Misno slavlje
Pozdrav:
Gospodin je uskrsnuo! Njegova milost i njegov mir neka budu sa svima vama!
Uvod
Sve vas srdačno pozdravljam danas na ovaj veliki blagdan naše vjere. Vama koji noćas niste bili s nama čestitam sretan Uskrs. S cijelom Crkvom danas slavimo najveći - središnji blagdan kršćanstva, uskrsnuće Gospodinovo. Sretni i zahvalni mislimo na ono što se nekoć događalo u Jeruzalemu: Isus Krist koji je raspet i umro na križu i pokopan, ukazao se živ najprije Mariji Magdaleni, a kasnije i učenicima. To se dogodilo prije dvije tisuće godina. Isus Krist živi i danas. I on ne živi negdje daleko, nego je tu među nama, živ. Ovdje je među nama koji smo se u njegovom imenu sakupili.
Često puta kažemo: Tko reče A mora reći i B, a pri tome mislimo da tko je nešto započeo, mora to i dovršiti. Mi smo ove sedmice doživjeli još i više, da Bog čini još više: Što on počne, to će on i dovršiti. To nam potvrđuje Isus Krist, živi svjedok ovoga. Danas slavimo njegovo uskrsnuće, nakon što je, za nas, prošao kroz život i smrt. To su prvi kršćani izražavali prvim i posljednjim slovom grčke abecede , A i Ω - kako stoji na našoj uskrsnoj svijeći. Ili kako što smo to naglašavali, kroz prošli tjedan, od A do Ž.
Kad bismo mogli, u ovoj svetoj misi, govoriti svim jezicima na kojima se liturgija slavila, onda bismo vidjeli da su kršćani svih vremena slavili Kristovo uskrsnuće isto onako kao što to mi danas činimo: s „Amen" i „Aleluja" prve Crkve koja je još govorila hebrsjski, s „Kyrie eleison" ranog kršćanstva koji su govorili grčkim jezikom, tadašnjim svjetskim jezikom. S „Gloria" ili „Sanctus" kasnijeg vremena latinskog jezika koji se zadržao, skoro, do naših dana. U svim jezicima se naviještalo ono što i mi danas naviještamo i vjerujemo: pa ćemo to reći usklikom kojega upotrebljava istočna, pravoslavna Crkva za današnji blagdana: Isus Krist je doista uskrsnuo od mrtvih! Aleluja!
Probudimo živu vjeru da je on, sada, među nama prisutan.
Kyrie
Gospodine Isuse Kriste, ti si za nas pobijedio smrt, Gospodine smiluj se!
Gospodine Isuse Kriste, ti si sada naš posrednik i zagovaraš nas kod Oca, Kriste smiluj se,
Gospodine Isuse Kriste, ti si početak novog stvaranja, Gospodine smiluj se..
Molitva vjernih:
Naš Bog je Bog živih, a ne mrtvih. To nam je on danas pokazao i dokazao uskrsnućem svoga Sina. Zato ga molimo:
Za životnu odvažnost i hrabrost za sve kršćane, da vjerom u uskrsnuće nadvladaju sve zemaljske poteškoće, molimo te
Za životnu snagu za sve nas koji slavimo Uskrs, da tako ljudima oko sebe donosimo radost i povjerenje, molimo te
Za jedan životni cilj za sve koji se nalaze u životnim poteškoćama zbog starosti, bolesti ili drugih nedaća i nevolja, molimo te
Za jedan životni pogled koji odgovara evanđelju Isusa Krista da možemo kao oslobođeni i spašeni ljudi ostaviti i napustiti sve što nas pritišće i što nam otežava život, molimo te
Gospodine sačuvaj u nama ovaj novi život. Po Kristu Gospodinu našemu. Amen
Propovijed:
Naviknuti smo da nas televizija obasiplje stravičnim vijestima i slikama. Ima poznatu koreografiju. U živo se prenosi s mjesta događaja, urednici i novinari brže bolje potraže u arhivima televizijske kuće sve što se može znati i povezati s tim vijestima i prate vijesti manje ili više pametnim komentarima. Kod Isusova uskrsnuća bi televizija slabo prošla. Slika skoro uopće nema. Ono najvažnije je teško i prepoznati. Što se dogodilo? Ništa što bi moglo doći kao udarna vijest.
A ipak, tu su ljudi koji o sebi govore: Tu sam nešto osjetio i doživio. Tu su ljudi koji govore: ovo što se ovdje dogodilo mijenja svijet. Nikakav događaj koji bi par dana punio naslovne stranice svjetskih novina.
I da bi se spomenuo u bloku o svjetskim vijestima, da bi konačno utonuo u zaborav? Da li je nešto bilo?
Evanđelje po Ivanu nam pokazuje kako je Uskrs jedan sasvim jedinstven i složen događaj. Tri osobe koje on navodi nam to sasvim jasno pokazuju: Marija Magdalena, Petar i Ivan.
Najprije Marija Magdalena otkriva otvoreni grob. Odlazi i javlja to učenicima.
Dvojica, Ivan i Petar, predstavljaju različite poglede Crkve.
«Drugi učenik» «onaj koga je Isus ljubio» je onaj o kome će se prvom reći: «i povjerovao je». Trči brže, mlađi je, dinamičniji.
A ipak, pušta prvenstvo malo sporijem Petru, jer zna da samo u zajedništvu Crkve, vjera nosi.
Uskrs se nalazi u odnosu između Ivanovog dinamičnog pokreta , sporije institucije Petra i Marijinog osobnog doživljaja.
Nadodano
Potresne vijesti o kojima nam govori televizija često dolaze neprerađene. Brižno nam se tumači zašto i kako se nešto dogodilo. Posebne emisije razjašnjavaju pozadinu. No, Uskrs počima mnogo ranije.Uskrsni doživljaj pretpostavlja da su učenici već prije bili s Isusom. Čitav dio puta su već išli s njim. To vrijedi i za one među nama koji su bili kršteni odmah nakon rođenja, njima je Isus već jedan dio vlastite povijesti. Marija, Ivan, Petar imaju svoje povijesti s Isusom. To je povijest puna očekivanja, nade, snova, ali i posrtaja.
I to je ono što se razlikuje od televizijskih događaja. Komentar mora dati moj čitav život. Ne može se uskrs apstraktno doživjeti i opisivati. Svatko od nas ima svoj uskrs, jer imamo svoje vlastite povijesti s Isusom. Neki, ponekad, tako razgovijetne povijesti. Za mnoge vjera ne bi mogla biti niti pozadinska muzika. Što stoji ili je stajalo na pročelju moga života, ulazi u taj odnos. Samo tada mogu počimati razumjeti što je Uskrs. Nijedna emisija na televiziji mi to ne može rastumačiti. Pa niti ni jedan teolog.
Vlastito
To mi postaje jasno u Mariji Magdaleni. Ona je vidjela i izvijestila, ali najprije trči kao kroz zid od magle. Otkriva prazan grob i bila je tu kad su Petar i Ivan došli. Ali kako je rečeno, ne opaža ništa što joj se događa. Sve do časa kad Isus izgovara njezino ime: «Marija»
U mom imenu je sadržano sve što sam ja. A u njenom odgovoru je zbijeno sve što njoj Isus znači: «Rabbuni - Učitelju»
Te dvije riječi se ne mogu nikako povezati s njezinim nutarnjim, intimnim. Ako uzmemo malo vremena, pa razmišljamo, koliko blizine stoji u tim riječima: «Marijo» «Učitelju». No, Isus joj odmah daje do znanja da se ovdje ne ide za tim intimnostima - nutanjostima. I upravo je različito od nekog prolaznog događaja. Kao što Uskrs nije događaj za medije, tako se i Isus malo oslanja na intimnosti : «Ne zadržavaj me», reče Isus. Ono što je ovdje doživljaj, treba postati vjerom. Bog Otac je onaj u kojemu Uskrsli živi.
«Marija Magdalena otiđe učenicima i rekne: „Vidjela sam Gospodina». Ovo čini Uskrs za svo troje. Marija ne daje nikakav mudri komentar. Ne govori ni o mjestu događaja, ona naviješta.
Da li se mi više priklanjamo Ivanu, ili radije igramo na Petra, vjera ove dvojice neće ništa umanjiti Marijinu. Gdje se ne radi o lijepim medijskim događajima, nego o živome Bogu, tu se ne može ništa reći, niti komentirati. Naviješta nam se što je rekao. I kod onih koji naviještaju i kod onih koji slušaju, kod nas sviju koji zajedno sačinjavamo Crkvu, Uskrs postaje sadašnjost.