magija. Bijela magija služi za dobro čovjeku, a crna magija da nanese zlo čovjeku. U ovo spadaju razne molitve ozdravljenja i zaklinjanja.

Spiritizam je praznovjerje, uvjerenje u djelotvornost onostranih (dobrih i zlih duhova) i pokušaj njihovo biće ili moć staviti u službu čovjeka kao npr. predskazivanje budućnosti, tumačenje prošlosti ili otkrivanje nepoznatog preko raznih sredstava kao visak, rašlje, micanje stola i čaša ili direktnim pitanjem pokojnika.

f) U sotonističkom kultu i sličnim magijskim krugovima okultizam i spiritizam imaju uređene međunarodne organizacijske oblike koji su naročito opasni za mlade, kao što su sekte i droge.

Čovjek je u sebi usmjeren na traženje božanskog. Ovo traženje završava, često puta, u zdvajajućim pokušajima na silu doći do Božje prisutnosti ili njegovog pojavljivanja. Moguće prakse su toliko stare koliko i čovječanstvo. Zaklinjanja (prizivanja), čarobnjaštva, razne tehnike žrtvovanja su trebale na silu dobiti ono što se dobiva kao dar. I već za to su slični pokušaji osuđeni na propast. Navodno molitelj s puno povjerenja može naći neki pristup k Bogu, jer je uvijek ON onaj koji nam otvara put k sebi (r.19) Ako se Bog povlači od ljudi, onda je to čovjek već davno prije „skrivio" svojom nevjernošću, uskraćivanjem hvale Bogu.

Vrlo jasnim jezikom govori Iz 64,7 protiv svih koji misle da se Boga može dohvatiti putem magije. Tritoizaijin  (Iz 56-66) starozavjetni „Očenaš" ( Iz 63,16 -64,7) govori, svom jasnoćom, ono što moderni, lažni proroci ne žele čuti: Bog je gospodar, a mi smo glina u njegovim rukama.

„Učvršćenje do kraja" (r.8) vrijedi za sva vremena, a posebno danas. Živimo u opasnosti da budemo „izbačeni". Zato Pavao opominje Korinćane: „Tko misli da stoji, neka pazi da ne padne" (1Kor 10,12). Na kraju ovog pisma zahvale (1 Kor 3-9) Pavao podsjeća na Božju vjernost. Jer je Bog prema nama vjeran, kršćanima ništa ne treba nego da, u strpljivosti i povjerenju, čekaju dok Gospodin ne dođe.

Oznaka okultnoga je nestrpljivost da se sve sada mora doživjeti, sve postići. Tko se obogatio u svim spoznajama, ne treba tražiti druge spoznaje, koje npr. obećava spiritizam. Tko se u to upušta, ne postiže mir od Boga, on ga zamjenjuje za strah, nesigurnost, nesamostalnost, ovisnost.

Vrlo je važno pokazati međuovisnost i čitati tekst od Mk 13,1 - tada za propovijed imamo veću bazu: govor o završetku vremena - dolazak Sina čovječjega - budnost. Postojat će lažni proroci do konca svijeta, katastrofe i ratovi, progoni i prijetnje.  Marko ima pred očima katastrofu razorenja Jeruzalema 70.te godine nakon Krista. I mi, u našem vremenu, vidimo brojne razorne scene koje bismo trebali znati „protumačiti" i nazvati imenom.

Budnost koja se traži od nas kršćana ne znači da je konac neposredno pred nama ili da ga se može izračunati ili pustiti da proteče mimo nas. Ipak, poruka je jasna i potiče nas vrlo žurno činiti ono što treba učiniti: sad je vrijeme, sad je sat.

U isto vrijeme, mora se vrlo trijezno prosuđivati naše vrijeme: ovako dalje više ne ide. U mnogim područjima je čovjek došao do svojih granica. Zagađenje okoliša i katastrofe primaju dimenzije koje opisuje evanđelje. Ipak, ne treba stvarati paniku ako svatko odgovorno ispuni svoju zadaću. Marko ne hvali, pri tom, nestvaran optimizam da bi mi kršćani uvijek imali snage nadvladati nesreću; trebamo se, u svakom slučaju, čuvati takve krive procjene.

Različite zadaće kršćana, odgovarajući položaju u društvu, privredi, politici i Crkvi održat će se vezama budnosti. Ova budnost se ne sastoji od straha pred budućnošću ili nepovjerenja prema svijetu, nego u oslanjanju i povjerenju u Boga,  jer će na kraju biti samo ON koji, na kraju, dolazi kao „domaćin."

a) Kraj velikih vremena - „velikih", na primjer  obilježenih velikim događajima kao ratovi, bolesti, zablude kao konac prošlog stoljeća, koji još nije tako daleko od nas. I još uvijek je razdoblje krize i panike. Uzmite samo ekonomske krize u eurozoni i panike koja je s time povezana. Grčka, Italija, a čini se da je na pomolu i Austrija.

U takvom „klijalištu" vrlo lako rastu grupe i sekte, koje obećavaju sve krize rješavati jednostavnim stvarima ili avanturama. Takve „spasonosne recepte" se nudi u izvanrednim količinama, gledajte samo što se sve nudilo za iskorjenjivanje aids-a -side, preko naoružavanja i raznovrsnih ratova.

b) Uz to cvjeta neorganiziran besmisao micanja čaša i stolova, zazivanje duhova i komuniciranje s pokojnima. Ovakva praksa pa i ako netko dođe na takve sjednice slučajno ili iz znatiželje, vrlo brzo dolazi do zamjene religije, a to je vrlo plodno tlo za odgovarajuće sekte.

c) Već se Stari zavjet borio protiv takve  praznovjerne prakse. Biblija zabranjuje gatanja, zazivanje pokojnika i astrologiju. Čarobnjaštvo je bilo zabranjeno pod prijetnjom smrtne kazne; a ipak već su se tada proroci borili protiv takvih praksi - ali uzalud.

Isto se tako Pavao bori protiv Bar-Jesusa zbog prevara i čaranja  (Dj 13,10). Čarobnjačke knjige su spaljene i gatanje (čarobnjaštvo) se ubrajalo u loša djela tijela (Gal 5,20).

d) Zato se budnost kršćana mora najprije sastojati u tome da ne podliježemo pravilima igre svijeta i njegovoj praksi pa ni iz lakomislenosti, jer sve će to propasti kao nebo i zemlja: tko se čvrsto veže uz zemaljske stvari, s njima će i propasti. Odgovarajući dokazi se vide kod okultizma i spiritizma: problemi se ne rješavaju, nego se, u većini slučajeva, potiskuju i stvaraju duboke strahove zbog budućnosti i novu ovisnost sve do žrtvovanja sebe u zdvajanju. Otuđenost od stvarnosti, gubitak vlastitih inicijativa, hrabrosti i fantazije, prije svega gubitak vjere s drugim lošim posljedicama: Boga se zamjenjuje  „nadnaravnim".

e) Budnost se kršćana sastoji, uz ostalo, u trijeznosti i objektivnosti. Kao što se ljeto prepoznaje po smokvinomlišću, sama smokva se prepoznaje po plodovima. Kršćanin treba biti dovoljno trijezan, znati da je sve na našem svijetu prolazno i da samo Bog postavlja mjerila vremena. I zato kršćanin mora svoj život ispravno usmjeriti i činiti što se mora učiniti i pušta da Bog čini ono što samo on može učiniti. Uzima svoju sudbinu u svoje ruke i prihvaća ono što

mu Bog šalje. On ne zna što mu donosi budućnost, a ipak je siguran da se neće nigdje ništa dovršiti osim kod Boga.

f) Zato se budnost kršćanina sastoji u njegovoj odgovornosti  pred Bogom i pred ljudima. „Spavanje pravednika"bi bilo jednako loše kao i rezignacija. Iako mi ne možemo znati „vrijeme", mi smo odgovorni za vremena. Akoispunjamo naše zadaće na ovom svijetu prema volji Božjoj, za nas je budućnost već označena: mi ćemo biti kod Boga.I zato se možemo i moramo odreći svih drugih rješenja i sredstava spasenja.

g) Za svakoga od nas počima ispunjenje vremena, jer komadić kraljevstva Božjeg može biti prisutan sada i ovdje.

Onaj tko donosi nebo na zemlju počima sa konsekventnom ljubavlju prema ljudima, kao i brigom za stvorenje. Tko, dakle, postupa kao kršćanin, taj ne treba zazivati duhove s onu stranu. Svatko od nas ima tu proročku, tu znakovituzadaću svojim životom ukazivati na onoga koga očekujemo, koji će doći, a koji je već sada među nama. Ova proročka služba nam može podariti sigurnost i samopouzdanje, tako da stvarno ne očekujemo ništa drugo, niti nam što treba osim Isusovog obećanja: „Moje riječi neće proći", jer je on ovdje uz nas do konca svijeta.

Isus Krist koji je s nama do konca vremena, neka bude sa svima vama.

Crkvena godina se okrenula. Stojimo na novom početku. Tu šansu bismo trebali iskoristiti. Kroz ove četiri nedjelje idemo prema Isusu koji želi promijeniti naš život, koji svojim rođenjem želi obnoviti naš život. Puni povjerenja u njega pripravljamo se na blagdan početka života čiji završetak poznamo: rođeni smo za život s Bogom. Puni povjerenja molimo.

Gospodine Isuse Kriste, ti ćeš doći s velikom moći i slavom. Gospodine smiluj se.

Gospodine Isuse Kriste, ti si rekao: nebo će i zemlja proći, ali moje riječi neće proći! Kriste smiluj se

Gospodine Isuse Kriste, ti si rekao: Bdijte, jer ne znate ni dana ni časa! Gospodine smiluj se

Po ovom zajedničkom bogoslužju, na početku došašća, otvori nam uši i srce za tvoj poziv i za tvoju ponudu i uvedi nas u život vječni.

Molimo Boga, koji želi doći na naš svijet, da nas oslobodi od svega što nas opterećuje:

Za Crkvu, koja zna da je ti daruješ svojom ljubavlju i s ljubavlju se tebi povjerava, molimo te

Za sve koji se u političkom životu zauzimaju za dobro ljudi i bore se za pravdu i mir, molimo te

Za sve koji te traže, Gospodine  Bože, da pravovremeno nađu ispravan put k tebi, molimo te

Za sve koje pritišću strahovi da nauče, po kršćanskim primjerima,  kako i koliko pomaže povjerenje u tebe, molimo te.

Za  naše zajednice, da naš život bude usmjeren prema konačnom ispunjenju po tebi, molimo te.

Za naše pokojne, da se njihovo čekanje što prije pretvori u vječnu radost kod tebe, molimo te

Gospodine, tebi jedinom povjeravamo našu budućnost, po Kristu Gospodinu našemu.

Dok svi govore: nemam vremena!

Onda nam, Gospodine, daruj vremena za čovjeka, molimo te!

Dok svi govore: Kakvo je ovo vrijeme?

Onda nam, Gospodine, ti daj odgovor!

Dok svi govore: Ovo je vrhunac!

Onda nam, Gospodine, daj vremena za nas same!

Dok svi budu govorili: Više nema vremena!

Onda nas, Gospodine, uzmi k sebi u vječnost!