Novorođeni kralj u Betlehemu neka bude sa svima vama

 Uvod:

            U čovjeku kojega dobro poznajemo, uvijek iznova, ćemo otkriti neočekivane dubine. Tako Josip i Marija,  u jeruzalemskom hramu otkrivaju da je dvanaestogodišnji Isus pozvan vršiti volju Oca nebeskoga. Ovo vršenje volje nebeskog Oca bi trebao biti  životni program svake kršćanske obitelji. To možemo i sada naučiti pogledom u svetu nazaretsku obitelj. Najvrjedniji dar kojega roditelji mogu dati svojoj djeci jest da sami primjerno žive onako kako bi trebalo za ostvarivati volju Božju u svagdašnjem životu.

Gospodine Isuse Kriste, ti si nas učio, riječju i djelom, da izvršavamo volju nebeskog Oca. U punom povjerenju u tebe govorimo ti, ovog svečanog trenutka:

 

      Za sve koji nose odgovornosti u Crkvi i u društvu, podaj im mudrosti i umješnosti da rade na dobro obitelji u društvu - molimo te

      Za mlade kršćanke i kršćane koji hoće izgrađivati budućnost Crkve, potakni ih u njihovoj radosti i oduševljenju da izgrađuju bolje i življe zajednice - molimo te

      Za sve dgovorne u društvu koji nam danas nameću drukčiju sliku o čovjeku da shvate da njihov rad i9 djelovanje može donijeti sreću ili nesreću pojidincima i društvu -  molimo te.

     Za djecu koja ne doživljavaju roditeljsku ljubav, pošalji im dobrih ljudi, koji će im pokazati povjerenje, sigurnost i poštovanje, - molimo te

     Za sve pokojne iz naše župske obitelji, posebno za našu pokojnu rodbinu, a na poseban način za one koji, kroz ovaj tjedan, imaju ishodnji dan, primi ih u svoj nebeski vječni mir - molimo te

 

Tebi, Gospodine Isuse Kriste, neka bude hvala i slava, jer si nam objavio ljubav i čovjekoljublje Boga Oca. Tebi hvala u vijeke vjekova

  

Ljubav ima ozdravljujuću snagu                                                          gradi mostove gdje

U svoju zaštitu uzmi sve koji se vole                                                   nastaju ponori..

Jer bez njih se ne događa ništa zdravog na ovome svijetu.                    Podnosi tamu onog kojeg ljubi.

Nitko ne može održati nježnost u životu,                                             Ako netko tko je okamenjen

Nitko potpuno zagrliti                                                                       počne cvjetati u blizini drugog.

Kao da bi on bio onaj koji potpuno ljubi.                                             Tu se susreće ljubav.

Nitko ne čuva lijepo                                                                              I ako netko pokušava tješiti

U nevidljivom                                                                                        na ovome svijetu

Nitko ne čuje plač                                                                                 to je onaj koji poznaje ljubav.

Ispod smijeha,                                                                                       Što bi bila zemlja bez sunca?

Kao da bi bio onaj kojega je ljubav zapečatila.                                       Što je čovjek bez ljubavi?

Nitko ne može  sačuvati nadu                                                               Zaštiti, Gospodine,

Za onoga koji sumnja u sebe samog,                                                      sve koji se vole!

Bilo da je on onaj koji posjeduje pronicavost srca                                                      Sabine Naegeli

Koji boravi u onima koji se vole.

Ljubav napućuje zemlju

 

Doživljavati radost i mir

Biti prihvaćen

Međusobno dijeliti život

U dobrim i lošim danima,

Kruh ljubavi primati i dijeliti

Smjeti lutati i tražiti u kući od djece i

Roditelja

 

Željeti dobro jedno drugom

Gledati i zagrliti

Međusobno se svađati i učiti pomirenju

Znati reći ja, ti, mi

Osjećati tamu i svjetlo

U nutranjem i vanjskom svijetu

Strahopoštovanje prema svemu što živi

 

Slaviti slavlja i u prijateljstvu živjeti

Druge ljude poštovati

Majka, otac, djeca ujedinjeni

U izvorima života slobodu i povezanost

Ostaviti tiho - i podržavati onog koji je

Uvijek s nama

Bogato i teško zajedništvo života.

 

                                    Peikert- Flaspöhler

Kod kuće sam ondje

Gdje netko na mene čeka

Gdje mogu moliti

Gdje mogu pogriješiti

Gdje mogu sanjariti

Gdje mogu ispružiti noge

Gdje se mogu izgovoriti

Gdje mogu glasno pjevati

Gdje uvijek ima mjesta za mene

Gdje mogu hodati bez maske

Gdje netko sluša moje brige

Gdje mogu biti sasvim u tišini

Gdje netko sa mnom dijeli moju radost

Gdje mogu pustiti korijenje

Kod kuće sam ondje

Gdje mogu živjeti

Vjerujem u obitelj

I u to da je to najljepša Božja zamisao.

Vjerujem da je to više od prisilnog saveza,

Više od mjesta za jelo i spavanje

Ili mjesto gdje stoji videorekorder.

 

Vjerujem da bismo mukotrpno trebali naučiti

Ovu riječ „slovkati", slovo po slovo:

ono „O" moglo bi značiti biti obuhvaćen, zagrljen

ono „B" moglo bi značiti briga, pažnja

ono  „I" moglo bi značiti ime po kojemu će svatko biti prepoznatljiv

ono  „T" moglo bi značiti teret, kojim nosimo jedan  drugoga

ono  „E" označuje energiju, snagu  bez koje nema pravog života, ni nošenja križa

ono „LJ" označuje ljudskost koju učimo razvijati baš u obitelji, jer bi nas lako mogla prekriti pustinja loših navika.

 

Vjerujem,

da je obitelj škola nježnosti,

škola dijeljenja i sudjelovanja,

škola bez ocjena i kazni,

škola u kojoj svatko od svakoga nešto može naučiti.

 

Vjerujem u obitelj,

koja ne pokušava biti svijet bez mane,

nego ona koja ozbiljno misli

s predavanjem svih onih stvari koje su svete -

koje mogu ozdravljati,

poput sigurnosti i povjerenja,

 što se može učvrstiti

zajedničkim slavljenjem blagdana.

 

Vjerujem u obitelj,

koja je prvo mjesto

gdje se Bogu može vidjeti trag,

a čovječnosti naučiti slijed,

koja je mjesto

gdje se zaboravljaju kućni sukobi,

jer radosna vijest tu dobiva ruke i noge,

i mjesto gdje postaje jasno

zašto uvijek govorimo o Duhu Svetomu

i o Bogu kao ocu.

 

Vjerujem u malu obitelj

sve dok se međusobni izdaci budu pisali

velikim slovima kao PRIMITCI

i sve dok se LJUBAV bude pisala velikim slovima,

onda će Božje bogatstvo postati stvarnost -

sada i nepotpuno u maloj našoj obitelji

a onda i potpuno u velikoj Božjoj obitelji

 

....Tko hoće ideal Svete obitelji i svoju konkretnu životnu situaciju staviti pod isti šešir i živjeti ovu napetost, za takve je pogled na ovaj uzor može biti od velike pomoći:

 

 

Pogled na svetu obitelj može ukloniti dosta napetosti između ideala i stvarnosti. Za sve obitelji, za sve obitelji koje moraju shvatiti neshvatljivo i nositi nepodnošljivo, može biti vrlo utješno znati da je Bog, u svojoj obitelji u kojoj je živio na zemlji, osjetio sve nevolje u najgoroj težini - vidljivi znak solidarnosti sa svim obiteljima, kojima je svagdašnjica drukčija od čežnji i koje moraju trpjeti zbog činjenica s kojima teško izlaze na kraj.

            Pitanje: jesu li na kraju učitelji, župnici i svi drugi društveni teoretičari išta naučili od svete obitelji?

            Kad bi naša zapadna Crkva mogla naučiti od latinoameričke Crkve tekstove Pisma staviti pred konkretne životne okolnosti i tako ih čitati i shvaćati, onda bismo mnogo lakše radili u obiteljskom pastoralu, nego što je to danas. S pogledom na svetu obitelj, umjesto idealiziranja, treba govoriti: "Ljudi poput mene i tebe imaju, u svojim naporima, sigurno utočište u velikoj Božjoj obitelji."

                                                                                                            pisac nepoznat

           

 

 

« Što je to obitelj?», pita se  jedan šesnaestogodišnjak. « Mičem se svojim starcima s puta. Oni se i onako grizu međusobno ili ako već razgovaraju, onda razvaljuju žvale na druge ljude ako se sa mnom ne svađaju; jer to je za njih zahvalna tema.  Kakav bih ja trebao biti kad bih si dao malo truda i da se ja ne trudim dovoljno. Uvijek isto... Onda mali sa svojom galamom. Ali ako ja pokušam slušati muziku, odmah se bune. Ako mi nešto ide na živce, onda je to obitelj.»

        «Ovako nisam zamišljala obitelj», govori mlada majka četvero djece. »Sav posao ostaje na meni. Muž dolazi na večer kući, pojede i nestane. Danas kuglanje, sutra nogomet, preksutra sastanak sa kolegama, onda radni dogovor i što sve ne, konačno njegova prijateljica, o kojoj, naravno ništa ne priča. A da ja imam želju i čežnju za ljubavlju, da ja čeznem darovati ljubav, on je to davno zaboravio. Odgovornost za djecu ostaje na meni. Od njega čujem samo prigovore. Kao da bih ja nešto mogla promijeniti da sin ne živi s prijateljicom, a da nisu vjenčani i starija kći uskoro dobija vanbračno dijete, a da ne zna čije je. Obitelj - ne, nikada više!"

 

«Obitelj - najgluplje rješenje koje još ne mogu prihvatiti», izjašnjava se otac. «Cijeli dan moram raditi, a kad dođem kući, moram slušati predavanja svoje žene o beznadnoj djeci. Ako ponekad izađem, nastane pakao: ni jednu večer ne možeš biti kod kuće! Svašta ti se vrti po glavi, samo ne obitelj. Ako ostanem kod kuće, sjedim pred televizorom. Ako pričam o politici, ona govori: od toga ne razumijem ništa! Obitelj - prevelika cijena za redovito jelo i piće, za čisto rublje i krov nad glavom.»

 

Na ovoj pozadini koja je, za neke, možda, previše tvrda, ali za mnoge je i previše svijetla, jer imaju mnogo veće probleme i opterećenja, podiže se uzor kršćanske obitelji kako su nam je ocrtavali brojni propovjednici. Nazaretska obitelj: Marija - toplo i nježno srce puno ljubavi, Josip - vjerni i brižni čuvar, Isus - poslušni sin sve do 30. godine, u roditeljskoj radionici; bez ljutnje, bez problema, sve u mirnoj harmoniji, u jedinstvu punom ljubavi i sretni jedan uz drugoga i jedan s drugim. Ukratko - idila. I to bi trebao biti uzor kršćanske obitelji. Ako pogledamo Bibliju, vidjet ćemo nešto drukčije. Susrećemo mladu obitelj o kojoj se na veliko priča, jer je termin vjenčanja previše kasno. Dijete je već na putu, rekli bismo danas. Ekonomski uvjeti nisu izgledali tako ružičasti. Da su imali novca, mogli bi dobiti neku hotelsku sobu. Ali su imali taman toliko da su dobili nužni smještaj negdje u štali ili u blizini štale.

 

Nešto kasnije, ta će obitelj biti politički progonjena. Jedan vladar se bori za svoju vlast. Žrtve njegova terora su djeca. Moraju bježati daleko, u Egipat - sudbina protjeranih.

 

U dvanaestoj godini Isus ide na hodočašće u jeruzalemski hram, sa svojim roditeljima. Kad su svečanosti bile pri kraju, Isus ostaje u Jeruzalemu, a da o tome nije obavijestio roditelje. Prevelika je bila njihova briga. I umjesto da se ispriča, on ih pita: «Zar niste znali da moram biti u kući Oca svoga?» Ne, oni to nisu znali. Ovdje govori mladić koji roditeljima jasno ukazuje da on želi i da će ići svojim vlastitim putovima. Ništa drukčije ne doživljavamo u Kani Galilejskoj: «Ženo, što ja imam s tobom? Moj čas još nije došao!» (Iv2,4) Nije dopustio da mu se govori.

 

Evanđelist Marko govori o jednom kasnijem događaju: «Isus uđe u kuću i opet dođe toliko ljudi da ni on, ni učenici nisu mogli jesti. Kad su to čuli njegovi rođaci, uputiše se da ga na silu odvedu, jer se govorilo da je izvan pameti.» (Mk 3,20-21) Iz svega ovoga se ne vidi obiteljska solidarnost, naprotiv žele povući ovog člana obitelji, jer im postaje nesnosno pripovijedanje i neprestano okupljanje oko njega. Rodbina se ljuti zbog njega, jer je on tako drukčiji kako nitko ne želi, jer se ponaša izvan svih okvira.

 

I gdje završava njegov put? Na križu. Uz njega stoji majka koja mora ostaviti i zadnju nadu da će ipak sve dobro završiti. Isus, njezin sin, završava pred očima mnoštva kao osuđeni razbojnik. Ona je sama vjerovala da je sve krivo shvaćeno, drugi vjeruju ono što vide!

 

Nazaretska obitelj - idila? Ja to tako ne vidim. Biblija govori sasvim drugačije. Sveta obitelj je obitelj s problemima, brigama i poteškoćama. Tu nalazimo i krajnju bijedu, strahovita opterećenja i poteškoće odgoja u sukobu generacija. Tu vidimo ogovaranja susjeda i zlovolju među rodbinom, sve do pokušaja nasilja nad njim. A zatim, ljubljeni sin dolazi u konflikt sa zakonom i bit će smatran teroristom - kako je to bilo teško za njegovu majku. Izreći će se smrtna kazna i izvršiti.

 

Doista, sve drugo samo ne idila. Ali kako je utješno, za nas, znati da Bog zna kako to izgleda kad je novčanik prazan, kad se ogovara muža, djecu, kad nastupaju poteškoće u odgoju, kad dolazi do sukoba među rodbinom, kad se upadne u konflikt s Crkvenim ili državnim zakonima, kad nas dohvate patnja i smrt. To sve Bog zna iz vlastitog iskustva. I zato ima razumijevanja za tebe i otvoreno uho i srce koje ljubi. Tako smo došli pred pitanje što je kršćanska obitelj? Na to, ovdje, možemo samo nepotpuno odgovoriti. To je obitelj u kojoj pogled na Isusa Krista daje životvornu sigurnost koja vrijedi i onda kad neki član obitelji pođe stranputicom ili je nešto skrivio, u kojoj razgovor ne prestaje i kad se ima dojam da se ništa zajedničko ne može učiniti, jer ponori izgledaju nepremostivi, u kojoj živi ljubav koja  pokazuje da ljubav Kristova ne poznaje granice i koja se širi i na one koji su sami sebe proglasili neprijateljima, u kojoj postoji oproštenje pa i onda kada se sto puta pogriješilo, u kojoj se povlače zaključci i druge se pokušava drugačije gledati. U kojoj molitva ima stalno mjesto i ne prestaje ondje gdje se dolazi do vlastitih granica i sposobnosti i sudara sa vlastitom ljubavlju, jer se tada Bogu predaje ono što sami ne možemo učiniti. I ondje gdje postoji patnja, kao i ondje gdje se, u bezizlaznim situacijama, živi iz nade.

 

Sve je to poznavala i sveta nazaretska obitelj. To dijete koje je puno obećavalo, beznadno završava, ali to nije bilo konačno. Isus je uskrsnuo od mrtvih. I to je moj poziv. Bog, moj otac, će iz stotina smrti mojih nadanja stvoriti jedan prozračan život, sjajan, slobodan i pun ljubavi. I njemu hvala za sva iskustva koja do sada imam i koja mi daju naslutiti nešto od svega onoga što ću konačno doživjeti ja i vi, i vaše obitelji.