Misno slavlje:
Možda bi danas bilo prikladno uzesti pokajnički čin sa obnovom krsnog zavjeta i škropljenjem blagolsovljenom vodom.
Pozdrav : Gospodin Isus Krist, Duhom pomazan, neka bude sa svima vama
Uvod
Božićno vrijeme završava. Govorili smo o Božjem dolasku u naš svijet. Osjećamo li uopće da je On došao? Neki su možda očekivali vidljivi, opipljivi Božji zahvat, da će sve okrenuti na dobro i ostali razočarani, jer se to nije dogodilo. Drugi su stajali (makar kratko vrijeme) začuđeni pred jaslama, pred Bogom koji je kao nemoćno dijete došao na svijet.
Današnja čitanja nam govore o jednom podnošljivijem iskustvu doživljaja Boga. Djelomično je tiho, neprimjetno, djelomično jako privlačno. To je iskustvo ljudi koji u sebi osjećaju djelovanje Duha Božjega. To je onaj Duh koji ljude prati i daje im snage za ispunjenje, kako malih, tako i velikih životnih zadaća. To je onaj Duh kojega smo, po sakramentu krštenja, primili i želi u nama uvijek biti živ i prožimati naš život.
Dopustimo Bogu da se u nas vrati. Otvorimo se djelovanju njegova Duha, koji sve oživljava i čini novim.
Molitva vjernika
Molimo za Duha Božjega, koji može u nama i u svijetu sve oživjeti i učiniti novim.
Bože, ti si nas izabrao kao svoje sinove i kćeri, želiš nas uvesti u život. Zahvaljujemo ti i slavimo te, po tvome Sinu, u Duhu Svetome sada i u sve vjekove.
Meditacija
Krist nema ruke - samo naše
Da bi danas nešto učinio
Krist nema noge - nego naše
Da bi k nekome pošao
Krist nema usne - nego naše
Da bio ljudima danas progovorio radosnu vijest
Krist nema nikakve pomoći - nego našu
Da bi stajao na strani nekog bespomoćnog. Prema jednoj molitvi iz 14.stoljeća
Propovijed
****
Ponekad nam netko to mora reći. Da smo vrijedni, važni, jedinstveni, da smo ljubljeni. I to je trebalo biti rečeno Isusu. Prije nego je počeo sa svojim poslanjem, svojom blagovijesti o kraljevstvu Božjem, prije nego je učinio i jedno čudo, morao je čuti: „Ti si moj ljubljeni sin". Pred njegovim javnim djelovanjem stoji potvrda nekog drugog:"Ti si moj ljubljeni sin."
Imam dojam da mi pokušavamo na drugačije. Mi želimo najprije nešto učiniti, postići u nadi da ćemo postati priznati i ljubljeni. Zato je vrlo važno da mi Crkvu shvatimo kao mjesto gdje nam se govori: „Ti si Božji ljubljeni sin. Ti si Božja ljubljena kćerka i prije nego si išta učinio ili postigao, svejedno, hoćeš li pogriješiti, da li je tvoj izgled sasvim drukčiji od moga, ti si ljubljen. Ne trebaš ništa dokazivati, nego biti ono što jesi...i uvijek si Božje ljubljeno dijete. Dopustite da nas prožme ovo da smo, kao ljudi, za Boga neobično važni i jedinstveni, prenesimo to i na druge tako da se svijet promijeni.
++++
Izvor krsne vode je uvijek novo pa i za nas. Ruku na srce, koliko često projurimo mimo krsnog zdenca, a da ne primjećujemo da je tu za nas voda života. Mislimo na naše krštenje svakog dana!
****
Bogati mozaik na kupoli
U gradu Raveni, u Italiji se nalazi jedno prekrasno djelo kasne crkvene antike. Posebno je veličanstven mozaik na kupoli nazvan Krstionica arianaca. Građevina potječe iz 6.stoljeća i služila je kao krstionica u tom mjestu. Radi se o arijancima, naučavanju koje je bilo u sukobu s Crkvenim. Mozaik pokazuje tri osobe. Na lijevoj strani se vidi lik s bijelom kosom, taj lik simbolizira rijeku Jordan. U sredini stoji Isus u vodi. Desno od njega je Ivan, koji drži ruku nad Isusovom glavom. Iznad lebdi golubica i baca iz usta vodu na Isusa.
Umjetnički izrađen mozaik ilustrira izvadak iz Evanđelja kojega smo čuli. Istovremeno pokazuje ono najvažnije na dva aspekta: prvi Ivan krsti Isusa u Jordanu, s druge strane se pokazuje njegova povezanost s Bogom.
Posebno značenje krštenja
Svi smo mi kršteni kao djeca. Sjećamo se kada su samo neki bili nekršteni. Pa i u sadašnjoj tendenciji broj onih koji traže krštenje je dosta velik. Tako katolička statistika javlja da je u 2007. bilo više od 185.000 krštenja, a broj onih koji se krštavaju kao odrasli je zanemarivo mali.
Za mnoge od nas krštenje nije imalo nikakve veze sa svjesnim odlučivanjem. Odlučili su za nas roditelji! I da to nije bio baš loš potez za vas pokazuje činjenica da ste vi sada ovdje.
A ipak krštenje je povezano sa svjesnim odlučivanjem. To možemo vrlo dobro vidjeti na primjeru Crkve prvih stoljeća. Tako su se pripravnici za krštenje morali dugo pripravljati. I uvijek se pitalo za njihove motive i ono što je još važnije, gledalo se da pripravnik živi po volji Božjoj. Ponekad se tražilo od njega da promijeni i zanimanje, zvanje ako se protivilo kršćanstvu. Tko je želio biti kršćanin, trebao je proći dosta prepreka. Zajednice su bile malene i tražio se svjesni pristanak onih koji su željeli krštenje.
Širenjem kršćanstva i teološkim razmišljanjima krštenje djece je dobivalo sve više na značenju. U kasnoj antici i kasnije postaje pravilom. Svjesno odlučivanje je nestalo, velik broj kršćana je određivao život zajednice.
Upravo ovaj pogled u povijest može pomoći i u ovom kriznom vremenu vjere može pokazati koliko je potrebno svjesno odlučivanje za Boga, za biti kršćanin. Liturgija nas često podsjeća na primljeno krštenje i s time povezano dostojanstvo, ali i zadaće.
Isus je Sin Božji
I Isus je dopustio da ga se krsti, kao što smo čuli u evanđelju. No, tu se dogodilo nešto mnogo više. Umjetnik iz Ravene je to lijepo pokazao. Kod Isusova krštenja se pokazuje da se ovdje ne radi o jednom od mnogo ljudi koji su došli na Jordan da ih Ivan Krsti. Ne, Isus je netko sasvim poseban. Kod njegova krštenja je objavljeno da je Isus „ljubljeni Sin" Božji. To ima i posljedice. Možemo se osloniti, s povjerenjem, na Isusovu poruku, jer to nije nikakvo ljudsko djelo, nego daleko nadilazi ljudsko.
S Isusom cijelo čovječanstvo dobiva jednu novu perspektivu, Bog je sklopio savez s Izraelom i nije ga ostavio na cjedilu. Isto tako trebamo i mi imati povjerenja da nas Bog neće ostaviti u našim nevoljama. Iz toga crpimo nadu i utjehu.
Posljedice za moj život
Često se prikazuje krštenje kao posinjenje Božje. Krštenjem smo, mi kršćani, obdareni posebnim dostojanstvom. Stojim u uskoj povezanosti s Bogom. Zato dnevno raste i zadaća i obveza. Od nas se traži da damo svjedočanstvo vjere. Time pomažemo da naš život u svijetu postaje dostojniji i vrjedniji. I konačno ne smijemo jedno zaboraviti: da krštenjem započima put jednog kršćanina koji neće tako brzo završiti.