Sreća boraca za mir i progonjenih

Matej blaženi mirotvorci jer će se zvati sinovi Božji, blaženi progonjeni jer će postići milosrđe i jer će njihovo biti Kraljevstvo Božje.

Želiš mir, ali ne bez pravednosti, ne mir u kojem će žrtve progutati nepravdu da bi bili mirni. Sanjamo često u dubokom snu strah i gubitak, o kupanju u željezu borbe za opstanak, o ratu kao ocu svih stvari. Pritisnuti od djetinjstva, preparirani za posluh, ostali kratkih rukava na pravoj ljubavi i prihvaćanju, prikraćeni i osakaćeni kakvi jesmo raste lagano u nama stanica raka težnje za smrću i mukama potlačene braće. Isuse brate boraca za mir i progonjenih. Kakvu promjenu od nas tražiš?

Kad se tako zalažeš za mir i pravednost. Kakvu promjenu ljudi sve do u dubini najdubljeg podruma duše. kakvu promjenu našeg suživota koja je prožeta mržnjom na život. Kad ćemo konačno mi ljudi toliko ljubiti život da budemo ljudi mira i stvorimo jedni drugima prostor za život. Ti nazivaš nove ljude sinovima Božjim- da uistinu sinovi ovog svijeta to ne mogu biti odrasli u mržnji i nasilju, zadojeni i prožeti herojstvom smrti u bitkama, u kojima se ne radi o pravu nego o sili i snazi.

A ipak to su djeca ljudska, koje nazivaš sinovima Božjim- nikakvi nadljudi. Ti ih gledaš kod bezbrojnih, a koji su u nemilost pali jer su se zalagali za pravdu i mir. ti sam si njihov brat Sine Božji, progonjen do smrti, do smrti na križu. uzmi nas u svoje bratstvo i daj da u borbi za mir i pravdu Tvoje Kraljevstvo dočekamo.

                                                                  Theo Bruggemann. Molitva uz propovjed na gori

Bog siromašnih

Blaženi

vi siromasi

koji ste

bogati postali

po kraljevstvu

Božjem

Koji je postao siromah

među siromasima

                       Kurt Marti: Strpljenje i revolt

Glad

Gospodin K je prigodom pitanja o domovini dao odgovor: « Mogu gladovati bilo gdje...» ,

a tada ga upita jedan pomljivi slušatelj, odakle dolazi kad je rekao da gladuje, a u stvarnosti ima dovoljno za jesti. Gospodin K se htio obraniti pa reče: «možda sm htio reći mogu živjeti gdje hoću, gdje vlada glad i tvrdim da je velika razlika da li ja sam gladujem ili živim gdje vlada glad, ali želim naglasiti da za mene život gdje vlada glad nije tako loš kao sama glad koja je vrlo loša. Za druge nije važno da bi ja bio gladan, ali je važno da sam protiv da vlada glad. «Bretold Brecht. Pripovjetke od gospodina Keunera»

Umire se

Neki čovjek se tiho i pobožno nada,

da će jednom dobiti sve što želi

dok konačno dušu ne ispusti

i zaželi ono što je dobio.

           Eugen Roth: Čovjek

Dijeta siromaštva

Nasrudin drži dijetu siromaha živeći samo o grašku i kruhu, njegov susjed koji se držao za mudraca živio je u luksuznoj kući i održavao slasne ručkove koje je primao osobno od kralja. Susjed reče Nasrudinu kad bi ti želio samo malo kralja škakljati i njemu se podložiti kao i ja ne bi trebao živjeti od graška i kruha, a Nasrudin odgovori: « A da si ti naučio živjeti od graška i kruha ne bi trebao cara škakljati i biti njemu podložan.»

                                                                        Surfi Kornfield: Pripovjetke koje duši čine dobro

Bog na smetlištu

Pažnja, pažnja prosjaci, besposleni, prostitutke, djeco s ulice, proroci i svi koji gladujete dođite ovdje i uzmite ostatke sjaja i luksuza, uzmite iz velike jame za otpatke koja je ova zemlja, napravite kostime od otpadaka i trebate samo malo fantazije. « Ovom pjesmom samba škole «Beia floor» poljubi cvijet trče maškare kroz karnevalske ulice u Riu beskućnici, mladi iz siromašnih četvrti, intelektualci, umjetnici i ljudi srednjeg staleža. Bili su preobučeni promjenjeni sa rascjepanim i šporkim stvarima okićeni smećem, tu je bio i kip uprljanog Krista isto tako kao i masa. Ali katolička hijerarhija je išla tako daleko da su smatrali to subverzivnim i izazovnim tako je Krist iz te grupe oduzet i zabranjen. Ljudi iz samba škole nisu popuštali i drugačije su mislili i htjeli su pokazati da se Krista može susresti i u onome što preostaje i na smeću. I tako su pokrili uzdignuti kip sa crnom zavjesom i na njoj napisali iako je to zabranjeno Kriste milostivo pogledaj na nas.

                                                                             Dorothe Soelle: Sjetite se duge

Žene za žene

Bože,

ljepoto i ljubavi,

mudrost i snago

izvore i rijeko

oče i majko

često osjećamo da je teško

razumjeti nas i prihvatiti nas

životne priče su različite.

strahovi i nade

su različiti

snovi i želje

su različiti

snaga i darovi

su različiti

oslobodi nas sljepoće

koja vidi samo jedan put za sve

oslobodi nas zavisti

koja spriječava sestrinstvo

i pomućuje vlastito srce

oslobodi svakog od straha da

samog sebe pogleda

i upozna što je

i upozna što fali

Bože

tvorče ljubavi

daj svakoj snage

u vlastitu dubinu ići

daj svakoj snage

da prizna što treba da bi živjela

što treba

da bi bila zdrava osoba

što treba

da bi potpuna bila

Tko je slobodan

može u slobodu

otpuštati

tko je čitav

ne treba u strahu zazidavati

tko je zdrav

može rane gledati i zavijati

tko zna što treba,

i što traži shvaća potrebitost.

Tko uči s tobom reći ja

shvaća

dostojanstvo i slobodu u tebi

     Christa Peikert. Ti sanjaš u meni moj Bože

8. blaženstava za crkovinare

Blaženi koji interese drugih (drugih grupa i zajednica)

ljube kao svoje- jer će graditi mir i slogu.

Blaženi, koji su uvijek spremni, učiniti prvi korak-

jer će otkriti, da je drugi otvoreniji nego što može pokazati.

Blaženi koji nikad ne kažu- sada je gotovo-

jer će naći novi početak.

Blaženi koji najprije slušaju, a onda govore,

jer će ih se rado slušati.

Blaženi koji traže zrno istine u svakoj diskusiji,

jer će oni izgrađivati i moći posredovati.

Blaženi koji ne koriste svoj položaj,

jer će biti poštovani.

Blaženi koji su povrijeđeni i razočarani,

jer će prožimati klimu.

Blaženi koji znaju popustiti i izgubiti

jer tad Bog može dobiti.

                           (od biskupa Dr.Klaus Hemmerle)

Nagrađeni tvorci mira

Sjeverno irski političari John Hume i David Trimble primili su u četvrtak nobelovu nagradu za mir 1998. Katolik Hume i protestant Trimble su od norveškog komiteta, za nobelovu nagradu nagrađeni zbog njihovog zauzimanja za sklapanje mira sklopljenog u travnju u britanskoj provinciji. Hume je bio kao šef katolički orjentirane socialdemokratske radničke partije (SLDP). Bio je dugo u razgovorima o nobelovoj nagradi. Trimble je šef protestantskih unionista (UUP i premijer («Prvi ministar» ) nove vlade sjeverne Irske. Nobelova nagrada iznosi oko 11 milijuna šilinga ukupno.

                                                             (Standard 11. 12. 1998.)

                       Iz Herman Josef Coenen, Meine Jacobs leiter

Siromaštvo

Siromaštvo kršćana se ne sastoji u pokretima (gestama); i djelovanju, nego će ih određivati vrijednosti kraljevstva Bože, čijeg je ona odraz. Kriterij razlikovanja našeg siromaštva je život Kristov, njegovo poštovanje vrijedno siromaštva i jednostavnost za vrijeme njegovog javnog djelovanja i njegova spremnost na žrtvu.

Živimo u proturječnom društvu. S jedne strane stvara sirotinju, ljude koji žive po rubovima, gubitnike, tjera ljude u napuštenost i zdvajanje. Kršćansko siromaštvo živjeti znači u ovakvoj situaciji, za tu našu braću i sestre biti živi znakovi solidarnosti i pomoći.

S druge strane živimo u društvu velikih viškova izloženom opasnostima standarda i rizicima potrošnje (konzumiranja). U ovakvom društvu     biti siromašan mora uzeti sasvim drugo lice. Naše se siromaštvo mora razlikovati od svijetai postati kritika ovom svijetu, koji nas okružuje, mora biti znak nekih drugih vrijednosti osoba i dobara.

Iskustvo pokazuje, da je put siromaštva i put oslobođenja, radosti i oduševljenja. Ovo iskustvo nas najtješnje veže sa Kristom i čini da na nedokučiv način osjetimo moć križa koji nam daje naslućivati da je moguće i u ovakvim situacijama.

Tko sam malo doživi ovu radost, tko vježba pažljivost i odricanje, taj će u ovom trenutku otkrii stranice sasvim iznova. Bez ovog napora, ostaju nijeme. Tko napravi korak u ovom pravcu samo korak, za njega će Isusove riječi biti aktualne. One će početi drukčije zvučatii dobit će na snazi i značenju. Onda ćemo osjetiti, da doživljavamo nešto od radosti i oduševljenja dvanaestoricekoji su s Isusom išli putevima Palestine: « Učitelju ostavili smo sve i pošli s tobom.»

                                                   Carlo Martini: Mein spiritules Werterbuch

blagost

Što nam daje blagost? Novi zavjet govori o potrebi toga, iako na prvi pogled izgleda da danas nije ni potrebna ni aktualna. Možda nam je danas više poznata u obliku nenasilja i stvarno bi se moglo umjesto Mt 5,5 ovako prevesti: «Neka se raduju svi koji izbjegavaju nenasilje, jer će im Bog dati zemlju u nasljeđe.»

Blagost i poniznost nisu kod nas danas na cijeni. često se miješa sa slabošću, prebrzim prepuštanjem. Dakle sa jednom nepotrebnom ili pasivnom krepošću, koja izgleda tako neprikladna za moralnu borbu ljudi u tako teškoj i okrutnoj sadašnjosti kao naša.

Ponekad se uspoređuje sa teškim i mirnim raspoloženjem, sa ravnodušnošću ili čvrstoćom čovjeka, koji se stalno kontrolira bilo iz računice ili političkih kalkulacija.

blagost Kristova i svetaca je nešto sasvim suprotno, koje ljudima određuje način držanja i pažnje prema sveri Duha. To je sposobnost razlikovati sveru Materije u kojoj vlada nasilje, pred sverom Duha u kojem vladaju uvjerenje istine.

Blagost je sposobnost upoznati, da u međuljudskim odnosima koji čine ono čisto vlastito u ljudskom postojanju gdje nema mjesta za prisilui nasilje, nego trebaju biti bolni impulsi uvjerenja topline i ljubavi.

Blagost je sposobnost vjerovati u preobražavajuću moć prijateljstva.

Odvažan u smislu Evanđelja je čovjek , koji jakom osjećaju fleksibilnom da ne zahvaća u posjed, ostaje nutarnje slobodan i upravo opominje pred najvećom tajnom slobode drugoga. Zato približava Bogu koji sve čini u najvećem poštovanju Boga i pokreće ga na posluh i ljubav, a da ne čini nikakvog nasilja.

                                                 Carlo Martini: Moj duhovni rječnik

  

Misno slavlje

Pozdrav:

Gospodin, koji želi dovesti sve ljude k spasenju neka bude sa svima vama

 

Uvod:

         Mislim da se ni jedan čovjek ne želi odreći priznanja. I mislim da svaki čovjek nešto može učiniti za što zaslužuje priznanje. Ono što u biti nosi naš život je priznanje, koje ćemo dobiti i dobivamo od Boga. Ovo priznanje nam je već dano prije svakog uspjeha. Ono je utemeljeno na ljubavi i prijateljstvu. Jer nam tu ljubav Bog daje, možemo ispovjediti da smo siromašni pred Bogom, i da zbog toga nismo nesposobni, nego blaženi.

                 Ako smo svjesni ovog blaženstva onda se možemo danas radovati kako našem vlastitom životu, tako životu drugih i naučiti cijeniti svaki život. Onaj nerođeni kao i onaj na kraju svog vijeka, istrošeni, znajući da je svaki život darovan iz ljubavi i u ljubavi Božjoj.

                 Pokajmo se što smo mnogo puta ovo zaboravljali i što smo se mi ponašali kao gospodari života.

 

Molitva vjernika:

            Pomolimo se Isusu Kristu koji nas je iz ljubavi pozvao u svoje zajedništvo života i koji nam je pokazao mjerila po kojima trebamo živjeti:

•          daj da svi ljudi spoznaju da ih ne zoveš u svoju blizinu i zajedništvo po njihovim sposobnostima i zaslugama već iz čiste ljubavi – molimo te

•          Daj da kršćani spoznaju s kojim talentima mogu služiti zajednici, i daruj im radost zbog uspjeha - molimo te

•          Daj hrabrosti onima koji su došli do granica svojih mogućnosti i koji su ovisni o pomoći drugima - molimo te

•          Daj nam snage i odvažnosti služiti ljudima u malim i skrovitim stvarima svagdašnjeg života zbog kojih se ne dobivaju priznanja – molimo te

•          Oslobodi nas mjerila koje nameće današnje društvo, a koje je usmjereno na stjecanje vlasti, moći i slave –

•             Blagoslovi sve koji služe životu, roditelje, trudnice, posebno one žene koje će danas svijetu donijeti novi život, blagoslovi sve liječnike, primalje i bolničko osoblje koje im služi – molimo te

•          Prosvijetli pamet svima koji rade protiv života, bilo na propagiranju pobačaja, ili izvršavanju bilo na propagiranju ubojstva iz samilosti, daj da uvide da je svaki život neobično vrijedan, molimo te.

  

•          Obdari naše pokojne vječnim svjetlom i vječnim životom u tvome kraljevstvu - molimo te

Za to te molimo s puno povjerenja, po Kristu Gospodinu našemu

 

Otpust:  

Mnogi bi ljudi bili sretni kad bi znali odgovor na pitanje: Tko sam ja? Isus je jasno rekao, da smo siromašni pred Bogom i da takvi smijemo biti. Time ne gubimo svoje dostojanstvo, nego spoznajemo istinu o nama, a ta istina nas oslobađa. Pripadamo Bogu. U ovoj slobodi spoznajemo naše sposobnosti i doživljavamo poticaj da radimo za pravdu i mir. I konačno učimo kako ćemo se ponašati u progonstvima i nemoći, a da ne sumnjamo u smisao života.

      

Propovijed:

Ovih dana se mnogi muče sa ispunjavanjem poreznih formulara, prihodi, rashodi, potvrde priznanice.. Koliko posla samo zbog novca. I mislim o čemu ću u nedjelju propovijedati: Što je evanđelje? On sjede pristupe mu učenici, onda počne naučavati. I reče: Blaženi siromasi pred Bogom, njihovo je kraljevstvo nebesko....

Stvarno je tako, blaženi siromašni jer se ne moraju brinuti ni o porezu, ni o prihodima i rashodima, ni o papirima.

            Ostavimo šalu na stranu: Zašto su siromašni takvi da ih treba nazivati blaženima: bijeda, nevolja, neimaština nisu baš tako sretne stvari.

            Blaženi siromašni pred Bogom.

Ovdje se ne radi o čistom siromaštvu, nego siromaštvu pred Bogom.Njemu je stalo do toga kako ja postupam sa svojim posjedom. Pred Bogom ne vrijedi koliko ja imam nego kako se odnosim prema tom posjedu.

            Blaženi siromašni pred Bogom

Biti siromašan pred Bogom sigurno ne znači

Oslanjati se na posjed:"Evo Bože, ovo sam sve sam napravio, to je moje, ne trebam te..

Biti siromašan pred Bogom sigurno ne znači

Izgubiti iz vida i druge i Boga prema geslu:"Imam sve" Što trebam druge, što me briga Bog? I onako novac vlada svijetom.

Novac, posjed, imanje, - u stvari nije ništa loše. Samo mrtvačko odijelo nema džepova, kako to kaže pučka mudrost. Novac, posjed, imanje, sve je to prolazno, nestalno ništa od toga ne uzimam sobom u smrt.

Trebam biti zahvalan za sve što imam. Novac, posjed, imanje, sve što mogu imati su stvari ovog svijeta. A ovaj svijet je stvorio Bog. Povjerio nam je stvari ovog svijeta, da bi s njima mogli živjeti i život omogućavati nama samima i drugima.

Zato je Bog zainteresiran da se zemaljske stvari dobro i pravedno dijele među ljudima.

I zato je blagopokojni papa Ivan Pavao II u Meksiku i Americi govorio protiv čistog kapitalizma, kad je tražio oprost dugova siromašnim zemljama,onda to nije puko suosjećanje sa siromasima nego i traženje poštivanja Božjih zapovijedi.

Blaženi siromasi pred Bogom, jer je njihovo kraljevstvo nebesko, Tko je stvarno siromašan pred Bogom bilo da malo ili puno ima na zemlji, tko je siromašan pred Bogom taj se ne veže nerazdvojno za zemaljske stvari. Ponekad uhvatim sam sebe kako se vezujem za zemaljske stvari.A onda ponovno činim onu vježbu koju sam naučio u svećeničkoj formaciji. Tada toj stvari govorim:"Ti nisi moj Bog"

Onda osjećam kako sam se oslobodio navezanosti na zemaljsko, da postajem slobodan za nebesko, za Boga

Blaženi siromasi pred Bogom, njihovo je kraljevstvo nebesko.

Ljudi su pozvani da se pripreme za nebo. Što se više vezujemo nutarnje ili vanjsko za ovaj svijet tim više nas ove navezanosti ometaju da stupimo u kraljevstvo nebesko. Tada sličimo orlovima koji su lancem svezani za zemlju umjesto da veličanstveno letimo u visine.

Padaju mi na pamet maškare koje ovih dana lutaju unaokolo

"Dobre maškare su one koje ne uzimaju ozbiljno ni sebe ni druge ni svijet

imaju dovoljno odstojanja od svijeta da se mogu s njim šalit

konačno zadaća ja dobrih maškara, ispred svijeta držati ogledalo i nas opominjati, da nismo vjećni, niti najvažniji, niti jedini. Dobre maškare nas uče o svijetu i nama samima.

Stvarno dobra maškara, nas može podsjetiti, ono što smo čuli u blaženstvima:

Blaženi siromasi pred Bogom, jer je njihovo kraljevstvo nebesko.

Takve maškare bi ovog karnevala trebali svi mi.

1.

Tko je po Isusu sretan čovjek?

«On reče: Blago siromasima pred Bogom jer njima pripada kraljestvo Božje.»

I kad Isus vidi veliko mnoštvo koje ga je slijedilo popne se na brdo, sjedne, a njegovi učenici dođoše k njemu i počne ih učiti.» (Mt. 5, 1-3)

Sigurno postoji mnoštvo knjiga u kojima čovjek može pročitati govore u koji bi mogli svijet preokrenuti. Ipak, nisam siguran da li među tim govorima čovjek može naći Isusov «govor na gori». Možda te riječi nisu na cijeni jer njihova prezahtjevnost je previsoka. Zbog toga mnogi će kazati: «ono što Isus tu govori za mnoge je neostvarivo i protivi se svakom ljudskom iskustvu. «Ova nas pak potiče da se upitamo: o čemu se uopće radi kod ovog «govora na gori»

Nije problem uočiti da je «Govor na gori» srž svega što je Isus govorio i učio. U svemu tome blaženstva su temeljni kamen. Zato bi se moglo predpostaviti da ih Isus nije izgovorio na jednom mjestu i u jednoj prigodi nego je sveti Evanđelist Matej svih njih ujedinio, a Isus ih je izrekao u više navrata.

Temeljna važnost blaženstava unutar «Govora na gori» pokazuje se, ako promotrimo rečenicu koja neposredno prethodi. «A kad Isus vidje mnoštvo koje ga je slijedilo, popne se na brdo, sjedne, a učenici pristupiše k njemu. On otvori usta i počne ih učiti.» (Mt. 5, 1-2)

Da bi uočili o čemu se ovdje radi mora se znati da je kod Židova učitelj podučavao učenike hodajući. To se događalo kad je s njima hodao uzduž ili poprijeko Izraela ili kad bi ih odveo na neki trg. Ako im je želio nešto službeno, važno reći- onda bi govorio sjedeći. Zato i napomena: Isus sjede da ih pouči i time im pokazao da je to što govori nešto vrlo važno za njegovu nauku ili za njihov život.

Izvan toga sveti Matej još dodaje: Isus otvori usta svoja. Time evanđelist naglašava da isus pokazuje sigurnost i to zbog njegove ljudske mudrosti i zbog toga što govori ono što je primio od Oca kao nalog.

Riječi: «i učio ih je» potvrđuju još jednom ono što smo već rekli: Ono što Isus sada govori tvori temelj njegove nauke. Jer se radi o onom što je Isus govorio u raznim prigodama «Govor na gori» sa svojim «blaženstvima» upućuje na veoma brojne sate koje je Isus sproveo sa svojim učenicima u povjerljivom razgovoru. Budući da «Blaženstva» spadaju u temelj Biblije, morao bih se svaki kršćanin s njima konfrontirati. zato i postavljamo pitanje: o čemu se u Blaženstvima uopće radi.

Najprije pada u oči da svatko počima sa uspjehom «Blaženi ...» tim hoće Isus reći, da blaženstvo koja on od Boga ljudima želi darovati nisu darovi za budućnost. Naprotiv njegove želje za srećom su upućene nama danas i ovdje, iako ćemo to ostvariti u njegovom ispunjenom Tijelu, onda kad mi konačno i uvijek kod Boga budemo.

Jer konačno i zauvijek kod Boga biti je naša najveća sreća. A da je ona potpuna sreća je sastavni i bitni dio kršćanskog života, opažamo to sada na putu prema tamo gdje ćemo sve u punini imati, a sada imamo samo predokus.

Dodajmo još ovome da riječ «blaženi u grčkom ima jedno značenje koje je vlastito samo bogovima, a to opet znači da blaženstva koje nam Bog obećava i daje su Božja blaženstva.

A tko spada u te blažene?

Kod odgovara na ovo pitanje, dobro je podsjetiti se na škotskog stručnjaka za pitanje Biblije Wiliam Barclay. On se potrudio pojedina blaženstva tako formulirati, da nam postane jasno, kako nam upravo ta blaženstva otvaraju oči za stvarnost ovoga svijeta i kako moramo s tim stvarnostima sretno postupati.

Tko je po Iisusu dakle sretan čovjek.

Sretan je po Isusu onaj čovjek, koji znade da je on konačno i potpuno na Boga usmjeren i u svemu se naslanja na njega, jer se samo na taj način čovjek podlaže volji Božjoj i ima udjela na kraljevstvu Božjem.

- Po Isusu je sretan onaj čovjek koji trpi zbog svijeta koji se ne brine za spasenje i koji

sam trpi zbog svojih grijeha, jer samo takve patnje će biti nagrađene božjom radošću.

- Sretan je po Isusu onaj čovjek koji svoje nagone, osjećaje, strasti, drži u svojoj vlasti, jer njime vlada Bog, a on je ponizan jer poznaje i priznaje svoje neznanje i slabosti-

- Sretan je onaj čovjek, koji vidi da će zemljom konačno zavladati potpuna pravednost i zato doprinosi svoj dio- jer on će primiti ono za čim teži.

- Sretan je po Isusu čovjek onaj koji se može uklopiti u situaciju drugih i gleda njihovim očima- jer njega će onda drugi ljudi na isti način susretati. Po Isusu je sretan čovjek čiji motivi su jasni, jer on će jednog dana biti u stanju Boga gledati.

- Sretan je konačno onaj čovjek koji razvija i potiče međuljudske odnose i kontakte- jer on čini jedno Božje djelo.

Tko želi upoznati čovjeka koji je u svom životu ostvario sva ova blaženstva- onda mora gledati na Isusa. Čovjek bi mogao pomisliti da njegov završetak na križu govori protiv ovog učenja. A ipak ovo mišljenje previđa činjenicu da ga je po njegovom Uskrsnuću Bog u pravdi učvrstio. Na taj način Bog potvrđuje istinitost Blaženstava.

To za nas znači: Život po blaženstvima nije plod neprestanog samokažnjavanja, nego plod raspetog i Uskrslog Gospodina svima koji se s njim po vjeri povezuju.

2.

Blaženstvo svake godine

Nobelova nagrada

Svake godine nobelov komitet podjeljuje nagrade za poseban uspjeh u fizici, kemiji, medicini, literaturi i radu za mir. Važnije od novca je sama nagrada koju je osnovao Alfred Nobel je svjetsko priznanje i pohvale za uspjeh na određenom području.

za kratko vrijeme dovode se ljudi pred oči javnosti koji redovito stoje u pozadini u mučnom i tihom radu i sudjeluju na rješavanju svjetskih problema. Inače, pažnju javnosti plijene u medijima drugi: političari, glumci, športaši, tzv. viša kasta.

 

Blaženstva

Zar Isus nije učinio nešto slično kad je izrekao blaženstva. On je svoju pažnju u to vrijeme za kratko skrenuo sa visoko poštovanih i priznatih ljudi onog vremena na one, koji prema njegovom mišljenju okreću svoje misli Bogu: siromasi koji kraljevstvo božje očekuju, mirotvorci, žalosni.Tako je on uobičajenu ljestvicu doveo u pitanje i okrenuo na glavu.

Kad bi Isus danas izrekao blaženstva zar ne trebamo i mi u uspomeni na ovaj događaj svake godine aktualizirat Isusova blaženstva i osobe koje se redovito u javnost ne opaža javno pohvaliti pa i uz opasnost da i moj prijedlog ne dođe do vrhova crkvenih društva.

Želim predložiti za blažene osobe i grupe, odnosno želio bi glasno misliti koga bi danas Isus proglasio blaženim. Predlažem za blaženstvo one muževe i žene iako im se s vremena na vrijeme bacaju klipovi pred noge i ustraju raditi u životu župe i biskupije.

Nadalje, treba proglasiti blažene one koji održavaju dijalog o gorućim problemima pa i onda kad je političarima i hijerarhiji neugodni jer im ulaze u njihov posao. Blaženi su oni u smislu Isusovom koji usprkos skandalima i gadnim prigovorima među crkvenim krugovima i dalje pokušavaju živjeti po duhu iz blaženstava, koji zbog toga ne zatvaraju svoju bibliju i ne okreću leđa crkvi. Blažene bi nazvao i one koji se trude po najboljoj volji i savjesti živjeti kršćanskim životom iako ne pašu u službenu šemu. rastavljeni i opet oženjeni, oni koji ljube isti spol one kojima je celibat pretežak .

Rado bi dodao ovim blaženstvima i konkretne osobe iz meni poznatih krugova, a ipak znam da će im biti mučna ovo iznošenje na javnost. Mislim na onu mladu djevojku koja je prekinula studij i protiv volje njenog prijatelja i velikog pritiska roditelja donjeti njeno dijete na svijet i odlučila usprkos velikih materijalnih teškoća ostati uz svoje dijete. q            Mislim na onu mladu ženu koja je zbog bolesti svoje djece zaboravila na društvo zabave i razonode pa i koju muž zapušta pa čak i muči svakodnevno se muči za svoju djecu.

Mislim na one muževe i žene koji se brinu za svoje bolesne starce i nemoćne. Mislim na one svećenike kojima su povjerene mnoge zadaće, a nitko im ne pomaže i žive na rubu sloma.

 

Zašto blaženstva

Što je Isus htio sa blaženstvima? Pa kad su kasnije to teolozi proglasili kao ulaznicu za kraljevstvo Božje kroz sve se vidi Isusova želja On je htio bolesne, špotlačene i žalosne podignuti dati nadu i obećati pomoć. U Kraljestvo Božje čiji dolazak je najavio, a gdje vrijede sasvim druga mjerila nego u religijoznom i društvenom životu njegova vremena. On je vidio i priznao želju njegovih slušatelja za jednom vjerodostojnošću kako bi mogli pred Bogom opstati. On ih potiče da takav put idu iako im tadašnji mogućnici to nisu priznavali. I za nas bi mogli blaženstva biti više nego jedan idealan primjer, oni nas potiču da idemo naš put kao kršćani protiv nutarnje i vanjske crkvene struje vremena i potiču nas da uredimo naš život po zahtjevima Kraljestva Božjeg.

3.

Realnost i vizija

 

Dobra vremena?

Prije mnogo godina doživjeli su tisuće pobornika muzičkog festivala Vood Stock danima su ljudi tražili tom prigodom samo ostvarenje, slobodu i neograničenu ljubav. Danas znamo da lakovjernost ove atmosfere nije nestala, da mnogi idali tadašnjih generacija stvarno nisu mogli biti ostvareni. Životne okolnosti koje su animirale na takvu svečanost, danas više ne postoje. Naivnost pjesama, a time i onog vremena u meni bude više straha nego oduševljenja da mi budu uzor. Jesu li došli ti ljepši i sretniji dani? Možemo li osjećati rađanje novog boljeg vremena?

 

Zla vremena?

A danas smo naviknuti na neku tzv. krutu realnost. Vrijede samo činjenice, stvarnosti koji se danas događaju. Često imam osjećaj posebno kod mladih da su snove i vizije potisnute u sferu ludosti, a želje pokopane u ladice stolova i sve se to može do određenog stupnja dokazati: da u sukobima, stalno ne upredvidljivih životnih okolnosti stoji, sasvim jasno i razumljivo čežnja za sigurnošću i čvrstoćom. Samo kako ova ponašanja oživiti, ako nitko ne želi učiniti prvi korak? Nitko ne želi nešto neobično? Nitko ne želi riskirati za ono što nije sigurno?

Nova vremena

            Mi kršćani i kršćanke znamo da su svi naši rizici dobro osigurani iako ne u gotovom novcu. Temelj za našu kršćansku nadu je evanđelje, radosna vijest o Kraljevstvu Božjem i ona nam priča o povijesti čovjeka koji je pokušao uvesti nove vizije, učiniti prvi korak. «Jednog dana doći će netko tko ima jedan san» tako počima pjesma koja priča o I susu koji je novi čovjek koji je htio dati nove odnose ili kako to piše pjesnik Kurt Marti u pjesmi «Isus»:.

«Sa grupom prijatelja i prijateljica

išao je kroz galilejske gradove i sela,

liječio bolesne, pripovjedao prispodobe,

a preko njegove šutnje brzo se odvio proces

mučenjem sa smrtnim završetkom,

-a tri dana kasnije neočekivan obrat.

Umjesto da se njen izgubi u bolji svijet

vrati se ponovo u sivu današnjicu

za dugi hod kroz brojne labirinte naroda,

crkava naše nesretne povijesti.»

I tako dalje pričamo o njemu pripovjesti o njegovoj nesebičnoj ljubavi koja nas budi od svagdašnje smrti i ostaje pred nama što bi još moguće bilo.

Realnost i vizija

U Evanđelju današnje nedjelje čujemo Isusa kako je Izraelskom narodu budio snove i vizije. I pokazuje im što znači ući u Kraljevstvo Božje i njemu pripadati. Želi ih navesti da se to isplati.

I upravo govor o blaženstvima pokazuje veliku realnost. Riječ je o blaženstvima su pune slika koje bude nadu i tako nam Evanđelist Matej kroz propovijed na gori pokazuje stvarnost Isusovog poslanja, pokazuje nam opasnost koje Matej vidi. To je ono fascinirajuće u poruci Isusovoj povezanost stvarnosti i vizije. Pogledajmo jednom stvarnost propovjedi na gori. Isus je učinio među narodom velika čudesa, liječio bolesne, tjerao zloduhe. Tako čitamo u recima prije današnjeg Evanđelja. Narod je dobio svjedočanstvo u praksi o djelovanju Duha Božjega. Sada je vrijeme za teoriju. Uzme učenike sobom da ih poučava i povlači se s masom na brdo.

Matej uzima u ovoj slici o brdu staru tradiciju: često, ako se Bog objavljuje i želi biti među ljudima, to se događa na brdu. Mislimo na Mojsija koji je na Sinaju primio table zakona. Na Isusa koji se pred učenicima na brdu preobražava i tako im pokazuje svoju sličnost s Bogom.

 

Pšenica i slama

Tu na najvećem vrhu Isus sjeda, oko njega du njegovi najpovjerljiviji Učenici, a pred nogama mu sjedi narod kojega će podučavati. Učenici koji mu stoje sa strane su oni koji su već primili poruku nasljednici, oni koji će kasnije biti zaduženi proširiti ovu vijest po cijelom svijetu. Manjkavost u njihovim karakterima ovdje ne dolazi u obzir. Narod je masa nepoznate veličine, Isus ne zna što će se tu dogoditi. Ti ljudi koji ga sada slušaju i kliču će mu sutra klicati propni ga. Insceniranje propovjedi na gori pokazuje nam sasvim vidno što Božja poruka čini, ne jedinstvo i mir nego rascjep. I, s obzirom na ovu situaciju, Isus navješta svoju viziju, svoje spasenje koje će premostiti razdiobe.

Početak boljeg svijeta ili uređenje svijeta za bolje?

Ovaj vizionarski govor na gori je sasvim prožet nadom za sve one koji trpe. Usljed ovog svijeta Isus pokazuje na jedan bolji svijet. On to obećava onima koji mu kasnije neće ništa dobro željeti i time riskira i ide u opasnost. U osam scena On uzima ljudski život pred oči, obećava siromasima Kraljevstvo nebesko, žalosnim utjehu, onima koji ne čine nasilje zemlju, onima koji čeznu za pravednošću to i obećaje, milosrdnima obećaje milosrđe, a onima koji su čista srca obećaje da će Boga gledati, a djeca Božja će biti oni koji traže mir i koji služe Kraljevstvu Božjem i koji žele pravdu. U najkraćem, sve što je moguće trpjeti među ljudima On okreće u Božje spasenje.

A onda se posebno obraća učenicima čija kasnija sudbina mu je poznata i obećaje im Božju pomoć.Od naivnih blaženstava, kako bi to neki htjeli nema ništa.

A što je od toga danas ostalo?

Pitamo se što je od toga svega danas ostalo. Sigurno ovaj Isusov program nije propao i mi smo danas kao svjedoci i svjedokinje Isusove Blagovijesti pozvani da ova blaženstva postanu djelotvorna. Po nama živi Isusov program dalje i mi smo ga dužni kao kršćani prenositi dalje.

I u Isusovo ime smo dužni za ovu radosnu vijest riskirati i učiniti da kraljevstvo Božje dođe i raste na zemlji.

Ne možemo pobrkati da ćemo štete i patnje ovog svijeta tješiti sa drugim svijeto nego više pogled na ovaj svijet nas tjera da ovdje i sada tako živimo i djelujemo da Kraljevstvo Božje koje je Isus navještao i zbog kojeg je došao da je ono sada i ovdje počelo: Kraljevstvo Božje je potpuno zemaljsko.