Misno slavlje

Pozdrav:

           Bog, Otac, koji nam u svome Sinu Isusu upravo daruje svoju ljubav, neka bude sa svima vama.

Uvod:

            Tko se želi pokazati na političkom, kulturnom ili Crkvenom polju, toga ćemo propitivati za njegove motive, ciljeve, a onda trebamo gledati i na njegova djela.

            I Isus nam u svojoj propovijedi na gori iz koje smo danas slušali evanđelje, nudi svoj program. Što on želi ponuditi novoga i drugačijega? Nije riječ samo o ljubavi prema bližnjemu, nego i prema neprijatelju.

            U tom smislu trebamo danas shvatiti njegov poticaj da s drugim ljudima postupamo ne samo pravednije, nego s većom ljubavlju. A mi se, pri tome, trebamo sjetiti Isusove ljubavi kojom on nije ljude prosuđivao po pravdi, nego nam oprašta krivnju i daruje milosrđe.

            Želimo pred Bogom i pred ljudima iskreno priznati da nismo prema ljudima bili pravedni,a prije svega da smo im ostali dužni pokazati svoju ljubav.

Molitva vjernika

         Gospodine Isuse Kriste, ti želiš staviti naš život pod zakon ljubavi. U povjerenju prema tvojoj riječi i primjeru, molimo te:

            Za tvoju Crkvu, pomozi joj da sačuva pogled na ono bitno i da služi duhu, a ne slovu zakona, molimo te

Za sve koji u svijetu imaju odgovornost: prosvijetli ih, pomozi im da služe pravdi i miru među narodima, molimo te

            Za sve koji su uskraćeni u svojim ljudskim pravima, pomozi ih u njihovoj nevolji, povedi ih u život dostojniji čovjeka, molimo te

            Za našu zajednicu, pomozi nam da usprkos svim našim nevoljama i brigama ne postanemo beznadni, nego nam podari muro srce koje ljubi, molimo te

            Za naše pokojne, daj da iskuse ono što si pripravio onima koji te ljube, molimo te

Gospodine, naš Bože ti si ljubav i život, tebi hvala i slava po Isusu Kristu, u Duhu Svetome u sve vijeke vjekova.

Otpust i blagoslov

 

            Smjeli smo u ovoj uri iskusiti da naš život stoji pod zakonom ljubavi. To je najprije dar, koji nas povezuje s onime koji nam ga je darovao u svojoj riječi i gozbi. U povjerenju u njegovu blizinu smijemo poći ove nedjelje i u tjedan koji je pred nama. Neka nas pri tome prate Božja zaštita i blagoslov!

Propovijedi

 

Zakon za naučiti zakon ljubavi

«Čuli ste da je starima rečeno: Ne ubij! Ako tko ubije, bit će podvrgnut sudu. A ja vam kažem onaj koji brata svoga mrzi, bit će podvrgnut sudu, a onaj koji reče bratu svom ti tvrda glavo, neka bude podvrgnut velikom vijeću. A tko mu reče zli bezbožniče, bit će bačen u pakao.» (Mt 5, 21-22)

   Mnogi u svijetu se diče da žive u pravnoj državi. I, ako se usporede s nekim drugim državama, onda s pravom tako govore. Mrežom bezbrojnih zakona osigurava se kvaliteta života, zajedničkog života. Nezavisni suci osiguravaju pravdu svojim presudama. Svatko smije tužiti i tražiti svoje kako on misli da je pravo. To je dobro, ali je li time osigurana i sreća?

Jedna žena je ostala trudna. Činjenicom da su joj potvrđene takozvane socijalne indikacije, dobila je različite potvrde i uvjerenja. I tako je pobačaj postao za nju nekažnjiv. Žena potraži liječnika koji će izvesti pobačaj. I kako se uvijek znade dogoditi, da usprkos izvedenom pobačaju prema svim medicinskim pravilima nastanu ozbiljne posljedice, žena tuži liječnika. Proces je prešao sve instance. Senat njemačkog državnog suda osudi liječnika na nadoknadu štete, zbog njegove liječničke pogreške koja je ženi nanijela štetu.

Ovdje želim pokazati kako zakon i pravo mogu vrlo brzo doći do svojih granica. Da je ubojstvo začetka uspjelo, sve bi bilo zakonski u redu, ali činjenica da je jednom djetetu darovan život- zakonski je postalo kažnjivo i mora se platiti odšteta.Ovdje pokazujem kako zakoni mogu postati perverzija koja se čini po sebi razumljivom, umjesto da zakoni čuvaju život.

I Isus poznaje temeljnu opasnost da zakoni, umjesto da služe životu, postanu opasnost i «izdaju i prodaju.» Da bi se ovoj opasnost moglo suprotstaviti, Isus govori svoju propovijedi na gori, čije dijelove smo danas čuli.

Tu se veli: «Ako vaša pravednost ne bude veća od one književnika i farizeja, nećete ući u kraljevstvo nebesko.» (Mt. 5,20). To je ključna rečenica. I tako možemo razumjeti da «slovo ubija, a duh oživljuje.»

Svaka vjernost zakonu znači slijepo držanje slova zakona, pa bilo to na Crkvenom ili državnom planu, ali to ne spada u zakone kraljevstva Božjega. «Subota je radi čovjeka, a ne čovjek radi subote.» (Mk 2,27)

Tako je Isus jasno pokazao cilj zakona u jednoj raspravi s vjernim pismoznancima i farizejima.To moramo čvrsto držati u podsvijesti, inače ćemo biti u opasnosti da ne razumijemo što je Isus u daljnjem naučavanju, u propovijedi na gori, učio. Ako bismo promatrali što je Isus govorio i tumačiti to doslovno, a ne uzimajući u obzir aktualnosti, došli bismo u opasnost Isusov govor krivo razumjeti i reći da je htio brojnim zakonima dovesti do zakona ljubavi. Ne možemo prijeći preko toga da je Isus u stvari i rekao: «Svaki koji mrzi brata svoga, krivac je sudu.» (Mt. 5,22) Pa čak i za malu uvredu- ako imenuje brata, sestru, prijatelja kao tvrdoglavac, treba biti podvrgnut raspravi velikog vijeća. Ili stvar sa preljubom (Mt. 5, 27-28) Zar počima preljub, ako netko nekoga smatra atraktivnim? Zar nije onda svaki ljudski zakon, s svim njegovim pogreškama, milosrdniji od onoga kojega Isus predlaže ljudima?

Ne smijemo previdjeti da Isusova propovijed nije neka prijetnja, nego učenje životnih pravila u Kraljevstvu nebeskom: «Blago siromašnima duhom, njihovo je Kraljevstvo nebesko; blago ožalošćenima, oni će se utješiti (Mt 5, 3-4) I nikako se nije htjelo reći ono što bi ljudima otežavalo život, nego nam je rečeno kakav bi život bio moguć, ako bismo ljude i sve u svijetu mjerili Božjim mjerilima. Ako bismo se samo jednom pokušali upitati koji je razlog da se osjećamo sretnima, tada bismo brzo dobili odgovor: Ako smo u zajednici sa sobom i s našom okolinom, tada nam ide dobro i doživljavamo svoj život kao častan život, vrijedan življenja.

Isus nam je htio protumačiti kako ćemo naći takav život, takvo jedinstvo. Zato bira izraze koji zvuče kao zahtjevni zakoni. Ipak želi nam reći: Tko u svom srcu nosi mržnju, taj je siromah, on sam se otkida od života, on tada potpada pod sudove koji ne mogu osigurati njegov život. Ili tko u svom srcu spekulira s drugom ženom ili s drugim muškarcem, on je sam ispao iz ogromne mogućnost ljubavi. Ili tko misli da se mora zaklinjati, taj ne živi u povjerenju da njegova riječ vrijedi, on je izgubio samosvijest da je on uvažen, poštovan i ljubljen.

Formulacijama koje zvuče kao strogi zakoni Isus je htio u igru ubaciti zakone kraljevstva Božjega koji podliježu samo jednoj mjeri - mjeri ljubavi. Prispodoba o rasipnom sinu (Mk. 15, 11-32) pokazuje unutarnji cilj tih zakona. Sin koji je otišao u daljinu je, time, povrijedio svoju obitelj, kao da im je rekao ti tvrdoglavi ili budalo. A ipak zbog svega što je učinio nije doveden pred sud i bio kažnjen. Otac ga promatrao kao onoga koji je ispao iz svojih životnih mogućnosti i ponovo mu ih otvara. To je Božji zakon u ophođenju s ljudima. Ono što nas je Isus učio u propovijedi na gori su mogućnosti da čovjek može sa sobom i s drugima postupati onako kako to Bog s njima čini. Tako su oci naše vjere to razumjeli. Prva Ivanova poslanica će to ovako formulirati: «Ako je Bog nas tako ljubio, moramo i mi jedan drugoga tako ljubiti. Ako ljubimo jedan drugoga, Bog ostaje u nama i njegova ljubav je u nama potpuna.“

Zakoni nose oznake što se preko njih treba ostvariti, kao na primjer: zakon o zaštiti omladine. Zakon, kojega Isus proglašava u propovijedi na gori može nositi naslov: Zakon za naučiti umjetnost ljubavi. Od svega srca želim sebi i vama da napredujemo u učenju ovog zakona koji nadilazi sve druge zakone.

2.

 

Mudrost se ispunjava (usavršava) u ljubavi

 

Na jednom plakatu se mogla pročitati najava predavanja o gnozi! U knjižarama postoji obilje ezoteričke literature. Teme o putovima mudrosti, dubljoj spoznaji, pogledima u kozmičke povezanosti imaju danas brojne zainteresirane.

Diskusije o čežnjama za mudrošću u Korintu

Tako, u ovom modernom vremenu, dolazimo vrlo blizu duhu koji je vladao u Korintu u Pavlovo vrijeme. Posjedovati veću mudrost (znanje), pripadati onima koji poznaju misterije, savršenima koji svega toga imaju više od običnog puka, prožimalo je stanovnike Korinta pa i kršćanske zajednice. Velik ugled su imali oni koji su poznavali tajne i koji su gledali okultne stvari!

U usporedbi s njima apostol Pavao je jednostavno došao. Iako se i on mogao hvaliti sličnim iskustvima – jednom je napisao da je bio uznesen do trećeg neba i u nebu slušao neizrecive riječi (usp 2Kor12,1), ograničava se na to da se pokaže kao jednostavni sluga Gospodnji koji svojim rukama zarađuje ono što je potrebno za svakodnevni život. On se želi hvaliti samo zajedništvom s raspetim Gospodinom.

            A ako je potrebno, Pavao je sposoban svojim sugovornicima u Korintu posvjedočiti svoju vjeru njihovim pojmovima. Od toga imamo dio u današnjoj poslanici. „Govorimo o mudrosti koju imaju savršeni“, tako on počima svoj dijalog s njima Ali uskoro slušatelji, iz njegovih riječi, mogu razaznati da on govori o jednoj drugoj mudrosti i o drukčijoj savršenosti koju su sposobni razumjeti, a ne istini ovog Eona u govoru ovog svijeta i njegovih vlastodržaca, jer ona nema mjesta za slavu križa Kristova. Savršenstvo koje izlazi iz ove mudrosti nije u posvećenosti svome tajnom kultu, nego u duhovnoj „hrani“ iz koje nastaje zrelo kršćanstvo. Tako on navodi, u duhovnom razumijevanju, ono što je Pismo navelo na više mjesta: „Što nije vidjelo ni jedno oko, uho nije čulo, što ni jednom čovjeku u tom smislu pada na pamet Bog je spremio onima koji ga ljube.“ (usp Iz 52,15; Sir 1,10)

           

Ispunjenje mudrosti u ljubavi

 

U istom pismu korinstskoj zajednici Pavao hvali ljubav kao put koji nadilazi sve druge putove. Potvrdu za ovo Pavlovo učenje nam daje život i vjera svete male Terezije iz Lisieuxa. Ona se nije svrstala u red velikih u Crkvi, nego se ubrojila među malene, ali bez ikakvog osjećaja manje vrijednosti. Znajući da je Bog slabe ovoga svijeta izabrao da postidi jake (usp 1 Kor 1,27), ona je naučila mali put, put ljubavi u svagdanjem životu. Zato je mogla napisati u svom dnevniku da je Isus našoj duši već otkrio ono što ni jedno oko nije vidjelo, da naše srce osjeća unaprijed ono što nije dano ni jednom srcu.“

            I veliki sveti Toma Akvinski je krunski svjedok ovog Pavlovog učenja. Njegovu teologiju možemo nazvati, kako reče jedan poznavatelj, sveopćom riječju mudrost, a ipak se pripovijeda da mu se jednoga dana učinilo da je sve što je napisao poput slame prema onom što je gledao! I u času svoje smrti u Fossa Nuova tražio je da mu čitaju hvalospjev ljubavi (1 Kor 13) od početka do kraja! I tako je mudrost kod vrhunskih teologa našla svoj duboki izvor u Božjoj ljubavi, koja nadilazi sve pojmove (usp Ef 3,18)

            Braćo i sestre, ući u ovu mudrost je moguće svakome pa čak i ljudima koji nemaju neke naročite intelektualne sposobnosti. Molimo za ovu mudrost jednom starom Crkvenom molitvom: „Milosrdni Bože, ti si pripravio ono što ni jedno oko nije vidjelo, što ni jedno uho nije čulo onima koji te ljube. Daj nam srce koje će te ljubiti u svemu i nad svime da dospijemo do bogatstva tvojih konačnih obećanja, koja nadilaze želje svakog srca!