Prati nas, Gospodine, u ovoj godini svojim blagoslovom  i daj nam snage za naš put. To te molimo po zagovoru tvoje presvete Majke čiju svetkovinu danas slavimo. Tebi hvala, slava i čast u sve vijeke vjekova.

 

            Dani i godine dolaze i prolaze

Bog govori: „Ja sam s vama"

Nepoznati putovi stoje pred nama,

Riječ Isus znači „Bog pomaže"

U Božje ime počimamo

Njegovo je vrijeme

Njegov je put

Gospodine, obasjavaj nas svojim licem.

  

Blagoslov

Bog neka za tebe blagoslovi novu godinu

Neka blagoslovi tvoju zimu

i tvoje proljeće,

tvoje ljeto i tvoju jesen.

Neka blagoslovi sve tvoje planove

i neka učini da uspije

sve što je dobro za tebe i za druge.

neka blagoslovi i tvoje dobre odluke

i neka ti pomogne

provesti ih u djelo.

Neka te podari s dovoljno posla

i vremenom za rad i odmaranje.

neka ti daruje ljude

koji će biti uz tebe

kad ti dani postanu teški

i koji će se s tobom radovati

kad budeš sretan.

 

Neka Bog blagoslovi novu godinu za tebe

i učini te blagoslovom za druge.

 

  

 

«Brižno pazite kako živite, ne ludo, nego mudro» (Ef 5,15-16) Jeste li ikada bili u uredu za izgubljene stvari? Tu bi vas pozdravili brojni predmeti ljudske zaboravljivosti. Pozdravile bi vas izgubljene rukavice, kišobrani, ogrtači, naočale i mnoge druge stvari. Dobro je da postoji takav ured. Tu se može naći ako imate sreće, ono što se izgubilo.

 

Na dan Nove godine moglo bi nam doći na pamet da postoji nešto što se ne može naći ako se izgubi, a to je izgubljeno vrijeme. Drugim riječima, ne postoji ured za izgubljeno vrijeme. Toga smo svjesni sada kada gledamo unatrag, na tek završenu godinu. Nema sile na svijetu koja bi mogla vratiti prošlu godinu. I sada mislim na riječi Dietricha Bonhoeffera koje je napisao: «Vrijeme je najdragocjenije što imamo, jer je neponovljivo blago kojim raspolažemo. Uznemiruje nas svako gledanje unazad i pomisao na neko izgubljeno vrijeme. Izgubljeno vrijeme je ono u kojemu nismo živjeli kao ljudi, doživljavali, učili, činili, kad nismo uživali ili trpjeli. Izgubljeno vrijeme je prazno, neispunjeno vrijeme.» I zato se pitamo kako ćemo doći do ispunjenog života u novoj godini.

 

Postavimo najprije pitanje: što je to uopće vrijeme? Možda će nam se dogoditi ono što se dogodilo i Augustinu. Kad  je postavljao sebi ovo pitanje, imao je dojam: dok mene netko ne upita što je vrijeme, čini mi se da to znam; a kad to nekome moram razjasniti, onda ne znam što je vrijeme. Ipak, na ovaj novogodišnji dan, dovoljno je znati da vrijeme tvori fino, međusobno protkane, prošlost, sadašnjost i budućnost. Tko o ovome razmišlja ubrzo će spoznati da nam na raspolaganju stoji sam kratka nit sadašnjosti. Naša prošlost je nepovratno završena, a budućnost još nije tu. Samo ovaj kratki trenutak, sada, ovdje i danas nam stoji na raspolaganju. I samo iz njega raste ispunjen život.

 

Nemali broj ljudi gubi svoje vrijeme razmišljajući o prošlosti i tako zastrašuju svoju budućnost. U tome je velika opasnost da se stalno nalazimo u nekom, neprestanom, sanjivom stanju ili stalnoj rastresenosti, a s njom i u nekakvoj površnosti ili beznadnosti.

 

Sigurno da u odgovoran život spada i razjašnjenje svega što se dogodilo, upravo to zahtijeva i moderna psihologija. Isto tako je potreban i pogled u budućnost. Ali pogled unazad i unaprijed ne koriste ako nam ne pomognu učiniti naš život sadašnjim. Ljude učiniti sadašnjima je izmjenjujuća snaga Evanđelja i radost koju nam ono obećava je radost življenja u Božjem danas.

 

Tolstoj, ruski filozof i pisac, pripovijeda o nekom vladaru koji je pošao pustinjaku da mu postavi nekoliko pitanja: «Koji je trenutak moga života najvažniji? Koji čovjek ima za mene odlučujuće značenje? I konačno, što čini moj život vrijednim?» To su bila njegova pitanja. Pustinjak mu odgovori: «Najvažniji trenutak je uvijek onaj sada. Najodlučniji čovjek je uvijek onaj koji sada uza te stoji, a najvažnije djelo se sastoji u tome da čovjeku koji je pred nama učinimo nešto dobro.»

 

Uz vjernost sadašnjem trenutku povezano je veliko obećanje: Isus ga oblači u riječi: «...jer si bio vjeran u malome, postavit ću te nad velikim. Uđi u radost gospodara svoga.» (Mt 25,21b) Da, to je zakon naše svagdašnjice da se velike stvari događaju samo spajanjem malih i najmanjih elemenata. Na taj način se, za nas ljude, ostvaruje i vječni život. Recimo to slikovito: kao što se dijete razvija iz utrobe majke, tako iz vremena raste naša vječnost. Zato apostol Pavao kaže: «Pazite da živite trijezno, a ne ludo. Iskoristite vrijeme.» (Ef 5, 15sl) Kako se to može dogoditi, neka nam reknu i sljedeći stihovi koji neka nas prate tijekom iduće godine:

Marija je brižno čuvala, u svom srcu, sve te događaje i razmišljala o njima. I kad se navršilo osam dana da dijete bude obrezano, dadoše mu ime Isus, kako ga je anđeo nazvao prije začeća.» (Lk 2.19-21)

 

Zašto na početku nove godine uzimamo novi kalendar? Kad sam o tome razmišljao, sjetih se jednog objašnjenja koje mogu potvrditi: »najdublji razlog da trebamo novi kalendar i svoj život dijelimo po godinama leži u tome da mi, na taj način, prihvaćamo ritam koji daje nadu. Čovjek, s vremena na vrijeme, treba novi početak, novu spoznaju da može uvijek iznova započeti, bez obzira na to koliko je puta pogriješio. Godišnji sat možemo neprestano pokretati.»

 

 Neki kalendari imaju za svaki dan jednu stranicu, a na njoj piše: »Novi  dragocjeni dan daruje mi Bog, moj život neka hvali ime njegovo.» To bi moglo stajati i na početku ove godine: »Novu, dragocjenu godinu daruje nam Bog, moj život neka hvali ime njegovo.» To želim, a to želite sigurno i vi. Ne smijemo najprije gledati na sate i na zadaće koje imamo i na kojima ćemo pogriješiti, nego na prvom mjestu, trebamo gledati na Boga koji nam daje sasvim novi početak, koji nam je dopustio da doživimo početak nove godine. A to znači da nam on opet daje šansu za novi početak.

 

No, on nam daje i mnogo više. Osmog dana Božićne osmine smijemo, još jednom, pogledati na  božićnu poruku, onako kako to čini današnje evanđelje: tu se govori «svjetlo u tami svijetli i tama ga ne obuze.» To je i temeljna izjava o novoj godini.

 

Svjetlo božićne noći ne ostaje anonimno. To nije bilo kakvo svjetlo, nego je dobilo i ime. Danas, osam dana nakon rođenja, kod obrezanja, tako kaže evanđelje, dano mu je ime «Isus». To ime znači: «Bog je spasitelj». Po Isusu nam Bog garantira naše spasenje. On nas spašava svojim svjetlom kojega stavlja u naš život, (zato nam svećenik kod krštenja daje svijeću) jer to svjetlo tama ne može obuzeti. O tome govorimo s ljudima koji su kasnije povjerovali u Isusa, jer je njima postalo jasno što to znači: On je svjetlo koje ništa ne može nadvladati pa ni sama smrt.

 

Na početku ove godine nam Isus govori: «Idite svojim putem dok imate svjetla da vas ne obuzme tama. Tko hoda u tami, ne zna gdje može upasti. Dokle god kod sebe imate svjetla, vjerujte u svjetlo da budete sinovi svjetla.» (Iv 12, 35-36) U ovom poglavlju Ivanova evanđelja se opet govori o nadvladavanju tame. O Isusu je rečeno da  tama neće to svjetlo nadvladati. Nama nije dana ta garancija, zato nam Isus govori: «Hodite svojim putem dok imate svjetlo da vas tama ne nadvlada.» To nam je dobar savjet Gospodinov: ostanite u području svjetla da ne lutate u tami i ne vidite cilja.

 

Kako se to događa, naučimo od Marije. O njoj govori evanđelje: «Marija je čuvala sve te događaje u svom srcu i o njima razmišljala.» Ona to nije, na prvom mjestu, čuvala u glavi, pa slučajno nešto dođe i do srca, nego je ona sve ovo čuvala u središtu svoje osobnosti. Odatle se popelo u svijet misli i tu se onda razmišljalo. Tako isto trebamo i mi stvari koje čujemo o Isusu prihvatiti srcem, a odatle trebaju oblikovati naš život. Tu, gdje se to događa, tu živimo u svjetlu.

 

U kojem pravcu trebamo ići u godini koja je pred nama? Trebamo odgovoriti: moramo ići onim putem kojega nam Bog pokaže. To bi trebali reći ljudi koji malo cijene svoj život, oni koji su teško bolesni, oni koji ne mogu raditi više nikakve velike planove, kojima će zauvijek sve biti uzeto iz ruku. A takvih ljudi je puno. Njima se može reći samo ono što pjeva jedna stara pjesma:

«Prepusti svoje putove,

i ono što ti srce boli,

najvjernijoj brizi,

onom koji nebom upravlja.

Oblacima, zraku, vjetrovima

određuje njihov tok,

on će naći staze,

kojima će tvoje noge ići.»  

Ovi stihovi vrijede i za sav naš život.  Onima koji su previše zaposleni, Isus govori  da Bog može naći putove i kroz bespuća.

           

Onima koji su puni životne snage i planiraju stvari i koji se mogu prevariti, preporuča poznati biskup dom Helder Camara: »Reci da iznenađenjima koji mogu prekrižiti tvoje planove, koji mogu poništiti tvoje snove, dati tvom danu sasvim novi pravac, čak i tvom životu. Nije to slučaj. Daj nebeskom Ocu slobodu da sam određuje tijek tvojih dana.»

Tijek je riječ iz tkanja. Platno sa sastoji od niti koje se križaju i miješaju.

 

«Daj nebeskom Ocu da određuje tijek tvojih dana.» To trebamo stalno govoriti, jer trebamo imati nježan osjećaj za to da ne budemo u strahu i brizi da sve sami moramo planirati. I zato  trebamo dopustiti Ocu nebeskom da on određuje tijek naših dana.

 

Osim toga trebamo voditi računa i o tome da nismo samo mi odgovorni za tijek našeg života, jer smo svi dio sveopće ljudske povijesti. Naša vjera u Isusa Krista je vjera koja ima veze s ovom poviješću. I ovo ne bismo smjeli zaboraviti: da je Bog Bog svih ljudi. I da je njemu stalo do dobrobiti, prava i mogućnosti za život svih ljudi. I ovdje smo mi odgovorni. I to treba oblikovati naše putove u novoj godini.

  

Možda stojimo bespomoćni  pred svim što nerješivo pred nama leži. No, Bog ide ispred nas svojom milošću. I zato trebamo sve prepustiti u njegove ruke da bismo, slobodna duha, mogli prići ovim problemima. I tako želim završiti, želeći vam blagoslovljenu godinu: »neka vas blagoslovi Bog i neka vas čuva. Neka njegovo lice svijetli nad vama i neka vam bude milostiv. Neka Gospodin svrati svoj pogled na vas i neka vam poda spasenje.» (usp. Br 6,24-26)