Presveto Trojstvo
vjeruješ li
Propovjednikl je zaključio Maistoru postaviti dvoznačno pitanje o Bogu: Vjeruješ li da popstoji jedan Bog? – naravno da vjerujem- odgovori maistor.
– I da je sve stvorio?- - da, da- odgovori Maistor vjerujem to. – A tko je stvorio Boga?- - Ti- odgovori Maistor. propovjednik ga je gledao sasvim razočaran. Ma stvarno misliš da sam ja stvorio Boga? – Onog- o kojem stalno misliš i govoriš – odgovori maistor mirno.
Anthony de Mello minute besmisla
Predođba o Bogu
Hvala Bogu da ne postoji ono što 60-80 % naših suvremenika zamišlja da je Bog.
Karl Rahner
Usporedbe za Boga
Bog je kao zvono, koje visoko gore visi. Zvono zvoni i poziva sve. Svi trebaju bez razl8ike doći u Crkvu. tako nas isto Bog svih bez razlike poziva na nebesku gozbu.
Bog je po svojoj milosti ko kiša. Kao što kiša jednako natapa zemlju i hridine, a hridina je kriva što ne rodi, isto tako Bog daje svoju milost svim ljudima ali na jedan čudnovat način on zove jedne a ne druge. Njegov put je pun čudesa.
Bog je poput ribara, kao što ribar lovi svaku koja grize tako i Bog daje svakom svoju milost. tako i on želi privući u nebo svakoga tko zagrize na njegovu udicu.
Bog je kao zdenac pun vode života. I kao što može piti iz zdenca i siromah i bogat, tako i božanski zdenac milosti stoji otvoren za sve, kako grješnicima tako i pravednicima.
Abraham a sancta Clara
Svagdanji govor o Bogu
zapisano kod telefonske govornice
O Bože, pa ne trebaš mi to pričati.
Svemogući, a što će šef reći?
Za ime Božje, ne govori to nikome,
Moj Bože, - već je pola pet.
Bože moj, kako mogu biti tako glupi
No, hvala Bogu, da nisam kao ti
U ime Božje, idi u miru
Bog zna, taj će me još u grob odvesti.
Moj Bože, pa ne budi tako osjetljiv
oh Bože, pa nisam tako mislio,
Bože dragi, pa ti me držiš tako glupavim.
Ma daj, za ime Božje prestani
Lothar Zenetti
Trojstveni Bog
U pratemelju postojanja mu je stan
u njemu sreća
u beskrajnoj punini
Sama Riječ biojše Bog
iz pratemelja izgovorena
njegov stan je pratemelj
ali ga pratemelj ne obuhvati
Sam je bio pratemelj
i za to je bez temelja
A ipak prozvao se Sinom
iz pratemelja rođen.
Iz kojeg uvijek izlazi
i kojeg još i sada
koji tom Sinu daje smisao
a kod njega uvjek prebiva.
poput ljubljenog u ljubljenom
borave jedan u drugome
u ljubavi oni jedno su
i ljubeći se daruju.
jedan s drugim
potpuno jednaki i potpuno svoji
tako da njih traje u jednom postojanju ljubavi
u obličju triju osoba.
jedna je ljubav u njima svima,
u jedno ljubljeno sjedinjeni
i jedan ljubljeni je ujedno i onaj koji ljubi
u tom se sastoji život svakog od njih
I bitak sve trojice
bitak je svakog osobno
i svaki od njih ljubi
u jednakom postojanju.
Njihov bitak svakom je vlastiti
i taj bitak svakog sam
ujedinjuje ih neizreciv čvor
i nitko ne zna tu vezu odrješiti
Ljubav koja tu ih spaja
takve vrste je i bez granica
da sva trojica istu ljubav imaju
koju njihovim bićem zovemo.
I to ljubav koja ih veže
rađa još većom ljubavlju
Ivan od Križa: Učitelj puta
Ti Trojstvo na sjajnom prijestolju
Ti Trojstvo na sjajnom prijestolju
tebi se diže vječni naš slavopoj!
Tebi naše himne
Bože, naš Svedržitelju.
Ti trojstv na sjajnom prijestolju
Ti Oče, dobrotvorni Stvorče svega
na tebe se uvijek oslanjamo
Bože, koji nas želiš.
Ti Trojstvo na sjajnom prijestolju
Ti Sine, vječni Spasitelju
ti daješ nam da gledamo
Bože koji nas zbratimljuješ.
Ti Trojstvo na sjajnom prijestolju
Ti Duše koji se za sve brineš
da ne ostanemo bez zraka
Ti Bože koji čvrsto ostaješ.
Ti Trojstvo na sjajnom prijestolju
ti si kao draga posjeta
koji nas svih privlači
u zajedništvo s tobom i sa ljudima.
Josef Dirnbeck Crkveni himni
Tri
Izgleda da dva razdjeljuju stvari (ni je uzaludno u hrvatskom jeziku – zdvajanje, odvajanje podvajanje) dok tri stvari opet ujedinjuju. Teza i njoj suprotna antiteza se ujedinjuju i pomiruju u sintezi. Uspostavlja se zaokruženost punine, napetost nestaje, a vidi se jednakost. Otto Betz Elementarni simboli
Poput ribe u vodi
u jednoj se basni priča o ribama koje su međusobno razgovarale.: Ima ljudi koji misle da naš život potpšuno ovisi o vodi. No vodu mi nikad nismo vidjele. Što je voda? par mudrijih riba se javilo za riječ: Čuli smo da u oceanu živi jedna potpuno školovana riba. Ona pozna sve tajne svijeta. idemo k njoj i zamolimo je da nam pokaže vodu. I tako ribe krenuše na put. preko utoka rijeke u more i dalje u široki ocean. I nakon dugog puta nađoše veliku i mudru ribu. I kad je čula njihovo pitanje odgovori: Vi glupe ribe: Cijelog života živite u vodisvuda oko vas je samo voda. I ne znate što je voda? Bez vode vi ne biste bile ribe.
autor nepoznat
Bog je posvuda
Nauka o Presvetom trojstvu pokaztuje cijelu Božju zauzetost za ljude. Bog nije samo stvoritelj svijeta koji ga prepušta njegovoj sreći ili nesreći. Bog se nije povukao nakon stvarateljskog djela.Bog je stalno tu. On trpi, umire, i uskrsava. Bog ne napušta ljude o osami. On postaje nutarnji glas, nutarnji savjetnik ljudi. nauka o presvetom Trojstvu nas čini na više načina pažljivima. Bog na nebu, Bog na zemlji, Bog gore, Bog dolje, Bog iznad nas, Bog ispod nas, Bog s nama Bog u nama. I tko bi htio Boga shvatiti samo logičnim razumijevanjem sliči čovjeku koji bi htio kašikom isprazniti more. Bitno u Bogu je da je neograničen, neuhvatljiv, neshvatljiv. Bog je više od suca koji sa bilježnicom u rukama stoji da bi nam upisao dobre i loše poene.
Bog je više od jednog čovjeka koji osamljen na križu umire,. Bog nije samo vječan i nerođen. Nego u Isus Kristu dolazi na svijet kao smrtan čovjek. Raste i odrasta.
Martin Gutl: Što mi snagu daje
Pohvala i molba
Ti koji nadilaziš sve, ti si Visina. Dobrota, Sila, Svemoć, Sveopraštanje, Pravedni, Objavljeni, Lijepi, Moćni, Čvrst9i, neobuhvatni, Nepromjenjivi, koji sve mijenja. Nikad nisi nov, nikad star, a ipak sve obnavljaš. Ti si uvjek onaj koji djeluje, onaj koji miruje, onaj koji sakuplja, a ništa ne potrebuje, onaj koji nosi, ispunja i nadkriljuje sve. Ti si onaj koji stvara, hraniš, i ispunjaš, onaj koji traži a ništa mu ne manjka. Uzimaš sve štro nađeš a nikad nisi izgubio, nikad nisi bio u bijedi a ipak se raduješ pronađenom. Opraštaš dugove, a nikad dužan, dugove daruješ a da ništa ne izgubiš.
Tko mi daje da nađem odmora u tebi, tko mi taje da dođeš u srce i ono se raduje, da zaboravim ono zlo, a obuhvatim jedino doobro, tebe? Što si ti meni? oprosti mi da se usuđujem govoriti. A što sam ja tebi, da želiš da te ljubim, i ako to učinim onda mi prijetiš smilovanjem bez granica. kao da bi bilo manje smilovanja kad te ne bih ljubio. O, ja jadnik, uz tvoje smilovanje, moj Bože,, reci mi što si ti meni. Reci mojoj duši: Ja sam tvoje spasenje. Reci dakle, da čujem. Gledaj, Gospode, uho mog srca je kod tebe, otvori ga i reci mojoj duši. Tvoje sam spasenje. Želim slijediti taj glas, sve dotle da te mogu shvatiti. Ne skrivaj lica svoga od mene. Da, želim umrijeti da ne umrem- prema tome gledam.
Augustin: Ispoovjedi
Dovoljnost
Stolujem na zvijezdama
jer su mi tvoji darovi dovoljni
veselim se slatkim tonovima truba,
jer se tebi povjeravam.
Ljubim sunce, grlim mjesec,
i držim ga čvrsto, to mi je dovoljno,
što mi oni daju
I što bih trebala više željeti,
jer od toga više i ne trebam.
Sve me upućuje na milosrđe
u kući mog kralja smijem boraviti
i sjediti na kraljevskoj gozbi
jer sam kraljevska kći. Molitva svete Hildegard von Bingen
Posveta milosrdnoj ljubavi
O moj Bože, presveto Trojstvo, težim za tim da te ljubim, i učini da budeš ljubljen,Težim za tim da potpuno ostvarim tvoju volju i tako dođem u slavu, koju si mi pripravio u tvome kraljevstvu, jednom riječju težim biti sveta.
No osjećam svoju nemoć i molim te, o Bože moj, budi moja svetost.
Jer si me tako ljubio, da si mi dao svog jedinorođenog Sina, i povrh toga da mi bude moj Spasitelj i zaručnik, tako su njegove beskrajne zasluge i moje zasluge. Radosno ti ih prinosim i molim te da pogledaš na mene kroz Isusovo lice i srce koje gori iz ljubavi. Moj ljubljeni zaručnik je rekao u danima smrtnog života:» Sve što od Oca zamolite u moje ime, dat će vam.» Tako sam sigurna da ćeš ispuniti moje želje. Znam moj Bože, koliko god mi više daješ, toliko ćeš više od mene potraživati. U srcu osjećam neizmjernu želju i velčikim te povjerenjem molim, da dođeš k meni i moju dušu učinioš svojim posjedom.
Nakon vremena na ovoj zemlji, nadam se da ću se radovati u domovini s tobom, no ne želim sakupljatin nikakve zasluge za nebo, želim samo raditi zbog tvoje ljubavi i to samo za to da te razveselim, da tješim tvoje presveto srce i ljude k tebi vodim, gdje će te u vječnosti ljubiti. A u večer mog života, želim doći pred terbe praznih ruku, i molim te Gospodine da ne brojiš moja djela. sva nađa pravednost je u tvojim očima uprljana.Želim se obući u tvoju pravednost i želim da me tvoja ljubav primi. Ne želim moj ljubljeni, nikakvo drugo prijestolje, ni krunu, osim tebe samoga. U tvojim očima jedan je dan kao tisuću godina, Ti me možeš u jednom trenutku pripraviti na susret s tobom.
Moj ljubljenio, želim ovu posvetu obnavlhjati svakim kucajem srca sve do onog časa kad ću licem u lice smjeti gledati tvoju ljubav.
Therersia iz lisieuxa: Njemu mogu sve reći, Molitve ljubavi
Spoznaja Krista
Svemoćni i nestvoreni Bože, stvorio si svijet i sve što je na njemu. Poslao si sina svoga među svim njemim stvorenjima, među svim životom što nastaje i raste. Među sinove ljudske. U punini vremena postao je čovjekom i sada je među nama kao tvoja živa objava. njegov život, djelo, njegova riječ i sudbina, - sve navješta tebe – Bože, o tome svijet po sebio ne bi ništa zunao.
Zato te molim da mi podariš oko kadro vidjeti Isusa Krista, uho koje će shvatiti njegovu riječ, srce koje će njegovo srce dotaknuti, pouči moje prazne ruke da s povjerenjem stavim u njegove. On je»svjetlo svijeta» «znak kome će se protiviti» On je to za svakog od nas. Svi mi stojimo u opasnost lutanja: potakni našu nutrinu i probudi nam volju da se toj opasnosti odupremo. Pouči me da shvatim tajnu novog početka. Daj da naslutim što znči vjerovati i spoznati što znači ići tvom vjesniku i od njega sve novo započeti. Podari mi svetu odvažnost koja se raduje ovoj božanskoj pustolovini uvijek iznova počimati i kroz sve napasti doći do punine.
Romano Guardini: teološke molitve
Život po milosti
Gospodine Isuse Kriste, molimo te po vjeri u tvoju smrt, koja je za nas spasenje. položio si na nas tvoju ruku kad smo bili kršteni. Izlio si sbvoga Duha u nas.našu grješnost si prihvatio i premostio svojom milošću. postali smo više nego što shvaćamo i razumijemo. pomazani smo tvojim duhom, posvećeni tvojom milošću, preporođeni na život oprave djece Božje, dionici Božanske naravi, označeni za vječni život. Tvoja daljina, daljina vječnog Boga, dalji9na njjegove zasljepljujuće istine, prave svetosti, nježne ljubavi i neizmjernog živog postala je tvoja blizina. Ona je postala i naša svojina.
Imamo tvoga Svetog Duha: On je pomazanje, početak nutarnjeg čovjeka. On je ispunjenje svih naših životnih bezdana. On je život u nama u koji ulazimo kroz smrt. On je Bog u nama, svetzosdt našeg srca. On je u nama kao nada, koja nas nosi u svim padovima našeg beznanđa- On je ljubav u nama koja ljubi i ćini da i mi ljubimo i to eradosno iako imamo maleno, studeno i usko srce. On je vječna mladost u nama usred ovog svijeta punog zdvajanja i brzo s5tarećeg svijeta i naših srdaca. On je smijeh koji se lagano čuje usred našeg plača. On je povjerenje i digurnbost koje nosi, sloboda, tiha blaženost naše duše.
Me ne znamo koga je tvoja milost među svima iz daleka osvijetlila, pomilovala i izmijenila, a ne osjećamo se ništa bolje od onih koji misle da još tapkaju u tami a posebno onih koji se prema vanjskom izgledu protive tvojim zapovjedima. A zato i zadnja riječ ostaje da smijemo i hožćemo reći, tvoja riječ riječ milosti. Zato ostaje Duh kojeg ispovjedamo kao tvog svetog Duha. špo njemu smo darovani sada i po tvojoj milosti u vječnosti.
Karl Rahner: Molitve obraćenja
Misno slavlje
Pozdrav:
Milost Gospodina našega Isusa Krista, ljubav Boga Oca i zajedništvo Duha Svetoga neka bude sa svima vama.
Uvod:
Među religijama ima mnogo različitih predstavljanja Boga. Bog otac Zeus koji okružen munjama sjedi na prijestolju i poput kralja vlada državom bogova. Bog sunca kod Egipćana, ili božica životinja kod raznih domorodačkih plemena. I iza ovog blagdana Presvetog Trojstva stoji nekakvo predstavljanje Boga. Kad govorimo da je naš Bog u trojstvu, "Trojstvo" onda najprije mislimo da on ruši sve slike i misli koje su ljudi načinili o njemu. Ne može mu samo tako netko dati ime, ne može ga se obuhvatiti jednim pojmom ili jednom formulom. On nadilazi našu snagu i mogućnost predstavljanja Bog je tajna. U Isusu je Bog tu tajnu objavio i od tada znamo da je Bog tajna ljubavi. Zato u njemu mora postojati prostor za ljubav, u njemu mora postojati odnos. Ljubav, davanje, darivanje i primanje.
Ako danas slavimo Presveto Trojstvo, slavimo Boga kao tajnu ljubavi u koju smo i mi uključeni.
Molitva vjernika
Trojedini Bože, jer si sam ljubav i nama si se objavio kao tajna ljubavi, smijemo ti povjeriti naše molitve:
Za kršćane na cijelom svijetu: da sve dublje budu u tebi ukorijenjeni i žive iz tebe i u tebi, molimo te
Za sve narode na zemlji da nauče zajedno živjeti u miru i prijateljstvu, molimo te.
Za ljude u nevolji i bijedi, da crpe nadu iz tvoje blizine, molimo te.
Za bračne drugove i obitelji da raste njihova ljubav te sve više postaju slika i prilika tvoje ljubavi, molimo te
Za nas ovdje okupljene da shvatimo kako je bez tebe sve besciljno i slabo, molimo te
Za naše pokojne, okupi ih na vječnoj gozbi svoje ljubavi
To te molimo vječni Oče po tvome Sinu, u Duhu Svetom, sada i sve vijeke vjekova.
Meditacija
Bože, ti si tajna ljubavi,
susret, predanje, život u punini
koji nam se predao
u utjelovljenoj ljubavi
i izlio se u naša srca,
prisutan pod prilikama kruha i vina.
Propovijedi:
1.
1. Kad djeca dolaze u jedan razred, najprije pitaju jedan drugoga za ime. Ime je znak za jedinstvenu osobnost. Nitko ne želi da ga se zamijeni s nekim drugim.
A danas se čuje da sve velike religije svijeta slave i štuju jednog te istog Boga te da njegovo ime nije uopće važno – konačno, postoji samo jedan Bog.
Da li je ime kojim nazivamo Boga stvarno nevažno? Ili se iza toga krije neka zamjena koju među ljudima nikako ne bismo mogli opravdati? I ako putujem na daleki istok gdje jedva mogu razlikovati ljude, ne bi li onda bila velika pogreška reći da su svi ljudi isti? Ne bih trebao učiniti mnogo više napora da bih upoznao posebnost svakog pojedinog?
Kad se Bog objavio Mojsiju u gorućem grmu, tada ga je Mojsije pitao najprije za ime kako bi on Izraelcima mogao reći Božje ime. I dobio je odgovor: " Ja sam onaj koji jesam. Bog Abrahamov, Izakov i Jakovljev. " (Izl 3,14) Bog je rekao Mojsiju svoje ime i tako je izašao iz skrovitosti, on se pokazao nama ljudima i govorio nam. Ime Jahve je znak za tu beskrajnu Božju osobnost, onoga koji je s ljudima započeo određenu povijest i u svom sinu Isusu Kristu, je na poseban način produbio.
Tome nasuprot, ime Allah ima sasvim drugo značenje. Najprije ga ne trebamo shvatiti kao vlastito ime, nego je to jednostavno pojam za Boga. Drugo, kod svake molitve se o tom Bogu govori: "On je Allah, jedan Allah, kojeg se neprestano slavi, on ne rađa niti može biti rođen i ništa mu nije jednako." Još jasnije govori Kur'an (4,171) "Zato vjerujte Allahu i njegovim poslanicima i ne govori (o Allahu da je on) Trojstvo...Allah je jedini Bog silno uzvišen, da bi imao Sina. "
To znači da vjera u Allaha ne podnosi da ga se časti i vjeruje u njega kao Oca i Sina i Duha Svetoga. Alah ne može biti Bog i Otac Gospodina našega Isusa Krista.
Ova spoznaja je još veća ako znamo da ime Božje nije samo ime, nego i program, poruka. I treba još više ovu poruku poznavati, još više i dublje spoznati Boga koji se objavio u Isusu Kristu. Čitamo u Evanđelju da Isusu nije bilo dovoljno ono malo zemaljskog vremena za sve objaviti o Ocu: " Još bih vam imao mnogo toga reći, ali sada ne možete nositi" Tek kad dođe Duh istine on će ih uvesti u svu puninu.
To je kao u velikom poznanstvu, poznaje se samo površno, može se lako zabuniti, pa zamijeniti jednoga s drugim. Tek kad se nekoga dugo pozna i s njim ima određena povijest, onda se može reći sa se drugoga pozna. Isus je pustio da se njegova osobnost upozna samo djelomično i učenici su dugo, dugo trebali razmišljati tko je i što je on i što to znači: "Ja i Otac jedno smo." (Iv 1o,30)
Današnji blagdan Presvetog Trojstva nas na poseban način poučava da je Bog u samom sebi živ, da ima nutarnje odnose, jer je zajedništvo Oca i Sina i Duha Svetoga.U vječnosti Sin izlazi od Oca i iz međusobne ljubavi izlazi Duh Sveti. Po tome što Bog saopćava svoju bit rađa se Sin, po tome što se Otac i Sin međusobno ljube izlazi Duh Sveti.
Ipak nisu tri Boga, nego tri osobe koji posjeduju jedno jedino biće. Različitost ne razbija jedinstvo, kao što različiti glasovi u harmoničnoj melodiji ne razbijaju, nego tvore jedinstvo. Svaki glas dobiva svoju ljepotu tek kad s drugim glasovima zajedno zvuči. Bog Otac se ništa ne dijeli ako rađa Sina i s njim izdiše Duha Svetoga. Njihovo jedinstvo je prožeto nezamislivom ljubavlju u kojoj bi ljudi trebali sudjelovati. "Jer ljubav je Božja razlivena u srcima našim po Duhu Svetom koji nam je darovan. " (Rim 5, 5)
Kako možemo ovog Boga beskonačne ljubavi zamijeniti s Bogom koji ugnjetava?
2.
Čovjek - iskra ljubavi presvetog Trojstva
Sigurno ste se divili i čudili kako prava ljubav može promijeniti čovjeka.
- Dijete koje plače - umiri se kad se majka nad njim nagne.
- Ogorčeni ljudi pokušavaju opet imati povjerenja kad sretnu čovjeka koji je prema njima dobar.
- Zaljubljeni sve vide u jednom novom svjetlu, postaju puni ideja kako da obraduju voljenu osobu i bude jedno u drugom neočekivane snage i sposobnosti.
Da, prava ljubav je stvarateljska, ona ima u sebi snagu koja može činiti čuda. Ljubav koja ne misli na sebe, nego na drugoga je čudo: ne može se objasniti definicijama, znanstveno nije dokučiva. Nitko ne može ljubav "učiniti", na ljubav prisiliti. Ona nam se daruje, raste neopaženo ili nas jednostavno preplavi...Od kuda?
Stvaranje - izlijevanje trojstvene ljubavi
Današnji blagdan Presvetog Trojstva može nam pomoći otkriti trag kojim bismo mogli dati odgovor na to pitanje. Svjesno sam rekao trag, jer ni jedna pa ni najmudrija propovijed, ne može dokučiti o čemu se ovdje radi.
U Trojstvu nam živo svijetli najveća, najživlja ljubav koja postoji. Iz nje izlazi svaka ljudska ljubav, tu dobiva svoju snagu. Ova tajna nam govori da naš Bog nije Bog bez ikakvih odnosa, izolirani Bog koji je zadovoljan sam sobom. Ne, on se daruje, on ljubi, on ne gaji samo prijateljske odnose, on je zajednica. Otac se tako predaje Sinu a Sin Ocu da ta međusobna ljubav postaje treća osoba - Duh Sveti. To je krug ljubavi i uzvraćanje ljubavi, toliko jako da dolazi do jedne "eksplozije ljubavi", izlijevanja ljubavi izvan sebe. Tako je nastao svemir, stvaranje u svoj svojoj ljepoti i različitosti, sa svim čudesima. Postojanje ovog svemira je rođeno iz ljubavi trojstvenog Boga.
Čovjek - baklja ljubavi Božje
Bog nije htio stvoriti samo bića koja nesvjesno hvale njegovu ljubav. On je želio imati nekoga tko će slobodno i svjesno sudjelovati na njegovoj ljubavi. "Načinimo čovjeka na sliku i priliku svoju" Čini mi se kao da čujem nutarnji razgovor između Oca i Sina i Duha Svetoga: „Naša ljubav je tako sretna, ozbiljna, uzvišena, toliko da želimo drugoga darovati, da budu isto tako uzvišeni i sretni." Tako smo mi ljudi pozvani u postojanje: da tako kažem, kao baklje ljubavi Božje i izlijevanje te ljubavi.
Mi, ja i vi, trebamo i moramo ovu baklju, ovu vatru Božje ljubavi darivati dalje. Kakva perspektiva!
No, već prvi ljudi su se odcijepili od ovog kruga Božje ljubavi. Nisu željeli živjeti iz snage i ljubavi jedno drugoga, nego su htjeli sami biti "kao Bog" I umjesto da su se osjećali slobodni i ispunjeni, zakopali su se u strah, laž i nasilje. Obuze ih strah pred Bogom i sakrili su se pred njim koji ih je još uvijek ljubio. Kakva tragedija! I međusobni odnosi su srušeni i odmah su bili označeni nepovjerenjem i manjkom ljubavi.
A kako je Bog odgovorio na ovaj odlazak ljudi? Da li se sam zatvorio u svoju vlastitu ljubav i žalio zbog neuspjelog pokušaja? Današnje evanđelje nam govori da to nije bilo tako. "Bog je tako ljubio svijet da je predao svoga jedinorođenog Sina, da svatko tko vjeruje u njega ne propadne, nego da ima život vječni. " (Iv 3,16) Pustimo da nas pogode ove riječi. One nam daju još dublji pogled u Božju ljubav. Svoju ljubav nije uskratio, smanjio zbog ljudskog ne i odbijanja njegove ljubavi, niti je okrenuo u razljućenu kaznu. Naprotiv: da bi ljudi došli nazad u njegovu ljubav, Bog je izašao, da tako kažemo, iz svoje najintimnije tajne. On nam, u utjelovljenju, postaje vidljiv, dohvatljiv i čujan. On postaje jednim od nas da bi nam pokazao, svojim primjerom, kako njegova ljubav konkretno izgleda. I koliko je spreman poći daleko: sve do smrti na križu. U mukama i smrti Isusovoj on uzima na sebe ljudski strah, nepovjerenje, zloću, izdržava sve to stvarateljski do kraja. U uskrsnuću on mijenja patnju i smrt u pobjedu, blagoslov i novi život: novo stvorenje - tako je Bog ljubio svijet...
Zazivati trojstvenu ljubav u znaku križa
Kad ovako razmišljamo onda nam pada na pamet jedan poznati znak: znak križa s novim, dubljim smislom. Svaki put kad se prekrižimo, zazivamo na sebe ljubav Trojedinoga Boga, postavljamo sebe iznova u novi stvarateljski krug Božje ljubavi iz koje živimo i primamo postojanje. I zato se sada na kraju ove propovijedi, svi zajedno svjesno, s razmišljanjem i pažnjom prekrižimo: U ime Oca i Sina i Duha Svetoga...
3.
Slava Ocu po Sinu u Duhu Svetomu
U svom razgovoru sa Ecklermanom je Goethe došao i na vjersko pitanje o Bogu u Presvetom Trojstvu: «U vjerskim stvarima, znanstvenim i političkim nigdje se nisam pretvarao i imao sam hrabrosti reći i priznati i očitovati ono što sam osjećao: vjerovao sam u Boga, u prirodu, pobjedu plemenitog nad zlim ali to nije pobožnim dušama bilo dovoljno, trebao sam vjerovati da su trojica jedno a jedno trojica, a to se protivilo istinitosti moje duše, a nisam u ničem primjetio da mi to bilo što pomaže.»
jedan Bog u trim osobama
Tko od nas nije imao poteškoće sa izričajem vjere: Jedan Bog a tri osobe. naš razum ovako računa: jedan plus jedan plus jedan su tri a nikako jedan. Tim se slažemo, ako pokušavamo prići Bogu i razumjeti ga sa prirodno naučnom mustrom mišljenja. A ipak vjera nije matematika. Tko izričaju vjere prilazi poput Goetehea, kako smo na početku čuli, sa istim načinom razmišljanja kao kod prirodno znanstvenih razmišljanja, taj nbeće naći pravi prilaz stvarnosti, koju nazivamo Bogom. Božansko leži s onu stranu naših razmišljanja i dohvata.
To ujedno znači da i sa teološko dogmatskim izričajima vrlo pomnjivo postupamo. sve što možemo rećći o Bogu, je kako se to u stručnom govoru kaže samo «analogno» Time se misli: za naš gopvor o Bogu postoje neke zajedničke točke iz dometa i područhja naših doživljaja, no ipak konačno Bog ostaje ndohvatan našim razumskim pojmovima. Četvrti lateranmski koncil (1215) je to ovako rekao: «O stvoritelju i stvorenju se ne mogu izreći nikakve sličnosti osim da ne nastane još veća nesličnost.» To vrijedi za razmišljanje kad se pokušavamo približiti božanskoj stvarnosti. I kad kažemo Bog je u trim osobama: Otac, Sin, Duh sveti, tada ne smijemo tako predstaviti kao da stoje tu tri samostalne osobe jedna uz drugu, kao što stoje tri čovjeka. Time bismo dokinuli vjeru u jednoga i jedinstvenog Boga. Onda bi nam mogli i Židovi i muslimani s pravom predbaciti da mi poštujermo tri božanstva.
Riječ, upotrebna riječ osoba- persona- iz latinske riječi persona a dolazi od per-sonare, a znači: ono što zvuči. O tajni presvetog Boga zvuči jedno, iznosi se kao zvuk. Bog nije u sebi jednozvučan. Kurt Marti pokušava u svojoj knjizi « Blaženo božanstvo» ovo Božje zajedništvo opisati na slikoviti način: «Božje blaženstvo i božji bitak zvuči blaženo...vibrirajuće, životno, puno relacija i odnosa- kao trostruka frula.» da Bog u svom biću stoji u najdubljem odnosu Otac, Sin, Suh Sveti, u dubini božanskog bića međusobno u ljubavi – to nadilazi naše obične ljudske pojmove. O tome možemo samo nešto naslućivati ako prihvatimo i priznamo, da Bog kao onaj koji ljubi zahvaća u našu povijest.
Biblijski govor u povjesti spasenja
Biblijski govor govori o povjesno spasenjskom iskustvu kojega su ljudi kroz povijest imali s Bogom. U Bibliji se nikad ne pita «kakav je Bog u sebi?» nego: «kako on djeluje u nama.» U Cijelom novom Zavjetu ne nalazimo nigdje izraz Trojstvo. pa čak ni krsna formula kojim Isus šalje učenike da učine ljude njegovim učenicima: U ime Oca, Sina, Duha svetoga, nije opis bića o trojednom Bogu. U novozavjetnim spisima se pokazuje kako je Božja spasiteljska ruka djelovala u Isusu Kristu na više načina. Tako Pavao govori kršćanima u Rimu:» Ljubav je Božja razlivena u našim srcima, po duhu svetom koji nam je dan.» U poslanici galaćanima piše:»A jer ste sinovi, posla Bog duha sina svoga u srcima vašim, Duha po kojem kličemo Aba Oče.»
Prije nego je crkva u koncilima u 4 i 5 stoljeću proglasila vjerskim istinama nauku o trojstvu, a pred najezdom krivih naučavanja kršćani su tu vjeru ispovijedali hvaleći Boga:»slava Ocu, po Sinu u Duhu Svetomu» U takvoj pohvali «Doksologiji» nije se razmišljalo o Trosjstvu. njega se slavilo i molilo Ako bi želio kao teolog jasno reći o mojoj vjeri, mogu reći da se bolje i više približavam Bogu i neizmjernom i neizrecivom Božanstvu kroz molitvu klanjanje, nego kroz samo razmišljanje. Poštrujemo jednoga Boga koji nas je po Sinu spasio i oslobodio smrti grijeha, i koji nas ispunja u duhu svetom svojom ljubavlju.»Slava Ocu po Sinu u duhu svetomu.»
Slava tebi jedini Bože
U tebi ima svoj početak sve đšto živi. U stvarateljskoj sili pozvao si svemir i svijet u postojanje. Ti si prapočetak svakog života. Ti si počelo svake ljubavi. Jer si ti ljubav. mi ljudio možemo jedan drugoga ljubiti jer si ti najprije nas ljubio.
Ti si onaj: «ja sam koji jesam» To jhe tvoje ime, klojim si se ti objavio izraelskom narodu. Ti si Immanuel: Bog s nama. S nama si na putu kroz ovo zemaljsko putovanje, da bi se na kraju našli u svom praizvoru u tebi.
Slava ti po tvom Sinu
Po njemu, koji je postao čovjekom u isusu iz Nazareta, pokazao si nam se onakvim kakav sio uvijek bio, od vječnosti. tko vidi isusa, vidi tebe, Oče. S njim, jedinorođenim Sinom smijemo i mi tebe naziovati Ocem. Smijemo ti reći. Abba oče- ljubljeni oče. po tvom Sinu nismo primili duha ropstva, nego duha sinovstva. kao slobodni sinovi i kćerke postalči smo subašptinici Kristovi, subaštinici Oca koji nas ljubi.
Po njemu tvome sinu, oslobodio si nas od onoga što nas još zarobljuje: samozatrobljenosti, sklonosti neprijateljstvu i nepomirljivosti. Po njemu nas oslobađaš za nesebičnu ljubav. Po Isusu, kojega si ti poslao ljudima, izgrađuješ put nensalija, i učiš nas da nas u kontaktu s ljudima ne vodi ništa drugo nego ljubav.
Slava tebi po tvom Sinu u Duhu Svetomu.
Po tvom Duhu prisutan si u stvorenju, u ljudima. Daruješ i uzdržavaš život. ispunjaš tvojim duhom svijet, dišeš i živiš u svemu. Tvoj hje Duh u isus našao pravi i potpuni stan. po njemu mi smo dionici tvoga Svetog duha. po njemu smo mi rođeni za vječni život.
«Dođi Duše sveti, koji život stvaraš
ispuni nas tvojom snagom.
Tvoja stvarateljska riječ nas je pozvala u postojanje
a sada nam udahni tvog božanskom Duha.
da vjernički da Oca upoznamo
i njegovovu Sliku sina da razumijemo
i tebi s povhjerenjem se otvorimo
koji nam žđivot Božji donosiš.»
Slava Ocu po Sinu u Duhu Svetomu.
4.
Božja intimnost
«Bog je tako ljubio svijet, da je dao svoga jedinorođenoga Sina, da svako koji vjeruje u njega ne propadne, negpo da ima život vječni. (iv.3,16)
Čovjek nije na početku svog života ništa veći od jedne glavice pribadače. I upravo ovdje ima mnogo toga čemu biu se trebali diviti. To da je u tom malenom početkui položeno sve ono bitno štoo će se kasnije veličanstveno razviti u puninu ljudske osobe. I zato ovdje ne idemo, bolje rečeno, da ne govorimo u jednom odgraničenom smislu. Želim upozoriti na jedan trenutak koji nam može biti putokazom k tajni ljudskog života iz kojeg možemo dokučiti nešto od božanske tajne.
koliko god je ljudski zametak u svom početku tako malen on je ujedno i potpuno ovisan. i zato nije nikakvo čudo da se žiovot majke okreće prema očekivanom djetetu. Dokle god je dijete još u utrobi majke ono je i s majkom povezano. U porodu se događa za dijete dvostruko: on počima sam slobodno živjeti i prestaje biti stvarno ovisan o majci.
Alo promatramo daljnje razvojne faze vidimo da što čovjek postaje stariji to vioše raste njegova sloboda, i samostalnost a ovisnost o majci sve više i više nestaje. Rukom pod ruku sa ovom samostalnošću i samodokazivanjem izgrađuje se tajna svakog čovjeka. Mislim posebno na njegovu intimnost. Ona je onaj nutarnji prostor našeg osobnog života, o kojem mi bezb nekog velikog razloga ne želimo govoriti koju brižno zakrivamo pred drugima.
U taj nutarnji svijet spada ono što čovjek povjerava jednom dnevniku, naše seksualne želje, naši doživljaji sa partnerom ili naši vjerski doživljaji. Interesantno je napomenuti da ondje gdje netko ima uvida u nutarnjost (intima) drugoga taj je tada prisiljen o tome šutjeti. Na području zvanja govorimo o pojedinim tajnama pojedinih zvanja: liječnika, psihoterapeuta,, svećenika. i ne moramo dokazivati da se masovni mediji trude upravo ući u tu intimnu sveru čovjeka.
Tko ima smisla i osjećaja za intimnost, taj neće u nju ulaziti, na silu se ovdje ništa ne može doživjeti. samo u povjerenju ljubavi ova intima se otvara izabranoj osobi. Ako se i onaj drugi otvori onda će od ova dva intimna nutarnja prostora postati jedan koji je prema vani zatvoren i izvanka drugima nepristupačan. To nazivamo zajedništvom. A u ženidbenom zajedništvu dobiva najintimniji karakter.
Ovdje smo dostigli onu točku iz koje mi možemo iz velike daljine ugledati tajnu današnjeg blagdana. Da je Bog u trim osobama znamo samo tako jer je on iz svoje nutarnje intime svere izišao i nama objavio. Evađelist nam tako govori:»Nitko nije Boga vidio. samo pon koji je na srcu Očevu počiva, on nam ga je objavio.» (Iv.1,18) On nam je objavio onu nutarnju sveru Boga. Mislim na njegovu riječ:»Ja sam u Ocu i otac u meni.» (Iv.1,18) Ovo beskrajno duboko i nerazrješivo jedinstvo između Oca i Sina je tajna Duha svetoga ujedinitelja. Zato se govori u prvoj Ivanovoj poslanici»Bog je ljubav» (54,8) A ipak nam sin Božji, naš Gospodin, nije objavio samo nutarnju božansku ljubav. On je postao čovjekom da vam objavi da i nas Bog želi uzeti u svoju unutarnju sveru. Pod tim vidom i Ivan piše.:»Bog je tako ljubio svijet da je dao svoga jedinorođenca, da svaki koji u njega ne propadne nego da ima život vjrečni.» (Iv 3,16) Ova rečenica je središte Evanđelja. Ona nam govori da je početak i cilj spasenja u Bogu. Bez Boga čovjek ne može postići nikakvu sreću, nikakva spas, radost i mir iako čovjek to svuda traži.. a jer je Bog naš otac i jer nas želi nas svoju lutajuću djecu, zato je poslao svoga Sina na svijet da nam on pokaže put kući. Ova se ljubav nije sustezala ni pred strahotama patnji pa ni križ.
tu gdje čovjek želi pustiti da ga ta ljubav vodi tu se otvara nebo. A nebo je nutarnuja svera Boga koja želi u svoju trostruku ljubav uvući i čovjeka, a to je njegova vječna sreća. A kako se ta vječnba sreća može u vrlo malo riječi opisati pokazuje nam sveti ivan: «sada smo djeca Božja, a što ćemo biti još nije očitovano. Znamo da ćemo mu biti slični kad se objabvi, a tada ćemo ga vidjeti onakvog kakav je.» (1 Iv3,2). Ova riječ nam pokazuje, što sve očekuje one koji vjeruju, a to znači one koji žive u zajedništvu s trojednim Bogom.
5.
čovjek nije ništa drugo nego...
Pred nekoliko godina sreo sam jednog biokemičara. Vodili smo dug i interesantan razgovor.on je mišljenja, da neće proći mnogo vre,ema i da će se otkriti zagonetka čovječjih gena i tako se dođe do nasljednih osobina čovjeka. Onda će se moći reći koji gen i koja genska kombinacija obilježavsju neko ljudsko biće, i koji su geni odgovorni za koju vlastitost. diskutirali smo što i kakve će poljedice imadi za čovjeka ovo poznavanje. Ja sam se plašio mogućnosti, koje bi mogli fabrikanti napraviti manipulacijama. A opet me je s druge strane uznemirivala spoznaja moogućnosti za samorazumijevanje čovjeka. zar nije čovjek ništa drugo nego kompleks gena i sistem genetičkih informacija? može li se bit čovjeka opisati biokemijskim formulama?
I ako se ne zaustave biokemisjak istraživanja podloge čovjeka i nekad budu zlorabljena, ostzaje mi ipak nada, da je čovjek još uvjek mnogo vioše nego ono što mi znamo o čovjeku. I ako bi nekad uspjelo otkriti i posljednje ztajne života, nikad nećemo potpuno shvatiti ljudsko biće. Uobičajeni načuin govora: «čovjek nije ništa drugo nego..» nadam se, označavat će uvijek jedno pojednostavljenje i skraćivanje onoga što u stvarnosti jest a čemu to nikad ne odgopvara.
Bog nije ništa drugo negooo...?
pa i u našem uobičajenom načinui gpovora o Boigu mi kažemo: «Bog nije ništa drugo nego..»
Stara sluškinja na našem seoskom gospodarstvu je nama djeci tumačila, kad bi grmilo:»Bog se ljuti. To je značilo kao on bijesni. naravno da smo vrlo brzo otkrili da i sijevanje i grmljavina imaju jedan sasvim drugi izvor.nTokom godina sam sve više otkrivao da naš način govora o Bogu ne odgovara. puno onoga đšto o Bogu govorimo je naš način govora, slike i predođbe.
Mnogi ljudi svaljuju na Boga sve ono što oni sami ne mogu sebi razjasniti. Što ako se ova ili ona tajna razjasni? I što onda ako više ne budu upotrebljive slike koje su sada poznate?
slikovit govor o Bogu.
U čitanju iz knjige Izlaska govori nam se o susreti Boga i mojsija na brdu Sinaj. Tko uzme strože pod promatranje ovu priopovjest mora otkriti, da se pisac sluši tadašnjim načinom govora. On govori o tom događaju u slikama koje potječi iz njegpove kulture iplemena, ali mogu se naći i u susjednim kulturama. s njima on opisuje svoje vlastito poimanje Boga. On je uvjeren da Bog ima srca za ljude i da ne gleda na njihove propuste i grijehe.
tko ili što mi daje spoznaju da iza tih slika stoji više nego slikovit govor ili pobožna fantazija pisca. ili rečeno jezikom psihologa, više nego neka projeksija. Po mom sudu postoje još dva različ8ita pitanja: Postoji li taj Bog? I kako ga možemo razjasniti ako postoji.
TIJELOVO
Pozdrav:
Gospodin s vama
Uvod:
Slavimo Tijelovo, blagdan Tijela i Krvi Kristove, blagdan ustanove presvetog Oltarskog sakramenta. Ovo je uskrsno slavlje. Nismo ovo tako svečano mogli slaviti na Veliki četvrtak zbog blizine muke Gospodnje. Zato Crkva slavi ovo slavlje prvog četvrtka nakon završetka uskrsnog vremena.
Okupili smo se kao narod Božji oko Gospodnjeg stola. Sjećamo se posljednje večere koju je Isus slavio sa svojim učenicima, slavimo naše zajedništvo s njim i tako se podsjećamo na veliku gozbu na koncu vremena, koju će Bog pripraviti za sve narode. Zazivom 'Gospodine, smiluj se' pozdravimo Krista uskrslog, proslavljenog i uzvišenog, koji je u našoj sredini kao domaćin koji nam nudi kruh života.
Molitva vjernika
Oče nebeski, ti nam daješ u Isusu Kristu živi kruh po kojem imamo neprolazan život: poslušaj naše molitve:
Za kršćane - daj da prevladaju sve razlike i podjele i radosno se okupljaju oko tvoga stola, molimo te
Za sve narode na zemlji : daj da svi žive bez mržnje, neprijateljstava, podjela u pravom miru i slozi,
molimo te.
Za gladne: nahrani ih kruhom za dušu i tijelo, molimo te.
Za one koji ne vide smisla u životu, daj da nađu puninu života, molimo te.
Za umiruće, daj da nahranjenim tvojim tijelom pođu u vječni život, molimo te!
Ti Bože, tažiš našu glad za životom po svome sinu, Isusu Kristu, po riječi i sakramentu. Slavimo te, sa svim otkupljenima, sada i u sve vijeke vjekova.
Propovijed:
Svađa oko kruha
"Židovi su se međusobno prepirali: kako nam ovaj može..." Meni su mnogo draži ljudi koji se svađaju zbog Isusovih riječi, često ga shvaćaju mnogo bolje, nego oni koji puštaju da njegove riječi prođu pored njih poput vode.
Kruh s neba
On bi trebao biti kruh koji je sišao s neba, reče Isus. Kruh - zemlja i pojam za život. On je život i ima života za dati. On, njegov život, je došao s neba. On nema ništa po samom sebi, njemu je sve dao Otac, neprestano mu daje, to drži u ruci i prenosi dalje. "Kao što ja živim po Ocu, tako će svaki koji mene blaguje, po meni živjeti u vijeke."
Tko Isusove riječi o sebi i o životu tako shvaća, u njemu se nešto buni, jer naše misli, planovi i djela idu u drugom smjeru. Mislimo i vladamo se ovako: život je onda život ako mi sve imamo u svojoj ruci. I pri tome se odvajamo od velike stvarnosti. Koliko puta nam je došlo na pamet da mi sami nismo sebi dali život. U najmanju ruku, onda kad vidimo malu bebu. I koliko puta smo to vidjeli, iz blizine, da se nekome oduzima život, iako ga sam nije htio slobodno predati? (Oni koji sami sebi oduzimaju život to čine, jer njihov život više nije nikakav život.)
Početak našeg života mi sami sebi nismo postavili- završetak nemamo u ruci. I smijemo li onda smatrati da je ovaj komadić između rođenja i smrti naše vlasništvo i u našoj ruci? Možda tako mislimo da je ono pravo što sami imamo u svojoj ruci i što sami učinimo u najvećoj slobodi i neovisnosti. Mislimo da sami možemo urediti kvalitetu svoga života, novcem ono što se novcem može učiniti, utjecajem i položajem, ugledom, nekim samo osjećajem kojeg smo izgradili na samopouzdanju i samodopadnosti. A da pri tom i ne mislimo koliki se guše u nesreći, a plivaju u novcu, utjecaju, položaju, koliki umiru od straha da sve to ne izgube.
Za život na svijetu
Isus govori da život kojega ima za darivanje svijetu, da dolazi s neba i svakog trenutka potječe iz Očeve ruke i da će trajati i preko tjelesne smrti. (uskrsnut ću ga u posljednji dan) Primiti od njegova života i sudjelovati na njegovoj životnosti može samo onaj koji se okrene od svojih fiks ideja da je pravi život ono što sam može činiti. Trebam učiti tako gledati i tako živjeti:
- moj život dolazi iz Božje ruke, leži u njegovoj ruci i ulazi u njegovu ruku. Neprestano dizanje i spuštanje je ljuljanje Božje kolijevke u koju me postavio. On je izmjerio i odmjerio sve moje snage, sposobnosti, on mi ih je darovao za mene i za druge. Ne trebam ništa izmišljati iz svoje glave.
- Ljude koje susrećem i s kojima sam povezan, on mi je dao - ne trebam biti nezadovoljan ni sa sobom, ni s njima.
Iz dana u dan, sata u sat, trebam samo svoj život uzimati iz njegove ruke i sigurnim držanjem raditi imajući povjerenje da on sve drži u svojoj ruci kao Otac koji ljubi. Tako moj život na ovoj zemlji, može za mene i za druge, postajati sve dublji i dublji život.