2. nedjelja kroz godinu A-2014

 Pozdrav:

Milost i mir od Isusa Krista, Jaganjca Božjeg, koji oduzima grijehe svijeta. On neka bude sa svima vama.

Uvod: Opet smo se sabrali na nedjeljno bogoslužje. Konačno, Bog je onaj koji nas je pozvao i okupio na slavlje muke i uskrsnuća njegova sina, u Euharistiji.

Danas nam evanđelje predstavlja Jaganjca Božjeg, koji je oduzeo grijehe svijeta. Isus neprestano stoji pred Ocem i zauzima se za nas to slavimo u Euharistiji spomen činu njegove spasiteljske žrtve. .

Molimo ga za oproštenje što ovu veliku istinu često zaboravljamo: pokajmo se!

Molitva vjernika:

            Isuse Kriste, Jaganjče Božji, ti si se za nas predao u opraštajućoj ljubavi. Tebi, našem spasitelju, iznosimo svoje molitve i prošnje:

           

  • Gospodine, probudi u Svojoj Crkvi nove svjedoke radosne vijesti, koji će te priznati i ispovijedati kao Sina Božjega – molimo te
  • Smiluj se ljudima koji žive u bijedi i nevoljama, gladi i bolestima, koji trpe posljedice rata i nepravdi ili lutaju bez kuće i domovine, molimo te
  • Promijeni mišljenja i vodi misli ljudi, ukloni mržnju, svađu, nasilje i sve grijehe iz srdaca, molimo te
  • Podari našim obiteljima duha ljubavi, poštovanja, obzirnosti i međusobnog predanja, molimo te
  • Obdari naše pokojne vječnim svjetlom i daj da te gledaju u tvojoj slavi, molimo te

Bože, spasio si svijet po Isusu Kristu, svome Sinu. Hvala ti i slava sada i u vijeke vjekova.

Otpust:   Proslavili smo Gospodina, njegovo predanje i žrtvu na križu za nas, kao i njegovu proslavu. Sada smijemo otići s nadom da će ovo što smo slavili u nama ostati i djelovati. Zato ne zatvarajmo svoja srca kad izađemo iz crkve, nego neka bude otvoreno za ljude u našoj sredini, u našem svagdašnjem životu, na našem radnom mjestu i slobodnom vremenu. I zato ćemo se staviti pod Božji blagoslov, da se ovo spasenje može dogoditi u nama, u našim obiteljima i našem društvu.

           

Propovijed:

Naše tijelo

Često puta se čuje da je „Crkva neprijatelj tijela“

Povezuje se to sa seksualnim moralom i zapovijedima posta. Sigurno da u Crkvi ima ljudi koji su vrlo kruti, čak

tvrdi, koji svojim govorom i ponašanjem prema tijelu nanose prilično boli. No, ne može se po raznim pogreškama ocjenjivati službeno i važeće naučavanje Crkve.

Rečenica da je „Crkva neprijatelj tijela“ ne može biti istinita.

Najbolji dokaz su jaslice koje smo do nedavno imali ili još imamo u Crkvi.

Vjerujemo u Boga, koji je postao čovjekom, uzeo ljudsko tijelo u Isusu Kristu. I ovaj Bog je živio među ljudima. To ne pozna ni jedna religija, niti može zamisliti.

Živi Bog u ljudskom tijelu među ljudima! To je, u vrijeme prvih kršćana, bio pravi skandal, sablazan. Sve tjelesno je bilo manje vrijedno od duhovnog. „Duša dobro, tijelo zlo“ glasila je deviza. I danas postoje mnogi oblici odbacivanja tijela, upravo ezoteričnim, istočno azijskim meditacijama, koje su danas moderne. A imaju za cilj da se po njima duša oslobodi tijela, da bude spašena.

Nasuprot tome Crkva je uvijek naviještala uskrsnuće tijela. Čovjek će biti spašen i otkupljen čitav, dušom i tijelom, jer je čovjek konačno duša i tijelo. Tako gledano, Crkva nije nikako protiv tijela, niti neprijateljska tijelu.

Tijelo za nas kršćane ima dublje značenje, ono je nešto dragocjeno. To smo čuli u poslanici Korinćanima gdje se kaže: „zar ne znate da je vaše tijelo hram Duha Svetoga, koji boravi u vama i koji je od Boga.“

Ljudsko tijelo – hram Duha Svetoga. Ono nam je darovano, nismo ga mi sami napravili. Ljudsko tijelo je Božje stvorenje i to kakvo!

Različiti nutarnji organi u svojoj povezanosti omogućuju naš život. Osjetila nam omogućuju da jedan s drugim dođemo u dodir. Tijelo omogućava da se krećemo u ovom svijetu, da ga uređujemo i oblikujemo. Mi nemamo nekakvo tijelo, nego mi smo tijelo.

Ako smo ovo tijelo dobili kao dar Božji, onda se moramo i na određeni način prema tom tijelu i ponašati. I to da se ispravno ponašamo prema daru i prema darovatelju, Pavao je kratko sažeo za Korinćane onda i za nas danas: „Proslavite Boga u vašem tijelu.“

A kako se to konkretno događa?

Ako je naše tijelo doista hram Duha Svetoga, onda ga moramo poštovati, držati svetim i njegovati.

Boga proslaviti u našem tijelu znači dati mu određenu brigu, održavati ga zdravim, dati mu odmora i sna i držati dalje od tijela sve neumjerenosti.

„Proslavite Boga u vašem tijelu.“

Tu sigurno ne spada pretrpavati tijelo svakakvom različitom hranom i opojnim stvarima. Tu ne spada da se svaki vikend noć pretvara u dan i da se tijelu ne da spavati. To nisu nikakav junačka djela koja su teška. Tu ne odgovara nikakva dijeta, ni treninzi koji bi na bilo koji način opterećivali tijelo.

Tu ne spadaju ni neopravdana preziranja tuđih tijela, bilo u prometu ili na radnom mjestu. Tu ne spada druge navoditi na prekomjerno uživanje, potrošnju hrane, pića, droga.

Tko izgubi mjeru u postupanju bilo sa svojim ili tuđim tijelom, griješi protiv Boga i protiv hrama Božjega.

„Proslavite Boga u vašem tijelu.“

Tijelo kršćana u gledanju Crkve ima vrlo veliko značenje i dostojanstvo. I sve što odjeljuje tijelo i njegove pokrete od čitave ljudskosti ne može biti ispravno. To upravo vrijedi i za seksualnost.

U tom smislu Crkva se neprestano bori protiv nastojanja da se ljudsko tijelo učini objektom seksualnosti. Ljudska seksualnost ima svoje mjesto u čvrstoj bračnoj vezi žene i muškarca, koje se ostvaruje u braku. Sve ostalo je neljudsko i nije dostojno čovjeka.

Zato Crkva osuđuje pornografiju, prostituciju i sve što odjeljuje seksualnost od ljubavi. Tome se pribrajaju i umjetna oplodnja i sva sredstva sprečavanja začeća. Tu se ubrajaju i nepristojne i bezobrazne riječi i pričanja.

„Proslavite Boga u vašem tijelu!“ Ovaj poziv vrijedi i sada, u ovoj službi Božjoj. Stajati, sjediti, klečati su tjelesni izričaji naše nutarnje stvarnosti. I zato je dobro pitati se kako i kada molimo tijelom. Ne znači da ćemo se držati ukrućeno, ali pravilno se pokloniti – desnim koljenom do zemlje – pravilan znak križa – označuje naš nutarnji stav, a ne kao da tjeramo muhe s lica.

„Proslavite Boga u vašem tijelu.“ Ako slijedimo ovaj poziv u našem osobnom životu, onda ćemo moći odgovoriti na ovo govorenje da je Crkva protiv tijela: Već smo čuli, ali Crkva je prijateljica našeg tijela.