7 dara Duha Svetoga
• dar mudrosti
znati odakle nešto dolazi, nije odlučujuća količina znanja
• dar znanja
sve pravilno razumjeti, sve vidjeti srcem, Boga spoznati iza svega
• dar savjeta
prihvatiti dobar savjet, dati pravilan savjet
• dar spoznaje
upoznati sebe i svoje granice
• dar jakosti
imati građansku jakost, moći plivati protiv struje, ustrajno biti konzekventan.
• dar pobožnosti
biti zahvalan Bogu, imati povjerenja u njega i s njim živjeti.
• dar straha Božjega
nepoznati autor
Vatra pod zemljom
Vatra je pod zemljom,
a vatra je čista.
To je vatra pod zemljom,
i tekuća stijena
Tu je struja pod zemljom
i struja struji u nas
To je struja pod zemljom
i omekšava kosti.
Dolazi velika vatra
doći će struja nad zemljom
I mi ćemo biti svjedoci...
Ingeborg Bachmann
Vjerujem u Duha
Vjerujem u Duha
koji je na svijet s Isusom došao,
u zajedništvo svih naroda
i u našu odgovornost za sve
što će biti na našoj zemlji
dolina suza, gladi i nasilja
ili grad Božji,
Vjerujem u pravedan mir,
kojega se može uspostaviti
u mogućnost smislenog života
za sve ljude
u budućnost ovog Božjeg svijeta.
Dorothe Sölle
Vjerujem u Duha Svetoga
Vjerujem da on može ukloniti moje predrasude
Vjerujem da može izmijeniti moje navike.
Vjerujem da on može nadvladati moju ravnodušnost,
Vjerujem da od mašte može učiniti ljubav.
Vjerujem da me može upozoriti pred zlom,
Vjerujem da mi može dati odvažnost za dobro,
Vjerujem da me može podići iz mojih poraza,
Vjerujem da mi može pomoći nositi moje slabosti.
Vjerujem da mi može dati potporu za moju braću i sestre,
Vjerujem da me može promijeniti. nepoznati autor
Dođi Stvorče Duše svet
Dođi, stvorče, Duše, dođi k nama ti
prodri nam u biće sada
ispuni ga milošću koju stvori
u srca koja zoveš ti se sad nastani!
Ražari um nam sada ti,
ljubavlju i svjetlom ti nas prosvjetli,
a tijelo učini spremnim pomoći
nek tvoja snaga pobjedu nam udijeli.
Zato vruće molimo, daj žar nam ljubavi
da nas prožme njezin žar
i zapali, zahvati skroz nas ti
da nam tvoj odsjaj blista sad.
Ti, Duše sina, životni
reci u nama »Abba, oče»
Ti duše Oca po Sinu
zovi u nama «Maranatha» dođi sad
Slava budi Ocu na prijestolju
i dika sinu uskrslomu
i Duhu Svetome koji nas ojačava
i u nama moli u vijeke. Amen.
V. Pošalji Duha svojega i stvorit ćeš
S. I obnovit ćeš lice zemlje
Pomolimo se: Bože, ti si srca svojih vjernika poučio svjetlošću Duha Svetoga. Daj da u tom istom Duhu spoznamo što je pravo i doživljavamo uvijek njegovu utjehu i pomoć. To te molimo po Kristu, Gospodinu našemu. Amen.
Ovamo
Ovamo sa stvoriteljskim,
ovamo, ovamo k nama,
Dođi k nama, gdje stalno i jesi
i gdje još stalno nedostaješ.
Ovamo s posredništvom.
ovamo, ovamo k nama,
Zoveš se, kako i jesi, i jesi
ono što činiš, a činiš ono kako se zoveš.
Ovamo sa sveobuhvatnim
ovamo, ovamo k nama,
Ti savršeni, koji se razdaješ
ti, neizrecivi to reci.
Ovamo s otvarajućim
ovamo, ovamo k nama.
Izgradi u nama sposobnost
prihvaćati i biti onaj koji ljubi.
Ovamo s oslobađajućim
ovamo, ovamo k nama,
dođi k nama da bi bez straha bili
da u životu bez rana budemo.
Ovamo sa stvoriteljskim
po kojemu se spoznaju Otac i Sin
dođi k nama, obznani nam,
daj nam vjeru i znanje.
Prema Veni Creator Spiritus: Josef Dirnbeck
Snaga po kojoj nam je Isus blizu
Za Pavla, koji je Isusa susreo u uskrslom načinu postojanja kao uzvišenog – po tome je on našem stanju vjere potpuno blizu- za njega je Jahvin Duh, duh Isusa Krista, jer se on izjednačio u egzistencijalnoj formi sa sudbinom Isusa Krista. Duh koji je Isusa uskrisio od mrtvih (Rim 8,11) je snaga po kojoj nam je Isus blizu.
Ovaj novi Duh se očituje u zajednicama u mnogovrsnim darovima i karizmama. Među velike Pavlove uspjehe ubrajamo i to da ove darove Duha nije pripisivao nekoj posebnoj situaciji, nego općenito kao znaku vjerničkog postojanja. Stoga trebamo čvrsto držati: za Pavla darovi Duha nisu nikakvi izvanredni i jedinstveni darovi, nego temelj za kršćanina uopće. Svaki kršćanin je, po Duhu, uzet u službu i osposobljen da može djelotvorno i odgovorno sudjelovati u životu Crkve.
Theodor Schneider „ Znakovi blizine Božje“
Najveći Božji zahvat u povijesti
Najveći Božji zahvat u ljudskoj povijesti je utjelovljenje njegova Sina. U novom savezu je Božji duh ujedno Duh Isusa Krista, Duh Sveti, koji je Gospodin i Životvorac, kako molimo u Vjerovanju. Po tome što je Bog svoj narod pozvao na novi život, po tome zahvaća i u životnu povijest mnogih.
Heriebert Mühlen „Temeljni kršćanski doživljaj“
Ekumena
Darovi Duha su na službu cijeloj Crkvi. No odvojene zajednice se čude i postavljaju pitanja ako opaze darove i izvan svojih zajednica. Drugi vatikanski koncil, u dekretu o ekumenizmu: „Neki pa i važni darovi, ili elementi darova, na kojima je Crkva sagrađena i živi, mogu postojati i izvan vidljivih granica Katoličke Crkve.“ (kao gore)
Molitva u jezicima
Molitva u jezicima je vrsta poklona u kojemu sama tajna Božja ulazi u naš govor: To je izgovaranje neizgovorljivog, poklon Bogu zbog njega samoga, jer je on Bog(...) Ako se klanjamo Bogu, jer je Bog, onda možemo samo reći: «Slavimo te, zahvaljujemo ti, hvalimo te...I ovaj TI govor Bogu nema nikakav drugi sadržaj, jer ne možemo u punom smislu shvatiti onaj TI u samoj Božjoj vlastitosti. (isto kao gore)
Tko je Duh Sveti
Tko je onaj koji jednostavne, strašljive muževe, čini vatrenim govornicima? Tko je taj Duh Sveti, čije se djelovanje od prvih Duhova do danas može pratiti kroz povijest, o čijem se djelovanju danas govori u našem svijetu.
Sveto Pismo nam daje odgovor, a ipak ne pokazuje Duha Svetoga kao jedinstven lik, kao što nam pokazuje Oca i Sina.
Şveto pismo nam pokazuje Duha Svetoga u različitim oblicima, slikama koje nas začuđuju. A te slike kroz duže vrijeme u nama djeluju.
Georg Popp: Koji nam odnosi strah
Dođi, Duše presveti
Dođi, Duše presveti,
inače umiremo
zbog mnogih nevolja.
Dođi, Duše presveti
jer dalje ne možemo
u našim mislima i govoru.
Dođi, Duše Sveti
da nam život
nove pute započne.
Dođi, Duše presveti,
da Crkva tvoja mi postanemo
i da to budemo.
Dođi, Duše sveti
da svoj poziv spoznamo
i da ga prihvatimo.
Dođi, Duše sveti
da tvoju pomoć primimo
i utjehu prihvatimo.
Dođi, Duše, presveti
da se svemu onome što nam ti činiš
sad mi radujemo.
Dođi, Duše presveti
da na putu ostanemo,
zajedno s tobom i s drugima.
Paul Weismantel: Meditacije o Duhu Svetomu
Bog u meni
Ti
Bože u meni
Ti
Bože u mojim mislima
Ti
Bože u mojim osjećajima
Ti
Bože u dubini srca
pokaži se,
objavi se
Sjaji u mom životu
Anton Rotzetter : Bog koji daje da dišem
Usprkos patnji i smrti
Usprkos patnji i smrti,
usprkos bijedi i nevolji
vjerujem u živoga Boga
i da će sve dobro završiti.
Upravo zbog patnje i smrti
upravo zbog nevolje i bijede
vjerujem u Isusa Krista, njegovog Sina
i u to da će sve osloboditi.
U patnji i smrti
u nevolji i bijedi
vjerujem u Duha Svetoga
i u to da me šalje u svijet.
(kao gore)
Homiletsko razmišljanje nad biblijskim tekstovima
Prvo čitanje (Dj 2, 2-11)
Ljudi koji su bili počašćeni intenzivnim susretom s Bogom i to pokušali opisati riječima, kao što je to slučaj u tekstu kojega smo čuli od Luke evanđeliste, opažaju da doživljeno ne mogu jednostavno opisati ljudskim riječima zbog njegove izvanrednosti i intenziteta, zbog njegove isključivosti i neuobičajenosti i konačno, zbog iznenadnog nastupa. Mucaju, traže riječi, traže metafore, to se sve opaža u ovom Lukinom izvještaju o duhovskom događanju.
50 dana nakon uskrsnuća „svi“ dožive (tko svi? Jedanaestorica, sto dvadesetorica?) Boga na jedan način kojega Luka može opisati kao „šum olujnog vjetra, plameni jezici odozgor. Bog se pokazuje u krugu prijatelja Isusa iz Nazareta, tako strahovit da ih izvlači iz njih samih i ispunja ih, tako da napuštaju mjesto gdje su bili okupljeni kao izmijenjeni, promijenjeni, novi ljudi. Neki su čak imali glosolalije, govor u nerazumljivim jezicima, slavili nepoznatim glasovima – fenomen koji se može naći u mnogim religijama - zbog čega su im predbacivali da su pijani u jutarnjim satima. Njihovo mrmljanje nije ništa drugo nego čujni odraz onoga što se inače ne čuje, a to pokazuje i Lukino spominjanje „šuma“ i „jezika“ želeći pokazati ono nevidljivo vidljivim i ono nečuveno, čuvenim.
Ljudska nemogućnost da nekako zadrži ovo doživljeno može se, konačno, osloniti na snagu Duha Božjega. Kako veličanstven i svemoćan mora biti Duh Božji da dovodi ljude do takvog stanja da ostaju bez riječi ili govore dvoznačnim riječima. S druge strane, daje im razumjeti jezike o kojima do sada nisu nikada čuli.
Što se ovdje dogodilo, na početku Crkve, nije nikakav izuzetni doživljaj zbog vjernosti učenika, nego se može uvijek ponoviti kad se Crkva sastaje na molitvu i sebe otvori snazi Duha Svetoga. I ne baš tako prebrzo misliti da će se ostvariti što ovog časa izgleda oportuno, nego se treba pitati za volju Božju, sada i ovdje. I ono što vrijedi za Crkvu Isus je obećao svakom pojedinom učeniku: snagu odozgo, Tješitelja s visina. Svima nama i svakom pojedinom ovdje je dana mogućnost kako izaći iz krize. I taj kod treba dešifrirati, inače ostaje knjiga sa sedam pečata.
Ako se Crkva očituje kao moleća Crkva, ako je zahvaća Duh Božji i ako ona dozvoli da je on vodi i dade joj krila, onda se ona može preobraziti i tako preobražena može taj Duh donijeti svijetu. Upravo je to kršćanska duhovnost, a ne nešto drugo. To znači: jednom donesenu odluku staviti svoj život pod Božje vodstvo, povjeriti ljubavi Isusa Krista i njegova Duha i tu odluku živjeti i pokazati u vjerničkoj praksi.
Drugo čitanje ( 1 Kor 12, 3b-7.12-13)
Pravilnije gledano 1. Korinćanima, bolje rečeno pitanja koja Pavao postavlja zajednici u Korintu, je tumačenje onog dijela Djela apostolskih kojega smo upravo čuli. Da li je glosolalija znak Božje milosti, ukazuje li na prisutnost Duha Božjega u životu određenih ljudi i da li glosolalija sprema toga darovanog za veći žar? Pavlov odgovor u 1Kor 12-14 je jednoznačan: postoji fenomen glosolalija kao i viđenja i stigmatizacije (vjerojatno je i Pavao nosio znakove rana Isusovih). No, ovi izvanredni znakovi nikad nisu znak neke posebne Božje blizine, niti da je karizmatik time nagrađen zbog vjernosti Kristu ili da bi se smjelo one koji nisu darovani takvim darovima - koje su imali neki veliki sveci - omalovažavati ili na bilo koji način prezirati. A te darove se nikada ne smije koristiti u osobne svrhe i kao privatno vlasništvo, nego služe na duhovnu dobrobit cijele Crkve. Karizme služe više za izgradnju zajednice, nego da oni sami (darovani) dođu do toga da priznaju da je Isus (jedini) Gospodin (Iesus Kyrios, Isus je Gospodin) i njega slave za snagu njegova Duha. U životu i vjeri Crkve se ne ide za određenim oblicima, niti osjećanju i davanju karizmi, nego o sadržaju. A to može biti samo i jedino Isus Krist, utjelovljena ljubav Božja. Njega propovijedati i za njega svjedočiti svojom vjerom i to vjeru potvrđivati različitim darovima je zajedničko djelo blagoslovljenih darovima i vjernika bez ikakvih vizija. Svi stoje u službi vjere i organizma koje prenosi vjeru - Crkve. Ovo Pavao tumači slikom tijela s mnogo udova. Svakom pojedinom udu dolazi njegova uloga, a svi skupa služe jednom tijelu. I tu nema „uzvišenih“ i „niskih“; „velikih“ i „malih“, niti „siromašnih“, niti „bogatih“, niti „časnih“, niti „nečasnih“, niti „učenih“, niti „neukih“ , niti „značajnih“ i „neuglednih“, nego svaki ud pa i najmanji, ima svoj doprinos da bi mogao živjeti život po „krvi“ Duha.
Evanđelje (Iv 20, 19-23)
Odgovarajući na plan nedjeljnih i blagdanskih čitanja u kojemu se teme prvog i drugog čitanja međusobno povezuju, autor današnjeg evanđelja stoji pred istim problemom kao i Luka, pisac Djela apostolskih: pokušati obuhvatiti ono što je potpuno neobuhvatljivo, ono što je neshvatljivo učiniti shvatljivim i ono što je neizrecivo izreći. Koje metafore upotrijebiti i kako prenijeti iznenadno pojavljivanje Uskrsloga? Nedokučivo, neshvatljivo, neizrecivo može – usprkos svagdašnjem iskustvu – biti stvarno, tako stvarno kao strah učenika koji su se, nakon pomrčine sunca na Veliki petak, stvarno zabarikadirali u jednoj kući u Jeruzalemu, nadajući se da tu neće biti otkriveni i uhapšeni.
A ipak, Isusova poruka se ne slaže s mentalitetom straha. I zato im Nerealni- Realni obećava mir, mir takve kvalitete kakva se na zemlji ne pozna. Ovo obećanje i njegovo svjesno ponavljanje, što izgleda kao jačanje i zajedno s identifikacijskim znakovima, a to su rane, učinilo je da se počeo rušiti zid straha, a pojavljuje se radost.
Nakon ovog uvoda čovjek koji može proći zidove i zatvorena vrata podiže novo čudo stvaranja. On ne okreće slomljene u odvažne, nego dolaskom Duha stvara sasvim novo.
Kao što je Adama oživio udahnjivanjem daha, tako sada božanskim dahom stvara nove ljude kojima ne samo da strah i bojazan nisu strani, nego ojačani i oboružani, njegovu poruku navješćuju pa bilo to zgodno ili nezgodno, čak i onda ako to moraju učiniti pod cijenu života. Ovdje se ne radi o običnoj predaji vlasti službe, nego se ovdje radi o Božjoj punomoći i snazi njegovog Duha koji mijenja i šalje ih da neustrašivo propovijedaju i svjedoče za Božju neprestanu spremnost opraštanja u svakodnevnom životu koji je, često puta, okružen nemilosrdnim ljudima. Bog je drukčiji i dobro je tako.
Misno slavlje
Pozdrav:
Milost Gospodina našega Isusa Krista, ljubav Boga Oca i zajedništvo Duha Svetoga neka bude sa svima vama.
Uvod:
"Duh" u hrvatskom jeziku ima mnogo značenja. Neki pomisle na utvaru koja po noći luta, drugi je povezuju a nekom vrstom "razuma" i razumske snage, u Crkvi konačno mislimo na Duha Svetoga, treću božansku osobu, onog Duha Božjega "koji izlazi od Oca i Sina" i kome se mi "s Ocem i Sinom skupa klanjamo i slavimo", kako to kaže Vjerovanje.
Grčki jezik na kojemu je originalno pisan Novi zavjet, označuje mnogo preciznije nego hrvatski. Riječ koju mi prevodimo s "Duh" u originalnom tekstu znači "dah - disanje". Duh Sveti je dah Božji. Biblija pripovijeda da je Adam počeo živjeti kad je Bog u njega udahnuo dah života. Ovaj dah - disanje Božje je zahvatio apostole na Duhove i više ih nije napuštao cijelog života. Ovaj Dah Božji nam je dan na krštenju i krizmi. Blagdan Duhova nas želi podsjetiti da nas želi prožeti taj Dah - disanje Božje.
Kad je Bog sklapao savez sa svojim narodom, objavio se u oluji i ognju. I dao im je zakon saveza u obliku deset zapovijedi. I to se u starom zavjetu slavilo kao dan Pedesetnice. U mladoj Crkvi, koja se okupila na molitvu, vjetar i oganj su bili znak svemoćnog djelovanja Božje prisutnosti. I kao zakon djelovanja dao je svojima svoj Dah - disanje - svoga Duha u srce, točno onako kako su proroci predskazali za novi savez.
Otvorimo se i mi ovoj Božjoj životvornoj struji koja će od nas učiniti nove ljude, ljude prema srcu Božjemu..
Molitva vjernika
Za svetu Crkvu Božju i njezine pastire, obnovi ih po djelovanju tvoga Duha, molimo te.
Za ovdje okupljene i sve vjernike, učini nas vjerodostojnim svjedocima tvoga Kraljevstva po djelovanju tvoga Svetog Duha, molimo te
Za hrvatski narod i sve narode svijeta, izliječi rane mržnje i blagoslovi napore oko pravednog mira, molimo te
Za sve siromašne i bolesne, posebno bolesnike naše župe, za napuštene i osamljene, pošalji im po djelovanju svoga Duha tješitelje i pomoćnike, molimo te
Za sve žrtve rata i nepravednog nasilja, probudi ih po svom Duhu za vječni život, molimo te.
Za sve naše pokojne, posebno pokojne svećenike i bratime, podijeli im radost svoga Duha, molimo te.
Po Duhu Božjem je Božja ljubav izlivena u našim srcima. Po njoj neka bude izrečena hvala i slava Ocu i Sinu po Duhu Svetomu, sada i u vijeke vjekova. Amen.
Meditacija:
Oče, podari nam mudrost,
da tebe spoznamo,
revnost da te tražimo,
strpljivost da te čekamo,
srce kojim ćemo o tebi razmišljati
život da te naviještamo
u snazi Duha
Gospodina našega Isusa Krista. (Ambrozije)
Propovijed
1
1. Uskrs i Duhovi
Zadnja rečenica umanjuje zadovoljstvo današnjeg evanđelja. "Kome zadržite, bit će zadržano". Tko je na katolički način uključen u društvo, ovo će ga, na kraju uskrsnog izvještaja, podsjetiti na uskrsnu ispovijed. Vlast opraštanja grijeha ovdje govori i o neopraštanju grijeha, o njihovu zadržavanju. Odmah nam padaju na pamet asocijacije na zloupotrebu vlasti u Crkvi. Pa nije daleko ni sveta inkvizicija. Zadržavanje grijeha, neopraštanje nikako ne spada u Duhove.
Ivanovo evanđelje gleda Duhove i Uskrs u jednom. Još istoga dana se dogodilo ono što opisuju Djela apostolska kao Duhove, 50 dana kasnije. Ivanovo evanđelje jasno pokazuje da Duh koji je nad apostole sišao 50 dana poslije, jest Duh raspetog i uskrslog Krista. Nikakav besadržajni Duh, nego Duh onoga koji se u uskrsnuću pokazao kao Duh života.
Na dan uskrsa ulazi Isus posred svojih učenika. Evanđelje živo opisuje situaciju: učenici su se zatvorili od straha pred progonom.Zaključali prozore i vrata. Bez Isusa, ne samo da su izgubili nadu, nego čak i život izvan svoje uplašene grupe. Prvo što, u ovakvoj situaciji, evanđelje jasno pokazuje jest da se Isusa ne može isključiti. Ovdje se ne spekulira kako je Isus došao kroz zatvorena vrata. Ovdje se jasno govori o iskustvu učenika. Ondje gdje smo mi prekinuli svaki kontakt, tu Bog preuzima inicijativu po Isusu Kristu: Uskrsli će doći u našu sredinu i daje nam svoj mir: "Mir vama!"
2. Život i smrt
Isus je bio mrtav - sada živi. Ne kao što je živio Lazar i mladić iz Naima. On nije ustao iz groba da bude još nekoliko godina sa svojim učenicima. Mnogo više, Isus je iz ovog biološkog postojanja na putu k Ocu, k Očevoj slavi. Na tom putu on susreće učenike i šalje ih kao što je Otac poslao njega.
Isus ne šalje učenike, a da ih nije za to oboružao. Nakon što je od učenika učinio apostole i poslanike: "Dahne u njih i kaže im: primite Duha Svetoga." Disanje - udahnjivanje je isti znak i slika koja se upotrebljava u drugoj pripovijesti stvaranja, na samom početku Biblije, u knjizi Postanka: "Tada Bog udahne u čovjeka "adama", kojega je od zemlje učinio, dah života (Post 2,7). Božji dah- disanje - je ono što nam daje život. Ako Bog povuče svoj dah, mi ćemo se vratiti natrag u prah. (Ps.124,29) Nema života bez Božjega daha.
Biološki život Isusov je uništen na križu. Biološki je Isus mrtav. Pokazuje im svoje rane da bi tako otklonio svaku sumnju. Kroz ova rebra je prošlo koplje i probolo srce i tako je završio života Isusa iz Nazareta. Život? Biološki život: srce koje kuca, krv koja teče žilama, svi neuropsihološki pokreti, to je tijelo u kojem je živio. S druge strane u ovom tijelu je on mislio, osjećao, blagovao sa svojim učenicima, jednostavno živio.
3. Darovati život
Čovjek je mnogo više nego zbroj bioloških procesa. U našem tijelu nas Bog susreće. Iz ovog susreta život dobiva nove kvalitete. U ovom susretu Bog nam daruje svoj dah, svoga Duha. To je Duh iz kojega ćemo postati slobodni, pa i kad bi nam koplje kroz bok probilo srce, život nam ne bi bio oduzet. Ovaj život je u Bogu nerazoriv.
Na Duhove slavimo život kojega nam Bog daruje. Isus dahne na apostole kao znak života kojega nam ne može oduzeti ni jedna biološka smrt. To je vječni život koji nas već ovdje zahvaća i kojega možemo doživjeti ovdje, možemo doživjeti njegovu prisutnost. Tu smo zajedno njegova Crkva. Ovaj život nam ne može nitko oduzeti. Samo ga mi sami možemo odbaciti. Jer ovaj se život može srušiti samo grijesima. Kad zatvaramo vrata i prozore Bogu svojom okorjelošću i ponavljanjem grijeha, sami se isključujemo iz ljubavi Božje.
No i ovdje Isus govori riječi oslobođenja:"Kome oprostite grijehe, bit će oprošteni." Ako dopustimo da nas Isus zahvati, dobivamo moć da raskinemo smrtni lanac grijeha, ako se poput Isusa obratimo onom tko je sagriješio. Ovdje se radi o čudesnom daru koji je dan svakom krštenom: "Kome oprostite, bit će oprošteno." Na vama je da ovaj život vjere dalje predajete. Ako mu vi spriječite, ako ga vi ostavite u grijehu, onda će biti izgubljeno mnogo više od bioloških funkcija. Bog nam je povjerio život koji je vječan i mi ga trebamo dijeliti. Kao što je Bog poslao Isusa, tako Isus šalje nas: ovo predavati dalje.
2.
Znak ognja
Oganj je imao vrlo veliku privlačnu moć za ljude svih generacija. Kao dijete rado sam palio vatre, a posebno onu na kominu ili na sv. Ivana Krstitelja kad smo se okupljali oko vatre.
Duhovi su blagdan kada je Isusova želja ostvarena: "Došao sam baciti oganj na zemlju. Kakva radost ako sve zapalim." (Lk 12,49) U obliku ognjenih jezika dođe Duh Sveti nad učenike koji su bili okupljeni u molitvi.(Dj) Ovaj oganj koji je sišao nad učenike i koji se proširio po svoj zemlji nije nikakav obični oganj, zapaljena suha trava. Takav nagli plamen oduševljenja, brzo smalakše, ne može biti slika Duha Svetoga.
Duh Sveti je plamen jedne druge vrste, on je vatra, prava, istinska, koja sve prožima. Takvim ognjem se ne smijemo igrati. Duh Sveti nije nikakav šaljivdžija u svijetu, iako donosi pravu radost. Šala je površna, a radost ulazi u dubinu. Duh Sveti nas želi uvesti u dubinu Božju. Duhovi nisu nikakav novi blagdan, nego nastavlja liniju Uskrsa, pedeseti dan. Nakon sedam puta sedam dana od uskrsnuća Kristova od mrtvih koje smo proslavili, pedesetog dana počinje širenje Radosne vijesti po svijetu: Krist je uskrsnuo od mrtvih. Ova radosna poruka treba, da - mora doći do posljednje granice svijeta da bi svi ljudi mogli živjeti u novoj stvarnosti i dostojanstvu koje im je Bog darovao.
Na početku uskrsnog blagdana bio je novi oganj, svjetlo uskrslog Krista prosvjetljuje tamu grobova. Na kraju pedesetodnevne uskrsne radosti stoji opet oganj, ovaj put kao oganj koji gori u apostolima i čini ih svjedocima Evanđelja. U jednoj izvanbiblijskoj riječi, ali koja dobro odgovara i može biti sasvim ozbiljna, govori Isus: "Tko je meni blizu, tome je blizu oganj." (Koptsko Tomino Evanđelje, logion 82) To je vrlo ozbiljna riječ koja nije samo za nedjeljno razmišljanje ili upisivanje u knjigu poezije.
Tu je i vrućina. Isus govori o iskušavanju i taljenju u talionici patnje. U patnji se očituje nasljedovanje. Isus nije obećao učenicima slavu i uspjeh, priznanje i i ugled kod naviještanja Evanđelja, nego oranje i kupanje, trud i muku, napor i progon.
Tako treba Crkva današnjice, tako trebamo mi, snagom krštenja i svete krizme, biti sasvim pažljivi i slušati što danas "Duh govori Crkvama", kako to ponavlja knjiga Otkrivenja sv. Ivana apostola ako tako možemo reći za ono što Uskrsli želi učiniti i razvijati u zajednicama. (Otkr 2,7,11,17,29; 3,6,13,22) I sve to, na poseban način, postaje aktualno danas kad se razvija nešto novo.
Ne radi se o tome da prenosimo pepeo, nego oganj. Nakon drugog svjetskog rata naša Crkva je bila progonjena izvana, ali je iznutra bila stabilna, čvrsta. Sada kad se dobilo slobodu, kad naizgled, a tako se i u medijima govori, Crkva ima veliki položaj, opaža se da u toj Crkvi više nema onoga Duha. Ako nedostaje Duh od kojega Crkva živi, ako vjernici umjesto molitve i čežnje za Duhom Svetim trče za duhom vremena, onda će sigurno doći trenutak kad će se ugasiti plamen Duha Svetoga u srcima ljudi, a onda će umjesto vjerskog života biti samo pepeo koji ne vrijedi ništa.
Biskup Felix Genn je rekao: „Crkva nije nikakvo domaće udruženje, nego ona treba prožeti i promijeniti svijet.“ Uslijedio je pljesak koji budi nadu. Kad se u naviještanju Evanđelja postavi oganj Duha Svetoga koji sve rastapa, onda je to, ljudski gledano, gubitak. Oganj uništava sve što nema trajnu vrijednost. No, oganj je slika puna nade i ljepote: u njemu je svjetlo koje obasjava tamu. Oganj pripovijeda o slavi koju je Bog objavio u stupu od ognja narodu koji je išao kroz pustinju. Bog se ukazao Mojsiju u grmu koji je gorio, ali nije mogao izgorjeti. Božji oganj ne želi uništiti, nego očistiti. On ne želi razoriti, nego preokrenuti i učiniti novim. To nas ohrabruje i oduzima strah, jer je to djelovanje Duha Svetoga u svijetu, on dolazi da sve učini novim. Plamen Duha Svetoga donosi pokret u ovome svijetu, dolazi i k nama da i nas prožme i da i mi budemo njime zahvaćeni.
Molimo:
Ogrij što je zamrzlo
vrati što je stramputno.
3.
Nisam veliki ljubitelj filmova, kao ni neke određene muzike, ali ponekad sam išao u kino gledao neki film, pa je taj film prikazivao nekakve nepovezane akcije ili osobe. i tek na kraju ili pri samom kraju bih shvatio povezanost i tada se poslože kockice i daju smisao cijelom filmu. Volim filmove koji pružaju onaj "aha"doživljaj na kraju. Genijalne filmove, režije, pa do genijalnih glumaca.
Danas se sve manje ide u kino, mnogi radije gledaju filmove na DVD (NADAM SE DA NISU ILEGALNO SKINUTI S INTERNETA) . Problem nije u lošijoj kvaliteteti, nego čovjek dolazi u napast da film kojeg odmah ne razumije, nakon pola sata prekine gledati. Onda više nema onih "aha"doživljaja, jer potrošači takvih filmova više ne gledaju od početka do kraja, nego do prvog zapleta, onda se isključuje.
Slično je i s današnjim blagdanom. Pravi smisao govora u jezicima otkrije se tek nakon velikih napora otkrivanja cijelog raspona. Jeste li pokušali pročitati cijelu Bibliju, od početka do kraja? Ima ljudi koji su pokušali i onih koji su uspjeli.
Probajte, ako pokušate onda će vam biti jasna i sveukupna cjelina današnjeg blagdana Duhova. Duhovi su završetak Babilona.
Babilon je simbol grada bez Boga - osobna ili bolje rečeno podržavljena službena bezbožnost. I jer su htjeli sebi dati ime (protiv Boga) htjeli su sebi podići spomenik, Bog je sišao i poremetio im jezike. Od onda se ljudi više ne razumiju.
Na Duhove Bog opet silazi, ali ovaj put da sakupi i sjedini ljude svih jezika. Jer je remećenje i brkanje jezika bio kraj bezbožnog društva i grada, Duhovi su početak Crkve: nikakva država, nego zajednica u Bogu. Nikakav nepravedan režim - nego biti podložan jedan drugome u ljubavi, nikakvo mjesto na zemljopisnoj karti, nego zajednica svih naroda na zemlji, ne s tornjem koji doseže do neba, nego s nebom koje doseže do zemlje.
Temelj za Duhove nije nikakvo promijenjeno Božje raspoloženje, niti je Bog promijenio svoje mišljenje i ponašanje, nego čovjek sada postaje drukčiji. Omogućavanje ovog duhovskog događaja je utemeljeno na doživljaju Velikog petka i Uskrsa: jer je Bog svim ljudima svijeta oprostio i pobijedio, može među njima uzeti novo prebivalište.
U vrijeme Noino je grijeh svijeta vapio do neba, sada nebo poziva ljude: "Primite Duha Svetoga…"
Braćo i sestre, to ja nazivam veličanstvenom knjigom režije. Tako dugo se još nije ni jedan film vrtio. Poznajemo sve glumce, od Adama i Eve, Noe sve do apostola Petra i Pavla. Ne zanemarimo ni glavnog režisera, Boga: I konačno smisao svega: on nas želi pomiriti sa sobom. I nije se radilo ni o čemu drugome u ljudskoj povijesti.
Nemojmo se zadovoljiti samo ovim Crkvenim blagdanom i od jednog dijela Crkvene povijesti do drugog. Mislimo na cjelinu: Bog se po Isusu Kristu pomirio s ljudima, Duh Sveti nas okuplja i vodi nazad k Ocu. Amen