5.VIII. Dan domovinske zahvalnosti

Poveznice za liturgiju i propovijedanje

I.

a)    Veliko otkriće života

Najljepši doživljaji odmora su svakako"otkrivanje" nečega što je, do sada, bilo nepoznato, upoznavati nove ljude, pronalaziti interesantne i zanimljive stvari (u prirodi, traženje umjetničkih djela) obogaćivati iskustvo susreta s ljudima, životnim navikama  (sve to ostaje ograničeno prostorom i vremenom), a uzbuđujuće pustolovine su prošlost...

Tekstovi današnjeg euharistijskog slavlja nas upozoravaju da je hitno potrebno napraviti neponovljivo iskustvo života: Isusa Krista: radi se o povezivanju vremena i vječnosti radi, se o „preokretu" našega života  koji se događa kod stvarne spoznaje Boga (po „Sinu" do nebeskog „Oca"). Samo oni koji su pronašli Krista kao „kruh života" (evanđelje) mogu pokušati „obući novog čovjeka" (drugo čitanje).

Velike povijesti obraćenja (Pavao, ...preko Augustina...do Claudela.. sve do lokalno poznatih velikih obraćenja stvarnih kršćana ) pokazuju, na najbolji način, kako kršćani trebaju objema nogama stajati u svijetu. Oni su  „svjedoci „  kršćanskog doživljaja Boga.

Ukazivanje na svece koje slavimo početkom kolovoza (Alfons Maria Liguori, Ivan Maria Vianney (godina svećenika, zaštitnik svećenika!) može biti od velike koristi. U turističkim mjestima bi trebalo turiste upoznati s važnim i bitnim činiocima vjerskog života u određenom kraju, upoznati sa svecima i velikim ljudima dotičnog kraja i mjesta. (Koliko mi ovdje propuštamo na ovom polju! Posebno mi u Dalmaciji - nama o tome nikada nitko nije govorio kako to iskoristiti u pastoralu turista!) A ne smijemo ni zaboraviti „Velike kreposti malih ljudi, koji zaslužuju našu pažnju iako su počinjali i manje pogreške!"

Četiri objaviteljske Isusove riječi (rr 26sl, 29, 32sl, 35) sadrže glavne misli ovog dijaloga (rr 25-27) Čudesno hranjenje se sasvim krivo razumjelo; ( rr 28s)l: „djelo" ili „djela" Božja;  (rr30-33): traženje znakova; rr 34-40: kruh života

U prvoj cjelini(rr 25-27) se radi o tome da oni koji su pozvani na vjeru u Krista (i koji će biti pozvani) ne zastaju na „vanjskim znakovima" (nedoživljenim čudesnim hranjenjem mnoštva) nego da pokušaju ući do nutarnje biti poruke: kruh je simbol neuništive životne snage, koja dolazi po vjeri u Isusa Krista,  spasenjsko Božje priklanjanje po Isusu Kristu

Druga cjelina (rr 28-29) suprotstavlja  sažetku židovske Tore (činjenje „djela")  jedino „djelo": Vjera nije nikakav uspjeh ljudi, nego čisti dar Božji.

Treća cjelina (rr. 30-33) obrađuje objaviteljsku riječ  (r32)  na tipski način „mana-tradicije" kvalitativno sasvim drukčiji kruh („pravi kruh") ne može doći od Mojsija, nego je to „kruh nebeski"  koji će jedino i samo po spasiteljskom Isusovom djelovanju doći od Boga.

Konačno, u  četvrtoj  cjelini se govori i opisuje ovaj osobni životni kruh: osoba darovatelja (Bog) je ujedno i dar (Božje priklanjanje čovjeku u Isusu Kristu). U susretu s Isusom ( u i po  vjeri!) se događa izmjena čovjeka iz zemaljske smrti u vječni život!

Tumačenje teksta

a) Izl  16, 2-4, 12-15

U trećem dijelu knjige Izlaska iz koje smo danas čuli odlomak (12,1 -16,35) stoji Božje osloboditeljsko djelovanje  (treba prepoznati kompliciranu pretpovijest).  Zato je potrebno poznavati  temeljnu strukturu teksta (o tome u nekoj pogodnoj literaturi).

„Mrmljanje" hebrejski (lun) kojim se, zbog nezadovoljstva, Bog okrivljuje spada u čisto - tipično  „ljudsko"  (usp br 14,2), jer sve (pa i Božje spasenjsko djelovanje  u Izlasku i kroz „hranjenje manom") ostaje samo prolazno  i zato se uvijek postavlja u pitanje.  Umjesto da ima povjerenja u Božju spasiteljsku blizinu,  Izrael čezne za „punim egipatskim loncima" - kakva ironija sudbine.  Temelj je u čisto zemaljskom (kruh za sljedeći dan),  u  materijalnim stvarima i svagdašnjim problemima. Zato čovjek obvezno treba prigodu da iz prolaznosti ima pogled u vječnost: u sabbat (za kršćane nedjelja) kada se može otkriti pozadina životnog smisla: „Čovjek ne živi samo od kruha, nego i od onoga što usta Gospodnja govore."  (Pnz 8,3) Bila bi velika zabluda, s teškim posljedicama graditi na samome sebi (-jak i autonoman čovjek). Mnogo više  pomoći daje Božja riječ koja donosi i pomoć, i jedini temelj povjerenja  od koje treba preuzeti životnu snagu  za svagdašnjicu. Nekad je potrebna cijela životna povijest  da bi se otkrila ova životna mudrost.

b) Ef  4,17.30-24

Sve opomene 84,1-6,20) su usmjerene na konkretan život kršćanske zajednice.  Pojedini kršćanski zahtjevi izviru kao posljedica Božjeg milosnog djelovanja u Isusu Kristu. Iz onoga postati Krist slijedi ostati Krist. Da to vodi do promjene života već je Pavao naglasio  (usp 1 Sol 2,12; Fil 1,27) i neprestano se ponavlja u pavlovskoj tradiciji (Kol 1,10). Svaki kršćanin mora, moralnim vrijednostima,  (usp Gal 3,27; Rim 13,14; Kol 3,9) pokazati da za kršćanina nema nikakvog kompromisa  s „bezbožnim" (poganskim) načinom života (usp 1.Petr 4,3-5). Kršćanska egzistencija se „obnavlja" ako dopušta da joj Isus bude orijentacija.

c) Iv 6,24-35

Prigoda za veličanstveni kristološki govor o kruhu (6,25-51) je znak velikog „čudesnog hranjenja,"   jer hranjenje  zemaljskom hranom (kruh)  može biti potpuno krivo shvaćeno (usp 6,15) - „čarobni stolnjače pokrij stol": materijalistička iluzija raja zemaljskog. Sada, sasvim jasno, treba reći da se radi o Isusovoj objavi  Božje neograničene ljubavi (izvan zemaljske) koja se podjeljuje vjernima. Ovaj dar nije prolazan nego, ima karakter vječnoga  (rr 25-27). Jer je to milosni dar Božji, ne može se zaslužiti ljudskim snagama  ( - redci 28-29 donose polemički židovsku pobožnost). Radi se o potpunoj vjeri u Isusovo poslanje! Tradicionalno traženje znaka  ( usp Mk 8,11) uzima čudo o mani u svom židovskom značenju (usp Izl 16.4.15; Ps 76,24;  br 11,4-9.31-33). Ivanova objava „ preuredjuje" tipologiju židovske tradicije:

Ne radi se o materijalnom horizontu (zemaljski kruh, za čijim uživanjem se čezne) nego o Isusu,  koji zemaljsku smrt  okreće u život. Kao što je pustinjska generacija  (usprkos mani) pomrla, tako će se dogoditi svakom čovjeku koji ne dospije do ispravnog susreta s Kristom (rr 34 ), ostat će mu samo prolazan život.  „Otkriće"  pratemelja našega života  sastoji se u vjerničkom i osobnom susretu s Kristom, koji vodi u vječni život. (Usp Iv 4,10-15) Evanđelist to pokazuje na primjeru „žive vode" što se u ovom odlomku opisuje kao „kruh života."

Misno slavlje

Pozdrav:

Gospodin Isus Krist koji je i riječ i kruh života, neka bude sa svima vama.

Uvod:

I.

Sve vas lijepo pozdravljam podsjećam naajprije na današnji Dan domovinske zahvalnosti.                                  A i na kalendarski blagdan Marije sniježne - Gospe od sniga - kada se u Rimu papi ukazala BDM i rekla mu da na onom mjestu gdje sutra osvane snijeg sagradi njoj u čast baziliku. I tako se dogodilo. Na tom mjestu se danas diže veličanstvena bazilika Sancta Maria Magigiore.

Sanjati i kritizirati, time se nikako ne mogu riješiti bilo kakvi problemi na svijetu. Tko neprestano misli da je u pustinji života i da kroz nju stalno hoda, taj neće nikada moći otkriti životvorne vrutke oaza na putu. Iz povjerenja u Boga, po ispravnom susretu s Kristom, postajemo sve svjesniji da je put kroz pustinju „samo kratkoročan", a da je konačni i neuništivi cilj našega putovanja vječni život kod Boga. Ne dopustimo da nas bilo što obeshrabri. I susret s Isusom, po ovom euharistijskom slavlju, treba nam postati susret s Bogom po Isusu Kristu. Probudimo živu vjeru i pokajmo se za manjak u vjeri!

Ispovijedam se...

• Često prečujemo krik gladnih: daj da ljudi budu osjetljiviji za probleme gladnih i tako im omoguće dostojniji život, molimo te
• Veoma mnogo se brinemo za hranu: daj svima ustrajnosti u traženju hrane za život vječni molimo te
• Od tebe očekujemo pravdu i mir: podari svima koji su u svađi i razdoru da se međusobno poštuju i poštuju tuđa mišljenja te tako omoguće dostojan život, molimo te
• Svi ćemo jednom umrijeti: jačaj umiruće kruhom popudbine koji dolazi s neba za život svijeta, molimo te

III

Uz dan domovinske zahvalnosti

Lijepo vas sve pozdravljam na današnju nedjelju dana Domovinske zahvalnosti. Zahvalimo Gospodinu  za dar domovine . Uključimo u ovu svetu  misu sve pale branitelje, sve nestale, sve one  koji su, na bilo koji način, izgubili svoje ognjište, svoj dom, svoju obitelj. Nećemo zaboraviti ni naše generale u Hagu koji trpe strahovito političko suđenje.

Preporučimo danas Gospodinu sve građane naše domovine, posebno nezaposlene, obespravljene, opljačkane.  Uključimo u molitvu i ljude na vlasti da ne gledaju na svoje osobne, stranačke ciljeve nego dobro cijelog naroda.

Posebno preporučimo Gospodinu sve naše mlade da se ne izgube u bespućima lažne demokracije i slobode.  Preporučimo mu i sve naše bolesne, stare i nemoćne.  Pomolit ćemo se i za one koji su prekršili zakone.  Uključit ćemo u molitve i neprijatelje.

Konačno, mi sami tvorimo domovinu  i ispitajmo se kakvi smo mi građani ove domovine, jer kakvi su građani, takva je i domovina.

Gospodine Isuse Kriste, ti si za zemaljskog života pripadao svom narodu i dijelio sudbinu svoje domovine  zato ti se  utječemo moleći za našu domovinu:

Zahvaljujemo ti Gospodine za dar domovine. Za sve ono što domovina znači. Upravi sve ljude na vlasti da rade na dobro svih građana, molimo te

Za Crkvu u našoj domovini, za sve ljude koji vjeruju kao i za one koji ne vjeruju, da svi skupa  nastojimo živjeti držeći se tvojih zakona, molimo te

Za sve radnike, za sve one koji na bilo koji način doprinose boljitku i i dobrobiti domovine , molimo te

Svojim blagoslovom blagoslovi polja njive, more, vinograde naše, molimo te

Daruj milost obraćenja svima koji umišljaju da su dobri kršćani, a čine zlo svojoj braći molimo te

Vječni mir i pokoj udijeli svima koji su bilo kada položili svoje živote za domovinu molimo te.

Podari mir  i pokoj svima koji su nepravedno izgubili svoje živote u bilo kojem ratu, molimo te.

Gospodine Isuse Kriste, naš spasitelju i naš brate usliši naše molbe, premda često puta svojim grijesima to ne zaslužujemo. Neka sve bude tebi na hvalu i slavu u vijeke vjekova. Amen

1.

„Izveli ste nas u ovu pustinju da sve ovo mnoštvo gladom pomorite",  tako su mrmljali Izraelci u pustinji. Tako mrmlja danas zajednica Crkve. Ona ne želi kroz pustinju, želi ostati u oazi, u oazi Tridentinskog koncila,  ili oazi 19. stoljeća, ili u oazi crkvenog sanjarenja. U pustinji je vruće. Tu ima i pješčanih oluja, treba paziti sprijeda i straga. Samo uz lagan teret se može putovati. U oazama je ljepše. No, Božji narod neprestano mora napuštati oaze da bi pošao u susret Gospodinu. Zato se mrmlja protiv vođa, protiv onih koji vode. Predbacuje im se: „...odveli su ih u pustinju da tamo skapavaju od gladi."

U promatranju tog vremena provedenog u pustinji, Izrael je shvatio da takav hod kroz pustinju nisu mogli ostvariti svojom snagom.  Uvijek je bilo onoga što su ljudi treba li i to poprilično mnogo. No, to nisu bili egipatski lonci mesa. Bio je to kruh kojega im je davao Gospodin za jelo.

A što nama Gospodin daje? Kakve nam čini znakove da to vidimo i u njega vjerujemo? Čudesna ozdravljenja?  Svijet bez ratova? Čovječanstvo bez gladi, bolesti, patnje? Postoje li takvi znakovi? Ili nam daje znakove koje možemo vidjeti da u njega možemo vjerovati i to samo onakve kakve je dao nekoć Izraelu? Da nam daje ono što nam je potrebno, a ne što bismo mi željeli?  Ne daje nam egipatske lonce pune mesa, nego zaštitu na putu?  Ne daje nam čudesno hranjenje kruhom i ribom, nego solidarnost među ljudima koji su dobre volje?

Izrael je u pustinji dobio manu, time je preživio. A kakav kruh čini da mi preživimo? „Ne brinite se za propadljivu hranu, nego onu hranu koju će vam dati Sin čovječji, a koja vrijedi za život svijeta." Od čega mi preživljavamo? Kakav kruh održava našu nadu na životu? Koja hrana daje život svijetu?

„Cijela je izraelska zajednica mrmljala protiv Mojsija i Arona." Htjeli su kruha, Bog im je dao manu. Željeli su egipatske lonce pune mesa, a Bog im je poslao prepelice. Želimo slobodu, samoodređenje, sreću, uživanje, a slušamo: „Ja sam kruh života, tko dođe k meni neće ogladnjeti." Došli smo. Jeli smo, ali nije nestala ni glad tijela, ali ni duše! Ovaj kruh kojega smo jeli ne spašava od bolesti. Ne čuva nas od slabosti. Ne nadoknađuje požudu. Ne daje sreću. Ne sprječava nikakav rat. A kruh života?

I nije dovoljno samo jesti ovaj kruh, kao što nije dovoljno imati uza se kajdanku da bi se slušalo glazbu. Da bismo doživjeli glazbu treba da neke note  budu zapisane i to onda pjevati ili svirati. Da bi se dobilo više od tjelesnog jačanja, treba i vjerovati da je Isus kruh života. Tek onda će njegova riječ, onda će euharistijski darovi, onda će Crkva biti sakrament spasenja. Bez ove vjere njegova riječ je samo riječ među mnoštvom riječi. Euharistija postaje prazan znak zajedništva, a Crkva postaje organizacija za čuvanje religije.

Tko mrmlja, misli da ga se odvelo u pustinju, da bi umro od gladi. Tko vjeruje, toga Bog hrani kruhom, koji s neba silazi i daje život svijetu.

Poticaji za propovijed

Cilj: „Obucite novog čovjeka" (Ef 4,24)

a) Negativno: Ako današnji građanski, potrošački tip našeg društva (sebičnost, uživanje, uvijek htjeti više imati) postaje dio našeg svagdašnjeg iskustva i pravilo življenja, onda Crkva mora opominjati da ne propadnemo u glibu najobičnijeg materijalizma.

b) Pozitivno: Iz prvog čitanja i evanđelja može se izvući zajednički zaključak  da čovjek „ne živi samo od zemaljskog kruha."

- Kao što siti, socijalno politički, karijeristički tip nije sposoban susresti se s ogromnim problemom  nezaposlenosti , jer je najprije potrebna „nova skromnost" (u svim životnim zahtjevima), tako i kršćanin mora dosegnuti  pravu „dubinu" ljudske egzistencije (postojanja).

­-  Kako je jako potreban novi doživljaj iskustva Krista za vjerodostojno i snažno zauzimanje u Crkvi, mogu nam pokazati najnoviji primjeri  Crkvene povijesti  (može se pronaći i iz domaće povijesti!).

„Novi čovjek" (Ef 4,24) ovo novo stvorenje po Bogu (znači - biti kršćanin)  obvezuje na promjenu života  „dobrih djela" (usp  Ef 2,10)

-  Bog treba ljude ognja, bez duševnih problema ove vječne zapreke ljubavi! Ljude koji su sve sažegli u plamenu ljubavi da bi mogli, sa sobom, povesti i druge ljude. „Ljubav je poput ognja" (Chiara Lubich).

-  U konkretnim životnim situacijama treba biti sasvim jasno: "Ljudska granica su vrata ulaska Božjega" (Gertrud von le Fort). Nitko ne dolazi na krajnju granicu ljudskog života, nego na nutarnju veličinu.

„Djelotvorna ljubav je mjesto doživljaja Boga." (Ladislaus Boros)

Braćo i sestre!

Sigurno je čudesno umnožavanje kruha djelovalo na publiku. I ne baš previše jednoznačno. Pet tisuća ljudi su bili svjedoci ovog čudesnog umnažanja kruhova, a ipak nisu potpuno razumjeli što je Isus jasno želio:

Da je on onaj od koga dolazi kruh života. Da su vjera i nada isto tako važni za život kao i svagdašnji kruh. I da Bog neće, onima koji se broje njegovima, dopusti ni da gladuju, ni žeđaju.

Sve što su onih pet tisuća shvatili je to da su se najeli i da je umnažanje kruhova bilo nešto izvanrednoga.

Sada opet dolaze k Isusu, žele opet vidjeti i imaju sasvim točnu predodžbu onoga što žele vidjeti: nešto poput čuda mane u pustinji, to ne bi bilo ništa loše. Oni žele velika, uzbuđujuća čuda, - ali ono jedino i važno, vjeru, osobni odnos s Isusom - to njih ne zanima.

Čini mi se da se sličan fenomen događa i danas kod nas: prije nekoliko desetljeća se moglo čuti: „Isus -da, Crkva - ne!" Danas mi se čini kao da to zvuči „Crkva -da, Isus -ne!" Mnogi traže zajedništvo u Crkvi, njezin socijalni angažman, njezin smisao, ali napor stvarno vjerovati niti ne pokušavaju. Ima kršćana koji traže ljepotu liturgije, sakramente, a da ne spominjem neke sakramentale (blagoslov kuća, sprovode), ali da bi oni vjerovali i prihvatili Isusa Krista i osobni odnos s njim, nema ni govora

Poruka utemeljitelja naše Crkve je sasvim drukčija: u čudesnom umnažanju kruha govori nam da je on sam za život svijeta tako važan kao što je važna i korica kruha. Tko ništa ne vidi iza ovog čuda, neće ništa drugo uočiti nego da je sit.

Uređenje crkava, ljepota liturgije, glazba, pjevanje, pokušavaju učiniti jasnim kako je lijepo služiti Bogu. Tko ništa ne vidi iza ovog događanja, neće naći ništa osim onoga što stoji u kulturnom vodiču. U tajni kruha i vina, u sakramentu oltara Isus nam želi biti blizu i darovati nam se u pričesti.  Tko ne vidi iza toga ništa, taj neće ni opaziti ništa drugo osim malo štedljivog brašna u tankoj hostiji.

„Krštenje kao čuvanje od svakoga zla, kao blagoslov za dijete - da rado - ali trebamo li stvarno vjerovati što molimo u vjerovanju - a prije svega ono s Crkvom? A tko treba osigurati zaštitu djeteta ako ne Bog koga naviještamo u vjerovanju? I po kome treba dijete krstiti ako ne po Crkvi?

Iza svih ovih stvari i čina stoji, kod kršćana, osobni odnos sa živim Bogom, s Isusom Kristom. Iz ove perspektive sve dobiva jednu novu dimenziju. Bez ovog odnosa će cijela stvarnost biti mlaka, bezbojna i uznemirujuća.

Kruh života, ono što održava naš život, što nam daje okus, profil i boju, ovaj kruh života je Isus Krist. On je sol u našoj juhi, bez njega će sve biti bez okusa i mirisa. Možemo učitelje svijeta slikati sjajnim bojama, organizirati putovanja ili pustolovine, ali od toga nećemo nikada biti siti, uvijek ćemo željeti više.  Pravi kruh života se nalazi ne kao mana - da nam pada  pred noge. Kruh života će pronaći samo oni koji će doći k Isusu, oni koji njemu i u njega vjeruju. Samo onaj koji počima gledati iza ovih stvari, taj će naći kruh koji nam je pripremljen u ljubavi i iz ljubavi.